Francusko topništvo prolazi kroz razdoblje duboke promjene, koja je uvjetovana potrebom prilagodbe s jedne strane promijenjenim uvjetima uporabe topništva u suvremenim operacijama, a s druge strane prizemnijim potrebama za uštedom na proračunu. Naravno, ovi drugi razlozi imaju mnogo veću težinu u procesu

Nakon zadnje reforme (Army 2015) francusko topništvo se sastoji od sljedećih postrojbi:
• dvije pukovnije MRLS, koje u svom zaduženju imaju i minobacače 120 mm (1. i 2. topnička pukovnija);
• jedna PZO pukovnija srednjeg dometa sa sustavom Hawk što će ga zamijeniti sustav SAMP/T (402. topnička pukovnija);
• dvije PZO pukovnije kratkog i vrlo kratkog dometa s Roland i Mistral raketama (54. i 57. topnička pukovnija);
Tih pet pukovnija u sastavu su Topničke brigade
• četiri brigadne topničke pukovnije opremljene samovoznim gusjeničnim haubicama AUF1 kalibra 155/39 mm, koje imaju na zaduženju i minobacače 120 mm;
• pukovnija za nadzor bojišta opremljena bespilotnim letjelicama i pod zapovjedništvom brigade za obavještajno djelovanje i elektroničko ratovanje (61. topnička pukovnija).

Nova će se organizacija temeljiti na poznatim i već poduzetim mjerama, kao i na planovima za budućnost čiji su detalji objavljeni u nedavnom planskom dokumentu o obrani (tzv. White Paper odnosno Livre blanc), koji će biti formaliziran u sklopu novog Zakona o vojnom planiranju (Loi de programmation militaire 2009-2014), kojim će se definirati novi model Army 2025.
Već je sada jasno da će doći do smanjenja veličine, a za koliko točno ostaje još da se razjasni. Četiri topničke pukovnije bit će raspuštene (12. i 57. u 2009., 8. i 402. u 2011.). To znači da će ostati četiri pukovnije, a oprema iz ukinutih postrojbi povući će se iz uporabe ili će se preraspodijeliti.

Raspuštanje PZO topništva
U sklopu reforme, KoV će zadržati kontrolu samo nad PZO-om kratkog i vrlo kratkog dometa s raketama Mistral Version 2 (38 odjeljenja sa šest vatrenih stanica će biti dio Topničke brigade, od toga 140 vatrenih stanica Pamela na lakom terenskom vozilu VLRA i 88 na VAB lakim oklopnim vozilima). Krajem 2004. godine pokrenuta je modernizacija 1750 Mistral raketa sa ciljem da se omogući djelovanje protiv aviona ili helikoptera do visine 2000 m i na udaljenosti od oko 3 km. Njihova isporuka je odgođena do 2012. iako je projekt odobren još 2006., a prve su isporuke trebale početi 2010. godine.

Svi Roland sustavi su trebali biti povućeni do kraja prošle godine dok će novi SAMP/T sustavi koji bi trebali zamijeniti Hawk u 402. topničkoj pukovniji (24 paljbene jedinice i 275 raketa je naručeno, a isporuka je u tijeku i treba završiti do 2010.) biti predani zrakoplovstvu. Za uzvrat će Zračne snage dio svojih Mistrala predati KoV-u.

Kako bi se osiguralo PZO pokrivanje kopnenih snaga na srednjim dometima osniva se združeni PZO odjel. Odjel će biti odgovoran za razvoj koncepata i primjenu doktrina, obuku osoblja i koordinaciju sredstava raspoređenih na terenu. Ovakva reorganizacija PZO-a će vrlo vjerojatno dovesti u pitanje podjelu odgovornosti za C2 PZO sustav MARTHA između KoV-a, Zračnih snaga i novog Združenog zapovjednog i koordinacijskog odjela. MARTHA koja je prvobitno bila razvijena za uporabu u sastavu KoV-a ima dva odvojena funkcionalna lanca: koordinacijski koji radi u realnom vremenu i zapovjedni lanac. Prvi se sastoji od četiri tipa središnjica: NC1 (Mistral, prije Roland i sada SAMP/T sekcije), NC2 (koordinacija C1), NC3 (koordinacija C2 do razine korpusa KoV-a) i CP (zapovjedna mjesta PZO pukovnija). Povezan je sa zapovjednim sustavom Zračnih snaga SCCOA. Dodatno, MARTHA osigurava interoperabilnost sa glavnim zapovjednim sustavima KoV-a (SCIF, ATLAS, SIR) i sličnim savezničkim sustavima. Drugi lanac je odgovoran za pripremu i provedbu manevra PZO postrojbi.

Budućnost MLRS pukovnija
Konvencija o kasetnom streljivu koju je Francuska potpisala zabranjuje navedeno streljivo osim ako zadovoljava stroge uvijete (do 10 komada eksplozivniog podstreljiva koje je napravljeno da može napasti po jedan cilj i mora imati elektronski mehanizam za samouništenje) . Ovo se prije svega tiče raketa M-26 koje koriste MLRS lanseri (svaka pukovnija ima tri bitnice po osam lansera i jednu bitnicu sa četiri protutopnička radara COBRA) U skladu s time dana 23. svibnja 2008. godine Ministarstvo obrane i Ministarstvo vanjskih poslova su obznanili zajedničku odluku o hitnom povlačenju čitave zalihe M-26, odnosno 22000 raketa. U ovom svjetlu postojeći broj MLRS-a više ne može opravdati vjerojatne buduće (ali i sadašnje) načine primjene topništva pri čemu nema potrebe za velikim volumenom vatre, već je naglasak na preciznosti i minimiziranju kolateralne štete.

Tako će 12. pukovnija biti raspuštena, a preostala 1. pukovnija će biti svedena na nužni minimum ljudstva i svi lanseri će biti uskladišteni u očekivanju nabavke novih vođenih raketa sa unitarnom bojnom glavom, dometom 70 km, preciznošću koja se mjeri u decimetrima i sa upravljanjem putanjom leta. Prema novom Zakonu o vojnom planiranju nove rakete će se nabaviti u razdoblju od 2010. do 2012. godine i to za opremanje 26 od 56 lansera koliko ih je Francuska prvobitno kupila. U srpnju 2007. je bio raspisan natječaj za razvoj prototipa te možebitnu serijsku proizvodnju nove rakete i prilagodbu C2 sustava ATLAS koji je u uporabi u MRLS pukovnijama.

Cijevno topništvo – naglasak na raznovrsnosti
Zanimljivo je napomenuti da je u zadnjih pola stoljeća francuska vojska isprobala sve moguće oblike organizacije topničkih postrojbi: pukovnija sa 15, 16, 18, 24 i 32 oruđa raspoređenih u 3 ili 4 bitnice koje su pak brojile 4, 5, 6 i danas 8 oruđa u dva voda po četiri haubice.

U bliskoj budućnosti struktura topničkih pukovnija će opet biti preispitana kako bi se povećala raznovrsnost djelovanja (što je već započelo dvostrukim zaduženjem postrojbi sa minobacačima) i ograničio volumen vatre, a i značajno povećali izvidničko – obavještajni kapaciteti. Tako će svaka topnička pukovnija u sklopu borbenih brigada biti sastavljena od:
• zapovjednih i logističkih, operativnih, administrativnih i pričuvnih bitnica;
• dvije bitnice 155/39 mm AUF1 TA samohodnih haubica (umjesto sadašnjih četiri bitnice u četiri topničke pukovnije “teških” brigada) ili vučenih haubica TRF1 (umjesto po tri bitnice u četiri topničke pukovnije “lakih” brigada);
• jedna bitnica samohodnih kotačnih haubica CAESAR (dva voda po 4 haubice)
• jedna brigadna obavještajna bitnica (fr. akronim BSB)
Sve pukovnije su opremljene C2 ATLAS sustavom koji u jednu ruku koordinira sredstva za zahvat ciljeva, zapovijedanje, logističku potporu i vatru u gotovo realnom vremenu i u drugu ruku optimizira predaju ciljeva oruđima i alokaciju streljiva u također gotovo realnom vremenu.

BRB bitnice se nove postrojbe koje bi trebale postati operativne 2010. godine. Imati će u svom sastavu vodove za zapovijedanje i logistiku, HUMINT, taktičko izviđanje (za koje je naručeno 160 bespilotnih letjelica DRAC), RASIT radare preuzete iz brigadnih izvidničkih satnija i jednu grupu za elektronsko ratovanje sa lakom opremom za elektronsko ratovanje koja je u trenutno razvoju (ELGE projekt). Sva ova oprema i osoblje će se prevoziti novim lakooklopljenim vozilima Panhard PVP. BRB-ovi će administrativno biti pod topničkim pukovnijama, no operativno će biti pridodani brigadnoj razini kao izvidničke satnije oklopnih pukovnija. Samo 6 od 8 bojnih brigada će dobiti BRB-ove jer 11. padobranska i 27. brdska pješačka brigada već imaju vlastite grupe padobranskih, odnosno brdskih komandosa.

Na kraju će francuske topničke postrojbe imati ukupno 64 komada AUF1 i TRF1 te jednak broj CAESARa, plus oruđa za obučne postrojbe i stratešku pričuvu. Dodatno, kroz dvostruko zaduženje u bitnicama je po šest minobacača 120 mm u minobacačkim vodovima koji su zapravo nekadašnji vodovi teških minobacača iz pješačkih pukovnija. Kasnije kada se ostvari nabavka dodatnih 68 CAESARa, TRF1 će biti povućeni iz službe.

Operativna pitanja
Za razliku od na primjer Britanske vojske u kojoj je oprema postrojbi jednoobrazna, a osoblje je to koje mora mijenjati oruđa (i postrojbe) kroz svoju karijeru, francusko topništvo preferira miješani sastav svojih postrojbi, a osoblje opslužuje haubice ili minobacače ovisno o situaciji. Ovakav izbor ima za cilj preslikati činjenicu da su misije projekcije snage (mirovne, nametanje mira…) postale glavna zadaća Francuske kopnene vojske. Ova organizacija tako uzima u obzir transformaciju operativnog okruženja koje uključuje raznovrsne misije na različitim bojištima, suočavanje sa novim prijetnjama i djelovanje pod novim ograničenjima. Jedno, sigurno ne nevažno ograničenje, je ono ekonomske prirode.

Geopolitički kontekst, karakteristike i perfomanse sustava kalibra 155/52 mm i njihovo novo streljivo omogućavaju smanjenje broja operativnih sustava, ali je u isto vrijeme nužno zadržavanje značajnog potencijala da bi se osigurao kredibilitet vojnog instrumenta. Rezultat ova dva uvjeta je odabir haubica CAESAR koje nude najbolji omjer cijene i učinkovitosti.

Nova struktura spaja tri različita oruđa, odnosno samohodne ili vučene haubice 155/39 mm, kotačne samohodne haubice 155/52 mm i minobacače120 mm u istoj postrojbi što će vjerojatno stvoriti poteškoće u smislu logistike, održavanja i možda obuke. Treba primijetiti da iako su projektili 155 mm zajednički za sve haubice, slučaj nije isti sa barutnim punjenjima. TRF1 i CAESAR koriste standardna NATO punjenja dok AUF1 ima svoja posebna.

Usprkos ovim poteškoćama u operativnom smislu nova struktura i nadasve naglasak na CAESARima je ciljana da omogući sudjelovanje topništva u sukobima niskog do srednjeg intenziteta. Francuske topničke postrojbe su imale do sada rijetke prilike sudjelovati u prekomorskim operacijama nakon I. zaljevskog rata. Ono je u praksi bilo ograničeno na jedan vod AUF1 na planini Igman 1999. godine gdje su zaustavili srpsku topničku vatru na Sarajevo i jedan vod AUF1 koji je trenutno raspoređen u južnom Libanonu u sklopu misije UNFIL II.

Za kraj, nije na odmet podvući da topništvo i dalje ostaje veoma učinkovit i možda i najekonomičniji način za tešku i dalekometnu paljbenu potporu danju, noću i po svakom vremenu

Vedran SLAVER