Na temeljima uspješnog lovca tenkova Centaura naoružanim topom kalibra 105 mm talijanska tvrtka Iveco odlučila je razviti znatno napredniju inačicu. Odlika novog Centaura je znatno veća vatrena moć koja je ostvarena ugradnjom topa kalibra 120 milimetara

Potreba za oklopnim vozilom koje će imati jednaku vatrenu moć kao i suvremeni tenkovi ali istodobno imati znatno veću taktičku i strategijsku pokretljivost podjednako je velika danas kao i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je talijanska vojska prvi put definirala svoje zahtjeve za borbenim vozilom na čijim je osnovama razvijen Centauro. Osnovni zahtjev da vozilo ima izvrsnu mogućnost pokretljivosti vlastitim pogonom, kako bi se mogao u kratkom vremenu naći na bilo kojem dijelu talijanskog poluotoka, u potpunosti je zadovoljen.
Zadaće projektiranja i razvoja Centaura prihvatila se tvrtka Iveco, preciznije njezina Defence Vehicle Division (DVD) u suradnji s tvrtkom OTO Melara. Krajnji rezultat je Centauro s pogonom 8×8 i naoružan standardnim NATO topom kalibra 105 milimetra. Posebna je odlika Centaurovog topa da može ispaljivati standardno streljivo koje se ispaljuje i iz topova na tenkovima zbog čega je Centauro i danas vrlo ubojit protiv većine “istočnih” tenkova. Talijanska je vojska bila vrlo zadovoljna krajnjim proizvodom te je 1989. naručila čak 400 Centaura. Za njihovu proizvodnju osnovana je posebna tvrtka Consorzio Iveco Fiat-OTO Melara (CIO). Tako je Centauro postao prvo i još uvijek jedino borbeno vozilo na kotačima naoružano standardnim topom kalibra 105 mm koji je u operativnoj uporabi.
Iako u osnovi nije bio namijenjen za te zadaće već 1992. dvadeset je Centaura korišteno u mirovnoj operaciji UN-a u Somaliji. Kako se pokazao kao vrlo primjereno borbeno vozilo za te zadaće, između ostalog i zbog svoje vrlo dobre pokreljivosti, Centauro je postao osnova talijanskih mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini, Albaniji i na Kosovu. Talijanska se vojska njime koristi i u Iraku.
Uspješno korištenje Centaura u tim operacijama i talijansko zadovoljstvo njegovim mogućnostima dovelo je i do prvog izvoznog uspjeha – španjolska je vojska 1999. naručila 22 primjerka da bi 2002. naručila još 62. Sva vozila namijenjena Španjolskoj proizvest će se u DVD pogonima u Bolzanu. Treći korisnik mogao bi postati Egipat koji upravo pregovara o kupnji 66 polovnih Centaura koji su postali višak nakon što su talijanske oružane snage počele svoj preustroj u potpuno profesionalnu vojsku. Od 2000. godine 16 Centaura privremeno se nalaze u Sjedinjenim Državama gdje američkim kopnenim snagama služe kao vježbovna vozila za stjecanje iskustva u korištenju borbenih vozila na kotačima naoružanim topom 105 mm. Kako američki ekvivalent

Mobile Gun System kasni s razvojem prvobitni najam vozila od dvije godine produžen je sve do kraja 2004.
U međuvremenu, preciznije 1994. DVD je pokrenuo privatni projekt razvoja borbenog vozila pješaštva (BVP) baziranog na tijelu Centaura. Napravljen je i demonstrator kako bi se talijanska vojska mogla uvjeriti u iskoristivost vozila. Zahvaljujući njemu talijanska je vojska odobrila daljni razovj BVP-a na kotačima i 1999. naručila tri prototipa koji su poznati kao Centauro VBC (Veicolo Blindado da Combattimento). Nakon njihovog ispitivanja i daljnjeg prilagođavanja talijanskim potrebama odabrano je vozilo opremljeno kupolom OTO Melara HITFIST kojom su opremljeni i BVP-i na gusjenicama Dardo. Kupola je opremljena automatskim topom Oerlikom KBA kalibra 25 milimetra. Trenutačno se vode pregovori oko proizvodnje 200 ovih vozila za talijansku vojsku. Zapovjedna inačica također je razvijena, dok su inačice za sanitetski prijevoz i samovoznog minobacača trenutačno u razvoju. U međuvremenu je CIO predložio da se u suradnji s GIAT Industries pokrene razvoj inženjerijske inačice.

Nova inicijativa
Tijekom 1998. CIO je ponovno preuzeo inicijativu kad je počeo s razvojem još jednog privatnog projekta – Centauro sa znatno povećanom vatrenom moći. Umjesto ižljebljenog topa kalibra 105 mm na originalnom Centauru nova je inačica naoružana topom glatke cijevi kalibra 120 mm. Kad je 2002. dovršen prvi prototip postao je prvo borbeno vozilo na kotačima naoružano topom kaji se koristi i na najsuvremenijim tenkovima.
Top ugrađen na najnoviju inačicu Centaura ispaljuje iste granate kao i top ugrađen na talijanski tenk Ariete i na mnoge druge europske i svjetske tenkove. Jedina je razlika što top na Centauru ima cijev dužine 45 kalibara dok tenkovi imaju cijev od 44 kalibra. Unatoč tome, njegovih 2500 kilograma pokretne mase samo su 400 kg više nego kod topa kalibra 105 mm te čak 700 kilograma manje nego kod topa istog kalibra ugrađenog na Ariete. Manja je masa postignuta uporabom topovske cijevi napravljene od visokootpornog čelika otpornog na opterećenje na rastezanje od 1300 mPa. To je trenutačno najbolji čelik koji se koristi za izradu topničkih cijevi.

Konstrukcija kupole
Top 120/45 mm smješten je u novu HITFACT kupolu koja je, kao i top, razvijena u tvrtki OTO Melara. Opća konstrukcija kupole ostala je ista kao i na originalnom Centauru, što znači da je zadržan raspored posade u kojem zapovjednik sjedi naprijed lijevo u odnosu na cijev topa. Desno od nje smješteni su ciljatelj, a iza njega je mjesto za punitelja topa. U početku je zamišljeno da Centauro dobije automatski punjač topa i dvočlanu kupolu, ali se od toga, vjerojatno zbog uštede na cijeni i nedovoljno pouzdanih automatskih punjača naknadno odustalo. Zato je na novoj kupoli ostavljena mogućnost ugradnje automatskog punjača, koji su se u međuvremenu dokazali i na nekim zapadnim tenkovima. U kupolu stane devet granata kalibra 120 mm, dok je dodanih 26 smješteno u oklopno tijelo vozila.
Uz glavno oružje spregnuta je strojnica kalibra 7,62 mm. Druga strojnica istog kalibra postavljena je na otvoru zapovjednika. Na fotografijama prototipnog vozila vidi se i teška strojnica kalibra 12,7 mm postavljena na otvor ciljatelja. Na oba boka kupole postavljena su po četiri lansera dimnih kutija Galix.
Zapovjednik je dobio stabiliziranu panoramsku napravu tvrtke Galileo te šest kružno raspoređenih periskopa koji služe kao pričuva u slučaju oštećenja ili kvara panoramske naprave. Ciljatelj je dobio stabilizirani sustav za usmjeravanje paljbe (SUP) u kojem je inkomporirana termovizijska kamera druge generacije te laserski daljinomjer koji nije opasan za vid. I ciljatelj je dobio tri periskopa za bočno motrenje ali se oni ne mogu koristiti za ciljanje. Ciljničke naprave zapovjednika i ciljatelja sjedinjene su kroz sustav za kontrolu paljbe tvrtke OTO Melara koji čine i GPS navigacijski sustav, sustav za automatsko praćenje cilja te sustav za automatski prijenos podataka o stanju na bojišnici.
Kako bi se povećala preciznost paljbe iz pokreta cijev topa je stabilizirana po vertikali, a kupola po horizontali. Pokretanje kupole i topa izvodi se uz pomoć elektromotora. To je znatno unapređenje u odnosu na prvobitni Centauro koji je imao elektrohidraulički sustava pokretanja kupole i cijevi. Tako je znatno smanjena masa cijelog sustava, povećana pouzdanost te istodobno povećana sigurnost posade.
Za razliku od originalne kupole koja je napravljena od zavarenih čeličnih ploča nova je kupola napravljena od aluminija. Kako bi se povećala razina oklopne zaštite na tijelo i kupolu se mogu postaviti ploče napravljene od čelika i kompozitnih materijala. Rezultat tih promjena vidljiv je u osnovnoj masi HITFACT kupole koja je samo 5,8 tona, što je, u usporedbi s originalnom kupolom mase 7,5 tona znatno smanjenje. Čak kad se u HITFACT kupolu postavi top kalibra 120 mm njezina masa nije veća od 6,6 tona. Unatoč tim promjenama prsten kupole i cijeli sklop za njezino postavljanje na oklopno tijelo nije primijenjen tako da se nova kupola uz neznatne izmjene može ugraditi na prije proizvedene Centaure.

Oklopna zaštita
U osnovnoj konfiguraciji s HITFACT kupolom Centauro ima masu od 25,5 tona. Osnovna razina oklopne zaštite omogućuje mu zaštitu posade od djelovanja probojnog streljiva kalibra 14,5 mm ispaljenog s male udaljenosti. Uz to može izdržati eksploziju 6 kilograma TNT-a ispod bilo kojeg kotača ili eksploziju 3 kilograma istog eksploziva ispod podnice oklopnog tijela. S dodatnim oklopom, koji poveća masu vozila na 28 tona, razina zaštite s čeone strane vozila omogućava uspješno zaustavljanje potkalibarnih penetratora kalibra 25 mm. Dodatni oklop omogućava i zaštitu od 8 kilograma TNT ispod kotača i 6 kilograma ispod podnice vozila. Stražnji dio kupole dodatno je zaštićen postavljanjem kutije od perforiranog čelika.
Oklopno tijelo na novom Centauru zapravo je u osnovama ostalo nepromijenjeno u odnosu na stari. To znači da je motor smješten u prednji dio vozila desno od vozača. Zadržan je stari motor – Iveco 6V TCA. Riječ je o “prepolovljenom” V-12 dizelskom motoru koji se koristi na tenku Ariete te s njim dijeli velik broj komponenti, što znatno smanjuje logističke probleme i olakšava održavanje. 6V TCA razvija 383 kW (520 KS) maksimalne snage, što je dovoljno za maksimalnu brzinu od 105 km/h. Iveco nastavlja rad i na novom 6V dizelskom motoru koji će razvijati 440 kW (598 KS). Novi će motor omogućiti zadržavanje dosadašnjih perfomansi i kad se masa Centaura znatno poveća zbog postavljanja još težeg dodatnog oklopa veće razine zaštite.
Snaga motora na kotače prenosi se preko licenčno proizvedenog ZF-ovog automatskog mjenjača s pet brzina za vožnju naprijed i dvije za vožnju nazad. Naravno, zadržan je vrlo dobar H-tip transmisije koji omogućava prenošenje pogonske snage na svih osam kotača. Upravljanje vozilom pri velikim brzinama obavlja se uz pomoć prednja četiri kotača, dok se pri manjim brzinama upravljanje prenosi i na zadnji par kotača kako bi se smanjio polumjer zaokreta na samo 9 metara. Kotači su opremljeni Hitchinskonovim run-flat sustavom i središnjim sustavom za kontrolu pritiska u gumama.

Zaključak
Novi Centauro s topom od 120 mm ima znatno unapređenu vatrenu moć koja je na razini najsuvremenijih tenkova Zapada. To ga čini potencijalno vrlo opasnim protivnikom, osobito u ulozi lovca tenkova, ali i kao vrlo iskoristivo vozilo u mirovnim misijama nametanja mira. Zadržao je vrlo veliku taktičku i stratešku pokretljivost. Pritom pojam strateške pokretljivosti u slučaju Centaura znači da je sposoban vlastitim pogonom udaljenost od 1000 kilometara prijeći za 10 do 14 sati, ovisno o uvjetima na cesti i samim prometnicama. Zbog mase veće od 25 tona mora se prevoziti većim transportnim avionima od sveprisutnog Herculesa, tako da talijanske oružane snage trenutačno nemaju mogućnost prevoženja Centaura zrakom.
Uz to najveći nedostatak – nedovoljna oklopna zaštita, na novom je Centauru samo djelomično smanjen. U osnovi Centauro je i dalje vrlo slabo oklopno zaštićen što bi se moglo pokazati kao veliki nedostatak u operacijama kao što su one u Afganistanu i Iraku.

Marijo PETROVIĆ