U razgovoru za Hrvatski vojnik vrhunski sportaši hrvači Dominik Etlinger i Antonio Kamenjašević opisali su iskustva sa zadnjih natjecanja, ali i koliko im činjenica što su ugovorni pričuvnici Hrvatske vojske pomaže u karijeri…

Dominik Etlinger, osvajač brončane medalje na Europskom prvenstvu u hrvanju održanom u travnju u Bukureštu, u razgovoru za Hrvatski vojnik podijelio je dojmove s natjecanja. Prisjetio se i svojih dana u vojsci, dragovoljnog vojnog osposobljavanja, te istaknuo koliko mu Hrvatska vojska pomaže u profesionalnoj karijeri. Uz Dominika, s nama je razgovarao i Antonio Kamenjašević, također uspješan mladi reprezentativac u hrvanju, ali i ugovorni pričuvnik Hrvatske vojske.

Dominik je ostvario jedan od najvećih uspjeha u karijeri, ali tu ne misli stati. Ističe da mu je cilj osvajanje svjetskog i olimpijskog zlata.

“Put do osvajanja ovog odličja bio je trnovit. Imao sam najteži mogući ždrijeb. U prvoj borbi borio sam se protiv predstavnika Srbije, aktualnog U23 viceprvaka Europe. Zatim sam se borio protiv predstavnika Azerbajdžana, koji je juniorski europski prvak. U idućem krugu borio sam se protiv Poljaka, koji je aktualni viceprvak svijeta. Uslijedio je nastup u polufinalu protiv predstavnika Rusije u kojem sam, nažalost, poražen, no zahvaljujući plasmanu u polufinale izborio sam nastup za brončano odličje. U toj iznimno teškoj borbi čekao me predstavnik Armenije. Gubio sam 3 : 1, no uspio sam preokrenuti rezultat i poveo 4 : 3. Do kraja je bilo ostalo još nešto više od minute, otprilike minuta i trideset sekundi, i to mi je bilo najteže na cijelom turniru. Morao sam čuvati rezultat, borio sam se protiv samog sebe, protiv umora koji sam osjećao od prethodnih borbi. No, uspio sam, pobijedio  –  i presretan sam. Pobijedio sam samog sebe jer mi se često znalo događati da gubim borbe u završnici,” rekao nam je Dominik.

No, nije pobijedio samo sebe i suparnika, pobijedio je i medicinu, s obzirom na to da je devet mjeseci prije prvenstva doživio tešku ozljedu zbog koje je morao propustiti Svjetsko prvenstvo, a nastup na Europskom prvenstvu bio upitan.

“Dogodila mi se teška ozljeda. Nedavno je prošlo sedam mjeseci od operacije. Imao sam puknuće tetive bicepsa i to me, nažalost, udaljilo s nastupa na Svjetskom prvenstvu, za koje sam bio spreman. Osjećao sam se sjajno, bio sam u životnoj formi i moj trener je također rekao da sam potpuno spreman, no dogodila se ozljeda. Liječničke prognoze govorile su da je operacija nužna želim li nastaviti profesionalno se baviti hrvanjem. Predviđali su da će oporavak trajati najmanje šest mjeseci i da bih se tad trebao vratiti treninzima, a tek nakon godinu dana na borilište. Međutim, odlučio sam dati sve od sebe da se što prije vratim, moja luda glava rekla je da se moram boriti i na kraju je sve ispalo odlično, oporavio sam se i došao ovamo gdje sam sad,” rekao je.

Dominik Etlinger spomenuo je također kako bez potpore Hrvatske vojske jednostavno ne bi uspjeli.

Budući da uvjeti u hrvanju nisu sjajni, osvrnuo se i na povlastice koje ima kao vrhunski sportaš u Hrvatskoj vojsci. Istaknuo je i kako mu Hrvatska vojska i Hrvatski olimpijski odbor uvelike pomažu u karijeri, a poseban je naglasak na financijskom dijelu: “Otkako su MORH i HOO potpisali sporazum o suradnji, od ovog se sporta može dobro živjeti. Hrvatska vojska dosta mi pomaže što se financija tiče. Kao vrhunski sportaš prve kategorije primam i najveću moguću stipendiju, dok HOO pomaže kod nabavljanja opreme, prehrane i ostalih stvari.”

Etlinger nije jedini hrvač ugovorni pričuvnik u Hrvatskoj vojsci. Uz njega tu su još Antonio Kamenjašević, Božo Starčević, Ivan Huklek i Ivan Lizatović, također vrhunski sportaši i osvajači medalja s velikih natjecanja.

Upravo nam je Antonio Kamenjašević opisao kako izgleda priprema za veliko natjecanje kao što je Svjetsko prvenstvo. “Moram napomenuti kako je hrvanje kompleksan sport. Pripreme za veliko natjecanje počinju četiri mjeseca prije samog natjecanja. Radi se na kondicijskoj pripremi, koja uključuje puno kardio treninga (trčanje), te rada u teretani, odnosno s utezima. Kako se prvenstvo približava, pojačavaju se hrvački treninzi. Radi se na tome da se baza pretvori u specifiku i da na prvenstvo dođeš što spremniji,” opisuje Antonio.

Hrvači su nam objasnili i kako izgleda trening. “Sastoji se od zagrijavanja koje uključuje igru. Uglavnom igramo nogomet, što traje 15 minuta. Zatim imamo 15 – 20 minuta tehnike kako bi nam se dodatno zagrijali mišići. Borbe su glavni dio treninga jer njima zapravo simuliramo sve ono što nas očekuje na prvenstvu. Imamo i situacijske borbe, u kojima pokušavamo doći do boda ili se izvući od njegova gubitka,” objašnjavaju.

Dominik Etlinger opisao nam je i svoj put u Hrvatskoj vojsci. “Oduvijek me fascinirala vojska. Želio sam se priključiti oružanim snagama. Gledao sam u filmovima kako nadnarednik budi kadete, zamišljao sam sebe u toj ulozi, a na kraju se to i dogodilo. U vojsci vlada disciplina, ustajanje je u šest ujutro, nakon toga slijedi osobna higijena pa različite obveze. To je uzbudljivo i preporučio bih svima. Ovom prilikom pozvao bih sve mlade da se prijave na dragovoljno vojno osposobljavanje,” zaključio je.

Ivan Šurbek

Foto: Tomislav Brandt