Hrvatski vojnik pratio je dio ZSS-ove obuke specijalista za minsko-eksplozivna sredstva i diverzije – MESID. Obuka je sveobuhvatna, kompleksna i traži jako puno od polaznika, od ratničkih vještina tipičnih za jednog specijalca pa sve do rješavanja matematičkih operacija.

Sredina je siječnja. Mokri i gusti snijeg u šumi vojnog inženjerijskog poligona ”Cerovac” stavlja našu terensku odjeću i obuću na ozbiljne kušnje. Hodamo blatnjavim, ali ipak prohodnim makadamskim cestama i dolazimo u blizinu takozvanog amfiteatra. Ondje nas u punoj opremi dočekuju pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga (ZSS). Tema koju pratimo vrlo je osjetljiva i već kod prvih rečenica prolazimo kroz brifing o zaštitnim mjerama i mjerama sigurnosti.  Dakle, riječ je o obuci kojoj je cilj osposobiti pripadnike Zapovjedništva specijalnih snaga za dužnost specijalist inženjerac specijalnih snaga, tj. za izvođenje zadaća koje samostalno ili u sklopu postrojbe obuhvaćaju organizaciju, planiranje i upotrebu inženjerijskih sredstava u bojnim ili mirnodopskim prilikama i u svim vremenskim uvjetima. Velikim dijelom fokusirana je na minsko-eksplozivna sredstva i diverzije (MESID).

Kako bismo se barem nakratko zaštitili od nevremena, dok slušamo osnovne informacije o obuci povlačimo se u kontejner koji pripadnicima ZSS-a služi kao zaklon od snijega i vjetra. Polaznici su mladi, ali vrhunski uvježbani pripadnici specijalnih snaga koji su nedavno prošli Temeljnu obuku za specijalna djelovanja i njezin najteži dio – commando. Ali MESID traži još nekoliko koraka više. Nakon dragovoljne prijave, slijede rigorozni psihološki testovi,  provjera osnovnih znanja o eksplozivnim sredstvima, ali i znanja matematike. I tek kad se u tome pokažu, upućuju se na obuku, u ruke prekaljenih instruktora koji se eksplozivima bave još od Domovinskog rata. Uspješan završetak obuke uvjet im je da uđu u jedan od operativnih timova ZSS-a.

Kompleksne okolnosti operacija

Eksplozivne diverzije pojam je koji zvuči prilično atraktivno. Točno je, pripadnik ZSS-a inženjerijske specijalnosti osposobljen je za brze, neočekivane i ubojite diverzijske akcije, duboko u protivničkoj pozadini, na ključnim lokacijama i infrastrukturi. Međutim, to je tek dio njihova posla. Kako, primjerice, moraju znati dići u zrak protivničko skladište oružja ili zahvaljujući eksploziji prodrijeti u neprijateljski objekt, tako moraju znati i zaštititi vlastiti tim te infrastrukturu. Oni znaju i kako najbolje transportirati i skladištiti eksplozivna sredstva i streljivo svojeg tima ili grupe na terenu. Znaju koji su najbolji zakloni ili kako iskoristiti prirodne materijale pri operacijama, koje su najosjetljivije točke određenog objekta ili predmeta… I sve to u kompleksnim okolnostima specijalnih operacija. Stoga ne čudi da obuka traje prilično dugo. ”Polaznici već pri selekciji moraju pokazati iznimnu psihičku stabilnost koja je ključna za rukovanje eksplozivima. No, vrlo je bitno i da u okolnostima operacija mogu biti vođe, da znaju predvoditi i obučavati svoje kolege za MESID, da znaju razmišljati svojom glavom, da sami mogu donijeti zaključak i riješiti problem na terenu,” komentira jedan od instruktora. Ističe i da su oni uvijek otvoreni za sva pitanja, ali ona se najčešće postavljaju u učionici ili na drugim lokacijama u kojima se na početku provodi teorijska obuka. Zanimljivo, među tim su lokacijama, primjerice, i baze Hrvatske ratne mornarice te Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Kako specijalne operacije pokrivaju sve domene ratovanja, za polaznike je ključno da nauče sve o skladištenju i uporabi MES-a i u drugim vojnim granama te rodovima. Djelatnici ZSS-a ističu i jako dobru suradnju s drugim postrojbama, zapovjedništvima i cjelinama OSRH.

Nema presinga, ali ima izazova

Kad se tijekom obuke iziđe na teren, dotad su polaznici već uvelike naučili sve što je potrebno na ”suhim“ ponavljanjima s vježbovnim i školskim sredstvima.  No, i na terenu se u početku radi sa školskim sredstvima: ukopavanje mina, razminiranje… Uči se, primjerice, i kako protiv neprijatelja uporabiti mine koje je taj neprijatelj sam postavio. Prije Cerovca, terenska obuka provedena je u vojarni ”Josip Jović” u Udbini. Najzanimljiviji dio obuhvaćao je tzv. breaching, tj. nasilni ulaz u objekt probijanjem s eksplozivnim nabojima, ali i drugim sredstvima (mehaničko probijanje, balističko probijanje, toplinsko probijanje). Polaznicima je bila izazovna i identifikacija te izrada i postavljanje improviziranih minsko-eksplozivnih sredstava (IED).

Slijedio je Cerovac, suradnja s Inženjerijskom pukovnijom Hrvatske kopnene vojske i ponovno teorijski dio, koji je uključivao i druga inženjerijska znanja, a ne samo eksplozive. Cijelo vrijeme instruktori ZSS-a provjeravaju znanja polaznika, pa i pismeno. I taj prilično dug put na kraju ih dovodi do završne aktivnosti koju je naša ekipa pratila na Cerovcu. Bila je među najatraktivnijim, ali samim tim i najzahtjevnijim dijelovima obuke: rušenje elemenata. I to na terenu, pomoću bojnih sredstava, dakle, pravih eksplozivnih naboja. ”Elementi“ su različiti. To mogu biti drvo (balvani, drvene grede…), stupovi od betona ili armiranog betona, metalne konstrukcije različitih profila… Za detonaciju se češće koriste električni sustavi paljenja, a rjeđe sporogoreći upaljači. Rabe se različite vrste eksploziva i upaljača uključujući i specijalne. ”Pripreme su bile dobre i na terensku obuku svi smo došli jednako spremni,” kaže nam jedan od polaznika. Loše vrijeme nije im nikakav problem, za to ih je pripremila Temeljna obuka za specijalna djelovanja, paklenih šest mjeseci kroz koje prođu samo najbolji. ”Commando je fizički bio najzahtjevniji. Ovdje nema tog presinga, ali postoje drugi izazovi,” dodaje njegov kolega. Čak i kod takvih top-vojnika, zadržava se potrebna razina opreza. ”Ako ne respektiraš djelovanje eksploziva i nisi pažljiv, bolje da se tim uopće ne baviš,” kaže jedan od njih. 

Učinci eksplozija

Spomenuti amfiteatar na jednom je skrivenijem dijelu poligona, u gustoj šumi. Kad bi se gledao odozgor, izgledao bi poput ugašenog vulkana izdubljenog u brežuljku. Područje oko udubine iznimno je strmo, čini zidove nepristupačne običnom pješaku. U prostor amfiteatra ulazi se jedino preko uskog i kratkog tunela, a tlo je unutar amfiteatra ravno. Tog je dana bila  mješavina susnježice, bljuzge i blata. Ukratko, zbog visokih prirodnih zidova posljedice eksplozija koje se tijekom obuke i vježbi provode unutar amfiteatra ne mogu zahvatiti ljude, životinje i biljke koji su izvan njega. Inicijacija eksplozije (okidanje) uvijek se vrši izvan amfiteatra, na sigurnoj udaljenosti u postaji za paljenje. Instruktori su postavljali različite vrste elemenata i od polaznika su tražili da postave različite vrste naboja i količine eksploziva i svih popratnih sredstava. Traženi učinci eksplozija ovise o nizu faktora. Primjerice, instruktor može zatražiti da se deblo eksplozijom samo polovično sruši te služi kao zapreka za protivnička motorizirana i mehanizirana sredstva. Može tražiti i da se precizno presječe i sruši. Isto tako, metalna ploča može se jednostavno prerezati, a u kompleksnijoj konfiguraciji traži se kumulativno punjenje, koje na njezinoj površini radi male rupe, ali ispod stvara strašan eksplozivan učinak. Polaznici su već kvalitetno uvježbani i brzo ispunjavaju zadaće koje su osmislili instruktori. Nakon što su oni postavili punjenja na elemente, svi smo se povlačili izvan amfiteatra. Čak i u toj sigurnosti, nosili smo kacige. Tako su tražili naši domaćini iz ZSS-a. I onda, slijedilo bi odbrojavanje, okretanje ručice na uređaju…BUUUM! Na poziv instruktora, zaputili bismo se kroz tunel i sa zanimanjem razgledali različite učinke eksplozija. Ukratko, obuka je sveobuhvatna, kompleksna i traži jako puno od polaznika, od ratničkih vještina tipičnih za jednog specijalca pa sve do rješavanja matematičkih operacija. I one se odnose samo na procjenu duljine žice ili štapina ili količinu eksploziva. Matematika je potrebna i za već spomenuta različita eksplozivna rješenja za različite zadaće i tražene učinke. Iako ZSS provodi obuku prije svega za interne potrebe postrojbe, jako dobro koristi pomoć, iskustva i kapacitete drugih postrojbi OSRH. Rezultat je jasan – pripadnici ZSS-a dodatno obučeni za složene inženjerijske zadaće, pa i one eksplozivno-diverzijske, iza protivničkih crta. ”Commando je samo početak. Nakon što uspijete, ponosni ste i počašćeni. No, morate se dalje usavršavati, graditi se kao vojnik i pripadnik hrvatskih specijalnih snaga,” zaključuje jedan polaznik.

Primjer mjera sigurnosti

Imali smo sreće i vidjeli i jednu vrlo jasnu primjenu toliko spominjanih mjera sigurnosti. Naime, u jednoj vježbovnoj akciji bilo je planirano istodobno uništavanje četiriju različitih elemenata s četiri eksplozije. No, uspjele su samo tri. Na aparaturi su očitani problemi s distribucijom električne energije od glavnog voda (kabela) prema međuvodu na čijem se kraju nije dogodila detonacija. Nakon kraćih konzultacija u kojima je iskorištena prilika i da se provjeri znanje polaznika, samo je voditelju obuke bilo dopušteno da s velike, više no sigurne udaljenosti vizualno provjeri situaciju u amfiteatru. Kad je uvidio stanje, vratio se izvan amfiteatra, na lokaciju iniciranja eksplozije. Tad je zapovjedio pripreme za ponovnu detonaciju tog ”četvrtog“ punjenja. Bila je uspješna i tek tad smo svi mogli otići u amfiteatar i pogledati učinke eksplozija.

TEKST  Domagoj Vlahović

FOTO Tomislav Brandt, arhiva ZSS-a