Polaganjem vijenaca na Memorijalnom groblju u Vukovaru u čast bojniku Alfredu Hillu, poginulim pripadnicima Vojne policije i hrvatskim braniteljima završila je desetodnevna hodnja pripadnika Pukovnije Vojne policije koji su od Zagreba do Vukovara prehodali više od 300 kilometara

Pripadnici Pukovnije Vojne policije  16. listopada završili su hodnju od Zagreba do Vukovara u čast i spomen bojniku Alfredu Hillu, poginulim pripadnicima Vojne policije i svim poginulim hrvatskim braniteljima. Na hodnju dugu 307 kilometara krenuli su 7. listopada iz vojarne “1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia“ u Zagrebu, a na cilj Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata u Vukovaru došli su u prijepodnevnim satima 16. listopada. Pod geslom Ne moram ali hoću hodnja je bila podijeljena na deset dionica tijekom deset dana, a na završetku svake dionice sudionici su paljenjem svijeća kod spomenika hrvatskim braniteljima odali počast svim poginulim u Domovinskom ratu. Za ovogodišnju hodnju postojao je izniman interes te se javio velik broj pripadnika Pukovnije Vojne policije, no zbog brojnih obveza u postrojbi nisu svi mogli pješačiti cijelim putem, nego su se uključivali na pojedinim dionicama i vraćali u postrojbe. Njih devet tako je propješačilo cijelu dionicu dugu 307 kilometara, a na zadnjem dijelu od Vinkovaca do Vukovara uključili su se svi koji su sudjelovali na dnevnim hodnjama te tako svi zajedno došli u Vukovar – njihov krajnji cilj.

Nadnarednik Krešimir Bakula prvi dočasnik voda u 1. satniji Pukovnije Vojne policije jedan od idejnih začetnika ove hodnje rekao je: “Iako sam u ovoj hodnji sudjelovao i prošle godine, ovaj je put motiv bio još veći jer smo htjeli dodatno naglasiti neke događaje i ideje koje su nas motivirale da krenemo u ovaj projekt. Željeli smo hodnju podići na još višu razinu i da još više naših mladih kolega razumije poruku koju želimo poslati. Velik broj pripadnika koji se ove godine prijavio za hodnju, neovisno o tome što zbog obveza u postrojbi nisu u njoj mogli sve dane sudjelovati, na najbolji način pokazuje da rastemo, da smo na dobrom putu i da je to pravi zalog za budućnost. Svojim mlađim kolegama želimo poručiti da nikad ne smiju zaboraviti one koji su svoje živote ugradili u temelje Hrvatske vojske.“ Naravno da su krize tijekom tako dugog puta njegov sastavni dio, pa nadnarednik Bakula ističe kako među njima postoji nekoliko sjajnih motivatora koji prepoznaju te teže trenutke i bodrenjem podižu cijelu ekipu, a to zajedništvo kojim su stigli do planiranog cilja je neprocjenjivo. “Naša je zadnja dionica od Vinkovaca do Vukovara specifična jer njezin najveći dio hodamo noću i zbog toga ima posebnu ljepotu. Naime, kad hodate noću putem od Vinkovaca do Vukovara i prolazite mjestima koja su puno pretrpjela u Domovinskom ratu uspomene na te dane postanu stvarne. Hodajući u toj noćnoj tišini pustimo si radijska izvješća pokojnog Siniše Glavaševića iz opkoljenog Vukovara i to nas sve vrati u to ratno vrijeme, tako da ni ne mislimo o tome da hodamo ili koliko smo već prehodali.“

Ne možete u sebi zatomiti poštovanje i divljenje prema svima koji su na ovaj način poželjeli odati počast onima koji to najviše i zavređuju, a to su poginuli pripadnici Hrvatske vojske, a posebno veseli činjenica da su se na hodnju odvažili i mlađi pripadnici rođeni nakon Domovinskog rata. Osim počasti poginulim braniteljima, koja je primarna misao ove hodnje, njome je pokazana i spremnost i snaga pripadnika ove postrojbe koji svakodnevnom obukom rade na svojoj spremnosti, ali nikom od njih hodanje više stotina kilometara nije uobičajena zadaća. Jedan od mlađih sudionika hodnje, koji je imao privilegiju biti među devet odabranih, desetnik Dinko Plavotić, vođa skupine 3. satnije Pukovnije Vojne policije rekao je kako su ga starije kolege motivirale za ovaj izazov kojim je htio iskazati zahvalnost onima koji su za domovinu poginuli te dodao:  “Budući da sam dočasnik htio sam svojim primjerom pokazati svojim podređenima koji se trebaju ugledati na svojeg vođu, kakav bi trebao biti odnos prema vrijednostima Domovinskog rata. Tijekom hodnje bilo je trenutaka kad smo osjetili umor i kad su nas malo boljele noge, ali kroz šalu, pjesmu i druge načine dodatne motivacije to smo uspjeli potisnuti tako da nekih ozbiljnijih kriznih situacija nije bilo.“

Iskustva prošlogodišnje hodnje bila su dragocjena u pripremi i realizaciji ovogodišnje o čemu nam svjedoči i stožerni narednik Mario Kufner pripadnik Satnije za zaštitu VIP osoba Pukovnije Vojne policije, koji je uz nadnarednika Bakulu inicijator ove aktivnosti: “Prošlogodišnja su nam iskustva puno pomogla i sve nedostatke koje smo tada uočili ovaj smo put htjeli izbjeći. Ponajviše se to odnosi na prošlogodišnju prvu dionicu koja je iznosila 53 km i u kojoj smo se prilično potrošili, a koju smo ove godine prepolovili, hodnju produžili za jedan dan, ali s mnogo manje potrošene energije, snage i žuljeva. Od nas koji smo tridesetak godina u Hrvatskoj vojsci i već sada na zalasku vojne karijere, očekuje se da vodimo primjerom i mladi nas u tome slijede.“ Želju da svoja ratna iskustva podijeli s mlađim kolegama ima i nadnarednik Dražen Tomac, pripadnik 3. satnije Pukovnije Vojne policije koji je pri kraju hodnje rekao: “Mi stariji uskoro ćemo otići u mirovinu, a tijekom hodnje imate dosta vremena koje, prolazeći kroz mjesta bitaka u Domovinskom ratu, možemo dobro iskoristiti kako bi svoja iskustva prenijeli mlađim kolegama. Kao sudionika Domovinskog rata na hodnju me motivirala želja da i na ovaj način iskažem poštovanje prema svim hrvatskim braniteljima.“

Nakon odavanja počasti prvom zapovjedniku satnije Vojne policije vukovarske 204. brigade bojniku Alfredu Hillu postrojenim pripadnicima Pukovnije Vojne policije vidno dirnuta obratile se supruga pokojnog bojnika Hilla. Zahvalila je svim sudionicima hodnje rekavši kako su joj upravo pripadnici Vojne policije, koji su spremni na ovakav izazov, jamstvo kako će uspomena na njezina supruga trajno živjeti. S punim pravom ponosan na pripadnike kojima zapovijeda nazočnima se na kraju obratio i zapovjednik Pukovnije Vojne policije brigadir Tomislav Kasumović  rekavši kako ova sada već tradicionalna hodnja okuplja sve više poklonika koji u sebi nose potrebu iskazivanja zahvalnosti svim poginulim braniteljima te kako je iznimno zadovoljan provedbom ovogodišnje hodnje.

Tekst: Željko Stipanović; Foto: Tomislav Brandt