Daljski atar
Završetak procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 1998. godine omogućio je na tom području ekshumacije, koje su provela nadležna tijela Republike Hrvatske za pitanje osoba nestalih tijekom Domovinskog rata. Jedna od tad pronađenih i ekshumiranih masovnih grobnica nalazila se u Daljskom ataru − Glogovcu, Općina Erdut
U dosadašnjem su procesu iz 150 masovnih grobnica ekshumirani posmrtni ostaci 2162 žrtve Domovinskog rata. Od ukupnog je broja 16 masovnih te više stotina pojedinačnih grobnica pronađeno na području Osječko-baranjske županije − jedne od niza županija teško pogođenih ratnim razaranjima i destrukcijama svih dimenzija identiteta Republike Hrvatske. I danas, 25 godina od završetka Domovinskog rata, Republika Hrvatska putem Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja traga za 80 svojih državljana/građana nestalih na području Osječko-baranjske županije. Naime, 1998. je završetak procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja omogućio ekshumacije na spomenutom području, koje su provela nadležna tijela Republike Hrvatske za pitanje osoba nestalih tijekom Domovinskog rata. Jedna se od tako pronađenih masovnih grobnica, u nizu velike količine informacija kojom su tad raspolagala nadležna tijela, nalazila u Daljskom ataru − Glogovcu, Općina Erdut, kao jedan od sedam dosad pronađenih bunara – masovnih grobnica korištenih s ciljem prikrivanja počinjenog zločina. Nakon zaprimljenih informacija o postojanju masovne grobnice – bunara u šikari kukuruznog polja, 23. listopada 1998. nadležna su tijela Republike Hrvatske počela ekshumaciju. Pritom je, uz druga nadležna tijela, Ministarstvo obrane bilo zaduženo za provedbeni dio ekshumacije.
Prilikom dolaska na mjesto ekshumacije, na početku njive pronađen je bunar okružen šikarom, okruglog oblika i oko metar u promjeru, bez zaštitne ograde. Uočeno je da je bio obzidan ciglom do dubine od 1,8 m, a na samom su početku otkopavanja unutra pronađeni nabacani razbijeni dijelovi automobila, podvozja, dijelovi motora i guma. Zanimljivo je istaknuti kako se teško uočljiv bunar Daljski atar nalazi u velikom polju, kilometar od najbliže ceste, četiri kilometra od najbliže farme i šest kilometara od ruba sela Dalja, dok se najbliža automehaničarska garaža nalazila čak 25 kilometara južno, u Vukovaru. Jasno se može zaključiti kako se predmetima poput automobilskih guma nastojalo prikriti svu težinu zločina koji se nalazio ispod sloja suhog zgrudanog vapna. Dakle, ispod sloja automobilskih dijelova ekshumacijom se došlo do sloja zgrudanog vapna u kojem su pronađeni i osobni predmeti žrtava, a ispod vapna naišlo se na prve posmrtne ostatke. Ukupno gledajući, do dubine od 8,5 metara, kad se došlo do tvrde zemlje i pronalaska zadnjih posmrtnih ostataka, ekshumirane su ukupno 23 žrtve od kojih su sve identificirane.
Međutim, sam se bunar po nekoliko važnih obilježja razlikovao od ostalih bunara. Tijela su bila raspoređena u više slojeva, što navodi na zaključak kako se koristio kao svojevrsno “sabiralište” usmrćenih žrtava. U samoj masovnoj grobnici svi pronađeni posmrtni ostaci bili su umotani pojedinačno u šatorska krila zajedno s osobnim predmetima. Ipak, sama skupina žrtava bila je homogena isključivo po činjenici kako su ih nasilno odveli pripadnici srpskih paravojnih formacija tijekom i nakon okupacije hrvatskog Podunavlja. Prva osoba, koja je ekshumirana na samom dnu bunara, nestala je već 9. studenog 1991., kad su je iz Dalja odveli pripadnici srpskih paravojnih formacija. Sljedeće tri ženske osobe doživjele su jednaku sudbinu, ali one su odvedene 18. studenog iz Borova naselja. U istom je sloju pronađen i bračni par iz Dalja, odveden 24. studenog. Nakon navedenih, u bunaru su pronađeni i posmrtni ostaci osoba nasilno odvedenih iz Erduta 10. prosinca te žrtava Erduta smaknutih na Božić 1991. godine.
Uzevši u obzir kako su pri vrhu bunara pronađeni posmrtni ostaci pet osoba usmrćenih u veljači 1992. te kako je do sloja žrtava usmrćenih na Božić 1991. pronađena znatna količina kukuruzovine, može se zaključiti kako su žrtve u samom bunaru pronađene u dva odvojena sloja. Zanimljivo je primijetiti kako je među identificiranima bio i Milorad Stričević, tad visokopozicioniran pripadnik srpskih paravojnih formacija vezanih uz Željka Ražnatovića Arkana.
Sama ekshumacija završila je 28. listopada 1998., kad su pronađeni posmrtni ostaci 23 žrtve prevezeni na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu radi provedbe postupka obrade i identifikacije u kojoj su sudjelovali i predstavnici Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.
Valja objasniti i kako su tadašnjem tijeku ekshumacija u svrhu monitoringa nazočili i djelatnici Promatračke misije Europske unije, ali istodobno i predstavnici spomenutog suda. Naime, ne treba zaboraviti kako upravo forenzičke istrage mjesta masovnih grobnica mogu biti najbolji način osiguranja neoborivih, materijalnih dokaza o počinjenim ratnim zločinima. Imajući na umu kako Republika Hrvatska putem Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja traga za još 1869 osoba nestalih u Domovinskom ratu, može se zaključiti kako punina istine o težini stradanja tek treba biti utvrđena.
I danas, 25 godina od završetka Domovinskog rata, Republika Hrvatska putem Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja traga za 80 svojih državljana/građana nestalih na području Osječko-baranjske županije.
Ne treba zaboraviti kako upravo forenzičke istrage mjesta masovnih grobnica mogu biti najbolji način osiguranja neoborivih, materijalnih dokaza o počinjenim ratnim zločinima. Imajući na umu kako Republika Hrvatska putem Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja traga za još 1869 osoba nestalih u Domovinskom ratu, može se zaključiti kako punina istine o težini stradanja tek treba biti utvrđena.
Ana Filko
Foto: Ana Filko, Ministarstvo hrvatskih branitelja