U čast poginulim Slavoncima u Kašiću je podignut spomenik simbolično napravljen od dalmatinskog kamena i slavonskog hrasta. Na njemu je uklesan tekst: “3. gardijska brigada Kune, Hrvatska Vas zaboraviti neće. Neka im je vječna slava!”

Zbog alarmantne situacije koja je nastupila neposredno nakon akcije Maslenica, krajem siječnja 1993. hrvatski se jug našao u teškom položaju. U zadarsko zaleđe hitno su prebačene dvije bojne 3. gardijske brigade Kune, iz Osijeka i Slavonskog Broda, i tad je prvi put u Domovinskom ratu obavljen tzv. vertikalni manevar, odnosno trupe su sa slavonskog ratišta transportnim helikopterima prebačene u zadarsko zaleđe.

Treća bojna iz Slavonskog Broda, poznata pod nazivom Kobre, bila je nositelj borbenih zadaća, a samo dva dana nakon njihova dolaska neprijateljske snage napale su selo Kašić. U borbama vođenim 1. i 2. veljače poginula su 32 pripadnika 3. gardijske brigade. Kašić je za Hrvatsku vojsku bio u prvom redu strategijsko mjesto s kojeg se nadziralo zadarsko zaleđe te je bio potencijalna opasnost, koja u određenim uvjetima može dovesti do odsijecanja srednje od južne Hrvatske i odvajanja milijun Hrvata od ostalog dijela države. Stoga su se Kune zarekle kako nema uzmicanja jer bi u pitanje došli svi dotadašnji učinci akcije Maslenica i herojstva hrvatskih vojnika koji su oslobodili taj okupirani dio Dalmacije. Dakle, Kašić nije smio pasti!

Dio postrojbe našao se u potpunom okruženju neprijateljskih snaga, u kojem je bio 20 sati, a svaka veza s njima bila je onemogućena. Baterije na motorolama bile su već iscrpljene, a o nekom prebacivanju streljiva nije bilo ni govora. Tad se skupilo sve raspoloživo ljudstvo (Vojna policija, inženjerci, kuhari, pa čak i lakši ranjenici) te iz tri smjera krenulo u proboj. U početku se nije točno znalo gdje se okruženi branitelji nalaze, a više nije bilo ni protuoklopnih sredstava, koja su istrošena u 50-satnim neprestanim borbama. U žestokom obračunu u kojem je došlo i do borbe prsa o prsa neprijatelj je uspješno potisnut prema Smilčiću, a ljudstvo koje je bilo u okruženju konačno je opet moglo osjetiti dašak slobode. U spomen na sve dramatične trenutke operacije Maslenica i kao znak iznimnog divljenja žrtvi koju su podnijeli svi pripadnici Kuna, prije svega poginuli, stoji ovaj spomenik kao trajan znak zahvalnosti, ali i kao vječni podsjetnik svima nama, posebno mladim naraštajima, na iznimno visoku cijenu kojom je plaćena sloboda u kojoj danas živimo.

Pripremio  Željko Stipanović

foto  Tomislav Brandt