Brodovi s pokratom LPD (Landing Platform Dock) označuju površinska borbena plovila namijenjena ukrcaju, transportu i iskrcavanju ljudstva i opreme kopnenih snaga za različite ekspedicijske zadaće. Čini se da bi najnovija američka klasa mogla, osim sigurnih 12 brodova, dobiti i druge koji bi dodatno povećali ionako veliku svestranost

San Antonio najnovija je klasa desantnih projekcijskih brodova namijenjenih potrebama RM-a SAD-a. Osnovna je zadaća klase transport tzv. mobilne trijade Marinskog korpusa koju čine unaprijeđena amfibijska jurišna vozila (Advanced Amphibious Assault Vehicles – AAAVs), jurišne lebdjelice (Air-Cushioned Landing Craft – LCAC) ili konvencionalni mali desantni brodovi te zrakoplovi MV-22 Osprey i/ili helikopteri.
Brodovi podržavaju sve oblike desantnih juriša i napada, specijalne operacije i zadaće ekspedicijskog djelovanja te humanitarne pomoći, a mogu poslužiti i kao sekundarne zrakoplovne platforme za desantne skupine.
Klasa omogućuje desant vojnika do oko 320 km u unutrašnjost kopna čineći obalne operacije puno većima i opsežnijima nego što se dosad moglo zamisliti.

Tri broda na čekanju
Klasa je nastala kao funkcionalna zamjena za više od 40 brodova različitih klasa i njihovih inačica. Pruža RM-u i Marinskom korpusu moderne pomorske platforme kvalitetno umrežene sa svim potrebnim subjektima, s dobrom sposobnosti preživljavanja, a izgrađene i namijenjene za rad s transformacijskim platformama XXI. st., kao što je tiltrotor MV-22 Osprey.
Ugovor o gradnji, opremanju i dostavi prvog broda u klasi, imena “San Antonio” (LPD 17), dodijeljen je u prosincu 1996. godine. Gradnja je počela je u lipnju 2000. a RM-u je dostavljen u srpnju 2005. godine. Slijedila su plovila od LPD 18 do LPD 25 koja su također dostavljena RM-u i sad su u aktivnoj uporabi. Dva su u različitim fazama gradnje i opremljenosti, “John P. Murtha” (LPD 26) i “Portland” (LPD 27), a njihova se isporuka očekuje tijekom ove i iduće godine.
Mornarica je 4. prosinca 2015. dodijelila brodogradilištu Ingalls Shipbuilding ugovor za 12., zadnji brod u klasi, imena “Fort Lauderdale” i oznake LPD 28.

Nosioci gradnje
Ugovor iz 1996. kojim je sve počelo dodijeljen je savezu koji je činila brodograđevna tvrtka Northrop Grumman Ship Systems (NGSS) (bivši Litton Avondale), brodograđevna tvrtka Bath Iron Works u vlasništvu korporacije General Dynamics, specijalist za elektroničke sustave Raytheon te tvrtka Intergraph Corporation koja je bila zadužena za razvoj, osmišljavanje oblikovnog rješenja, projektiranje i izradu prvog od planiranih 12 brodova. Bilo je planirano da će Avondale izgraditi osam, a Bath Iron Works četiri broda. Međutim, u lipnju 2002. godine, RM je potpisao Memorandum o suglasnosti (MoU) s tvrtkama Northrop Grumman i Bath Iron Works pri čemu je Northrop Grumman preuzeo odgovornost za izgradnju svih plovila klase San Antonio, dok je Bath Iron Works pristao na gradnju četiriju razarača klase Arleigh Burke, prethodno dodijeljenih Northrop Grummanu.
NGSS je osnovan kao unija brodograđevnih tvrtki Ingalls Shipbuilding i Avondale Shipyard. Northrop Grumman modificirao je 31. ožujka 2011. svoj brodograđevni sektor u novu korporaciju Huntington Ingalls Industries.
Početna je ciljana cijena iznosila 890 milijuna dolara po brodu, međutim, kako su se gradili troškovi su prilično povećani pa prosječna cijena broda iznosi 1,6 milijarde dolara. Prilikom prihvaćanja mornaričkog proračuna za fiskalnu 2013. godinu, iskazano je kako je zadnja dotad financirana plovna jedinica (LPD 27) stajala 2,021 milijarde dolara.

Smanjen odraz
Dizajn broda kao i oblikovno rješenje razvijeni su zajedničkim radom stručnjaka RM-a, Marinskog korpusa i tvrtki. Brod je projektiran i izgrađen od standardnog brodograđevnog čelika i dizajniran s ciljem smanjenja radarske zamjetljivosti. Svaki brod sadrži 210 građevnih jedinica sastavljenih modularnom tehnikom gradnje. Svaka je građevna jedinica prije porinuća predopremljena cjevovodima, elektrikom, strojnim elementima i elementima ventilacijskog sustava. Poboljšane značajke preživljavanja uključuju unaprijeđenu fragmentaciju i zaštitu od nuklearne eksplozije te brodsku strukturu ojačanu na šok i udare. Automatizacija i integracija sustava omogućila je znatno smanjenje osoblja projiciranog na oko 370 članova.
Brod ima tri palube namijenjene vozilima (površine 2360 m2) te dva skladišta tereta, uz prostore zapremnine 720 m3 namijenjene rasutim teretima i spremištima streljiva uz 1234 m³ spremišta za gorivo. Osiguran je smještaj za 700 osoba (marinci, postrojbe ili pripadnici specijalnih snaga), dvije jurišne lebdjelice tipa LCAC i 14 novih unaprijeđenih amfibijskih jurišnih vozila tipa AAV. Svaki LCAC može nositi 60 t tereta i vozila, uključujući i tenk M1A2 Abrams, pri brzinama do 40 čvorova.
Brodski napredni zatvoreni jarbolni/senzorski sustav (Advanced Enclosed Mast/Sensor – AEM/S) sastoji se od dviju velikih i osam bočnih struktura u kojima su radar i komunikacijske antene s hibridnom frekvencijski selektivnom plohom. Uz smanjenje radarske zamjetljivosti broda, AEM/S sustav također štiti opremu od izloženosti atmosferskim utjecajima.

Posada i gosti
Paluba zdenca namijenjena je u prvom redu za prijevoz i djelovanje dviju jurišnih lebdjelica (Air-Cushioned Landing Craft – LCAC) ili konvencionalnog malog desantnog broda (Landing Craft Utility – LCU), a na njoj su smješteni uz bok 14 amfibijskih jurišnih vozila (AAV). Paluba zdenca kao i raspored te dizajn krme slični su onima na klasi Wasp, osim izgleda nadgrađa čije su bočne plohe nakošene kako bi se smanjio radarski potpis. Brod je opremljen bolnicom s 24 kreveta, te dvjema klasičnim i dvjema stomatološkim ordinacijama.
Stalnu brodsku posadu čine ukupno 374 člana, od toga 28 časnika i dočasnika te 346 mornara, a pridodana su im i tri marinca. Nadalje, smještaj omogućuje ukrcaj i transport do 699 pripadnika desantnih postrojbi odnosno marinaca od kojih je 66 časnika te 633 vojnika.
Brodovi klase San Antonio također prihvaćaju i do 100 osoba u slučaju saniranja posljedica humanitarnih i drugih katastrofa, pri čemu se ukupan broj ukrcanih osoba penje i do 800.

Zrakoplovi i naoružanje
Krmena sletna paluba ima mogućnost smještaja dvaju CH-53E Sea Stallion helikoptera tvrtke Sikorsky, četiriju Bellovih helikoptera AH-1W Super Cobra, četiriju Boeingovih helikoptera CH-46 Sea Knight ili dvaju Bell-Boeingovih zrakoplova MV-22 Osprey. Hangarska paluba osigurava sadržaje namijenjene održavanju letjelica i dovoljno je velika za smještaj jednog zrakoplova Sea Stallion, dvaju helikoptera Sea Knights, triju helikoptera Super Cobra ili jednog zrakoplova MV-22 Osprey.
Svaka pojedina vrata hangara otporna su na eksploziju, masa im iznosi 18 000 kg i imaju tri horizontalna pregibna panela.
Prvi brod u klasi San Antonio započeo je u lipnju 2006. ispitivanja letačkih operacija zrakoplovom V-22 Osprey i helikopterom CH-46 Sea Knight.
Dva su Mk31 Mod 0 lansera namijenjena lansiranju Raytheonova projektila RAM (Rolling Airframe Missile) sa značajkom ispali i zaboravi. RAM (RIM 116) projektili površina-zrak sadrže dualno radiofrekvencijsko odnosno infracrveno navođenje te se koriste za obranu od protubrodskih raketa. Javi li se potreba, predviđen je i osiguran prostor kao i masena značajka za opremanje vertikalnim lanserom namijenjenim ESSM (Evolved Seasparrow Missile) projektilima.
Svaki je brod opremljen dvama Mk46 Mod 2 (Bushmaster II) topovima kalibra 30 mm za blisku obranu od površinskih napada. Mk46 dvoosno je stabiliziran top s brzinom paljbe od 250 metaka u minuti. Za preciznu paljbu ima termalni slikovni prikaz, low-light TV-kamere i laserski daljinomjer sa sustavom praćenja zatvorene petlje. Topom se može upravljati lokalno, iz topovske kupole ili udaljeno, iz borbenog informacijskog centra smještenog unutar plovila. Dodatno naoružanje uključuje deset strojnica Mk 26 kalibra 0,50 mm.

Sustav samozaštite
Na klasu San Antonio ugrađen je brodski sustav samozaštite (Ship Self-Defense System – SSDS) oznake Mk2 koji je Raytheon posebno razvio za potrebe američkog RM-a. Zamišljen je tako da integrira sve brodske sustave samoobrane, a uključuje višenamjenski radar, napredni integrirani sustav elektroničkog djelovanja te infracrveni sustav traganja i praćenja – (InfraRed Search and Track System – IRST).
Šesti brod u klasi, LPD 22, prvo je plovilo koje je dobilo cjelokupan sustav, koji će biti naknadno ugrađen na prethodno izgrađene brodove. SSDS je također namijenjen novijim plovnim jedinicama, nosačima zrakoplova klase Nimitz (CVN 76 i CVN 77) i klase Ford (CVN 78 – 80) te razaračima klase Zumwalt.
Brod je opremljen Raytheonovom širokopojasnom optičkom brodskom mrežom (Shipboard Wide Area Network – SWAN) koja povezuje sve brodske sustave, senzore i borbene sustave na brodskim zapovjednim konzolama.
U veljači 2004. dodijeljen je tvrtki Harris Corporation ugovor o dostavi širokopojasnih radiokomunikacijskih sustava visoke frekvencije (HF) za klasu San Antonio.
Plovila su opremljena tegljenim sustavom mamaca oznake AN/SLQ-25A tvrtke Argon ST te sustavom za lansiranje mamaca Mk53 Nulka koji je razvila australska Organizacija za vojne znanosti i tehnologiju (Defence Science and Technology Organisation) u Canberri i tvrtka Lockheed Martin Sippican u Massachusettsu, SAD. Nulka je lebdeći raketni sustav koji nadolazeće projektile odbija od broda.
Raytheonov AN/SLQ-32A(V)2 ESM (Electronic Support Measures) sustav je za otkrivanje i elektroničko ometanje koji omogućuje nadzor, obavještavanje i elektroničke protumjere protiv napada rakete odnosno projektila.
Brodovi oznake LPD 22 i dalje opremljeni su unaprijeđenim integriranim sustavom elektroničkog ratovanja (Advanced Integrated Electronic Warfare System – AIEWS).

Senzori i propulzija
Brodovi su opremljeni sljedećim radarima: ITT-ovim AN/SPS-48E 3D radarom velikog dometa namijenjenim zračnom traganju koji djeluje u C/D frekvencijskom opsegu; Lockheed Martinovim AN/SPQ-9B namijenjenim površinskom motrenju i praćenju; Raytheonovim navigacijskim radarom AN/SPS-64(V)9 i dvama Northrop Grumman Norden Systemsovim AN/SPS-73 malog dometa namijenjenim površinskom traganju. Svi radari osim prvog djeluju u I frekvencijskom području.
Svaki brod pogone četiri Colt-Pielstickova 2.5 STC dizelska motora, svaki snage 7750 kW (10 400 KS). Tvrtka Philadelphia Gear Corp isporučuje glavne reduktore koji prenose snagu na dvije brodske osovine na čijem se kraju nalaze brodski vijci s upravljivim usponom krila proizvođača Bird-Johnsona. Novi dizajn high-power glavine vijka niskog otpora i velike snage omogućuje poboljšanu efikasnost samog brodskog vijka.
Svu potrebnu električnu energiju na brodu osigurava pet brodskih dizelskih generatora (Ship Service Diesel Generators – SSDG) tvrtke Caterpillar sa samočistećim pročistačima i filtrima te električkim pumpama. Zanimljivost je čak sedam postavljenih klimatizacijskih jedinica tvrtke York i mase 200 t namijenjenih rashlađivanju brodskih sustava i stambenih jedinica.
Brodski pomoćni sustavi u cijelosti su električni, uključujući grijanje, grijače za vodu te postrojenje za pripremu vode metodom povratne osmoze.

Budućnost? Da, program LX(R)
Osim što se klasa San Antonio i dalje gradi i uvodi u flotu, postoji i program zamjene dviju klasa (Whidbey Island i Harpers Ferry) desantnih brodova tipa LSD (Dock Landing Ship), poznat i pod pokratom LX(R). Plovila LX(R), njih ukupno 11, najvjerojatnije će se temeljiti upravo na klasi San Antonio, a projekt je poznat i pod oznakom LPD 17 Flight IIA. Provjereni oblik trupa može se preinačiti za specifične misije i terete.
Prvo: preinaka postojećeg dizajna financijski je povoljnija nego razvoj novog broda. Potom, inačicom Flight IIA izbjegavaju se boljke koje prate uvođenje novog plovila te se skraćuje vrijeme isporuke. Nadovezujući se na nasljeđe dokazane opreme i sustava, Flight IIA održava zajednička obilježja s postojećim plovnim sredstavima u floti. Mornarica se može osloniti na uigrani sustav logističke potpore, obuku posade i bazu znanja. Procjena je da bi cijena gradnje broda konfiguracije Flight IIA stajala 30 % manje u odnosu na prosječnu cijenu broda klase San Antonio.
Kako bi se smanjili troškovi programa, nova klasa desantnih plovila LX(R) zadržat će više značajki klase San Antonio. To podrazumijeva oblik i brodograđevne značajke trupa kao i smještaj strojarnica uz zadržavanje jednakih dimenzija broda, širinu hodnika, smještaj ljestvi i stubišta za lakši pristup, položaj spremišta streljiva i smještajnih prostorija za osobe koje brod prevozi, sveukupnu visoku kvalitetu života na brodu, kapacitet naoružanja i kapacitet punjenja gorivom na sletnoj palubi kao i helikoptersku stanicu namijenjenu nadzoru.

Velik opseg
Što se tiče najvažnijih razlika, proizvođač namjerava smanjiti kapacitete prijevoza s 800 (700 + 100) na 500 osoba što dovodi do eliminacije, odnosno preinake stambenih i radnih prostora, spremišta, skladišta itd. Nadalje, prostori namijenjeni zdravstvenim službama smanjeni su za 50 posto, a ukinuti su helikopterski hangar i povezani zrakoplovni radni prostori te spremišta i skladišta. Topnički sustav Mk 46 kalibra 30 mm zamijenjen je daljinski upravljanim topom Mk 38 Mod 2 kalibra 25 mm. S jarbola su uklonjene značajke smanjene radarske zamjetljivosti, a radar AN/SPS-48E zamijenjen je s radarom TRS-3D.
Pažljivim planiranjem razvojnih i projektnih aktivnosti u osmišljavanju novog programa borbenog plovila poput LPD 17 te uključivanjem partnera iz područja industrije, dobiven je kvalitetan proizvod čija platforma ima budućnost. Upravo zbog dobro izbalansiranih projektnih margina, platforma plovila omogućuje izvođenje velikog opsega zadaća, misija i operacija i sigurno ojačava sposobnosti djelovanja RM-a SAD-a.

---

U spomen na 11. rujna
Brod “New York” (LPD 21) prvi je od triju brodova klase San Antonio izgrađenih u čast žrtava terorističkih napada od 11. rujna 2001. godine. Brodska je pramčana kobilica izlivena od 7,5 tona čelika spašenog iz Svjetskog trgovinskog centra. Mornarica je 8. i 9. brod iz klase nazvala “Arlington” (LPD 24) i “Somerset” (LPD 25), u počast žrtvama napada na Pentagon i na letu 93 zrakoplovne kompanije United. Materijali s tih mjesta ugrađeni su u “Arlington” i “Somerset”.

---

Druge inačice?
Brodograđevna kompanija Huntington Ingalls Industries (matica brodogradilištima Ingalls Shipbuilding i Avondale Shipyard) osmislila je Aegis BMD (Ballistic Missile Defense) inačicu klase San Antonio za obranu od balističkih projektila, zadaću koju sad obavljaju razarači i krstarice. BMD se temelji na obliku trupa klase, a opremljen je protuzračnim obrambenim sustavom protiv balističkih projektila s ukupno 288 lansirnih ćelija (18 lansera x 16 ćelija).
BMD može biti opremljen i drugim naprednim tehnologijama kao što su elektromagnetski top ili usmjereni energetski (laserski) sustavi. Kad brod ne obavlja BMD zadaće, može djelovati kao eskortni nosač, zapovjedni brod, brod namijenjen djelovanju pripadnika specijalnih snaga itd.
Osim inačice BMD plovila i postojeće desantne inačice, na jednaku je obliku i dimenzijama trupa moguće projektirati i oblikovno riješiti taktičko-tehničke zahtjeve za:
– brod namijenjen humanitarnim operacijama
– brod bolnicu
– zapovjedni brod.

---

Maja PTIĆ GRŽELJ