Tijekom operacija u Iraku vojnici su bili podučavani za samo 12 od 50 tipova formatiranih poruka, a najviše su se primjenjivale samo četiri od njih. Većina operatora upotrebljava manje od 25% funkcionalnosti FBCB2 zbog nedovoljne izobrazbe ili zbog funkcija koje su pak prekomplicirane da bi se primijenile

Za sada je zrakoplovna varijanta FBCB2/BFT (poznata kao BFT-A) instalirana na 2400 zrakoplovnih platformi, a planirano ih je ukupno 3500. Američka je mornarica ugradila BFT-A u svoje helikoptere Sea Stallion, a vojska u helikoptere Apache, Chinook, Black Hawk, Kiowa Warrior i UH-1, te zrakoplove C-23B+ Sherpa. Standardni je FBCB2/BFT sustav bio inkorporiran unutar zemaljskih postaja korištenih za kontrolu bespilotnih letjelica (UAV) tipa Hunter, Predator i Shadow, dajući tim postajama informacije o vozilima i helikopterima u realnom vremenu, dok se pozicija bespilotne letjelice i podaci o cilju šalju ostalim elementima kako bi se olakšalo upravljanje bojišnicom i izvodili udari po protivniku.

BFT verzija za sada u osnovi omogućuje automatsko dojavljivanje pozicije i slanje ograničenih e-mail poruka. Oba sustava imaju punu sposobnost slanja poruka ali s vezom limitirane propusnosti između dva sustava. Dodatne su se radnje morale razviti kako bi se omogućila koegzistencija oba sustava. Sustav omogućava tekstualne poruke i poruke za pozivanje medicinskog zbrinjavanja i evakuacije podržane u FBCB2/BFT dok su formatirane poruke (kao operativne zapovijedi i pozivi za paljbenu potporu) izgubljene. Jedan je efekt to da tijekom vremena BCB2/BFT ne može biti korišten za pozivanje paljbene potpore premda zemaljski FBCB2 ima sučelje koje omogućava vezu s topničkim nadzornim sustavom AFATDS.

Prema izvješću DOT&E iz kolovoza 2004., sustav FBCB2/BFT može slati mnogo različitih tipova poruka, uključujući i preformatirane poruke, samo tekstualne poruke, naputke i slično. Najviše se koriste porukama koje su samo tekst. Vojnici preferiraju tip poruke samo tekst jer su jednostavne za korištenje i znatno praktičnije u stvarnom životu. Iako su operatorima na raspolaganju različiti tipovi poruka, oni se koriste samo s nekoliko oblika formatiranih poruka te, u načelu, koriste s onim što je jednostavnije za obradu, pripremu i slanje.

DOT&E je zabilježio kako su, tijekom priprema za operacije u 2003. godini, mnogi vojnici imali samo osam sati poduke za sustav FBCB2 prije nego što su dobili zadatke za provedbu operacija, iako je planirani program obuke trebao biti 32 sata. Pa čak je i to bilo premalo kako bi se operateri osposobili za standardne zahtjeve u provedbi zadataka tijekom službenog prihvatnog testiranja. Prema tumačenju DOT&E, tijekom operacija u Iraku vojnici su bili podučavani za samo 12 od 50 tipova formatiranih poruka, a najviše su se primjenjivale samo četiri od njih. Većina operatora upotrebljava manje od 25% funkcionalnosti FBCB2 zbog nedovoljne izobrazbe ili zbog funkcija koje su pak prekomplicirane da bi se primijenile. S trenutačnim uslužnim programskim blokom (SWB1/verzija 6.4.4.2), dužina temeljne izobrazbe za operatera je 40 sati odnosno samo 20 sati za upoznavanje sustava.

Primjena
Izvješće DOT&E napominje kako je u jednom SBCT operativnom pokusu brzina bila dvije sekunde (za zemaljski FBCB2 promet poruka), ali je narasla na 11 sekundi u slučaju BFT-BFT komunikacije. Veća latencija (kašnjenje) je uzrokovana arhitekturom satelitski baziranog sustava, gdje se poruke moraju prvo odaslati ka zemaljskom čvorištu pa tek onda prema odabranom primatelju. S obzirom na raspored postrojbi i zapovjedništava usred bitke (pregrupiranje “u letu”), DOT&E zaključuje kako su zemaljska FBCB2 mreža i BFT mreža pokazale ograničenu mogućnost reorganizacije, što pokazuje kako su oba sustava još uvijek nespremna za komplicirane situacije upravljanja postrojbom na modernom bojištu. Može se dodati kako poruke za zapovjedno-nadzorni sustav ne mogu proći iz FBCB2 ka BFT te obrnuto i trenutačno nema sposobnosti za obavljanje automatskog zadatka reorganizacijske izmjene između dvije mreže. Slijedeći zaključak DOT&E bio je da je potrebna sposobnost za brzo kreiranje ili modificiranje baze podataka FBCB2/BFT, ali su trenutačne procedure vrlo spore i radno intenzivne, tj. traže mnogo radnih sati. Godine 2008. američka je vojska predvidjela da će vrijeme potrebno za offline pripremu baza podataka biti 14 tjedana.

Nakon više od jednog desetljeća iskustva u praksi, američka se vojska ipak naučila na suživot sa sustavom FBCB2. Analitičari primjećuje kako američki vojni zapovjednici niže razine postupno rastu i sazrijevaju uz digitalnu podršku. Na nižoj razini zapovjednog lanca sustav FBCB2 je sve prihvaćeniji i rabi se za sve više zadaća, pa se temeljna paljbena obuka tenkovskih posada obavlja uz njegovu uporabu. Gdje su potrebne povećane performanse, postrojbe na terenu imaju mogućnost smisliti najučinkovitiji način uporabe postojećih sposobnosti sustava FBCB2. Sa širokim komunikacijskim područjem djelovanja, FBCB2/BFT je osobito bio koristan za sprječavanje borbenih djelovanja po prijateljskim snagama; za pomoć onesposobljenim vozilima ostavljenih tijekom napredovanja kako bi se pridružili glavnini snaga; za koordinaciju akcija napada UAV-ova i helikoptera OH-58 u poduzimanju protumjera spram bombaških napada na glavnim opskrbnim rutama kao i sprječavanje konvoja da zalutaju na sumnjive lokacije gdje bi mogle biti zasjede i improvizirane eksplozivne naprave (IED).

Prema izjavi jednog umirovljenog generala sa iskustvom u radu na sustavu FBCB2, stariji su zapovjednici također morali učiti kako se boriti digitalno te kako korisnici i postrojbe dobivaju mnogo više. Djelomične zapovjedi (FRAGO) su jedan od primjera. Otkrilo se kako je bilo moguće kreirati i proslijediti zapovijedi puno brže, pošto su zapovjednici unutar postrojbe efektivno mogli komunicirati puno učinkovitije pa je zbog toga FRAGO postao prevladan i nepotreban dokument. Značajke nove situacije bi se mogle ponovno procijeniti, a odluke brzo donijeti i poslati podređenim postrojbama u realnom vremenu.

U međuvremenu, kai i marinci s njihovom Toughbook prijenosom varijantom, američka je kopnena vojska eksperimentirala s komercijalno dostupnim sustavima kojima bi se mogli zadovoljiti potencijalni zahtjevi za potrebnim uređajima. Trenutačno se razmatraju laki terminali SNC Inter-4 Tacticom priključeni na širokopojasni samoformirajući Mesh Network (baziran na Inter-4 i Micro Mesh preusmjerivačima sa statičnim prijenosom podataka dometa do 45 km), a u službi su 75. rendžerske pukovnije od 2004. Slični sustavi bili su

uspostavljeni kasnije radi zemaljskih mrežnih aplikacija za jedinice 10. brdske i 82. zračno-desantne divizije, omogućujući SA u gotovo realnom vremenu, VoIP (telefon preko interneta), video i slikovni materijal, te instant poruke. “Zapovjednikov digitalni pomoćnik” razvila je tvrtka General Dynamics C4 Systems u obje varijante – tablet i PDA, radi potpore programa digitalnog ratnika, a također je bio uveden u uporabu kao FBCB2/BFT platforma za pješake.

Tijekom multinacionalne borbeno identifikacijske vježbe “Bold Quest”, održane u SAD-u u rujnu 2007. bio je isproban zahtjev za bliskom zračnom potporom (CAS) preko sustava FBCB2 , uvježbavala se situacija kad nije dostupan prednji motritelj za navođenje zrakoplovstva. Ta je mogućnost također demonstrirano za letjelicu E-8 JSTARS kako bi se poboljšala kvalitete operativne slike za kopnene zapovjednike koja dolazi preko sustava FBCB2. Uz nekoliko posve različitih zapovjedno nadzornih sustava (FBCB2, FBCB2/BFT i MDACT) i satelitski baziranim nadzornim sustavom za logistiku (sustav za praćenje pokreta [MTS]) koji je u službi, te ostalo koje će biti u službi potpore budućeg borbenog sustava Američke vojske (zapovjedni sustav za nadolazeća vozila u sklopu programa FCS [BC]), američke snage su skicirale buduću digitalno-orijentiranu paradigmu s ozbiljnom namjerom da se to potpuno operativno oživotvori u idućih deset godina. Konačna vizija bila bi definirana kao združeno zapovjedništvo (UBC), ali je u međuvremenu FBCB2 trebao biti progresivno poboljšavan kako bi prevladao trenutna opterećenja performansi, bolje prihvatiti zajedničke zahtjeve za uslugama te podržati FCS sposobnosti.

Prvi korak, koji bi se trebao implementirati u fiskalnoj godini 2008., je poboljšana FBCB2 varijanta – sa znatno unaprijeđenim karakteristikama, kako bi se pokrila razina brigade pa na niže. Buduće združene sposobnosti i interoperabilnost biti će postignute u skladu sa razvojnim dokumentom o sposobnostima (CDD) združene borbene platformome (JBC-P), a dokument su zacrtali američka kopnena vojska i marinci, specijalne snage (SOF), te združene zrakoplovne agencije.

Između ostalog, JCR ima u planu uspostaviti sigurnost tipa 1 unutar svoje satelitske mreže pomoću uređaja za kodiranje. Uređaj je razvila tvrtka Northrop Grumman u suradnji sa Harrisom, ali se još uvijek čeka formalna akreditacija od NSA-e. Veća propusna moć je također dovedena do razine bojne pomoću novoga taktičkog mrežnog poslužitelja koji prosljeđuje ograničene zemaljske FBCB2 mreže (brzine do 5,2 kbit/s) u okolinu veće propusne moći na brigadnom nivou koja je temeljena na združenom mrežnom čvoru (JNN).

Zemaljski FBCB2 SA promet može se prenositi u gotovo realnom vremenu, satelitski baziran SA prijenos još se treba izmjeriti (vremenski i u pokretu) kako bi se minimizirali zahtjevi za pojasnom propusnošću. Obnavljajući interval za BFT opremljena vozila je prema tome tipično postavljen na pet minuta ili 800 metara i 60 sekundi ili 2300 metara za zrakoplovstvo. U međuvremenu su poduzeti koraci kako bi se povećala propusnost na satelitima.

Kao skorašnje poboljšanje, Northrop Grumman radi sa sadašnjim davateljem usluga Comtechom kako bi se poboljšala postojeća satelitska zemaljska postaja zbog posluživanja većeg broja platformi i najmu satelita s dvostruko većom propusnošću kako bi se smanjile latencije. ViaSat surađuje s tvrtkom Harris koja ima ugovor sa Northrop Grummanom od travnja 2007. za razvoj primopredajnika nove generacije (NGT) koji radi u satelitskom L-pojasu (BFT 2). Pozornost je također posvećena poboljšanju zemaljskih elemenata sustava.

Iza horizonta
Današnje zemaljski sustavi FBCB2 obuhvaćaju oko 450 platformi po brigadi, a broj za BFT dostigao 250-300. Zato je cilj uskladiti gustoće oba sustava. Ostale inovacije planirane za FBCB2 JCR uključuju predstavljanje prerađene programske arhitekture i prebacivanje na primarne ovisnosti o otkrivenim podacima radi inicijalizacije sustava. To će pojednostaviti pripremanje baze podataka i vremenski smanjiti potrebno vrijeme na minute.

Namjera je izraditi uvodno upoznavanje s mogućnostima sustava koje će biti znatno pojednostavljeno kako bi se maksimalno olakšalo prihvaćanje nove tehnologije korisnicima. To je bazirano na vještini i prilagođeno prema činu svakog pojedinca koje će se običavati, a traje samo tri dana. Sada kada je FBCB2 već neko vrijeme nazočan u operacijama, moguće je izvoditi izobrazbe u kojima korisnici imaju dodatne sate učenja samo u slučaju promjena na programskim aplikacijama, ali i ovi će treninzi ovisiti o razini vještina samih korisnika. U planu je i uspostavljanje godišnjeg zahtjeva za kvalifikaciju operatora koji bi pokrivao uobičajene zadatke kao što je e-mail, praćenje karti, navigacija, sigurnost sustava i brzinsko slanje poruka (upozorenja o IED-ima i neprijateljskih prijetnji, te slično). Igre pogodne za kućna računala također će se rabiti kako bi se podupro trening za FBCB2 JCR, a u budućnosti će se uključiti i aplikacije za prepoznavanje borbenih vozila (ROC-V).

JCR bi trebao biti naslijeđen rastućim brojem JBC-P – verzija 1 koji bi se trebao pokrenuti u prvom kvartalu fiskalne godine 2010. JBC-P će osigurati tri nivoa usluga. Korisnici će biti opskrbljeni sa porodicom različitih sustava, nudeći punu ili djelomičnu sposobnost u smislu dobivanja i održavanja plave SA slike. Kao dodatak ovim trenutačnim FBCB2 nadopunjavanjima, JBC-P namjerava definirati minimalni broj aplikacija i mrežnih interoperabilnih standarda za trenutne BFT sustave kao što je Land Warrior, DBCS, CDA, DDACT, logistički MTS, zrakoplovni EDM (elektronsko upravljanje podacima).

Potpuni kapacitet, koji se odnosi na TOC-ove, neke zemaljske postaje i neke borbene platforme, dopušta svu raspoloživu JBC-P funkcionalnost. Djelomični kapacitet primijenjen na ove platforme gdje su pak JBC-P programi priloženi uz svoja računala ili takve platforme gdje puna programska podrška za poruke nije potrebna (kao što je EDM ili posebna tipkovnica namijenjena helikopterskoj posadi, M1A2 Abrams, Bradley M2A3 te logističkim vozilima). Dojavnik položaja omogućuje jednosmjernu lokaciju pozicije i funkciju poziva za pomoć, a za one platforme koje nemaju C2 zahtjeve (npr. individualno raspoređeni vojnici unutar paljbenog tima).

Zbog svojih SA mogućnosti, JBC-P bi trebao biti prisutan u 75% od svih dojavljenih prijateljskih položaja unutar trenutačnog bojišnog prostora (radijusi od 2,5 km za vojnike, 5 km za vozila i 20 km za helikoptere), 65% unutar proširene bojišnice (radijusi su naravno veći, odnosno: 5 km za vojnike, 10 km za vozila i 40 km za helikoptere). Podaci o lokaciji su neophodni kako bi se dobila preciznost od 50 m za vojnike, 200 m za zemaljske platforme te 500 m za zračne platforme. Za zemaljske platforme se očekuju javljanja svakih 5 minuta ili nakon 100 metara pomaka. Vozilo koje se kreće brzinom od 30 km/h moglo bi javljati svoju poziciju svakih 12 sekundi.

Slikovne prezentacije
Neke od posebnih JBC-P funkcija već su bile predstavljene u FBCB2 JCR uključuju poboljšana operatorska sučelja kao što je 3D slikovna prezentacija, mogućnost unosa podataka, prolaz i prikaz fotografija/grafike, inkorporacija sporih staza, upravljanje kartama kao sokolov pogled, opskrba prijateljskih snaga označene u različitim bojama, te navigacija pomoću geografske pozicije sjevera ili prema smjeru. Nove mogućnosti uključuju predočnik svih SA u bojišnom prostoru unutar pet minuta od uključenja sustava, potiskivanje informacija o pozicijama posebnih jedinica, spremanje i proslijeđivanje poruka, te mogućnost demontaže uređaja iz vozila. U kasnijim verzijama, Northorp Grumman je već prikazao rane prototipove sustava koji se sastoje od primopredajnika u L-pojasu, te MeshNet i EPLRS komunikacijske opreme.

Podudarajući se s terenskim radom FBCB2 JCR, početak terenskih proba s FCS Spin Out 1, na kojima se vide elementi FCS BC sa svojim četverokanalnim Boeing/Rockwell zemaljskim prijenosnim radio-uređajem (GMR) u verziji sjedinjenog taktičkog radio sustava, a integriranog unutar ograničenog broja borbenih vozila kojima se pak upravlja od strane razvojnih armijskih borbenih jedinica. Osobito FCS BC osigurava C2 na samosvojnom FCS zemaljskom polju senzora (UGS). Sa Spin Out 1, FBCB2 JCR preostaje platforma borbenog komandnog sustava za C2 i SA primajući izvještaje od FCS UGS. Pod Spin Out 2, planiranog za 2010-11, samosvojna zemaljska vozila i UAV-i biti će pridodani FCS senzorskom polju, ali JBC-P (verzija 1/2) će preostati u platformskom bojišnom komandnom sustavu.

Dugoročni cilj američke vojske je implementacija konzistentnog bojišnog komandnog sustava na svim razinama – od TOC-ova pa do vojnika. Početak bi se mogao učiniti s FCS Spin Out 3 ( godine 2013-14.) kada će za raspoređivanje biti spreman puni kapacitet FCS BC na 75 platformi u sklopu teškog BCT-a. Preostalih 705 platformi unutar BCT-a biti će zadržane za JBC-P koji će do tada dostići verziju 3 izvršavajući Block 5 programsku podršku (SWB5). Prvi potpuno opremljeni FCS BCT predviđen je za teren godine 2015.-16, ali do fiskalne godine 2024. samo će 62 od 77 BCT-a Američke vojske biti djelomično opremljeni sa FCS sustavima. Gledajući sve ukupno, FBCB2 djeluje vrlo dobro na razini satija, bojna,brigada, Stryker brigade su se pokazale dobro koristeći sustave tijekom kratajna te brzom planiranju operacija. FBCB2 je dokazani ključni čimbenik, ali nije svemoguć. Neki misle kako može riješiti sve, ali u uvjetima urbanih operacija gdje se nalaze brojni civili pa je i dalje vrlo važno da vojnici stalno misle i svojom glavom umjesto da se potpuno prepuste digitalnom okružejnu.

Za digitalnu podršku ostaju pitanja robusnosti komunikacijske mreže, tereti dodatne obuke u smislu nadogradnje programa i zaboravljanja stečenih vještina. U slučaju američkih snaga imamo i treći uzrok koji treba uzeti u obzir – prijeteći interoperabilni problemi proizašli iz dispariteta između mrežne podrške FCS BC i njegovom podržavanju JBC-P. Gdjegod JBC-P sa svojom arhitekturom iz proizvodne linije neće trebati međusklopove, te je projektirano da se podesi prema realnosti dostupne propusnosti, FCS BC je potvrđen na FCS sustav u sustavu uobičajene okoline izvršavanja (SOSCOE). Ovo je vrlo zahtjevno međusklopovlje koje zahtijeva GMR (po cijeni oko 120 000USD za dvokanalni sustav), ili ekvivalentni akreditirani programsko-definirani radio uređaj koji inkorporira JTRS širokopojasni mrežni valni oblik kako bi se pribavio potrebni propusni pojas.

Američke snage su sve bliže satelitski baziranom rješenju, ali čini se kako je optimalno zadržati pristup hibridnom rješenju (satelitsko/zemaljsko kako bi se dobila veća fleksibilnost u širini protočne linije (podatkovnog cjevovoda) i brzine usluge. Sustav FCS BC bio je razvijen u svrhu potreba FCS BCT-ova, ali proći će mnogo godina prije nego ijedan od dobitaka bude došao do regularnih snaga, podrške borbenih usluga ili postrojbi nacionalne garde. Koje će se sredstvo interoperabilnosti usvojiti Američkih snaga, promatrači predviđaju kako u području digitalne podrške nikada neće biti kraja priče jer nitko ne može zaustaviti Mooreov zakon, nove ideje ili utjecaje nastale nekim novim operacijama.

Marijo PETROVIĆ