Temeljne ustrojstvene cjeline Hrvatske ratne mornarice tijekom tri dana provele su čak četiri istodobne vježbe. Dio aktivnosti na moru i na otoku Žirju pratila je i ekipa Hrvatskog vojnika 

Dok se ukrcavamo na gumenu brodicu u rogozničkoj luci, danja svjetlost tek se probija. No, s Hrvatskom ratnom mornaricom obično je tako – svoje obučno-vježbovne aktivnosti započinju ranom zorom. Zaobilazimo poluotok i uskoro nam pred oči dolaze skladne brodske konture – raketna topovnjača RTOP-12 Dmitar Zvonimir. Iako se lako da primijetiti da je pred njima važan događaj, članovi posade primaju nas ljubazno i profesionalno. Zapovjednik broda kapetan korvete Dino Čobo kaže nam da su u tijeku pripreme za isplovljavanje prema pučini, ali i za bojno gađanje. Bit će to jedan od ključnih dijelova velike vježbe Flote HRM-a – Barakuda 26. Međutim, kontekst cijelog događaja puno je širi. Dakle, HRM je od 21. do 23. travnja istodobno provodio čak četiri vježbe, a za svaku od njih bila je nadležna jedna od temeljnih ustrojstvenih cjelina pomorske grane naših Oružanih snaga. Osim Flote, Obalna straža RH provodila je vježbu Prstac 26, Pomorska baza Split vježbu Brancin 26, a Bojna obalnog motrenja i navođenja vježbu Zrcalo 26.

Četiri vježbe, jedna mornarica

Koncept Zapovjedništva HRM-a djeluje zanimljivo. U jednu ruku, postrojbe provode svaka svoju vježbu, no svejedno moraju djelovati usklađeno. Scenariji i zadaće ne smiju biti u koliziji, trebaju se međusobno usklađivati i podupirati. Sve to, barem za nas laike, djeluje prilično komplicirano. Posebno kad se uzme u obzir da je na more poslano mnoštvo plovnih jedinica HRM-a, te da su poprišta vježbi uključivala više lokacija. Hrvatski mornari i marinci, među ostalim, djelovali su na akvatoriju srednjeg Jadrana s naglaskom na pomorski vojni poligon Žirje, vojnom vježbalištu Zvizdulja na otoku Žirju, vojnoj lokaciji Zečevo u Zečevu Rogozničkom, te na postajama obalnog motrenja od Savudrije do Molunta. Manji dio ciklusa vježbi proveden je i na vojnom poligonu “Josip Markić“ u Kninu. Štoviše, ciklus je bio i intergranski, jer su sudjelovale i postrojbe HKoV-a, kao i HRZ-a s avionima Pilatus PC-9 i helikopterima Mil-171Sh.    

S vremenom, oko Dmitra Zvonimira skupili su se i drugi brodovi i uspostavili savršenu plovnu formaciju, tj. kolonu. Zvonimir je bio prvi, a slijedili su RTOP-41 Vukovar i RTOP-42 Dubrovnik, kao i brodovi Obalne straže OOB-31 Omiš i OOB-32 Umag. Pošli smo prema Žirju. “U ovom scenariju, na RTOP-u 12 kao na zapovjednom brodu imamo odgovornost za održavanje potrebne brzine postroja, kao i pravca gađanja. No, posada je super i neće biti problema“, uvjeren je kapetan korvete Čobo. Netom prije početka gađanja iz pokreta, upozorio nas je na činjenicu da će to biti ključni trenutak obuke posade “na kojem se može vidjeti naša uvježbanost i spremnost, ali i motiviranost“.

Bravo, Pero!

Nakon što su obavljene sve potrebne pripreme, s naglaskom na potpunu zatvorenost poligona od pristupa civilnih plovila, oružana djelovanja su počela. Dmitar Zvonimir gađao je iz pramčanog topa Bofors kalibra 57 mm i rotirajućeg krmenog topa AK-630 sustava Gatling i kalibra 30 mm. Zvuk opaljenja Boforsa mogli bismo nazvati klasičnim, ali kad AK-630 opali rafalno, teško da se nećete stresti – zvuk je neobičan, iznimno neugodan. Plutajuće mete bile su udaljene pet ili više kilometara, ali ipak vidljive, posebno ona crvena. Rezultate gađanja lako je vidjeti po vodoskocima na površini mora – s tim da vrijedi napomenuti da se pogodcima smatraju i oni vodoskoci koji su prebacili metu, ali su na njezinu pravcu. Kad je gađanje utihnulo, s jednog dijela palube začuli smo Bravo, Pero!, a ciljač na topu AK-630 razvodnik Petar Gulić uz široki je osmijeh skinuo slušalice i sišao s paljbenog mjesta. Netko od njegovih kolega rekao nam je da je bio iznimno uspješan. “AK-630 je specifično oružje, baš moćno za vidjeti. Veliki je gušt stisnuti i opaliti, još kad budu ovako dobri pogodci, imam što ispričati svojima doma. Za ovakav rezultat puno znače uvježbavanje i obuka. A imao sam i dobrog mentora“,  objašnjava nam Sinjanin. Točan je bio i njegov sugrađanin i kolega mornar Josip Bilandžić koji je gađao Boforsom. Nije isticao sebe, nego rekao da se top pokazao jako preciznim i pouzdanim. “Naravno, bitna je uvježbanost nas kao posade topa. Pripremamo se stalno, tako smo navikli i s vremenom smo stekli dosta iskustva“, kaže nam Bilandžić. Dodaje da je trema koju je osjećao prije gađanja bila minimalna, “uz dobru pripremu i posadu to se svede na minimum“. I za kraj ističe da su trenuci gađanja među najboljima u mornarici: “Kad iziđete na more, onda vidite što je to biti mornar. Definitivno je ljepše nego u luci.“

Zelene odore na Krki

Dolazi podne, a mi se prebacujemo s RTOP-a 12 na Flotin desantni brod-minopolagač DBM-82 Krka. To je drukčija vrsta plovila, većih transportnih kapaciteta. Tijekom gađanja plovili smo u formaciji s protuminskim brodom LM-51 Korčula i dva desantno-jurišna broda DJB-104 i DJB-107. Bilo je zanimljivo primijetiti da su na Krki i ljudi u zelenim maskirnim odorama – pripadnici Satnije riječnih brodova Inženjerijske pukovnije HKoV-a. Postrojba s bazom u Osijeku dobila je priliku djelovati bojnim streljivom s Krke zajedno s kolegama iz HRM-a. Konkretno, gađali su iz bočnih topova Hispano 20 mm M71. Dojmljivo je bilo pratiti i gađanje sa snažnijeg pramčanog topa Bofors L70 kalibra 40 mm koji ima kupolu s posadom. Kad bi top opalio, lagani bi vjetar odnio jaki miris baruta prema promatračima koji su se zaklonili bočno od zapovjednog mosta. I opet, kad bi se bacio pogled na druge brodove, najupečatljivije je izgledala formacija u kojoj su plovili. Iako su, u skladu sa snagom svojih motora, bili prilično brzi i držali su male razmake, svejedno su djelovali sinkronizirano, a u brojnim javljanjima koja smo čuli preko radiokomunikacija, nije bilo povišenih niti brzih tonova. To se činilo dobrom naznakom da su hrvatski mornari jako dobri i uvježbani moreplovci.

Najdraži dio poziva

Vježbe idu, a mi se i dalje trudimo pratiti ih što više možemo. Naravno, to ne bi bilo moguće bez potpore i susretljivosti HRM-a i svih njegovih posada, od velikih brodova do popularnih guma, tj. gumenih brodica. Još jednom se prebacujemo, ovaj put na brod-spasilac BS-73 Faust Vrančić. To znači da smo gosti vrlo ljubaznih domaćina iz Obalne straže i da se uključujemo u vježbu Prstac 26. Posada Fausta također se posvetila gađanju, ali i predvođenju formacije koju su činili već spomenuti Omiš i Umag, ophodni brod OB-02 Šolta, ali i stari, dobri BŠ-72 Andrija Mohorovičić. Još malo pa će popularni Moha navršiti pedeset i petu, ali još je itekako uporabljiv kao svestrano spasilačko plovilo, a pokazao nam je da se s njega može djelovati i oružjem, protuzračnim topom kalibra 20 mm. Što se tiče Fausta, njegova posada okušala se strojnicama kalibra 12,7 mm, ali i topovima M71. Promatrajući ciljača skupnika Juru Jurjevića, uvjerili smo se da je gađanje s tim prilično glomaznim sustavima i fizički zahtjevno. “Brod se kreće, valovito je, treba čvrsto držati komande da bi se uspješno pogađalo. Ali evo, kolege mi zasad kažu da je bilo dobro“, rekao nam je Splićanin nakon gađanja. Baš kao i svi drugi mornari s kojima smo razgovarali, i on nam je potvrdio da su mu trenuci na moru najdraži dio poziva. Vratili smo se na gađanja i pitali: “Ima li nadmetanja među posadama?“ “Zapravo i ne, svi smo mi jedna ekipa“,  brz je Jurjevićev odgovor.

Povratak mete

Nakon gađanja, posada Fausta dobila je novu zadaću: vraćanje plutajuće mete na brod. Naime, velika krmena paluba tog broda dovoljno je velika da primi tu konstrukciju. I to je bila svojevrsna mala operacija, koja je tražila uporabu gumenog čamca kao i brodske dizalice. Kako je more već ipak bilo uzburkanije, nije to bila jednostavna zadaća. No, ekipa je uspjela. Nedugo potom u more je bačena omanja crvena plastična bačva vezana konopom. Također, bila je to meta, ali za pješačko naoružanje, tj. jurišne puške, koje su zajedno sa spremnicima donesene na bočnu palubu i složene na stol. Pripadnici Obalne straže uvježbavali su se u gađanju te mete. Kao i svi drugi pripadnici OSRH, moraju se znati služiti jurišnom puškom i prolaziti bojna gađanja. S ljuljajućeg broda, to je gađanje kakvo nećete vidjeti na kopnu. A pogodci i promašaji vide se odmah na površini mora.

Kako se uzbudljiv dan približavao kraju, još jednom ukrcali smo se na gumu i pošli prema našoj privremenoj kopnenoj bazi u Rogoznici. Opet je vrijedilo ustati puno prije zore, jer HRM nije posustajao niti sutradan. S novim danom, bura i sjeverozapadnjak opet su pojačali. Ne i u tolikoj mjeri da bi omeli naš polazak prema otoku Žirju, a još manje vježbu hrvatskih marinaca iz Satnije mornaričko-desantnog pješaštva Flote HRM-a. Tako velik ciklus vježbi HRM-a nikako nije mogao proći bez njih. Da bismo zabilježili njihovu akciju na fotografijama i videu, bilo je potrebno stići na mjesto desantiranja prije njih. Bila je to uvala Mala Stupica na krajnjoj jugoistočnoj strani otoka. Dobro zaštićena od vjetrova, inače je omiljeno sidrište nautičara. Jahti i jedrilica sad nije bilo, no bilo je desantnih gumenih čamaca u kojima su marinci stigli, iskrcali se i počeli zauzimati položaje u uvali. Potom su se uputili uzbrdo prema mjestu akcije – vrhu, tj. vojnom vježbalištu Zvizdulja. Nakon nekoliko minuta, nestali su u gustišu, a onda smo začuli dobro poznat zvuk – nadletio nas je HRZ-ov helikopter Mi-171Sh. Dakle, desantiranje je bilo provedeno morem i zrakom, i jasno je da simulirani protivnik nakon kraćeg vatrenog okršaja i nije imao previše šanse. Još jedna HRM-ova etapa završena je uspješno, a i mi smo se mogli vratiti u Rogoznicu, i to jednom od gumenih brodica Obalne straže Modrulj. One i njihove posade zaslužili su posebnu priču, i moći ćete je pročitati u jednom od naših idućih izdanja.

Najava Borbene moći

Zahvaljujući kolegama iz HRM-a, prateći četiri istodobne vježbe, vidjeli smo zaista mnogo, a naglasak smo stavili na bojna gađanja. No, aktivnosti je bilo puno više. U okviru vježbe Prstac 26 Obalna straža na moru je uvježbavala i postupke taktičkog manevriranja, zaštite snaga tijekom plovidbe i u područjima baziranja, traganja i spašavanja, prekrcaja i pregleda sumnjivog broda, nadzora morskog ribarstva te tegljenja onesposobljenog plovila. Provedene su i signalne vježbe na sidru i u plovidbi. Na Barakudi 26, Flota HRM-a uvježbavala je i operacije pomorskog presretanja, popune na moru, signalnih vježbi te vježbe zaštite snaga u plovidbi. Provedeno je i protuminsko osiguranje desantne prostorije, a Satnija mornaričko-desantnog pješaštva zahvaljujući suradnji s HKoV-om provela je gađanje minobacačima 60 mm. Učinila je to daleko od svoje baze i uobičajenog područja operacija, na vojnom poligonu “Josip Markić“ u Kninu.

Na vježbi Zrcalo 26, Bojna obalnog motrenja i navođenja na vojnoj lokaciji Zečevo uspostavila je Taktičko-operativno središte s osiguranom prepoznatom pomorskom situacijskom slikom i punim spektrom komunikacijsko-informacijskih servisa i usluga koje je pružala kolegama na vježbama. Istodobno je provela ispitivanja novih, suvremenih komunikacijsko-informacijskih servisa, usluga i prijenosa podataka. I, nemojte misliti da se sve nabrojeno moglo realizirati bez doprinosa djelatnika Pomorske baze Split. Oni su svim postrojbama HRM-a uključenim u pripremu i provedbu vježbovnih aktivnosti pružili mornaričko-tehničku, opskrbnu, transportnu, sanitetsku i opslužnu potporu i uspješno proveli svoju vježbu Brancin 26. Sve nabrojene vježbovne aktivnosti HRM-a imale su za cilj provjeriti i povećati operativne sposobnosti u provedbi temeljnih misija i zadaća svake postrojbe, unaprijediti proces operativnog planiranja te provjeriti dostignuti stupanj primjene Ciljeva sposobnosti. Naravno, u tijeku je detaljna raščlamba tijeka vježbe, sigurno je da će biti i naučenih lekcija. Ono što vrijedi ponoviti jest da je istodobna provedba četiriju vježbi s desetinama scenarija iznimno kompleksna mornarička i vojnička aktivnost. Bila je to zapravo i priprema za još veću vježbu – Borbenu moć 26, u kojoj će HRM imati jako veliku ulogu.     

---

komodor Milan Blažević, zapovjednik Obalne straže RH

“Zadovoljan sam ostvarenim rezultatima, osobito pristupom u pripremi vježbe Prstac 26, kao i profesionalnošću svih pripadnika Obalne straže RH tijekom njezine provedbe. Težište je uvježbavanja na združenom djelovanju u prostoru. Dinamične promjene u domeni ratovanja prisiljavaju nas na potpuno nova promišljanja i načine djelovanja. Od svih se traži nova sposobnost, brzina prilagodbe asimetričnim ugrozama.”

---

kapetan bojnog broda Antun Flegar, zapovjednik Flote HRM-a

“Sve planirane vježbovne aktivnosti uspješno su provedene. Motiviranost i odlučnost bili su prisutni kod svih sudionika cijelo vrijeme trajanja vježbe. Pripadnici Flote HRM-a, zajedno s kolegama iz Hrvatske kopnene vojske i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva prikazali su visok stupanj znanja, vještina i sposobnosti.“

---

Tekst: Domagoj Vlahović

Foto:  Tomislav Brandt