Na poligonu “Eugen Kvaternik“ uvjerili smo se u napredak međunarodnog vojno-civilnog projekta CBRN SaaS sufinanciranog sredstvima EU-a kroz inicijativu PESCO. Cilj muje razvoj sustava za kemijsko-biološko-radiološko-nuklearnu obranu temeljenog na besposadnim letjelicama i vozilima. U terenskoj demonstraciji sudjelovali su i pripadnici Bojne NBKO te austrijskih oružanih snaga

O projektu CBRN SaaS (Chemical, Biological, Radiological and Nuclear Surveillance as a Service) u Hrvatskom vojniku pisali smo već u nekoliko navrata, a vijesti o njemu često se mogu pročitati na internetskim stranicama Ministarstva obrane, pa i u drugim medijima. Riječ je o međunarodnom projektu koji se provodi pod modelom Stalne strukturirane suradnje (Permanent Structured Cooperation – PESCO) Europske unije, pod okriljem Europske obrambene agencije (European Defence Agency – EDA). Zemlje uključene u projekt su Austrija (nositelj), Hrvatska, Mađarska i Slovenija, i to s tvrtkama svoje vojne (obrambene) industrije, ali i s oružanim snagama.

Iako je CBRN Saas projekt koji ima svoju civilnu osnovu i pozadinu, on je projekt dvojne namjene, dakle, uvelike i vojni. To se već da pročitati u njegovu cilju: razvoju trajne mreže senzora, koja se sastoji od dronova, tj. besposadnih letjelica (UAV) i besposadnih terenskih vozila (UGV). Pomoću njih se, uz druge elemente, uspostavlja potpuna operativna kemijsko-biološko-radiološko-nuklearna (KBRN/CBRN) slika. Potrebe za takvim sustavom sigurno su civilne (u slučaju nesreća i katastrofa), ali i vojne (u slučaju rata ili sukoba). No, u svim vijestima ili priopćenjima još od 2018. godine, informacije su bile općenite. Poput onih da CBRN Saas pridonosi razvoju nedostajućih ciljeva i sposobnosti EU-a, jačanju regionalne i bilateralne obrambene suradnje te otvara prilike za uključivanje hrvatske obrambene industrije. Ili su se odnosile na pojedine elemente projekta. U Hrvatskoj je dosad najzanimljivija od poznatih činjenica bila ona da u projektu sudjeluje naša renomirana tvrtka DOK-ING s prototipom besposadnog kopnenog vozila Komodo opremljenim upravo za KBRN operacije.

Atraktivno na prvi pogled

Ipak, projekt je itekako napredovao, i to smo shvatili krajem veljače kad je u redakciju Hrvatskog vojnika stigao poziv da nazočimo dijelu testiranja tehničkog demonstratora PESCO CBRN Saas projekta. Bio je upućen iz Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman“, koje je nositelj projekta u ime Oružanih snaga RH. Testiranje se provodilo na poligonu “Eugen Kvaternik“ kod Slunja od 11. do 15. ožujka, a naša je ekipa stigla na glavno poprište 14. ožujka. I već prvi pogled iznimno nas je zainteresirao. Na dijelu poligona zvanom Mrzlo polje bio je potpuno opremljeni Komodo, ali i besposadne letjelice Tango slovenske tvrtke ElevonX te Camcopter austrijske tvrtke Schiebel. Isto tako, bilo je više pripadnika Bojne NBKO Hrvatske kopnene vojske koji su stigli s vozilima i opremom za dekontaminaciju. Priključili su im se i austrijski kolege iz ustrojstvene cjeline austrijskog OS-a specijalizirane za KBRN: ABC-Abwehrzentrum. Isto tako, događaju su nazočili predstavnici ustrojstvenih cjelina MORH-a i OSRH, EDA-e, Vojnodiplomatskog zbora, te oružanih snaga i tvrtki uključenih u projekt.

Pojam tehnički demonstrator naizgled govori o jednom stroju ili jednostavnijem sustavu. No, zapravo se odnosi na demonstrator kompleksnijeg sustava, operativnog modula. Njegov su temelj već spomenuti besposadni sustavi, ali tu je i druga oprema kojom rukuju pripadnici vojnih postrojbi za KBRN. Više detalja otkrila nam je brigadirka dr. sc. Valentina Ključarić iz HVU-ova Centra za obrambene i strateške studije “Janko Bobetko“. Kao stručnjakinja za KBRN i voditeljica NBK laboratorija na HVU-u, uključena je i uvelike upoznata s projektom  CBRN Saas. Dakle, prvi je test tehničkog demonstratora u listopadu 2023. proveden u Mađarskoj i tada je testiran scenarij 6 (biološki). Mjesec dana poslije, u Sloveniji su testirani scenariji 4 i 5 (radiološko-nuklearni). Brigadirka Ključarić i zapovjednik Bojne nuklearno-biološko-kemijske obrane (Bojna NBKO) brigadir dr. sc. Dragutin Tušek bili su na oba testiranja u ulozi ocjenjivača iz članice projekta. U dva navrata, testirano je određivanje točne lokacije besposadnih sustava te prosljeđivanje podataka u CE (Control Element), CCE (Command/Control Element) i DFC (Data Fusion Cell), dakle, u sustave za nadzor, zapovijedanje, prikupljanje i obradu podataka. “Na kraju, dobivena je KBRN operativna slika s predikcijom KBRN događaja u realnom vremenu“, prenijela nam je brigadirka Ključarić.

Jednostavno, brzo, učinkovito

Na poligonu “Eugen Kvaternik“ gledali smo scenarij 7 (dekontaminacija), i upravo su tu do izražaja došle sposobnosti Bojne NBKO i ABC-Abwehrzentrum, tj. njihova voda specijaliziranog za dekontaminaciju. Praćenje akcije bilo nam je olakšano zahvaljujući komentarima stručnjaka iz dviju postrojbi i uključenih tvrtki. Dakle, scenarij je podrazumijevao kontaminaciju zraka i tla u području poligona. Korištena je jedna besposadna letjelica, i to ElevonX Tango kojom su upravljali operateri iz slovenske tvrtke OneDrone. Po konfiguraciji, ona ima četiri VTOL elise na gornjem dijelu trupa, ali i fiksna krila te stražnju elisu, pa polijeće i slijeće okomito, ali onda može vrlo brzo letjeti vodoravno. Naravno, opremljena je kamerama i senzorima, pa je s visine slala sliku terena, ali i prikupljala podatke o kontaminaciji zraka. Nakon što je sletjela odmah je morala proći kroz dekontaminaciju vodom i pjenom za koju se pobrinuo adekvatno opremljen i osposobljen vod za RBK dekontaminaciju iz Bojne NBKO. Gledali smo ih u akciji već u više navrata, a i ovaj put slijedili su svoju tradiciju da jednostavno rade – brzo i učinkovito.

Potom je u akciju upućen Komodo, koji je podatke prikupljao na zemlji. Rad mu je dodatno zakompliciran scenarijem sa simuliranim požarom i zaprekama, ali DOK-ING-ov stroj riješio je sve bez problema sa svojim protupožarnim crijevom te snažnim prednjim kliještima. Prvi smo put vidjeli Komodo u pravoj akciji, a ne kao izložak na sajmu. Djeluje impresivno, velik je poput borbenog oklopnog vozila, a načičkan senzorima i drugim dodacima izgleda stvarno futuristički. Kad ga se gleda s udaljenosti, teško je zamisliti da zapravo nema posade. Za KBRN operacije ključna je njegova robotska ruka koja, među ostalim, služi za prikupljanje kontaminiranih uzoraka tla, tekućine, zraka i vegetacije.

Kamo ide budućnost?

I nakon što je obavio svoj posao i probio se kroz zapreke, robot je stigao do područja za dekontaminaciju vodom i pjenom koju su uspostavili austrijski vojnici. Terenski dekontaminacijski kompleks konfiguriran je baš za vozila. U njemu je i posebno opremljen kamion Rheinmetall MAN. Ima i dizalicu s malom otvorenom kabinom. U njoj je bio vojnik koji je s povišenja mogao dekontaminirati vozila odozgo. U austrijskoj je opremi i vakuumska komora, stroj koji vrši dekontaminaciju osjetljive elektroničke opreme poput, recimo, upravljačkih konzola. U svakom slučaju, i Austrijanci su uspješno obavili svoju zadaću i Komodo je – dekontaminiran. Demonstracija koju smo vidjeli na Slunju za nas je bila atraktivna novost. Doduše, uporaba besposadnih sustava za vojne zadaće više nije budućnost, ona je sadašnjost kojom se bave sve vojske svijeta. Međutim, CBRN SaaS pokazuje dobar primjer kako europske vojske i europske tvrtke mogu raditi zajedno i dijeliti one kapacitete u kojima su najbolji.
S hrvatske strane, DOK-ING je tvrtka svjetske reputacije na polju besposadnih vozila, a Bojna NBKO postrojba je s dobro razvijenim sposobnostima dekontaminacije. Bilo je zanimljivo gledati njihovu interakciju na poligonu, te interakciju s kolegama iz stranih zemalja. Nadalje, ne zaboravimo da je u tijeku opremanje NBK laboratorija na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman“, čiji će završetak imati itekakav utjecaj na cjelokupne KBRN sposobnosti Hrvatske vojske, ali biti i njezina poveznica s civilnim stručnjacima i institucijama. Riječ je o specijalnosti u kojem je vojno i civilno jako isprepleteno.

Da zaključimo, unatoč određenim odgodama, projekt CBRN SaaS ide dalje – već početkom travnja slijedi novo testiranje (kemijski scenarij 1, 2 i 3) u Austriji. Prva faza projekta trebala bi biti završena krajem svibnja 2024., a onda bi trebao slijediti nastavak, tj. Druga faza. Ona bi se trebala sastojati od dva dijela – jednog koji bi išao do razvoja prototipa (kraj 2027.), a drugog koji bi doveo do operativne uporabe (do kraja 2028.).    

TEKST: Domagoj Vlahović; FOTO: Tomislav Brandt