USKOK 2015. Na Udbini je sredinom studenog provedena impresivna vježba specijalnih snaga ZSS-a Uskok 2015.…
Ekspedicija Ivice Kostelića i hrvatskih specijalnih snaga na Velebit
Pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga i Središnjice za obavještajno djelovanje OSRH sudjelovali su s najtrofejnijim hrvatskim skijašem Ivicom Kostelićem na višednevnoj ekspedicijskoj hodnji po Velebitu. Za potrebe hodnje 12 pripadnika specijalnih snaga dubinskih izvidnika prolazilo je pripreme na Bjelolasici i Platku…
Pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga i Središnjice za obavještajno djelovanje Oružanih snaga RH krenuli su 27. siječnja s najtrofejnijim hrvatskim skijašem Ivicom Kostelićem na višednevnu ekspedicijsku hodnju po Velebitu. “Spoj sportskog i vojnog iskustva bit će ključ uspjeha ekspedicije. Kao sportaš vjerujem da mogu pružiti dosta znanja pripadnicima Zapovjedništva specijalnih snaga, a s obzirom na to da je riječ o najelitnijoj postrojbi Hrvatske vojske, siguran sam kako ću i ja od njih puno naučiti. Ovaj spoj iskustva zaista je dobitna kombinacija,” rekao je Ivica Kostelić uoči polaska te priznao kako unatoč bogatom sportskom iskustvu nikad nije sudjelovao na sličnoj ekspediciji. “Spreman sam i pripremljen. Nema straha jer su oko mene vrhunski specijalci pa vjerujem da će ovo i za mene i za njih biti vrijedno iskustvo. Suradnja sportaša i vojnika nešto je što svakako podržavam i vjerujem da ćemo i u budućnosti ovako nastaviti,” rekao je Ivica Kostelić i dodao kako mu je ekspedicija na Velebit oduvijek bila velika želja.
Instruktor obuke iz specijalne postrojbe Oružanih snaga RH naglasio je kako su pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga na ekspediciji opremljeni hrvatskom jurišnom puškom VHS-2 i pištoljem HS 2000, a masa cijele opreme kreće se između 25 i 30 kilograma. “Za potrebe hodnje prolazili smo pripreme na Bjelolasici i Platku. Riječ je o 12 pripadnika specijalnih snaga dubinskih izvidnika. Svi su završili commando obuku i to je zaista najelitnije što Hrvatska vojska ima,” rekao je instruktor obuke.
Zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga brigadni general Perica Turalija istaknuo je na samom početku kako vjeruje da će biti riječ o uspješnoj ekspediciji: “Riječ je o vrhunskim profesionalcima pred kojima je teška ruta. Moram priznati kako smo očekivali snijeg, ali vrijeme nije na našoj strani. Međutim, vrhunski su obučeni i izdržljivi pa sam siguran kako će im hodnja biti još jedna korisna vježba.”
Planirana je bila ruta kretanja: Vratnik – Oltari – Zavižan – Skorpovac – Baške Oštarije – Šugarska duliba – Stapina – Veliko Rujno.
Ekspedicija je počela u Vratniku u ranim jutarnjim satima, a oko podneva pripadnici specijalnih postrojbi Hrvatske vojske i Ivica Kostelić stigli su na radnu točki Oltari. Ondje su još jednom naglasili kako su sinergija sporta i vojnih vještina ključni za uspjeh ekspedicije.
“Idemo i dalje kao jedan, kao tim, zajedno. Teren je zahtjevan, oprema je teška, ali srce kuca,” prvi su dojmovi jednog od 12 pripadnika specijalnih postrojbi Hrvatske vojske nakon uspješno odrađene prve radne točke do koje je trebalo nekoliko sati hoda.
“Vremenski uvjeti idu nam u prilog, više su jesenski nego zimski. Staza je zahtjevna, a već sad vidim da će najzahtjevniji dio ekspedicije biti teška oprema. Ali, ne predajemo se, idemo zajedno,” rekao je Ivica Kostelić prilikom dolaska na radnu točku Oltari.
Hodnja po Velebitu završila je 31. siječnja na Velikom Rujnu u Nacionalnom parku Paklenica.
Brigadni general Perica Turalija izrazio je iznimno zadovoljstvo prikazanim sposobnostima pripadnika Specijalnih snaga: “Prošli su 110 kilometara i moram reći kako je ovih pet dana, koliko im je trebalo za ekspediciju, zaista vrhunski rezultat. To su vrhunski momci i nisam ni sumnjao u njih. Nisu imali nikakvu opskrbu izvana, sve su nosili sa sobom, a sama oprema bila je teška do 40 kilograma. Želim pohvaliti zapovjednika i sve članove tima, kao i našeg Ivicu Kostelića, koji su savršeno odradili svoj posao. Bio sam uvjeren i znam da nema tog posla koji Hrvatska vojska neće odraditi.” Naglasio je kako je zapovjednikova odluka o diktiranju tempa i etape bio jedan od glavnih razloga zašto u prvoj etapi specijalci nisu žurili, jer su znali kojim resursima raspolažu i kako pravilno rasporediti snagu.
Ivica Kostelić nakon dolaska na cilj nije mogao skriti zadovoljstvo i pozitivan dojam koji su na njega ostavili pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga i Središnjice za obavještajno djelovanje.
“Nemam riječi za ove dečke, za ove vrhunske profesionalce i timske igrače od kojih sam na ekspediciji naučio kako se diše i živi za domovinu. Oni to doista rade na najbolji mogući način, kroz svoju vrhunsku spremnost, ali i timski rad,” rekao je Ivica Kostelić. Naglasio je kako dolazi iz individualnog sporta, ali da je od pripadnika Hrvatske vojske naučio kako se diše kao jedan i što doista znači ona poznata “Svi za jednog, jedan za sve.” “I na kraju dana, na temperaturama ispod nule, nakon zahtjevnih i napornih terena dečki se našale, podignu raspoloženje i cijelu situaciju na sasvim drugu razinu. Nadam se i u budućnosti suradnji s pripadnicima Hrvatske vojske, bila mi je ovo velika čast,” zaključio je Ivica Kostelić.
Pripadnici Hrvatske vojske također su zadovoljni. Najteži dio ekspedicije, kako kažu, svakako je bila teška oprema, a najzahtjevniji dio rute onaj početni. Međutim, i to su, upravo zahvaljujući timskom radu, uspješno svladali.”Mi smo naviknuti na ovakve uvjete i situacije, tako da je ekspedicija samo još jednom potvrdila visoku razinu naših sposobnosti i znanja. Naučili smo puno i od Ivice i zaista smo zadovoljni obavljenim,” poručili su.
U sklopu završetka ekspedicije po Velebitu, pripadnici Hrvatske vojske i Ivica Kostelić odali su počast bojniku Nenadu Mataku-Mehi paljenjem svijeća na mjestu njegove pogibije na Račabuši. Specijalac Domovinskog rata Nenad Matak smrtno je stradao 14. ožujka 1993. prilikom nailaska na neprijateljsku minu. Posmrtno je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom, za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu.
Njegovi suborci svjedoče kako je iznimno volio Velebit, kraj svojih predaka, te da je uvijek govorio: “Ako ginem, neka ginem tamo.”
Jelena Jakšić, snimio Mladen Čobanović