Jedno od sigurnosnih pitanja koje je otvorila ruska agresija na Ukrajinu jest i zaštita europskih članica NATO-a te njihovih najbližih partnera od prijetnji iz zraka, a najviše od balističkih projektila. Mnogi se slažu da bi bilo najbolje objediniti PZO sposobnosti, no ne i s kojom tehnikom. Hrvatski vojnik u dva dijela donosi pregled trenutačnih inicijativa i najčešće spominjanih PZO sustava

 

Nakon Švedske i Danske, koje su to učinile u veljači, Švicarska i Austrija 7. srpnja ove godine službeno su se pridružile programu European Sky Shield Initiative (ESSI). Program za zajednički razvoj sustava protuzračne obrane 2022. pokrenula je Njemačka, koja je u listopadu potpisala Pismo namjere zajedno s 13 članica NATO-a. Bile su to Belgija, Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Nizozemska, Norveška, Slovačka, Slovenija, Rumunjska i Ujedinjena Kraljevina. Među potpisnicima bila je i buduća članica Saveza, Finska. ESSI bi tako trebao postati jedan od europskih vojnih programa s najvećim brojem članova. No, kao i uvijek kad je riječ o zajedničkim inicijativama, ni on nije bez problema. Ono što upada u oči jest da se ESSI-ju za sada nisu pridružile velike zemlje, Francuska, Italija, Španjolska i Poljska. Dapače, ESSI može biti povod za mnoga razmimoilaženja u mišljenjima.

Što je ESSI? Kao i na mnogo toga drugog, na njegovo su pokretanje utjecala događanja u i oko Ukrajine koja imaju mnoge posljedice. Jedna od njih potreba je ponovnog jačanja europskih obrambenih mogućnosti. Projekt ESSI trebao bi pridonijeti tom jačanju. Njemački kancelar Olaf Scholz prvi je put javno spomenuo inicijativu 29. kolovoza 2022. u Pragu i pozvao sve europske članice NATO saveza i Europske unije da se pridruže inicijativi. Nešto poslije (14. listopada), tijekom sastanka ministara obrane NATO-a saveza u Bruxellesu, spomenuto Pismo sastavljeno je i potpisano.

Programi u koliziji?

Činjenica je da protuzračna obrana Europe nije jedinstven sustav. Osim toga PZO, raketni sustavi koji su trenutačno u uporabi, ne pokrivaju odgovore na sve prijetnje. Nadalje, mnoge europske članice NATO saveza nemaju PZO raketnu obranu, ili je ona vrlo skromnih mogućnosti. Zbog toga je ESSI osmišljen kao unificiran sustav koji će Europu braniti od balističkih projektila malog i srednjeg dometa, krstarećih projektila i besposadnih letjelica. U ovom trenutku za ESSI se planira uporaba tri protuzračna raketna sustava. Prvi je njemački Iris-T SLM (srednji domet), drugi američki Patriot (dugi domet), a treći izraelski Arrow 3 (jako dugi domet). Ta tri sustava morala bi ostvariti neprobojan štit za obranu od svih vrsta prijetnji uključujući interkontinentalne balističke projektile.

Sustav Iris-T dokazao se u obrani Kijeva. Patriot je osnovni PZO sustav velike većine članica NATO saveza. No sustav Arrow 3 još nikad nije bio isporučen izvan Izraela. Usto, na samom početku inicijative pojavio se problem upravo s Arrowom. U njegovoj proizvodnji uz tvrtku IAI (Israel Aerospace Industries) sudjeluje i američki Boeing. To znači da Washington mora pristati na izvoz, a on bi radije da Europljani kupe njegov PZO sustav THAAD (Terminal High Altitude Area Defense). Ipak, Washington je na kraju popustio. Naime, prije dva tjedna, 17. kolovoza 2023., izraelski su mediji objavili da se posao vrijedan 3,5 milijardi dolara može provesti – Amerikanci su odobrili njemačku kupovinu Arrowa 3. S prvim isporukama planiranim za 2025. godinu njemački sustav trebao bi biti potpuno operativan 2030. godine.

Već smo u uvodu spomenuli da programu ESSI nisu pristupile Francuska i Italija. One kritiziraju odabir Patriota i Arrowa 3 te promoviraju svoj sustav Mamba (Aster SAMP/T NG). Iz Pariza stižu i tvrdnje da je ESSI u koliziji s europskim programom TWISTER (Timely Warning and Interception with Space-based Theatre surveillance). Taj još uvijek malo poznat program pokrenut je u studenom 2019. na inicijativu Francuske. Članice programa su, uz Francusku, Finska, Njemačka, Italija, Nizozemska i Španjolska. Novac za razvoj osiguran je preko europske incijative Stalna strukturirana suradnja (Permanent Structured Cooperation – PESCO). Zadaća je TWISTER-a razviti europski višenamjenski obrambeni sustav koji bi imao i dijelove u svemiru, a koji bi mogao obraniti Europu od svih prijetnji, uključujući i hipersonične projektile. Nositelj razvoja je MBDA France. Trebao bi postati operativan 2030. godine.

Također, u lipnju je 2022. Europska komisija odobrila početak razvoja vrlo sličnog projekta HYDEF (European Hypersonic Defence Interceptor), koji će se financirati kroz Europski obrambeni fond (European Defence Fund – EDF). Nositelj je španjolska tvrtka Sener, a glavni partneri njemačka tvrtka Diehl Defence (koja proizvodi i sustav Iris-T SLM) i norveški Nammo. Vrijednost projekta je 110 milijuna eura. Iz Pariza i tvrtke MBDA France dolaze glasovi da HYDEF nije potreban uz njihov TWISTER.

Podjela obveza

ESSI-ju se nije pridružila ni Poljska. Ona iz političkih razloga uglavnom preferira bilateralni pristup jačanja obrambenog sustava sa Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenom Kraljevinom. Isto tako, snažna istočnoeuropska članica NATO-a razvija PZO raketni sustav Mała NAREW koji se sastoji od projektila MBDA CAMM (Common Anti-air Modular Missile), radara SOŁA i zapovjednog mjesta ZENIT. Poljska je od SAD-a kupila i PZO raketni sustav Patriot. Razvijaju i vlastitu izvedenicu nazvanu Wisła koja će objediniti elemente Patriota s dijelom poljskih podsustava. Tako će radare AN/MPQ-65, lansere M903A2 i zapovjedno mjesto S-280 postaviti na domaće terenske kamione Jelcz CSS 8 x 8. Uz projektile PAC-3MSE sustav Wisła  koristit će i projektil SkyCeptor, izvoznu izvedenicu izraelskog projektila Stunner iz sustava David’s Sling. Na poljskom teritoriju nalaze se i postrojenja proturaketnog sustava NATO BMD (NATO Ballistic Missile Defence), čiji je najvažniji dio sustav Aegis Ashore. Rumunjski dio sustava operativan je od 2016. godine, a poljski je trebao biti od 2018. Zbog različitih problema to će se dogoditi tijekom 2023. godine. Izvorno razvijen kao obrana od iranskih interkontinentalnih balističkih projektila, može poslužiti i za druge ugroze.

Aegis Ashore sastoji se od PESA radara AN/SPY-1 (razvijen za ugradnju na brodove) te okomitih lansera Mark 41 VLS (Vertical Launching System) u kojima će se nalaziti protuzračni vođeni projektili SM-3 Block IB i SM-3 Block IIA. Za rano otkrivanje ciljeva koristi se radar AN/TPY-2 Surveillance Transportable Radar smješten u Turskoj. Svim sustavima upravljaju pripadnici Američke ratne mornarice. S obzirom na to da već posjeduju sustave Patriot, Španjolska i Grčka mogle bi se lako pridružiti ESSI-ju, ali zasad ne pokazuju namjeru. S druge strane, Turska bi se željela pridružiti no nije dobila pozivnicu. Najmoderniji turski PZO sustav ruski S-400 nikako nije kompatibilan s američkim i europskim sustavima, i to je jedan od problema. Za sada nije potpuno jasno kakve će biti obveze članica ESSI-ja, tj. kako će međusobno podijeliti obveze formiranja sustava ESSI? Za one zemlje koje su već kupile sustav Patriot sve je jasno. No, kako će ESSI-ju pridonijeti države koje nemaju razvijen sustav protuzračne obrane? Slovenski ministar obrane Marjan Šarec najavio je mogućnost kupnje sustava Iris-T SLM. Po tome bi se moglo zaključiti da će sve članice ESSI-ja morati kupiti barem taj, ako ne neki skuplji sustav.

I što će biti s obranom europskih članica NATO saveza koje se neće pridružiti ESSI-ju? Berlin tvrdi da će se ESSI uklopiti u sustav NATO Integrated Air and Missile Defence (IAMD). IAMD treba obuhvatiti sve protuzračne kapacitete svih članica i uvezati ih u jedinstven sustav. Uostalom, zadaće ESSI-ja i IAMD-a su gotovo pa istovjetne, osim što bi IAMD trebao štiti sve članice NATO-a, a ESSI po sadašnjim analitičkim procjenama samo svoje članice.

Zaštita samita na vrhu

Činjenica je da je njemački kancelar Scholz predložio osnivanje ESSI-ja 29. lipnja 2022. u Pragu, a da su se prve članice pridružile potpisivanjem memoranduma manje od četiri mjeseca poslije. Bilo je to prekratko razdoblje da bi potpisnice napravile temeljite analize i predložile rješenja, no pokazuje koliko je takvo rješenje bilo nužno. Prvo je pitanje što koja članica treba? Nisu sve u istom položaju niti veličinom, a ni snagom obrambenog sustava. A ni udaljenošću od potencijalne prijetnje. U najsloženijem su položaju baltičke zemlje, a potom najnovija članica NATO saveza i ESSI-ja, Finska. S druge strane, Švedska je u posebnom položaju jer je članica EU-a, ali još uvijek nije uspjela ući u NATO. Norveška i Ujedinjena Kraljevina članice su NATO-a, ali ne i EU-a. Doduše, sve su to više formalne okolnosti koje ne bi trebale biti prepreka suradnji. U samom početku u listopadu 2022. postavljalo se pitanje moraju li sve zemlje imati jednaku razinu zaštite? Iskustva iz Ukrajine pokazuju da moraju. Tako da rasprava o tome da bi neke zemlje mogle ne kupiti neke sustave (a kako bi izbjegle troškove) više nema smisla. To je najbolje dokazao sastanak na vrhu NATO saveza u Vilniusu. Tada je NATO, da bi osigurao zaštitu sudionika, dopremio sustave Patriot i NASAMS. Sve članice ESSI-ja morat će osigurati potpunu zaštitu svojeg nacionalnog teritorija sa sva tri sloja PZO-a.

Drugi mogući izazov mogao bi biti kako integrirati sustav Arrow 3 unutar sustava NATO IAMD. To je više politički nego tehnički problem jer Arrow 3 zajednički proizvode Israel Aerospace Industries i Boeing. Zbog toga je Arrow 3 prepun američke tehnologije, iste ili vrlo slične koja se rabi na Patriotu i THAAD-u. Da bi se Arrow 3 integrirao u IAMD, to moraju odobriti službena NATO-ova tijela za interoperabilnost. U njima sjede predstavnici svih članica. Ne tako davno, zabranili su bilo kakav pokušaj povezivanja turskog sustava S-400 s dijelovima NATO-ove infrastrukture. Očekuje se da će Italija, a posebno Francuska, imati što reći o temi.

Opstojnost europske vojne proizvodnje

Dakle, dva najskuplja sustava predviđena za ESSI nisu europski proizvod. Odbijanje europskih rješenja ide u smjeru daljnjeg smanjenja kapaciteta europske vojne industrije i povećanje ovisnosti o uvozu. A to, kako kažu oponenti, nije u skladu sa službenim dokumentom EU-a Strateški kompas. Taj je dokument 25. ožujka 2022. prihvatilo Europsko vijeće, koje čine čelnici 27 članica. Kompasom se Europskoj uniji pruža ambiciozan akcijski plan za jačanje Zajedničke sigurnosne i obrambene politike Europske unije (The Common Security and Defence Policy – CSDP) do 2030. godine. Cilj je Strateškog kompasa da EU kao institucija postane snažniji i sposobniji pružatelj sigurnosti. Ruska agresija na Ukrajinu značajno je utjecala na završnu dinamiku rada na Strateškom kompasu, ali i dodatno osvijestila potrebu jačanja obrambenih inicijativa i sposobnosti temeljenih na zajedničkom razumijevanju o izazovima s kojima su suočene zemlje Europske unije. Zbog dinamičnog sigurnosnog okruženja, potrebno je značajno povećati kapacitete i spremnost na djelovanje, ojačati otpornost te povećati i poboljšati ulaganja u obrambene sposobnosti. Izgleda da se kupnja sustava Arrow 3 nekako ne uklapa u taj plan. Tim prije jer je i Njemačka u strateškom dokumentu jačanja obrambenih mogućnosti Weißbuch 2016 (bijela knjiga) također kao jedan od prioriteta navela paneuropske projekte.

Kritičari ESSI-ija ističu da će odabir uvoznih sustava imati dugoročno negativan utjecaj na europsku vojnu industriju i obrambene mogućnosti. Prije svega, dovest će do daljnjeg zaostajanja u razvoju novih tehnologija, ali do gubitka radnih mjesta kao posljedice smanjenja narudžbi. Traže da se ESSI uskladi sa smjernicama Europske komisije i Europske obrambene agencije (European Defence Agency – EDA). Europska obrambena agencija osnovana je 2004. godine s ciljem pružanja potpore Vijeću Europske unije i zemljama članicama u njihovu nastojanju da poboljšaju obrambene sposobnosti EU-a definirane smjernicama CSDP-a. Glavna je zadaća EDA-e pružanje potpore razvoju europskih obrambenih sposobnosti i vojne suradnje. Druga je poticanje razvoja obrambenih tehnologija i jačanje europske obrambene industrije. Treća je biti poveznica između Vijeća EU-a i vojno-obrambenih komponenti članica. Europska komisija i EDA zajednički rade na dva velika financijska instrumenta. Prvi je European Defence Industry Reinforcement Through Common Procurement Act (EDIRPA) s ciljem objedinjavanja svih potreba oružanih snaga članica EU-a radi zajedničke nabave. Objedinjavanje bi trebalo dovesti do boljeg sagledavanja potreba, boljeg planiranja razvoja novih proizvodnih kapaciteta i u konačnici smanjenja troškova. Dugoročni je program European Defence Investment Programme (EDIP) iz kojeg bi se trebali sufinancirati budući obrambeni projekti od zajedničkog interesa. Kritičari tako osmišljenog i predloženog ESSI-ja tvrde da će on ugroziti program EDIRPA, a EDIP učiniti teško ostvarivim.

Po njima će ESSI ugroziti izgradnju budućih europskih kapaciteta. Kratkoročne odluke nabave stranih sustava imat će, kako tvrde, dugoročne posljedice za europske obrambene kapacitete. Novac potrošen za kupnju neeuropskih sustava otići će izvan kontinenta, a ne za istraživanja i razvoj europskih sustava. Odluka da se preferiraju strani sustavi u odnosu na europske imat će, kako kažu, dugoročne posljedice u smanjenju izvoznog potencijala europskih sustava.

Najvažnije pitanje – novac

To nas dovodi do najvažnijeg dijela cijele rasprave – novca. Ako svaka članica ESSI-ja bude morala osigurati zaštitu svojeg nacionalnog teritorija barem prvom (Iris-T SLM) i drugom (Patriot) razinom, postavlja se pitanje troškova. Što u osnovi znači nabavne cijene. Logično bi bilo da objedinjena nabava na razini članica dovede do značajno povoljnije pregovaračke pozicije s isporučiteljima sustava te nižom nabavnom cijenom.

S druge strane, postavlja se pitanje troškova nabave sustava Arrow 3 kao najskuplje komponente ESSI-jeve obrane. Njegove izvrsne sposobnosti pružaju teoretsku mogućnost da se s jednom bitnicom brani nekoliko zemalja. Jako je bitno što je Njemačka već počela s nabavom sustava, ne čekajući druge partnere. Proračunski odbor Bundestaga 14. je lipnja 2023. odobrio 560 milijuna eura za troškove početka pregovora kupnje Arrowa 3, a s ciljem da postane operativan najkasnije do kraja 2025. godine. Ukupni troškovi kupnje sustava trebali bi biti oko četiri milijarde eura. Dan prije donesena je odluka o kupnji šest bitnica Iris-T SLM za 900 milijuna eura, uz najavu kupnje još osam. Tako je Njemačka već počela s nabavom PZO raketnih sustava bez partnera iz ESSI-ja, i prije nego što je razmotren, a kamoli donesen program zajedničke nabave s podjelom troškova.

A tu su još troškovi obuke, gradnje baza, održavanje i sasvim sigurno modernizacija, kako sustavi stare. Nemaju sva ministarstva obrane poseban fond sa 100 milijardi eura koje ima njemačko za investiranje u oružane sustave. Sve one moraju proći dulje parlamentarne procedure odabira i kupnje novih oružanih sustava. Primjerice, jedna od članica ESSI-ja je Nizozemska koja trenutačno ima tehničku vladu te se 22. studenog 2023. očekuju parlamentarni izbori. I druge bi vlade mogle imati problema s njemačkim tempom, jer za kupnju iznimno skupih protuzračnih/proturaketnih sustava trebaju proći duge procedure.

Naravno, cijenu svih oružanih sustava određuje više parametara te ona nije fiksna. U pravilu, savezničke zemlje od prodavača dobiju povoljnije uvjete kupnje od drugih kupaca. Veličina nabave također igra značajnu ulogu te načini plaćanja. Često prodavatelj snizi cijenu samo zato da bi dobio referenciju da je prodao svoj sustav na određenom tržištu. Ima tu još mnogo više faktora, stoga su navedene cijene samo okvirne. Najjednostavniji i najjeftiniji projicirani dio ESSI-ja je njemački Iris-T SLM. Okvirni trošak bitnice je oko 140 milijuna eura. Za svaki projektil kupac mora platiti još 400 tisuća eura. Za usporedbu, britanski PZO raketni sustav CAMM kupca će koštati oko 420 milijuna eura. Za tu cijenu dobit će cijelu bitnicu zajedno s projektilima. Kupac za jednu bitnicu francusko-talijanskog sustava Mamba (Aster SAMP/T NG) mora dati oko 500 milijuna eura i još dva milijuna eura po projektilu. Američki Patriot znatno je skuplji – čak 1,1 milijardu eura za bitnicu. Ovisno koji projektil kupac odabere, mora platiti tri do šest milijuna za svaki. Međutim, kupac može odabrati američki sustav THAAD te jednu bitnicu platiti 800 milijuna eura. Te još po pet milijuna za svaki projektil. Najskuplji je izraelski sustav Arrow 3. Cijena bitnice s projektilima je 3,5 milijardi eura. Tako visoka cijena ima svoje opravdanje u sposobnostima ovog jedinstvenog sustava. Evo i zašto…

Osnova za dalje

Nije slučajno da Njemačka inzistira na kupnji sustava Arrow 3. Od svih PZO sustava namijenjenih uništavanju balističkih projektila, on je trenutačno najnapredniji. I nije do toga došlo slučajno. Kako brojka iz naziva kaže, to je treća generacija tog sustava. Kako bi se zaštitio od prijetnji balističkih projektila srednjeg i dugog dometa, Izrael je 1986. godine potpisao Memorandum o razumijevanju sa Sjedinjenim Državama. Međutim, pravi početak projekta bio je 1988. kad je američko ministarstvo obrane unutar programa SDI (Strategic Defense Initiative) naručilo demonstrator tehnologije Arrow 1 od tvrtke IAI (tada Israel Aircraft Industries). Prvi test napravljen 9. kolovoza 1990. bio je neuspješan. U međuvremenu je Irak okupirao Kuvajt te balističkim projektilima počeo gađati Izrael. Kao privremenu mjeru zaštite, Sjedinjene Države isporučile su Izraelu nekoliko bitnica Patriota. Irački napadi samo su povećali izraelsku odlučnost da razvije sustav balističke obrane.

Drugi test izveden 25. ožujka 1991. bio je uspješan jer je projektil oborio metu koja je simulirala let balističkog projektila. Zadnje od devet testnih lansiranja izvedeno je 12. lipnja 1994. i bilo je uspješno. Kao demonstrator tehnologija, program Arrow 1 bio je potpuni uspjeh i izvrsna osnova za početak razvoja još naprednijeg sustava Arrow 2. U početku je potonji bio namijenjen uništavanju balističkih projektila malog dometa. No, s vremenom su razvijene poboljšane inačice (tzv. Block 2 do Block 5) kojima su mogućnosti kontinuirano poboljšavane. Arrow 2 Block 5 može uništavati balističke projektile dometa do 3000 kilometara. IAI je prvu operativnu bitnicu sustava Arrow 2 isporučio izraelskom ministarstvu obrane 29. studenog 1998. U veljači 2003. IAI i Boeing potpisali su ugovor o kooperaciji i proizvodnji komponenti u Sjedinjenim Državama. Boeing je odgovoran za proizvodnju 50 % komponenata, a uz njega u proizvodnji sudjeluje još 150 američkih tvrtki. IAI je odgovoran za proizvodnju drugih 50 % komponenti i završno sklapanje. Uspjeh projekta Arrow 2, te sve veće prijetnje Izraelu uvjetovale su razvoj sustava Arrow 3. Započeo je 2012. godine kako bi Izrael dobio mogućnost uništavanja balističkih projektila na velikoj udaljenosti, što znači na visinama većim od 100 kilometara. Sustav može uništavati i interkontinentalne balističke projektile s nuklearnim, kemijskim ili biološkim bojnim glavama na sigurnoj udaljenosti. Arrow 3 ima i mogućnost istodobnog djelovanja protiv više od pet ciljeva s lansiranjem projektila svakih 30 sekundi. Postao je operativan 2017. godine. U tijeku je razvoj još naprednijeg sustava Arrow 4 koji će moći obarati i hipersonične projektile.

Uloga satelita?

Među glavnim komponentama sustava Arrow 3 zapovjedno je sjedište Golden Citron (Citron Tree) tvrtke Tadiran Telecom. U njemu se automatski obrađuju podaci prikupljeni s radara EL/M-2080 Green Pine tvrtke Elta. Zapovijedi o djelovanju bitnice prenose se iz Golden Citrona u nadzorno središte Brown Hazelnut (Hazelnut Tree) tvrtke IAI. Iz njega se odabiru projektili koji će biti lansirani i nadzire se njihov let. Svaka bitnica sastoji se od četiri do osam okomitih lansera, svaki s po šest projektila. Sve je smješteno na kamione i prikolice, tako da je sustav mobilan. Sve te komponente sastavni su dijelovi i sustava Arrow 2. No ono što prema dostupnim podacima može koristiti isključivo Arrow 3 posebno je komunikacijsko središte namijenjeno primanju podataka s izraelskih izvidničkih satelita. Druga posebna komponenta je radar AN/TPY-2 Surveillance Transportable Radar američke tvrtke Raytheon. Te se dvije komponente mogu dodati kako bi se osiguralo pravodobno otkrivanje interkontinentalnih balističkih projektila.

Naime, Izraelske obrambene snage koriste izvidničke satelite Ofeq (horizont). To su sateliti niske orbite zbog čega obiđu zemlju svakih 90 minuta. Do sada je lansirano 13 satelita: prvi 19. rujna 1988. a zadnji 20. ožujka 2023. S procijenjenim operativnim vijekom od godinu do tri godine, izraelske svemirske vojne komponente moraju konstantno lansirati nove. No možda je operativni vijek duži jer je prvi satelit s radarom visoke razlučivosti sa sintetičkom aperturom Ofeq-8 lansiran je u siječnju 2008., a drugi Ofeq-10 tek u travnju 2014. Iako je Ofeq-10 trebao trajati tek četiri godine još uvijek je operativan.

S obzirom na to da izvidnički sateliti Ofeq nisu geostacionarni, neke analize kažu da između nailaska dva satelita najvjerojatnije postoji “mrtva zona“ koja potencijalnom agresoru otvara mogućnost iznenadnog napada. Stoga uz izvidničke satelite izraelska protubalistička obrana treba radarski sustav vrlo velikog dometa kako bi u realnom vremenu pratila let projektila. Upravo zbog toga Arrow 3 može biti dopunjen radarom AN/TPY-2 koji ima vrlo velik domet motrenja. Na službenim stranicama Raytheona o tom radaru piše vrlo malo. Ni drugi američki službeni izvori nisu ništa otvoreniji. Zna se da radar ima dvojnu namjenu, tj. da ga se može koristiti kao radar za rano otkrivanje ili radar za otkrivanje i navođenje paljbe.

Nepoznati projektil

Tzv. forward-based mode znači da je radar postavljen što bliže području iz kojeg može doći napad balističkim projektilima, te mu je cilj otkriti ih i detektirati što prije nakon što su lansirani. Neslužbeno, u tom modu (načinu) rada domet motrenja mu je čak 4700 kilometara. Druga namjena mu je “terminal mode“ kad je radar sastavni dio protubalističkog raketnog sustava. Amerikanci ga koriste unutar sustava THAAD, a Izraelci unutar Arrowa 3. Neslužbeno, u tom modu rada najveći domet motrenja je 1000 kilometara. Što je logično jer radar mora precizno pratiti putanju balističkog projektila, razlučiti prave od lažnih ciljeva te dati podatke za izračun putanje presretanja. EL/M-2080 Green Pine je radar izvorno razvijen za otkrivanje balističkih projektila malog i srednjeg dometa te ima domet otkrivanja 500 kilometara. No izvedenica EL/M 2080S razvijena je za napredne inačice Arrowa 2 i sustav Arrow 3. Zbog toga joj je domet motrenja povećan na 900 km. U suradnji s izvidničkim satelitima i radarom AN/TPY-2, to bi trebalo biti više nego dovoljno da se sustav Arrow 3 opskrbi s dostatnim podacima za uspješno djelovanje.

O projektilu sustava Arrow 3 zna se vrlo malo. Tako nisu poznate ni dimenzije ni mase. S obzirom na to da se znaju dimenzije projektila sustava Arrow 2 te koliko je projektil sustava Arrow 3 veći, grube procjene kažu da je dug 7,7 metara. Zapravo kažu 25 stopa pa bi se moglo reći oko 7,5 metara. Jedini podatak koji je poznat jest promjer – 800 milimetara. Duljina bustera je oko 3,5 m, drugog stupnja oko dva metra. Treći je stupanj kinetički presretač također duljine oko dva metra koji se sastoji od raketnog motora s vektoriranim potiskom i elektrooptičkim sustavom navođenja. Povratni modul balističkog projektila uništava kinetičkom energijom. Što znači izravnim udarom u nju. Najveći domet mu je 2400 kilometara no još je važnije da može pogađati ciljeve na visinama većim od 100 kilometara. Znači iznad mezosfere, a unutar termosfere, zbog čega se jako smanjuju mogućnosti štetnog djelovanja na površini. Neki izvori tvrde da je domet projektila Arrow 3 dostatan za obaranje satelita. Procijenjena masa u trenutku lansiranja je oko 2000 kilograma. S obzirom na dimenzije i masu projektil je zapravo vrlo sličan nekim balističkim projektilima srednjeg dometa. Iako je cijeli sustav mobilan Izraelci su se odlučili, zbog povećane sigurnosti, smjestiti ga na zaštićene baze, a projektile u podzemne lansere.

(nastavlja se) 

---

Arrow 4

Izrael je 2017. godine pokrenuo razvoj sustava Arrow 4. Službeno je potvrđen 2021. godine. Zanimljivo je da Arrow 4 neće biti poboljšana izvedenica Arrowa 3 već zamjena za sustav Arrow 2. Poseban naglasak bit će na razvoju mogućnosti djelovanja protiv hipersoničnih projektila. Istodobno će zadržati mogućnost djelovanja protiv balističkih projektila malog i srednjeg dometa. S obzirom na to da Arrow 2 ima bojnu glavu mase 150 kilograma, te da takva baš nije pogodna za uništavanje hipersoničnih projektila, Arrow 4 će zasigurno dobiti kinetičke presretače s elektrooptičkim sustavom samonavođenja na vruće ciljeve. Nositelj razvoja je IAI, a financiraju ga dvije institucije koje djeluju u okviru ministarstava obrane, Israel Missile Defense Organization  i američka Missile Defense Agency. Za sada ne postoje najave kad će sustav postati operativan.

---

TEKST  Mario Galić