Više od pedeset godina nakon prvog leta, američki jednomotorni višenamjenski borbeni avion i danas dobiva nove korisnike. Prošle godine započela je isporuka prvih novoizgrađenih primjeraka u najnovijem standardu Block 70, a tu je i otprije raspoloživa te cijenom pristupačnija modernizirana inačica

Danas je u svijetu malo višenamjenskih borbenih aviona koji bi mogli biti ispred američkog F-16 Fighting Falcona, u prijevodu: borbenog sokola; što se tiče sposobnosti, značajki i broja korisnika. Svemu tome treba dodati i bogatu povijest, jer je početkom prošle godine obilježeno pola stoljeća od prvog leta, provedenog 1974. Dosad je proizvedeno više od 4600 primjeraka, od kojih je više od 3100 i danas u operativnoj uporabi u trideset zemalja. Zbog svega toga teško je očekivati da će taj borbeni avion četvrte generacije uskoro biti brzo i potpuno zamijenjen. Štoviše, dobiva i nove korisnike, a prošle godine započela je isporuka i prvih novoizgrađenih primjeraka F-16 u najnovijem standardu Block 70. Tu je i otprije raspoloživa te cijenom pristupačnija modernizacija, za tisuće aviona i desetke postojećih korisnika. Takve preinake i nadogradnje osiguravaju da Sokolovi i dalje budu relevantni sudionici na suvremenom bojištu. S obzirom na veliku brojnost aviona i korisnika, proizvođač Lockheed Martin nudi modernizaciju u standardiziranoj konfiguraciji. Naime, svaki drugi pristup, u kojem bi se sa svakim korisnikom dogovarala posebna konfiguracija, doveo bi do velikog povećanja troškova, produljenja rokova, a time i smanjenja interesa i potražnje za novim naprednijim standardom. Najveća vojnoindustrijska tvrtka na svijetu omogućava nove tehnologije za starije primjerke F-16, ali i infrastrukturnu potporu za već operativne flote. Procjenjuje se da bi u proces moglo biti uključeno oko dvije tisuće primjeraka F-16. U plan poboljšanja mogli bi biti uključeni svi avioni naprednijih inačica serije Block 50/52. Na popisu su i uglavnom europski avioni F-16 koji su prošli program nadogradnje na sredini vijeka uporabe (Mid Life Upgrade – MLU) te američki, koji su prošli opsežnu CCIP (Common Configuration Implementation Program) modernizaciju. Ipak, određene posebne ponude za posebne korisnike i dalje su moguće. One uključuju odabir između ciljničkih podvjesnika kao što je Sniper ATP ili Litening te odabir sustava ciljnika na kacigi (HMD), primjerice Collinsov JHMCS (Joint Helmet Mounted Cueing System) ili Thalesov Scorpion. Kupac može posebno odabrati i integrirani sustav za elektroničko ratovanje. Iako se to spominje u svim promotivnim materijalima, novoizgrađeni primjerci vjerojatno se ne mogu isporučivati u još jednom novom standardu Block 72. Naime, svi novoisporučeni ili naručeni F-16 opremaju se motorima General Electric F110, a ne Pratt & Whitney F100-PW-229. Potonji motori karakteristični su za standard Block 72, koji je zasad dostupan samo za stare avione koji će biti modernizirani. Sve nabrojene napredne avione F-16, što nove što naknadno modernizirane, Lockheed Martin u početku je nazivao F-16V Viper (zmija ljutica). Danas ih, ovisno o motoru, označava kao F-16 Block 70 ili 72. Međutim, ime F-16V ili F-16 Viper udomaćilo se te se i danas često spominje u medijima i među analitičarima.

Glavne preinake

Preinaka i modifikacija na standard Viper uključuje uvođenje napredne avionike, razvijene i primijenjene na borbenim avionima pete generacije. Osim toga, novi standard zamišljen je ne samo kao nova razina za obitelj F-16 nego i kao priuštivo te dostupno rješenje za modernizaciju postojećih starijih inačica F-16. Optimalna poboljšanja donose povećanje ionako visokih borbenih sposobnosti jednog od najučinkovitijih borbenih aviona današnjice. U usporedbi s prethodnicima iz serije Block 40/42 ili 50/52, novi Viper ili Block 70/72 podrazumijeva sljedeća poboljšanja:

•  Ugrađen je novi radar s aktivnom skenirajućom rešetkom (AESA) AN/APG-83 ili SABR (Scalable Agile Beam Radar), proizvod tvrtke Northrop Grumman. Sustav potječe od radara s aviona F-22 Raptor i kasnijih modernijih izvedenica. S radarom APG-81, koji je dio aviona F-35 Lightning II, SABR ima zajedničkih 70 posto fizičkih komponenti i čak 95 posto softvera. Napredni radar i tehnologija jednostavno su prilagođeni ugradnji u unutarnji prostor i strukture nosnog dijela aviona F-16. Prilagodljivi su i sustavima za opskrbu električnom energijom u avionu te njegovu sustavu hlađenja. U usporedbi s prethodnicima, AN/APG-83 ima povećan domet detekcije i praćenja ciljeva uz poboljšane načine (modove) rada. Tu je i veća razlučivost u SAR (Synthetic Aperture Radar) načinu rada te prikazu zemljovida promjera od 10 do 160 nautičkih milja. Uključena je i mogućnost istodobnog praćenja više zračnih ciljeva. Zbog naprednije tehnologije i brže obrade podataka, načini rada mogu se koristiti naizmjenično pa je moguće gotovo istodobno prikupljanje informacija o ciljevima na zemlji i u zračnom prostoru.
•  Poboljšana je pilotska kabina, što uključuje povećanu razinu svijesti o situaciji te bolji raspored. Dodan je veliki (20 x 15 cm) prikaznik visoke razlučivosti (Central Pedestal Display), postavljen na centralnom podnožnom postolju. Omogućuje lakši prikaz relevantnih informacija u slikovnom obliku, posebno prilikom uporabe nošenih ciljničkih ili izvidničkih podvjesnika.
•  Mogućnost integracije i kompatibilnost s više naprednih sustava HMD (Helmet Mounted Display) pilotskih kaciga s ugrađenim ciljnikom/prikaznikom. Prilagodba osvjetljenja i primjene boja s obzirom na dnevne i noćne uvjete ili preferencije pilota.
•  Dodan je i novi zvukovni sustav informiranja. Uključuje komponente koje iz više pozicija emitiraju jasniji 3D zvuk. Zvukovni sustav omogućuje bolje upozoravanje na prijetnje te povećanu prostornu svjesnost.
•  Nova arhitektura za potrebe elektroničkog ratovanja, u koju je integrirano upravljanje i međudjelovanje više sustava. U sprezi sa senzorima djeluju i sustavi protumjera koji na otkrivene prijetnje mogu djelovati u poluautomatskom ili automatskom načinu rada.
•  Uvođenje naprednog sustava taktičke podatkovne veze. Ona omogućava dijeljenje taktičke slike i zajedničko praćenje označenih ciljeva/objekata s drugim platformama ili postrojbama. Time se poboljšava povezivanje unutar mreže zapovijedanja i upravljanja.
•  Napredno misijsko računalo modularne arhitekture zajedno s jedinicom za prikaz podataka na svih šest prikaznika.
•  Auto GCAS (Automatic Ground Collision Avoidance System), tj. automatski sustav za izbjegavanje sudara s tlom. Sustav predviđa mogućnost i rizik od udara u tlo pri kontroliranom letu. Ako postoji rizik, preopterećenost te dezorijentiranost pilota, ispravlja zrakoplov na sigurnoj visini. Prema navodima proizvođača, sustav je od uvođenja u operativnu uporabu spriječio gubitak petnaestak aviona i njihovih pilota.
•  Integracija i sposobnost nošenja i otpuštanja više novih naprednih oružja i korisnih tereta koji povećavaju mogućnosti i raznovrsnost operativne uporabe zrakoplova. Proizvođač navodi da je F-16 do danas certificiran za nošenje više od 180 tipova oružja i tereta s oko 3300 različitih konfiguracija tereta.

Nova tvornica

Kako je jenjavala potražnja za avionima F-16, a istodobno se zahuktavala serijska proizvodnja novog F-35A Lightninga II, bilo je sve manje prostora u jednoj od glavnih Lockheed Martinovih tvornica u Fort Worthu u Teksasu. Nova lokacija proizvodnje za F-16, tj. za nove Vipere za strane korisnike, nalazi se od 2017. godine u Južnoj Karolini. Tvornica kraj grada Greenvillea postoji već četiri desetljeća, a donedavno se bavila remontom većih aviona kao što su transportni C-130 Hercules i P-3 Orion. Prema izjavama dužnosnika kompanije, proizvodnja je 2024. trebala dostići 36, a u tekućoj godini 48 primjeraka. Zadnji podaci govore da je šest zemalja ukupno naručilo 140 novih Vipera, a 33 su već isporučena. Prema izjavama dužnosnika Lockheed Martina, tvrtka se nada da bi narudžbe novoizgrađenih Vipera mogle prijeći 300 ili u optimističnijim scenarijima 400 letjelica. Radi se o istoj magičnoj brojci kojoj već desetljećima teže svi ozbiljni i poznati proizvođači višenamjenskih borbenih zrakoplova. To je broj pri kojem se dostiže minimalna isplativost razvoja i proizvodnje takvog kompleksnog zrakoplovnog sustava. Slične rezultate nastojali su dostići programi proizvodnje švedskog Gripena, izraelskog Lavija ili kinesko-pakistanskog JF-17 Thundera. Zanimljivo je da je upravo ovih dana francuska kompanija Dassault objavila da je proizveden tristoti primjerak višenamjenskog borbenog aviona Rafale. Dostizanje tog broja bio bi još veći uspjeh za nove Vipere jer se radi o najnovijem standardu legendarnog zrakoplova, koji se itekako isplatio. Troškovi razvoja i testiranja zmaja, strukture i aerodinamičkih značajki već su se odavno isplatili kroz tisuće isporučenih primjeraka.

Gotovo od početka operativne uporabe, dakle od ranih 1980-ih, avioni F-16 postali su važni sudionici brojnih ratnih sukoba. Nažalost, to su i danas, u većim dugogodišnjim ili kratkotrajnim sukobima. Primjerice, u Ukrajini, koja je postala 30. korisnik, u aktivnoj su borbenoj uporabi. Prema većini izvješća, u napadnutoj zemlji pojavili su se u srpnju 2024., a do kraja ove godine ukupno bi trebalo biti isporučeno više od trideset primjeraka. Od tog broja 24 su nekadašnji avioni nizozemskog zrakoplovstva (dva zadnja isporučena su u svibnju). Ostatak pripada nekadašnjim letjelicama danskog zrakoplovstva. Radi se o inačicama aviona F-16AM/BM koje su proizvedene u Europi te su prije više od dva desetljeća prošle veliku modernizaciju (MLU). Svi avioni nisu u Ukrajini, već su zbog održavanja i obuke smješteni u članicama NATO-a koje podupiru Ukrajinu. Kad su u matičnoj zemlji, avioni F-16 često mijenjaju baze zbog velikog rizika od ruskog lociranja i gađanja. Ukrajinsko zrakoplovstvo oslanja se na održavanje stope misija uz minimalnu logističku potporu. Tako praktički i u stvarnim uvjetima razvija i usavršava koncept operacija u NATO-u poznat kao ACE (Agile Combat Employment). Iz spomenutih su razloga ACE operacije često i dio NATO-ovih vojnih zrakoplovnih vježbi, posebno u bazama u skandinavskim zemljama.

Zadnje borbene misije

Prema nekim informacijama, zadnjih nekoliko mjeseci upravo avioni F-16 izvršavaju većinu borbenih misija ukrajinskog zrakoplovstva. One se uvelike sastoje od obrambenih protuzrakoplovnih misija (Defensive CounterAir – DCA). Djelujući zajedno s ostalim zrakoplovima, pokušavaju obaranjem ili ometanjem dronova/projektila OWA – UAV tipa Shahed/Geranj smanjiti učinak masovnih ruskih napada tim oružjem. Tako Ukrajina smanjuje pritisak na postrojbe protuzračne obrane, kao i trošenje skupih navođenih projektila zemlja-zrak. Međutim, takve misije pokazale su se i rizičnim. Prvi je primjer od 16. svibnja, kad se pilot katapultirao jer je F-16 oštećen nakon presretanja četvrtog drona, dok je 29. lipnja pri presretanju sedmog drona stradao pilot pukovnik Maksim Ustimenko. Ukrajina je dosad u ratu izgubila četiri primjerka F-16. Koalicija donatora tih aviona zasad se obvezala na isporuku 87 primjeraka F-16AM/BM. Tomu treba pribrojiti i donacije nekih američkih primjeraka, koji nisu u letnom stanju. Sredinom listopada ove godine počeli su pristizati i prvi primjerci F-16 koje je donirala Belgija. Ta zemlja obećala je isporuku još u listopadu 2023., a ispunjavanje tog plana omogućilo je nedavno pristizanje prvih aviona F-35A u njezino ratno zrakoplovstvo.

Avioni F-16 nedavno su borbeno uporabljeni i u pomalo neočekivanom i kratkom graničnom sukobu između Tajlanda i Kambodže. Tajland je od sredine 1980-ih nabavio više od pedeset Fighting Falcona, većinom standarda Block 15 (F-16A/B). Tijekom okršaja između 24. i 27. srpnja izvršili su više udara na vojne, opskrbne i zapovjedne ciljeve u blizini granice dviju zemalja. Većinu misija obavila je 403. eskadrila Cobra iz zrakoplovne baze Tahli. Lovci F-16A/B opremljeni ciljničkim podvjesnicima Sniper ATP izvršavali su napade laserski vođenim bombama GBU-12 i Lizard III. Korištene su, i to prvi put u povijesti, južnokorejske jedreće (klizne) GPS/INS navođene bombe KGGB (Korean GPS Guided Bomb). Slične sustavu JDAM-ER i dometa oko stotinu kilometara, privukle su pozornost u južnoj Aziji. Tajlandsko zrakoplovstvo primilo je 2022. godine dvadeset kompleta za opremanje tih bombi. Zanimljivo je da za njihovu uporabu nisu bile potrebne preinake na avionu F-16, jer se sustav KGGB oslanja na vlastitu, odvojenu prikaznu jedinicu.

Kao i Izrael, Pakistan je zemlja koja već gotovo četiri desetljeća kontinuirano rabi F-16 u borbenim djelovanjima, i to od rata u Afganistanu do današnjih okršaja s istočnim susjedom. No, tijekom zadnjeg zračnog sukoba s Indijom u svibnju ove godine Falconi su izgubili status najvrednije pakistanske platforme za borbu u zračnom prostoru. U toj ulozi, uz suradnju s avionima za nadzor zračnog prostora, briljirali su lovci J-10CE kineske proizvodnje u kombinaciji s projektilima PL-15E. Međutim, kad se pojavila vijest da bi Pakistan mogao nabaviti najnovije inačice projektila AIM-120D-3 AMRAAM, spomenuto je i da bi F-16 mogao vratiti stari status. Ta bi oružja znatno povećala njihove mogućnosti. Ipak, pokazalo se da najave nisu odgovarale istini. U objavama američkog veleposlanstva u Indiji proglašene su lažnim. Nedavno objavljene transakcije između SAD-a i Pakistana uključuju održavanje postojećih sustava, ali ne i isporuku naprednih projektila AMRAAM. Pakistanski F-16 djelovali su i ovog listopada, ali protiv zemaljskih ciljeva unutar Afganistana. Zbog relativno pristupačnog i ne previše opasnog zračnog prostora, pakistanskim je pilotima omogućeno korištenje i preciznih oružja kratkog dometa poput bombi GBU-10 Paveway.

Početak na Dalekom istoku

U razvoju novih standarda za F-16 bitnu ulogu imalo je ratno zrakoplovstvo otoka Tajvana, koje je postalo i prvi korisnik Vipera. Nabava novoizgrađenih i modernizacija postojećih tajvanskih platformi trajale su gotovo cijelo desetljeće. Modernizacija, koja je uključila novu avioniku i SABR radare pokrenuta je još 2012. U to je vrijeme Američko ratno zrakoplovstvo obustavilo paralelni program modernizacije CAPES (Combat Avionics Programmed Extension Suite). Tako je Tajvan zapravo financirao razvoj, usvajanje i testiranje radara na avionu F-16, pa mu pripadaju i zasluge za definiranje novog standarda Viper. Na otoku su odlučili da će sva 144 njihova primjerka F-16 biti dovedena na Viper. Program modernizacije pod nazivom Peace Phoenix Rising vrijedan 4,5 milijardi dolara započeo je 2016., a prvi su primjerci isporučeni krajem 2018. godine. Uz SABR radar instalirani su brojni sustavi i sposobnosti budućeg naprednog standarda. U drugoj, kasnijoj fazi modernizacije kroz program Peace Phoenix Rising II dodan je sustav Auto GCAS, integriran je izvidnički podvjesnik DB-110 te projektili JSOW i AGM-88. Nadogradnju je obavila tajvanska zrakoplovna tvrtka AIDC (Aerospace Industry Development Corporation). Ona još od 2007. surađuje s Lockheed Martinom na nadogradnji i potpori aviona F-16 dijeleći prihode od ostvarenih poslova. Prva dva primjerka, koja je dovršio Lockheed Martin, prvi su put poletjela krajem 2015. Program je u cijelosti ispunjen u veljači 2024., kad su isporučeni zadnji primjerci. S vremenom se broj aviona sa 144 smanjio na 139. Nekoliko nesreća potaknulo je sumnje u visoku operativnu spremnost i sigurnost moderniziranih primjeraka. Tako je u siječnju 2022., samo nešto više od godine nakon povratka s modernizacije, izgubljen F-16 Block 72. Radilo se o nekadašnjem F-16A Block 20, koji je imao više od 3400 sati leta. Zanimljivo je da avion nije bio opremljen sustavom za izbjegavanje udara u tlo. Samo nekoliko mjeseci nakon toga još je jedan obnovljeni F-16 izvanredno sletio uz korištenje zaustavne mreže. Bilo je to u zračnoj luci Honolulu na Havajima i to zbog otkazivanja prednjeg podvozja.

Osim modernizacije postojećih, Tajvan se odlučio i za nabavu 66 novih aviona F-16 Viper na temelju ugovora potpisanog 2019. godine. Program je financiran zahvaljujući posebnom proračunu za nabavu novih borbenih zrakoplova, u kojem je za tu namjenu izdvojeno 8,14 milijardi dolara. Prva dva nova primjerka pristigla su na otok nedavno, ovog listopada, uoči tamošnjeg nacionalnog praznika. Dužnosnici tajvanskog zrakoplovstva izjavili su kako se nadaju da bi do kraja godine trebali primiti deset novih Vipera. Uz zrakoplove nabavljeni su i brojni prateći oružni sustavi. U paket su, primjerice, uključeni i Lockheedovi podvjesni IRST (InfraRed Search and Track) sustavi Legion. Njihov izbor tumači se potrebom tajvanskog zrakoplovstva za poboljšanjem otkrivanja zrakoplova s malim radarskim odrazom kao što je kineski J-20.

Projekti u Europi

U dvjema će europskim članicama NATO-a novi F-16 na sličan način zamijeniti svojeg starog rivala iz hladnoratovskih dana. U Slovačkoj i Bugarskoj bit će zamjena za desetak zadnjih borbenih aviona MiG-29. Nabava za Slovačku vrijedna oko 1,8 milijardi dolara provedena je sredinom 2018. i najskuplja je vojna nabava te zemlje u povijesti. Prvi primjerak stigao je u Slovačku u srpnju 2024., čime je tamošnje zrakoplovstvo postalo prvi europski korisnik novog Vipera. Ukupno je naručeno 14 primjeraka – 12 jednosjeda i dva dvosjeda. Raspoređeni su unutar 1. taktičke eskadrile, koja će biti bazirana u zrakoplovnoj bazi Sliač u središnjem dijelu zemlje. Ta se baza trenutačno obnavlja pa će do okončanja radova avioni biti smješteni u bazi Malacky/Kuchyňa u blizini Bratislave. Bugarska je naručivala po osam Vipera u dva navrata. Prvi put 2019., a drugi u travnju 2022. Flota će se sastojati od deset jednosjeda F-16C i šest dvosjeda F-16D. Tamošnje zrakoplovstvo odlučilo se za inačicu Block 70 i motore tvrtke General Electric. Avioni će biti smješteni u znatno nadograđenoj i poboljšanoj 3. zrakoplovnoj bazi Grof Ignatjev u središnjem dijelu zemlje i iz nje će djelovati. Prva dva primjerka stigla su u prvoj polovini 2025. godine. Početkom listopada došao je još jedan par (jednosjed i dvosjed). Prema riječima bugarskog načelnika obrane admirala Emila Eftimova, dolazak Vipera u parovima trebao bi se nastaviti, a do kraja 2025. bit će osam primjeraka. Flota bi trebala biti potpuna do kraja 2027. Na primjeru slovačke i bugarske nabave jasno se vidi kako prodaja borbenih zrakoplova poput F-16 može biti velik politički korak prema izgradnji strateškog partnerstva i interoperabilnosti s američkim oružanim snagama. U oba slučaja prate je i dogovori o korištenju, financiranju i modernizaciji matičnih zrakoplovnih baza.

Lockheed Martin objavio je krajem rujna ove godine da je isporukom 42. primjerka obavljeno pola modernizacije F-16 za grčko zrakoplovstvo. Tamošnja je vlada dogovorila posao s SAD-om još krajem 2018., a plan je bio da zadnji primjerci budu isporučeni do kraja 2027. Prvotno je bila planirana gotovo milijardu dolara vrijedna modernizacija cijele flote od više od 120 letjelica na novi standard Viper, ali brzo je došlo do promjene. Odlučeno je da će biti modernizirani samo primjerci iz inačica serije Block 52+ i Block 52M. Tih je aviona bilo nabavljeno 90, unutar dva najnovija grčko-američka programa nabave Fighting Falcona: Peace Xenia III i Peace Xenia IV. Modernizacijom su trebala biti obuhvaćena 84 aviona, no i taj je broj dodatno smanjen zbog nesreće i gubitka jednog od njih.

Od Baltika do Sredozemlja

Starijih 38 grčkih primjeraka serije Block 50 isporučenih krajem 1990-ih trebalo je proći tek ograničenu nadogradnju, koja bi uključivala program produljenja vijeka uporabe SLEP (Service Life Extension Program). Radovi su trebali biti provedeni u Grčkoj u pogonima tvrtke Hellenic Airspace Industry. Trebale su usto biti iskorištene komponente aviona Block 52+/52M koji su išli u glavnu modernizaciju. Neki izvori navode da među akterima uključenim u projekt vlada skepsa o njegovoj isplativosti pa je poslan na daljnja razmatranja. Posao na avionima trebao bi biti završen tek oko 2032., a tad bi već bili zastarjeli i trebali novu modernizaciju kako bi učinkovito djelovali s novijim avionima F-16 (standard Viper), Rafale F4 te F-35A Lightning II. Kao alternativa navodno se razmatra udvostručenje broja naručenih F-35A – dodatnih 20 primjeraka.

Poljska je zasad zadnja zemlja koja se odlučila za Vipere. Iako se primjerci F-16 u njezinu ratnom zrakoplovstvu ubrajaju među novije i naprednije borbene avione, nedavno su obilježili već drugo desetljeće uporabe. O eventualnoj modernizaciji razmišljalo se godinama. Odlučeno je da će cijela flota od 48 primjeraka (inačice C i D) biti modernizirana na standard Viper, a dogovor je službeno potpisan 13. kolovoza 2025. Posao je procijenjen na 3,8 milijardi dolara, a dijelom će biti financiran kroz program američke vlade FMF (Foreign Military Financing). Realizacija će u najvećoj mjeri biti povjerena poljskoj državnoj tvrtki Polska Grupa Zbrojeniowa (PGZ), u središtu za održavanje vojnih zrakoplova Wojskowe Zakłady Lotnicze Nr 2 (WZL-2) u gradu Bydgoszczu na sjeveru zemlje. Prvotni je broj aviona smanjen na 47 – jedan F-16C izgubljen je 28. kolovoza prilikom priprema za međunarodni aeromiting Radom. Tijekom izvođenja akrobatskog manevra zabio se u tlo. U nesreći je poginuo 37-godišnji bojnik Maciej Slab Krakowian, vođa demoskupine Tiger aviona F-16.

Američki programi

Sjedinjene Američke Države najveći su i najvažniji korisnik polivalentnog borbenog aviona F-16 Fighting Falcon. Usprkos stalnom povećanju broja aviona pete generacije, F-16 i dalje je jedan od najbrojnijih i najvažnijih borbenih aviona Američkog ratnog zrakoplovstva (USAF). Ono je krenulo vlastitim putem modernizacije F-16 te je u skladu s tim pokrenulo više zasebnih i ograničenih programa povećanja njihovih sposobnosti. Unutar svih zapovjedništava i postrojbi zastupljeni su s gotovo 900 primjeraka. Jedan od takvih programa trebao je biti spomenuti CAPES, koji bi provela tvrtka Lockheed Martin. Planirana je modernizacija 300 aviona, ali ukinut je 2014. Uslijedio je program RMP (Radar Modernization Program), koji je trebao donijeti napredni AESA radar. Međutim, plan je od 2017. do 2020. uključio tek 72 starija aviona F-16 Block 30 u sastavu Nacionalne garde. Iako ograničen, donio je izbor novog radara koji se i danas koristi za sve važne modernizacije. Naime, pobjednički APG-83 SABR tvrtke Northrop Grumman tad je bio u konkurenciji s Raytheonovim radarom APG-84 RACR (Raytheon Advanced Combat Radar). Navedeni planovi nisu bili dovoljno obuhvatni kako bi osigurali zadovoljavajući broj naprednih aviona F-16 za buduće potrebe i borbenu spremnost USAF-a. Zato je osmišljen puno ambiciozniji program, koji je postao jednom od najvećih modernizacija zrakoplova u povijesti. Nazvan je PoBIT (Post Block Integration Team), a vrijednost mu je procijenjena na 6,3 milijarde dolara. Središte za održavanje zrakoplova AFLCMC (Air Force Cycle Management Center) objavilo je u ožujku 2022. da je program pokrenut. Kao što ime programa sugerira, cilj je definirati novi standard koji bi donio unificiranu inačicu naprednog F-16. U USAF-u, u starije serije (pre-block) ubrajaju se inačice Block 25/30/32, a u novije (post-block) Block 40/42/50/52. Predviđeno je da kroz program prođe 608 primjeraka različitih inačica, jednosjedi i dvosjedi serija ili standarda Block 40/42 i Block 50/52. Zanimljivo je da bi se u programu istodobno mogli naći najstariji primjerci Block 40/42, isporučeni još 1988., te najnoviji primjerci Block 50/52, isporučeni 2005. godine. Strateški je cilj da se programom osigura operativna sposobnost aviona F-16 i nakon 2040. Modernizacija uključuje barem 22 važne modifikacije namijenjene poboljšanju učinkovitosti aviona i osiguravanju da ostane relevantan u odnosu na današnje i buduće prijetnje. Unutar nadogradnje bit će proveden program produljenja vijeka uporabe zmaja aviona SLEP (Service Life Extension Program) s 8000 na 12 000 sati leta. Mnoge od nadogradnji identične su onima na izvoznim programima i uključuju SABR radar, nadograđeni sustav podatkovne veze Link 16, novo misijsko računalo te moderniziranu kabinu s velikim centralnim prikaznikom, kao i naprednije komunikacijske sustave. Prva važna razlika u odnosu na ostale modernizacije u inozemstvu odabir je sustava za elektroničko ratovanje. Za razliku od sustava Viper Shield, USAF se odlučio za AN/ALQ-257 IVEWS (Integrated Viper Electronic Warfare Suite), u prijevodu: Viperov integrirani sustav za elektroničko ratovanje. On uključuje digitalni indikator radarskog zračenja nove generacije, napredni procesor optimiziran za elektroničku borbu i antene prilagođene zmaju aviona F-16. IVEWS ima sposobnosti upozoravanja i aktivnog ometanja, što omogućuje otkrivanje, identificiranje i lociranje potencijalnih ugroza, kao i borbu protiv njih. Budući da su oba sustava proizvodi Northrop Grummana, jedna je od mogućih prednosti IVEWS-a visok stupanj interoperabilnosti s radarom AN/APG-83 SABR. Tvrtka među prednosti ubraja i niže troškove, lakše i brže nadogradnje te veću logističku učinkovitost. Prvi let F-16 sa sustavom IVEWS obavljen je u rujnu 2024., a provela ga je 85. eskadrila za testiranje i procjenu. Operativna testiranja sustava uspješno su završena u svibnju 2025. Jedna je od značajki moderniziranih američkih primjeraka nova generacija premaza koji služi smanjivanju radarskog odraza aviona – Have Glass V. Avioni koji ga imaju karakteristični su po tamnosivoj boji, dok su USAF-ovi F-16 tradicionalno nosili kombinaciju dviju nijansi svjetlosive.

Koji su potencijali?

Zemlje u koje još nije počela isporuka ili nije potvrđena nabava aviona F-16 uključuju Jordan, Filipine i Peru. Vlada SAD-a odobrila je moguću kupnju još u veljači 2022. godine. Prodaja Jordanu trebala je iznositi 4,21 milijardu dolara, a obuhvaćala bi 12 novih primjeraka F-16 u inačici Viper. Sredinom 2022. narudžba je prepolovljena na osam aviona Block 70/72. Zadnje objave spominju da bi se ipak trebalo raditi o 12 primjeraka koji će pripadati inačici Block 70 s motorima tvrtke General Electric. State Department odobrio je u travnju 2025. moguću prodaju F-16V Filipinima u sklopu programa FMS (Foreign Military Sale) vrijednog 5,58 milijardi dolara. Nabava bi uključivala 20 novih primjeraka traženih Vipera Block 70/72, preciznije: 16 aviona F-16C i četiri dvosjeda F-16D. Filipinsko ratno zrakoplovstvo je nakon povlačenja F-5 iz uporabe već 20 godina bez lovačkih odnosno borbenih aviona. Glavni je oslonac eskadrila lakih južnokorejskih višenamjenskih aviona FA-50PH. Avioni poput F-16 bili bi novi korak u ambicioznoj politici jačanja obrambenih kapaciteta zemlje u ovom desetljeću, ponajprije vezano uz tip oružnih sustava kojima se u prošlosti pridavala jako mala pažnja. Lockheed Martin unutar projekta nudi i investicije u zemlji, primjerice osnivanje inovacijskog centra i pokretanje industrije besposadnih letjelica. Ta bi postrojenja bila u vlasništvu filipinske vlade. Peru je najnoviji kandidat za nabavu aviona. Njegovu flotu višenamjenskih borbenih zrakoplova već desetljećima čini nekoliko desetaka moderniziranih aviona MiG-29 sovjetskog podrijetla i francuskih aviona Mirage 2000P/DP. Vlada Perua odabrala je ponudu koja bi uključivala 12 novih primjeraka F-16 Block 70, od kojih bi deset bili jednosjedi F-16C, a dva dvosjeda inačice F-16D. Odobrenje za posao kroz program FMS doneseno je 15. rujna ove godine, a njegova se vrijednost uz logističku potporu procjenjuje na 3,42 milijarde dolara.

Vjerojatno je moguća i veća narudžba iz Turske, ali još nema službenih potvrda. U pregovorima s SAD-om ta zemlja navodno zahtijeva potpunu kontrolu nad softverskim kodom kako bi samostalno mogla integrirati velik broj tipova oružja i sustava domaće proizvodnje.

---

Argentina

Jedan od novih korisnika, koji je ove godine počeo uvoditi F-16 u sastav svojeg zrakoplovstva, jest Argentina. Ta je zemlja tako postala ukupno 31. korisnik, a nakon Venezuele i Čilea treći korisnik u Južnoj Americi. F-16 prekinut će gotovo desetljetnu prazninu nastalu 2015. umirovljenjem lovaca Mirage III/V, a zamijenit će i podzvučne jurišne avione A-4AR Firehawk. Argentina je rabljene F-16 odabrala nakon duljeg odlučivanja, tijekom kojeg su razmatrani i avioni Kfir, Gripen, JF-17 Thunder i FA-50. Odabir su otežala ograničena financijska sredstva te politički pritisci Ujedinjene Kraljevine, kojoj nije u interesu veliko jačanje argentinskog zrakoplovstva. Radi se o 24 aviona F-16AM/BM Block 15 MLU koja su pripadala danskom zrakoplovstvu. Ondje su nedavno postali višak nakon dolaska prvih aviona F-35A Lightning II. Prvi neleteći primjerak – dvosjed F-16BM za potrebe obuke – predstavljen je krajem veljače 2025. u Buenos Airesu. Do prosinca trebalo bi ih biti isporučeno šest. S dinamikom isporuke od šest aviona godišnje, svi primjerci trebali bi biti isporučeni tijekom 2028. Vrijednost samog posla iznosi nešto manje od milijardu dolara, od čega se na same avione odnosi 338 milijuna dolara. Ostatak vrijednosti odnosi se na paket oružja koji, među ostalim, uključuje vođene projektile AMRAAM i Sidewinder te laserski vođene bombe GBU-12 Paveway II. Avioni će djelovati unutar 6. zrakoplovne brigade iz zrakoplovne baze Tandil, desetak kilometara od Buenos Airesa. Eskadrile 6. brigade prije su bile opremljene avionima Mirage III, Mirage V i IAI Finger.

---

TEKST: Marin Marušić