Skandinavska zemlja 4. travnja postala je 31. članica najjače međunarodne vojne organizacije. Obrambene snage Finske moderna su i dobro opremljena vojska, koju pomaže i snažna vojna industrija, stoga je korist od članstva uzajamna

Finska je nedavnim ulaskom u Sjevernoatlantski savez i službeno okončala svoju dugogodišnju obrambenu politiku vojne neutralnosti i izbjegavanja svrstavanja tijekom međunarodnih sukoba. Neutralnost je bila rezultat geografskog položaja i povijesnog iskustva zemlje koja se nalazila između suprotstavljenih zemalja i blokova. Takva politika zahtijevala je snažan sustav vlastite, samostalne obrane, koji se održao do danas. No, to je i za bogatu skandinavsku zemlju velik izazov. Površinom je usporediva sa zemljama poput Njemačke i Poljske, a ima samo oko 5,5 milijuna stanovnika. Ima usto i dugu granicu, koja se u gotovo jednakim dijelovima (1300 km) odnosi na pomorsku granicu, granicu sa Švedskom i Norveškom te s Ruskom Federacijom. Prirodni okoliš zemlje nudi i obrambene prednosti jer gotovo 90 posto površine Finske čine šume i jezera. Zbog relativno malobrojnog stanovništva, sustav obrane oslanja se na velik broj ljudi koji prolaze široko obuhvatan sustav vojne obveze, obučene pričuvne snage i profesionalno vojno osoblje. Vojna obveza vrijedi za sve muškarce koji su navršili 18 godina, dok je za žene na dragovoljnoj osnovi. Ovisno o sposobnostima i potrebama ročnika, služenje traje nešto manje od šest, devet ili 12 mjeseci. Gotovo pola obveznika služi šest mjeseci, a pola nešto manje od godine. Obuku godišnje prođe oko 21 000 vojnih obveznika. Nakon odsluženja obveznici su u pričuvnom sastavu dok ne navrše 50 godina. Za časnike i dočasnike raspoloživost u pričuvi traje do 60. godine. Unutar tog vremena obveznici mogu periodično biti pozvani na obnavljanje obuke u ukupnom trajanju od 80 do 150 dana, ili maksimalno 200 dana za časnike i dočasnike. U ratnom stanju ukupno brojno stanje oružanih snaga može biti više od 280 000 ljudi pod oružjem. Raspoređeni su u postrojbe KoV-a, mornarice, zrakoplovstva, a u novije vrijeme i Finske granične straže.

Raznolike brigade

Najveća je grana Finskih obrambenih snaga (Puolustusvoimat) Kopnena vojska (Maavoimat) – osnovni sastav čini 4500 profesionalnih vojnika i civila. Nositelji su borbene sposobnosti osam postrojbi razine brigada. Njihova je glavna uloga obrana ključnih područja i objekata, obuka vojnih obveznika te potpora drugim državnim institucijama. Zanimljiva je vojna akademija, službenog naziva Škola kopnenog ratovanja (Maasotakoulu), koja ima status brigade. Njezine su osnovne ustrojstvene cjeline Središte za obuku, Škola za pričuvne časnike i Vojno istraživačko središte. Od osam glavnih postrojbi pet su i nominalno i ustrojbeno klasične brigade. Radi se o Oklopnoj (Panssariprikaati), Lovačkoj (Jääkäriprikaati), Poriskoj (Porin Prikaati), Karelijskoj (Karjalan Prikaati) i Kainuskoj (Kainuun Prikaati) brigadi. Svaka od njih ima od 400 do 650 profesionalnih pripadnika i 2200 do 4000 ročnika, koji kroz godinu prolaze vojnu obuku. Iako slične po zadaćama provođenja obuke i održavanja borbene spremnosti, svaka brigada ima svoje posebnosti. Unutar nešto veće Karelijske brigade provodi se obuka za sve rodove KoV-a. Slična joj je brigada iz pokrajine Kainuua, koja obučava sličan broj obveznika. U težim uvjetima okoliša na sjeveru zemlje smještena je Lovačka brigada. Ima više od 1500 pripadnika raspoređenih unutar pješačke i protuzrakoplovne bojne. Gledajući raspoloživa tehnička sredstva i brojnost ljudstva, Oklopna brigada jedna je od najsnažnijih postrojbi. U njoj su koncentrirana i glavna oklopna sredstva kao što su tenkovi Leopard 2A6, borbena vozila pješaštva BMP-2MD, samohodne haubice K9, ali i sustavi za protuzračnu obranu NASAMS II i Crotale NG. Brigada iz Porija većinom je zadužena za obranu i obuku na zapadu zemlje. Ona je i nositelj obuke finskih snaga za brzo raspoređivanje i za djelovanje u izvanrednim situacijama u svijetu. Važnija su oružja postrojbe oklopni transporteri Sisu i AMV, samohodni raketni sustavi MLRS i samohodni minobacači AMOS, koji su raspoređeni unutar njezinih pješačkih i topničkih satnija. Na kraju, tu su dvije manje postrojbe, Utijska lovačka pukovnija (Utin Jääkärirykmentti) i Gardijska lovačka pukovnija (Kaartin Jääkärirykmentti). Pukovnija nazvana po selu Uttiju sastavljena je od helikopterske bojne i bojne specijalnih pješačkih snaga. Helikopterska bojna opremljena je sa 20 taktičkih transportnih helikoptera NH90 i sedam lakih helikoptera MD500D/E. U specijalnoj je bojni padobranska satnija zadužena za obuku ročnika i isključivo profesionalna satnija za specijalne namjene. Glavna je zadaća Gardijske lovačke pukovnije obrana glavnog grada Helsinkija i najnaseljenije južne provincije Uusimaae. S obzirom na glavnu misiju, radi se o postrojbi specijaliziranoj za operacije u urbanim područjima.

Istočni arsenal

Arsenal Finskih obrambenih snaga na kraju hladnog rata velikim se dijelom podudarao s onima koje su imale članice Varšavskog ugovora. U njemu su se mogli naći brojni sustavi sovjetskog podrijetla, uključujući tenkove (T-55, T-72), borbena vozila pješaštva (BMP), oklopne transportere (BTR), te više vrsta topničkih i PZO sustava, motornih vozila i letjelica. Sovjetski standard vidljiv je i u pješačkom oružju, najviše jurišnoj puški RK 62 kalibra 7,62 x 39 mm, finskoj inačici sovjetske AK-47. Razloga za zapadno-istočnu kombinaciju naoružanja bilo je više, osim onog očitog da je Finska bila vojno-politički neutralna. Ohrabrenje za naoružavanje dolazilo je i od vojno snažnih susjeda, koji su gledali na dobro naoružanu Finsku kao dodatno jamstvo u održavanju vlastite sigurnosti. Zanimljiv je primjer finska flota mlaznih lovačkih aviona druge generacije. Činili su je švedski avioni Draken i sovjetski MiG-21. Međutim, nabava oružja sovjetskog ili istočnog podrijetla nije obustavljena ni nakon pada Berlinskog zida. Tako su Finske oružane snage 1990-ih uz malo uloženih sredstava došle do prilično kvalitetne rabljene opreme iz europskih viškova. Iz Njemačke su nabavljene samohodne haubice 2S1 Gvozdika, dodatni primjerci haubica D-30, oklopni transporteri serije MT-LB i višecijevni bacači raketa RM-70. Sudeći po dugogodišnjoj tradiciji i raširenosti uporabe, vidljivo je da Finci cijene ta sredstva. Osim što su u pravilu jeftinija, radi se o robusnoj tehnici dizajniranoj za uporabu u teškim, uvelike i finskim klimatskim uvjetima. Osim toga, kod oklopnih vozila istočnog podrijetla Fincima je dobrodošla njihova sposobnost prevladavanja vodenih zapreka. To vrijedi i za borbena vozila pješaštva BMP-2 nabavljena 1980-ih iz SSSR-a. Na njima je 2015. započeo program modernizacije, kojim je više od 100 primjeraka dovedeno na novi standard BMP-2MD. Važnu ulogu imaju i višenamjenski transporteri MT-LB koji se koriste u mehaniziranim i motoriziranim borbenim grupama i to u nekoliko inačica. U znatnijim su količinama zastupljena i topnička sredstva sovjetskog kalibra 122 mm. Više od 200 vučenih haubica D-30 s još toliko u pričuvi (finska oznaka 122 H 63) služi za potporu pješačkim i teritorijalnim, a samohodne haubice 2S1 (PSH 74) jednakog kalibra za potporu motoriziranim borbenim skupinama.

U zatvorenom moru

Mornaričke snage (Merivoimat) zasad su uglavnom ograničene na Baltičko more. Djeluju iz četiri glavne baze, a u mirnodopskom je sastavu nešto više od 3100 pripadnika, od kojih je 1400 profesionalaca. Ostatak čine ročnici: vojni rok ih godišnje u mornarici odsluži 3200. Uz zapovjedni stožer, mornarica se sastoji od četiri temeljne postrojbe koje bi bile otprilike na razini kopnenih brigada. One uključuju Obalnu flotu (Rannikkolaivasto), Pomorsko obrambeno područje Finskog zaljeva (Suomenlahden meripuolustusalue), Brigadu Nyland (Uudenmaan Prikaati) i Pomorsku školu (Merisotakoulu). Potonja je zadužena za obuku budućeg mornaričkog osoblja, a nalazi se u blizini Helsinkija, u kompleksu pomorske utvrde Suomenlinna koja je pod zaštitom UNESCO-a kao dio svjetske kulturne baštine. Akademiju godišnje pohađa 350 polaznika: mornarički kadeti, dočasnici i pričuvni časnici. Obalna flota sastoji se od dvije eskadre za površinsku borbu, eskadre za protuminsku obranu i potporne eskadre za opskrbu i transport. Najsposobnija su površinska plovila u Obalnoj floti: četiri brze raketne topovnjače klase Hamina. Za svoju veličinu, snažno su naoružane vođenim protubrodskim i protuzrakoplovnim projektilima te torpedima. Između 2018. i 2022. prošle su program modernizacije za produljenje vijeka uporabe. Tad su dobile i nove senzore te borbeni sustav švedske tvrtke Saab. Svi brodovi klase Hamina bazirani su u Upinniemiju, četrdesetak kilometara zapadno od Helsinkija. U drugoj su eskadri za površinsku borbu četiri brza raketna broda klase Rauma, bazirana kod grada Turkua. Radi se o nešto lakšim brodovima s topovima kalibra 40 mm. Glavno naoružanje ipak čini po šest lansera projektila RBS-15Mk3 finske oznake MTO-85M. S obzirom na geografski položaj, konfiguraciju obale i povijesno iskustvo, Finska veliku pozornost posvećuje pomorskom minskom i protuminskom ratovanju. U eskadrama za površinsku borbu su i dva minopolagača klase Hämeenmaa, odnosno tri višenamjenska minopolagača / transportna broda klase Pensio. U eskadri za protuminsko djelovanje tri su moderna minolovca klase Katanpää, koji su izvedenica talijanske klase Gaetta. Imaju zadaću traganja za minama i njihova uklanjanja, te zaštite pomorskih komunikacija.

Švedski utjecaj

Pomorsko obrambeno područje Finskog zaljeva naziva se i Obalnom brigadom. Sjedište joj je u bazi kod Upinniemija i kroz nju prolaze gotovo svi vojni obveznici koji su određeni za službu u mornarici. Osim Zapovjedništva, čini je obalna bojna Porkkala, obalna pukovnija Suomenlinna i bojna za pomorsko izviđanje. Uloga bojne Porkkala potpora je i održavanje, transport i zaštita sredstava Obalne brigade. Pukovnija Suomenlinna sastoji se od postrojbi protubrodskih projektila, satnije veze, bitnica obalnog topništa i dočasničke škole. U njoj se provodi osnovna obuka obveznika i dočasnika na više različitih tečajeva. Bojna za pomorsko izviđanje obučava vojne obveznike za specijalizirane uloge u obalnom okolišu, kao što su borbeni ronioci i specijalisti za eksplozivne naprave, izviđači i pripadnici posebnih postrojbi. U ustroju mornarice, Brigada Nyland postrojba je mornaričkog pješaštva specijalizirana za djelovanja u obalnom području te za amfibijske operacije. Glavne su zadaće izviđanje, nadzor i potraga unutar arhipelaga, zaljeva i luka duž finske obale. Stalno osoblje ima oko 200 pripadnika koji svake godine obučavaju oko 1500 pripadnika na odsluženju vojnog roka. Dio obuke provodi se na švedskom jeziku, a međunarodna suradnja podrazumijeva vježbe sa švedskim postrojbama. Otuda i službeni naziv Nyland, kako Šveđani nazivaju pokrajinu u kojoj brigada djeluje. Finsko ime pokrajine je Uusimaa, a brigade Uudenmaan Prikaati. Glavna je baza u selu Dragsviku, u blizini grada Ekenäsa. Zbog razvedenosti obale te brojnih manjih i većih otoka, mornarica posjeduje više tipova manjih brzih plovila za transport i opskrbu. To su ujedno i glavna tehnička sredstva Brigade Nyland. Najvažnija su od njih čamci klase Uisko (10 t), Jurmo (14 t) i Jehu (30+ t), koji imaju sposobnost plovidbe brzinom oko 30 čvorova uz prijevoz 20-30 ljudi i više tona tereta.

I opet… Lightning

Ratno zrakoplovstvo, službenog naziva Zračne snage, danas ima nešto više od 3000 pripadnika od kojih su 2000 profesionalni vojnici ili civili, a ostali ročnici ili pričuvnici. Organizacijski je podijeljeno u pet cjelina ili korpusa, koji u mirnodopskim uvjetima djeluju u četiri glavne operativne zračne luke, i tri zapovjedništva. Dva su najvažnija Laponsko zrakoplovstvo (Lapin lennosto), koje pokriva sjever, te Karelijsko (Karjalan lennosto), zaduženo za obranu istočnog dijela zemlje. Prvo je u zrakoplovnoj bazi Rovaniemi, a drugo u bazi Kuopio. Ondje je i Lovačka eskadrila 11 (Rovaniemi), odnosno 31 (Kuopio). Obje su opremljene avionima
F/A-18C/D Hornet. Danas Finci imaju 62 primjerka, od kojih 55 jednosjeda i sedam dvosjeda. Nabavljeni su između 1995. i 2000., nakon što su početkom 1990-ih izabrani kao zamjena za hladnoratovske lovce Draken i MiG-21. Do danas su prošli dvije veće nadogradnje. Unutar prvog programa MLU (Mid-Life Upgrade), zaključenog 2010., dobili su nove sustave IFF (identifikacija prijatelj-neprijatelj), mogućnost korištenja novih infracrveno vođenih projektila AIM-9X i kompatibilnost s ciljničkim sustavima na kacigi (Joint Helmet Mounted Cueing System – JHMCS). Tijekom druge modernizacije, okončane 2016., osposobljeni su za oružja sustava JDAM i projektile AMRAAM u naprednim inačicama. Dodana je sposobnost korištenja ciljničkog podvjesnika Litening, te novi sustavi za komunikaciju i navigaciju kao što su podatkovna veza Link 16 i novi GPS sustav. Hornetima je do 2014. bila opremljena i Eskadrila 21, dio veće postrojbe Satakuntsko zrakoplovstvo (Satakunnan lennosto). Njezinim ukidanjem Horneti su prebačeni u dvije preostale eskadrile. Danas su one prilično velike, s tridesetak aviona svaka, i nisu tipične za zrakoplovstva poput finskog. Važna je sposobnost Horneta mogućnost izvođenja dubokih udara velikog dometa s pomoću vođenih projektila AGM-158 JASSM. Satakuntsko zrakoplovstvo sa zrakoplovnom bazom Pirrkala zaduženo je za obranu zapadnog dijela zemlje. U njemu danas djeluje eskadrila za potporu zračnih operacija s transportnim avionima CASA C-295M i Lear Jet 35A/S. Kako bi zamijenila postojeće borbene avione Hornet, Finska je još u prošlom desetljeću pokrenula natječaj HX.
Krajem 2021. objavljeno je da je pobjedu odnio avion F-35A Lightning II američke kompanije Lockheed Martin. U poslu vrijednom deset milijardi dolara naručena su 64 primjerka, koliko je prvotno bilo i Horneta. Planirana je nabava standarda Block 4, isporuke bi trebale započeti 2025., a početna operativna sposobnost trebala bi biti postignuta 2026. godine. Isporuka zadnjih aviona bila je predviđena za 2031. godinu. No, kako stvari stoje, rokovi će teško biti ispunjeni. Isporuka inačica Block 4 već je u kašnjenju i za Amerikance, a da bi se postigli rokovi operativnosti, moguća je, čak i najvjerojatnija, isporuka standarda 3F. Tek će se vidjeti kako će na isporuke utjecati i novi, poboljšani motori F135, koji će se početi ugrađivati u F-35. Obrana zračnog prostora bit će ojačana i nabavom novog protuzrakoplovnog sustava velikog dometa. U travnju 2023. objavljen je izbor izraelskog sustava David’s Sling (Davidova praćka). Među traženim zahtjevima bile su sposobnosti gađanja ciljeva kao što su zrakoplovi, balistički i krstareći projektili te besposadne letjelice na visini od barem 15 000 metara. Vrijednost potpisanog ugovora iznosi 316 milijuna, a s opcijama mogla bi prijeći i pola milijarde eura.

Zrakoplovna izobrazba i obuka

U središtu Finske nalazi se zrakoplovna baza Tikkakoski u kojoj je Zrakoplovna akademija (Ilmasotakoulu). Ondje je i središte za školovanje i obuku pilota zajedno sa svim primarnim i naprednim zrakoplovima namijenjenim toj svrsi. U sastavu tamošnje Lovačke eskadrile 41 (Pommituslentolaivue 41) tridesetak je mlaznih aviona Hawk, koji većinom služe za obuku novih pilota. Od 1980. nabavljeno je 75 primjeraka iz više izvora, uključujući 46 u inačici Mk51, koje je sklopila domaća tvrtka Valmet. Zadnjih je 18 aviona Hawk Mk66 stizalo od 2007. iz švicarskih zaliha. Prije nekoliko godina prošli su znatnu modernizaciju, koju je provela domaća tvrtka Patria. Tad su dobili i sustave novih prikaznika, a neki i novi sustav podatkovne veze Hawk Link, koji omogućava umrežavanje, dijeljenje i prikazivanje podataka među više zrakoplova. Osim za naprednu obuku, avioni Hawk imaju i određene sposobnosti napada na zemaljske te zračne ciljeve. U toj se bazi provodi i osnovna letačka obuka za oružane snage i Finsku graničnu stražu. Gotovo svi budući piloti koji će služiti na avionima ili helikopterima prvo prolaze obuku na klipnom elisnom avionu Grob G115E. Prošlog ljeta započela je uporaba tih aviona nabavljenih od britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva. Rabljenih 28 primjeraka naručeno je još 2016. te su prošli modernizaciju u tvrtki Patria, gdje su dobili napredniju avioniku i kabinu. U rujnu 2022. iz operativne su uporabe povučeni školski avioni L-70 Vinka. Radi se o letjelici domaće tvrtke Valmet. Proizvedena je u tridesetak primjeraka, a kroz više od 40 godina pokazala se iznimno sigurnom. Finska je unatoč tomu ostala jedini korisnik. Piloti usmjereni prema mlaznim borbenim avionima nastavljaju obuku na Hawkovima.

Sličnosti vojnih industrija

Veliku stratešku ulogu u obrambenoj politici Finske ima njezina vojna industrija. Temelj joj je oko 140 poslovnih subjekata koji djeluju u uskoj suradnji s Ministarstvom obrane, obrambenim snagama i drugim sigurnosnim službama zemlje. U poslovima vezanim uz obranu izravno je zaposleno gotovo 8000 ljudi. Većina subjekata mala su i srednja privatna poduzeća koja se bave i drugim proizvodnim aktivnostima. Njihova djelatnost usmjerena je na ovladavanje sposobnostima i tehnologijama koje u velikoj mjeri određuje finska vlada. Osim proizvodnje oružnih sustava, pozornost se pridaje njihovoj integraciji, održavanju i popravcima tijekom uporabe ili u razdobljima izvanrednih stanja. Zbog malog domaćeg tržišta industrija je usmjerena na izvoz i traženje vanjskih partnera kako bi se osigurala konkurentnost i održivost cijelog sektora. Prikaz finske obrambene industrije nije moguć bez spominjanja susjedne Norveške, najviše zbog jakih poslovnih veza i programa suradnje. Kao i u slučaju Kongsberga u Norveškoj, u Finskoj veličinom i portfeljem dominira tvrtka Patria, s više od 100 godina tradicije. Počevši kao mala tvrtka koja se bavila sklapanjem zrakoplova, do danas se razvila u multinacionalnu korporaciju za proizvodnju i održavanje više različitih kopnenih, pomorskih i zračnih vojnih sustava. Pripojene su joj i neke druge finske tvrtke koje su samostalno stvorile ime na svjetskom tržištu. Jedna od njih je Tampella, koja je proizvodila više tipova topova, haubica i minobacača. Patria je u većinskom vlasništvu finske države, a gotovo pola ili 49,9 posto posjeduje norveški Kongsberg. Više od 90 posto poslovanja odnosi se na obrambene proizvode i usluge, od čega više od 70 posto otpada na domaće tržište. Patria od 2015. bilježi rast broja zaposlenih i ostvarenog financijskog prometa. Te godine imala je oko 2800 zaposlenih i promet od 428 milijuna eura, a prošle godine 3300 zaposlenih i promet od 627 milijuna eura. Najpoznatiji su proizvodi višenamjenska oklopna vozila na kotačima u konfiguracijama 6 x 6 te 8 x 8. Među najstarijim je serija vozila Pasi, izvorno iz tvrtke Sisu, koja je krajem 1990-ih postala dio grupe Patria. Vozilo je izvezeno u više, uglavnom susjednih, zemalja i moglo se vidjeti u brojnim mirovnim misijama u svijetu. Pravi uspjeh postignut je s idućim programom vozila, koji se dijelom oslanjao na prethodnike. Nova vozila AMV (Armoured Modular Vehicle) bila su dizajnirana u konfiguraciji pogona 8 x 8, a njihova je serijska proizvodnja započela 2004. godine. Domaće narudžbe za kopnenu vojsku bile su skromne, no velika je većina izrađena za inozemne naručitelje i do danas se došlo do 1500 primjeraka. U više slučajeva pokrenut je i transfer tehnologije te proizvodnja u stranim zemljama, kao što je slučaj s Hrvatskom, Poljskom i Južnom Afrikom. Od 2013. proizvodi se poboljšana inačica AMVxp, koja raspolaže višom razinom zaštite, snažnijim pogonom i većom nosivošću. Zadnji je veći uspjeh odabir vozila AMV za japansku vojsku. Nakon testiranja na kojima su sudjelovali i kandidati iz domaće industrije, krajem 2022. objavljen je izbor sustava koji će proizvoditi tvrtka Patria Japan. Ove godine potvrđena je narudžba dodatnih 30 primjeraka za Hrvatsku kopnenu vojsku.

Berettina investicija

Najnoviji je proizvod vozilo Patria 6 x 6, koje se konstrukcijski oslanja na AMV 8 x 8. Sustav je okosnica programa CAVS (Common Armoured Vehicle Systems), čije su članice Finska, Latvija, Švedska i Njemačka, a planirana je proizvodnja više stotina primjeraka. Finska je zajedno s Patriom nositelj industrijskog obrambenog konzorcija FAMOUS (European Future Highly Mobile Augmented Armoured Systems), čiji je cilj dizajniranje i izrada nove generacije oklopnih vozila. U programu sudjeluje 18 tvrtki iz devet zemalja, a dosad ga je Europski obrambeni fond financirao s više od 100 milijuna eura. Patria je uz norvešku državu i polovični vlasnik velike grupacije Nammo, čije je sjedište u Norveškoj. Dio grupe koja djeluje u Finskoj je Nammo Lapua, s tri proizvodne lokacije te uredima u Tampereu i Vantaaji. Tvrtka ima 230 djelatnika i godišnji promet veći od 50 milijuna eura. Glavni proizvodi uključuju brojne vrste streljiva za ručno oružje i strojnice, ali i za topove i minobacače. Tu su i ručne mine te različite vrste upaljača. Tvrtka Sako, osnovana 1921., još je jedan finski u svijetu poznat proizvođač oružnih sustava. Status je stekla proizvodnjom kvalitetnog streljačkog oružja i različitog streljiva za vojne i civilne potrebe. Od 2000. godine dio je poznate talijanske tvrtke Beretta, što je izazvalo višestruko povećanje proizvodnje te olakšalo plasman proizvoda na svjetskom tržištu. Danas tvrtka ima više od 400 zaposlenih i godišnji promet oko 140 milijuna eura. Sako je 2022. proizveo 150 000 primjeraka vatrenog oružja, od kojih je više od 95 posto bilo namijenjeno za izvoz, i to u više od 60 zemalja. Vlade Finske i Švedske krajem ožujka 2023. zajednički su potpisale ugovor sa Sakom kojim je dogovorena isporuka više vrsta novog streljačkog oružja. Desetogodišnjim ugovorom s više sedmogodišnjih opcija za produljenje obuhvaćeno je više inačica oružja kalibra 7,62 x 51 mm, 5,56 mm, 8,6 (Lapua Magnum) i 12,7 mm. Kod obiju zemalja postoji potreba za zamjenom velikog broja jurišnih pušaka RK 62 (Finska) i AK5 te AK4 (Švedska). Iako će novo oružje još neko vrijeme biti u procesu procjene, lako bi se moglo dogoditi da glavno standardno streljačko naoružanje u švedskim i finskim oružanim snagama budu proizvodi tvrtke Sako. Značajniji švedski dio narudžbe vrijedne 78 milijuna eura uključuje i oružje za policiju, carinu i Obalnu stražu.

Bez velikih promjena

Službeni ulazak Finske u NATO ne bi oružanim snagama trebao donijeti velike promjene u organizaciji i operativnom djelovanju. To je rezultat velikog stupnja interoperabilnosti i suradnje još otprije postignut sa Savezom i njegovim članicama, te regionalnim prijateljskim zemljama poput Švedske. Jedan je od primjera sudjelovanje brigade iz Porija sa 2400 pripadnika na velikoj NATO-ovoj vježbi Trident Juncture 2018. Brigada je djelovala integrirana u švedski borbeni postroj. Te godine potpisan je Memorandum o suradnji u obrambenim pitanjima sa Švedskom. Njim je, uz ostalo, regulirana suradnja na polju operativnog i taktičkog planiranja, dozvola za međusobni prelazak teritorija susjeda ili provedba operacija na njegovu teritoriju, kao i suradnja spajanjem postrojbi na vježbama i obuci. Tijekom vježbe baza Rovaniemi bila je domaćin američkim letećim cisternama KC-135, dok je finsko zrakoplovstvo sudjelovalo sa svojih devet aviona Hornet. Budući da Finci ne raspolažu vlastitim zrakoplovima za dopunu goriva u zraku, već godinama traje i suradnja u kojoj piloti finskih Horneta provode odgovarajuću obuku zajedno s avionima KC-135 američkog zrakoplovstva. Tomu treba dodati i suradnju unutar Združenih ekspedicijskih snaga (Joint Expeditionary Force – JEF) pod vodstvom Ujedinjene Kraljevine. Cilj grupe bilo je razvijanje sposobnosti brzog odgovora u kriznim situacijama za potrebe UN-a, NATO-a ili EU-a. Finska je postala članica grupe 2017., zajedno sa Švedskom. Od deset njezinih članica sve su ostale otprije članice NATO-a.

---

Buduća klasa Pohjanmaa

Prošle godine trebala je započeti izgradnja novih ratnih brodova koji će do 2060. biti glavni oslonac finske mornarice. Nove četiri višenamjenske korvete klase Pohjanmaa (4000+ tona) trebale bi zamijeniti dva minopolagača klase Hameenmaa i četiri raketne topovnjače klase Rauma. Njihova izgradnja u brodogradilištu domaće tvrtke Rauma Marine Constructions započet će ove jeseni. Prvi brod trebao bi biti dovršen 2026., a do 2029. trebale bi biti dovršene sve četiri jedinice. Svojom će veličinom i sposobnostima (mnogi kažu da ih treba označiti kao fregate) donijeti i promjene u operativnoj doktrini finske mornarice. Prema objavljenim specifikacijama imaju veliku autonomiju djelovanja i u teškim vremenskim uvjetima. Izražene su i sposobnosti gađanja kopnenih ciljeva, kao i mogućnosti traženja i napadanja podmornica. Buduća glavna oružja kapitalnih površinskih brodova mornarice naručena su još 2018. od tvrtke Israel Aerospace Industries (IAI). Radi se o novim vođenim projektilima Gabriel V, izabranim unutar natječaja SSM2020. Njim se tražio nasljednik sustava RBS-15Mk3, a u konkurenciji su još bili i Kongsbergov NSM, MBDA-in Exocet, Boeingov Harpoon te najnovija inačica Saabova RBS-a 15. Bitan su dio obrane pomorskog područja pokretne bitnice naoružane vođenim projektilima te fiksne bitnice obalnog topništva. U prvom slučaju radi se o kamionima s lanserima projektila RBS-15 (MTO-85) i lakim lanserima projektila Spike ER, dok je obalno topništvo opremljeno topovima 130 53 TK kalibra 130 mm. Postrojbe bitnica obalne obrane pod zapovjedništvom su regionalnih borbenih skupina te njihovih zona odgovornosti. Uz pomoć promatrača koji navode njihovo djelovanje, namijenjeni su ponajprije gađanju pokretnih pomorskih ciljeva.

---

Raspršene staze

Očekuje se da bi u slučaju većeg ratnog sukoba finske zrakoplovne baze kao glavni ciljevi protivnika bile brzo onesposobljene. S tim na umu, dio je doktrine zrakoplovnih snaga raspršivanje djelovanja s glavnih prema pričuvnim uzletno-sletnim stazama. Takve taktike redovito se uvježbavaju tijekom godišnjih vježbi i na ravnim dijelovima autocesta u blizini zrakoplovnih baza. U tim izvanrednim situacijama i unutar 24 sata moguće je uspostavljanje operativnih baza na ranije pripremljenim lokacijama. Takve vježbe provode se naizmjenično, tako da se pri svakoj koristi drugo pomoćno uzletište. Na svakoj vježbi nekoliko desetaka pilota stječe ili osvježava vještine za takve operacije. Radi se ponajprije o avionima Hornet, a u manjoj mjeri i Hawk. Neke se staze u takvim situacijama opremaju i kabelima za zaustavljanje kao na nosačima zrakoplova s katapultima, a Horneti su opremljeni odgovarajućim zaustavnim kukama.

---

Finska granična straža

Ulogu u obrani zemlje ima i Finska granična straža, koja usko surađuje s obrambenim snagama, ali u mirnodopskim uvjetima djeluje pod Ministarstvom unutarnjih poslova (Sisäministeriö). Osim obrane, njezine zadaće uključuju nadzor i sigurnost granice te traganje i spašavanje na moru, za što su zadužene postrojbe Obalne straže. U sastavu Finske granične straže ukupno je oko 2750 pripadnika. Od toga je 1700 gardista, 650 časnika i 400 civila. Časnici se školuju i obučavaju zajedno s časnicima oružanih snaga. Kako je djelokrug službe velik i uključuje aktivnosti na kopnu, u moru i zraku, institucija raspolaže brojnim prijevoznim sredstvima. Na kopnu su ophodna, teretna i terenska vozila, koja uključuju i ATV vozila te motorne sanjke. Obalna straža raspolaže s tri veća broda. Među njima najveći je Turva, koji ima i sletište za helikoptere. Najveći dio flote čini četrdesetak patrolnih čamaca od kojih je nekoliko sposobno za djelovanje na zaleđenoj morskoj površini. Tu je i šest lebdjelica za brze amfibijske operacije. Zrakoplovna komponenta služi prije svega za traganje, spašavanje i nadzor granice, a ima 14 helikoptera. Radi se o pet Super Puma (AS332, H215), nekoliko Bell 412/412EP i četiri AW119 Koala. Treba dodati i dva aviona Dornier Do228 opremljena s više optičkih i radarskih senzora za misije nadzora granice i pomorskog prometa. Planovi modernizacije u bliskoj budućnosti uključuju dva nova veća višenamjenska broda koji će biti pogonjeni ukapljenim plinom, nabavu novih aviona koji će zamijeniti Dorniere, te nabavu helikoptera koji će zamijeniti sadašnje iz serije Bell 412.

---

TEKST  Marin Marušić