Ulomak crkvene oltarne grede nastao prije 1130 godina povod je da Arheološki muzej u Zagrebu izložbama, predavanjima, radionicama i drugim događanjima posveti cijelu 2018. jednom od najuspješnijih vladara hrvatskog srednjovjekovlja…

Već činjenica da je došao na vlast nasilnim prevratom, ubivši svojeg prethodnika, dovoljna je da glavni junak, srednjovjekovni vladar, zaintrigira i one koji nešto tako zanimljivo kao što je vlastita nacionalna povijest gledaju isključivo kroz događaje pogodne za ekranizaciju. No, čini se da među Hrvatima i danas bolji status od vlastitih vladara imaju povijesne osobe iz drugih zemalja, čije je priče ispričao Hollywood, primjerice William Wallace. A što tek reći o onima koje teško i da su postojale? “Da, imamo dojam da ljudi više znaju o kralju Arturu nego o knezu Branimiru,” govore nam viša kustosica Maja Bunčić i kustosica Anita Dugonjić iz Arheološkog muzeja u Zagrebu. Gotovo je očito da je to što tvrde istina, no još je veća istina da u hrvatskoj arheologiji i historiografiji ima institucija te mladih i obrazovanih istraživačica i istraživača, znanstvenica i znanstvenika koji se brinu da Branimir i svi ostali junaci rane srednjovjekovne hrvatske povijesti dobiju među širom publikom mjesto koje zaslužuju. Dakle, ako niste znali, za Arheološki muzej u Zagrebu 2018. je Branimirova godina i njoj je u zgradi na zagrebačkom Zrinjevcu posvećen cjelogodišnji program. Hrvatski vojnik obišao je dvije izložbe u AMZ-u. Prva nosi naziv Graditeljstvo Branimirovog vremena i materijalna kultura u ranosrednjovjekovnoj Kneževini Hrvatskoj (može se posjetiti do 31. listopada), a druga Hrvatska u vrijeme kneza Branimira – pisana svjedočanstva o knezu Branimiru i arheološka istraživanja Gornjeg Muća (do 30. prosinca).

Župnikovo otkriće

Upravo je potonje mjestašce u Splitsko-dalmatinskoj županiji, gotovo na raskrižju putova koji će vas iz Splita odvesti prema Drnišu ili Sinju, lokacija na kojoj je pronađen ulomak oltarne grede s natpisom na kojem se spominje knez Branimir i godina 888., koji je, dakle, nastao prije 1130 godina. Taj je kamen jedan od najdragocjenijih nalaza iz vremena samostalne hrvatske kneževine i kraljevstva te jedan od prepoznatljivijih eksponata Arheološkog muzeja. I pronalazak tog kamena filmska je priča, kažu nam kustosice: 1871. godine našao ga je mjesni župnik don Mijo Jerko Granić koji je, želeći proširiti crkvu svetog Petra apostola, počeo obavljati građevinske radove. Već iduće godine kamen je poslan u Zagreb, a onda je… No, vrijeme je da se tu zaustavimo! Na dvjema izložbama, kroz predmete iz ranog hrvatskog srednjovjekovlja i panoe s pričama i podacima o Branimiru i otkrićima vezanim uz njega, objašnjeno je puno od onoga što biste željeli saznati o knezu i njegovu dobu. Izložbe, koje traju do kraja godine, nisu velike, ne treba zaboraviti da je to razdoblje i područje pod ingerencijom Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, koji ima iznimno bogatu zbirku iz tog vremena. Prema podacima na internetskim stranicama te ustanove, samo u ovom trenutku u tijeku su četiri istraživačka projekta. Naravno, splitski je muzej u ovom slučaju pomogao zagrebačkom, a u postavljanje izložbi bila je uključena i njegova djelatnica Maja Petrinec.

Znamo li dovoljno?

Izložbe koje je Arheološki muzej organizirao izvanredne su i svakako ih treba razgledati. No, one su samo dio ponude kojom Muzej vraća slavu hrvatskog kneza s kraja IX. stoljeća, ratnika koji je bio dovoljno hrabar i odlučan da izvede prevrat, ali i vještog političara koji je Hrvatskoj osigurao samostalnost od velikih sila. Dokazi iz njegova vremena pokazuju i da je snažno podržavao Crkvu, koja je u doba koje mnogi nazivaju mračnim bila jedini nositelj pismenosti, a time i kulture. Dakle, povodom Branimirove godine Muzej organizira i predavanja, radionice te kampove s različitim predavačima i temama, namijenjene i djeci i mladima i starijima, ali uvijek na neki način bliske knezu i/li njegovu dobu. Program se intenzivira od kraja rujna, a ljubitelje vojne povijesti svakako će zanimati predavanje Oružje i ratovanje u doba kneza Branimira, koje će 27. rujna u 18 sati u Arheološkom muzeju održati dr. sc. Goran Bilogrivić. Riječ je o još jednom mladom znanstveniku, s Odsjeka za povijest riječkog Filozofskog fakulteta. Zanimljivo, stručnjaci koji sudjeluju u obilježavanju Branimirove godine po instituciji koju predstavljaju obuhvaćaju četverokut Zagreb – Split – Rijeka – Slavonski Brod (jedno će predavanje održati dr. sc. Marija Karbić s podružnice Hrvatskog instituta za povijest iz tog slavonskog grada).

I doktor Bilogrivić, s kojim smo kontaktirali, smatra da Branimir i druge osobe iz hrvatske srednjovjekovne povijesti nisu dovoljno poznati široj javnosti: “Naravno, vjerojatno je svatko čuo za kneza Branimira, no pitanje je koliko se o njemu zna u širim krugovima. Svakako je jedan od uzroka to što su izvori o njemu oskudni, unatoč tomu što su brojniji od onih za njegove prethodnike pa i neke popularnije nasljednike, poput Tomislava.”

Činjenice, a ne legende

Pa, kako to da kralj Artur pobjeđuje Branimira u njegovoj Hrvatskoj? Bilogrivić kaže da o hrvatskim ranosrednjovjekovnim vladarima uglavnom ne postoje opširnije priče ili legende, kao što postoje o nekim drugim europskim vladarima ili ratnicima, a koje bi ih činile zanimljivijima i popularnijima. No, naši se sugovornici slažu da je dobar put prema popularizaciji hrvatskih vladara utrla dokumentarna serija Hrvatski kraljevi. Podsjetimo, interes hrvatske publike bio je prilično velik, a nedavno je HRT objavio podatak da su seriju otkupile televizijske kuće iz više od trideset zemalja! Sumnjamo da su takav uspjeh postigle naše brojne TV sapunice koje se tako izdašno prikazuju u hrvatskom eteru. Isto tako, vrlo je dobro bila prihvaćena znanstveno-popularna serija Zapisano u kostima, u kojoj je prikazivana forenzičko-antropološka i bioarheološka analiza kostiju pronađenih na hrvatskim arheološkim lokalitetima. A zašto ne snimiti i kakvu igranu priču? “Svakako bi bilo lijepo vidjeti kakav igrani film ili seriju koji bi se bavili hrvatskim ranim srednjim vijekom, no opet, realni izvori na kojima bi se tako nešto moglo bazirati doista su malobrojni,” dodaje Bilogrivić. Zato su tu projekti poput Branimirove godine. Oni nisu dostupni na prvu, u svakoj kući, ali iznimno su značajni te izvrsno prihvaćeni. Kustosice Bunčić i Dugonjić vrlo su zadovoljne posjećenošću izložbi, kao i predavanja, s tim da ciklus još ni izbliza nije gotov. Doktor Bilogrivić pak potvrđuje da su njegova javna predavanja uvijek bila iznimno dobro posjećena, a komentari publike pozitivni. “Nadam se da će tako biti i ovaj put i da će svima koji dođu prezentacija biti zanimljiva te da će možda saznati i nešto novo,” kaže arheolog.

Je li sve već iskopano?

Zanimalo nas je ima li šanse da u skoroj budućnosti dođe do nekog novog velikog arheološkog otkrića iz razdoblja hrvatske kneževine i kraljevine, koje bi odjeknulo Hrvatskom i dodatno potaknulo interes javnosti? Nije li u Hrvatskoj sve već pronađeno i iskopano? Ima li šanse za novu Baščansku ploču, Jelenin sarkofag, Branimirov kamen…? Hoćemo li ostati samo na izvorima koje imamo? “Sigurno je da postoji još mnogo toga,” objašnjava nam viša kustosica Bunčić, “evo, ni lokalitet u Muću nije dokraja istražen.” Naravno, arheološka istraživanja vrlo su kompleksan proces, koji danas ipak olakšavaju moderna metodologija i tehnologija, ali i zapreke su mnogobrojne. Kustosica Dugonjić nabrojila je samo neke: financije, vrijeme, vlasništva lokaliteta…. Primjerice, na temeljima starih crkava danas su nove, jednak je slučaj i sa starim grobnicama, a to su najčešća mjesta nalaza. Bilogrivić je optimističan, podsjeća na činjenicu da je najnoviji natpis koji spominje Branimira otkriven prije nekoliko godina: “Mjesta za brojna nova i zanimljiva otkrića itekako ima. Nove se tehnologije sve više koriste i daju fantastične rezultate. Nadam se da će nas dovesti i do kakvog naselja s područja ranosrednjovjekovne Hrvatske jer bismo tek tad spoznali puno više o životu ljudi tog vremena.”

---

Hrvatski knez Branimir (Branimerus, Branimirus, Brannimerus, Breanimir), u ispravama i u natpisima na kamenim spomenicima naziva se princeps, comes i dux. Na vlast je došao svrgnuvši probizantskog kneza Zdeslava u svibnju 879. Želeći osigurati Hrvatskoj političku samostalnost i od Bizanta i od Franaka, iskazuje vjernost papi Ivanu VIII., pa ga ovaj priznaje zakonitim vladarom, a Hrvatsku neovisnom državom. Nakon krunidbe u Ravenni 880., njemački kralj Karlo III. Debeli pokušao je prisiliti Branimira da prizna njegov suverenitet, a kad u tome nije uspio, sklopio je s Venecijom petogodišnji savez protiv Hrvata. Mlečani su 887. napali Neretvane i bili potučeni, a datum odlučujuće bitke kod Makarske (18. rujna) danas slavimo kao Dan Hrvatske ratne mornarice. Za Branimira počinje snaženje hrvatske srednjovjekovne države, kojoj Bizant za svoje interese u dalmatinskim gradovima plaća danak mira (tributum pacis), a Mleci pristojbu (census) za slobodnu plovidbu duž istočne jadranske obale. God. 886. sjedinjuju se hrvatska i dalmatinska crkva pošto je ninski (hrvatski) biskup Teodozije preuzeo upravu i nad Splitskom biskupijom, a posvećenje je obavljeno u Akvileji. Za Branimirove vladavine uvedeno je, najvjerojatnije, hrvatsko bogoslužje u Crkvi i proširila se djelatnost Metodovih učenika. Vrijeme njegove vladavine obilježeno je i velikom crkvenom graditeljskom aktivnošću, o čemu svjedoče sačuvani epigrafski natpisi. Datum Branimirove smrti nije poznat, zna se da je vladao do 892. godine. (Izvor: Hrvatska enciklopedija / Leksikografski zavod Miroslav Krleža)

---

Oružje i ratovanje u doba kneza Branimira

Na predavanju koje će dr. sc. Goran Bilogrivić održati 27. rujna u 18 sati u Arheološkom muzeju u Zagrebu bit će ukratko riječi o Branimiru i položaju njegove države u suvremenom političkom kontekstu. Nadalje, arheolog će prikazati konkretne nalaze oružja i opreme konjanika tog vremena s područja ranosrednjovjekovne Hrvatske te govoriti o širem značenju koje su ti predmeti imali, osim same uloge u borbama. Osvrnut će se i na pokoju bitku tog vremena te nastojati predočiti načine ratovanja.

Koje izvore koristite za istraživanja?

Pisani izvori vrlo su rijetki, posebno za područje ranosrednjovjekovne Hrvatske. Stoga je nužno korištenje prikladnih analogija s drugih područja Europe. Iznimno su važni arheološki nalazi, dakle sami primjerci oružja pronađeni u grobovima, u rijekama, jezerima i sličnim kontekstima. Važan su prilog i vizualni prikazi ratnika tog vremena, u kodeksima ili na kamenom crkvenom namještaju.

Kakvo je oružje korišteno?

Najvažnije i najcjenjenije oružje bio je mač, duljine do otprilike 1 m, s drškom za jednu ruku i relativno širokim sječivom s dvjema oštricama. Mačevi su, međutim, bili skupi i nije si ih svatko mogao priuštiti. Vrlo su raširena bila koplja, a korištene su i sjekire. Naravno, tu su i lukovi i strijele. Velik dio ljudi bio je ipak naoružan i puno jednostavnijim predmetima – u bitki se koristilo i poljoprivredno i drugo oruđe, praćke, kamenje. Glavno obrambeno oružje bio je štit, dok su kacige i oklopi također bili dostupni samo manjem broju ljudi.

Kakav je bio ustroj vojski?

Za to razdoblje, kasno IX. stoljeće, teško je govoriti o strožem ustroju vojske u smislu u kakvom govorimo o vojsci danas. Ponegdje bismo mogli govoriti o konjici i pješaštvu, no nerijetko se na konjima dolazilo do bojnog polja, a potom češće borilo na tlu. Pojedine skupine, poput Avara i Ugra, poznate su po uporabi konjice, konjanici su korišteni i u Karolinškom Carstvu, no najveći teret ratovanja u tadašnjoj središnjoj i zapadnoj Europi bio je ipak na pješaštvu. Od dobrog ratnika očekivalo se, uostalom, da zna rukovati različitim oružjem i da je vješt u različitim oblicima borbe. Svakako, kod država uz more, kao što je i Hrvatska, velik je značaj imalo i brodovlje, no nikako ne možemo govoriti o specijaliziranoj mornarici.

Domagoj VLAHOVIĆ , snimio Mladen ČOBANOVIĆ