Na nedavno završenoj velikoj NATO-ovoj vježbi Trident Juncture među čak 36 000 vojnih i civilnih sudionika bili su i pripadnici jednog voda Gromova. Iako mala brojnošću, ta je postrojba svoje zadaće izvršila onako kako se to od nje i očekivalo: stručno i profesionalno. Kako su doživjeli vježbu, pročitajte u tekstu…

Ekipu iz 1. voda 1. satnije 2. mehanizirane bojne Gromovi Gardijske motorizirane brigade uhvatili smo u petrinjskoj vojarni “Pukovnik Predrag Matanović” već prvog radnog dana nakon povratka iz Španjolske. Bili smo vrlo znatiželjni da iz prve ruke saznamo kako su doživjeli sudjelovanje na velikoj NATO-ovoj vježbi Trident Juncture 2015. U opuštenom smo raspoloženju razgovarali u uredu zapovjednika voda s poručnikom Dinkom Frajzmanom te skupnicima Tomislavom Vargom i Danielom Prohaskom, zapovjednicima vozila Patria. Na poligonu “San Gregorio” bila su četiri hrvatska oklopnjaka. Dio voda su i vojnikinja Stela Svoboda te pozornik Zdravko Ivanić, oboje strijelci s bacačem granata. “Neutralan” u razgovoru bio je zapovjednik 2. voda poručnik Narcis Kaurinović. Na vježbi je vršio dužnost ocjenjivača premda je pripadnik satnije koja je kao komponenta OSRH deklarirana za NATO-ove Snage za brzi odgovor (NRF) 2016. godine. Štoviše, satnija je i dio njezine elitne komponente, Snaga vrlo visoke razine spremnosti (VJTF).
Sama je najava sudjelovanja u međunarodnoj vježbi daleko od kuće bila doživljaj za vod Gromova koji djeluje kao kombinacija mladosti i iskustva, ali čini se da mlade snage čine veći dio. Poručnik Frajzman, primjerice, u postrojbi je dvije i pol godine. “Bili smo sretni što je upravo naša satnija odabrana za NRF, uzbuđeni zbog prilike koja nam se pruža. Odmah smo u rujnu započeli pripreme, od pojedinca, preko binoma i desetine, sve do razine voda. Satnija je certificirana i deklarirana za NRF, podrazumijevalo se da je naš vod kao njezin dio bio spreman i za Trident Juncture.”
Vrlo je zanimljivo što se skupina sudionika vježbe iz OSRH do španjolskog poligona transportirala na tri načina, morem, kopnom i zrakom. Zapažena je bila plovidba Sredozemljem na HRM-ovim desantnim brodovima minopolagačima “Cetina” i “Krka” u društvu vozila Patria, dvaju kamiona Man i jednog vozila Puch. Put prema luci Sagunto blizu Valencije bio je prilično nemiran zbog velikih valova, govori nam poručnik Kaurinović, ali zato je povratak bio laganiji. Glavnina snaga (dakle, pripadnici voda) vozila se transportnim zrakoplovom C-17, a još nekoliko ljudi kombijem kao prethodnica.
O poligonu “San Gregorio” znali smo samo ono što smo vidjeli na malom broju fotografija i videosnimaka te nekih šturih podataka. Veći je za oko 40 % od našega Slunja, a zbog niskog raslinja i prašine djeluje poput pustinje. Gromovi su nam brzo dali vrlo slikovit opis: “Afganistan! Kad smo stigli na poligon, imali smo osjećaj kao da smo opet ondje”, rekli su nam sugovornici koji su bili u ISAF-u, “pijesak, kamen i travke.” Poručnik Frajzman otišao je i malo šire, dodao da je to vojno zemljište u blizini Zaragoze početak velike španjolske pustinje Aragona. Nekad je taj krajolik bio šumovit, ali opustošen je sječom i klimatskim promjenama. Rijetki su šumarci danas ograđeni i Španjolci ih ponovno pokušavaju proširiti te vratiti u krajolik.
Smještaj na poligonu bio je u potpunosti vojnički. Prevladavali su šatori, bilo je nešto kontejnera, ali ne i čvrstih, “klasičnih” zgrada kakve viđamo na Slunju ili Gašincima. “Za nas to nije problem, odradili smo mnoštvo sličnih vježbi u jednakim uvjetima, šator nam je kao dom.” Slično je bilo i s hranom za koju su bili zaduženi Amerikanci. Bila je terenska (“poljska”), vojnička, bez “pet zvjezdica”, s dva kuhana i jednim suhim obrokom. Sve je to bilo u službi uvjerljivosti scenarija.
Razumije se da je ipak najbitnije bilo ono što poligon pruža za vojničku obuku i uvježbavanje, prije svega kad je riječ o tolikom broju vojnika i sredstava. Trident Juncture nije bio samo vježba, štoviše, uglavnom je bio obuka, i to obuka iz interoperabilnosti, zajedničkog djelovanja NATO-ovih vojnika. Nedugo nakon dolaska, dok je iskrcajni dio s Amerikancima, Nijemcima i Španjolcima radio drilove i trake desetina i razna ocjenjivanja, posade vozila iskoristile su vrijeme da upoznaju teren i pokrenu Patrije. Zbog prostranosti i “otvorenog” okoliša, pripadnici Gardijske motorizirane brigade mogli su u većoj mjeri nego u Hrvatskoj isprobati mogućnosti samog vozila, kao i njegova kretanja u širokim formacijama. Posadni i iskrcajni dio mogao je dobiti potpuniju sliku o vozilima. Poslije, kad su se vojnici opet “sklopili” u vod, “sve je išlo kao po špagi i uigrano”. Impresivno je izgledalo zajedničko djelovanje sa slavnim tenkovima Abrams i američkim oklopnjacima na gusjenicama Bradley: “Svi smo vidjeli kolika je to sila te imali jedinstvenu priliku uvježbati akciju s velikim brojem vozila na širokom prostoru i vidjeti koliko je to izazovno.”
S hrvatskih su nam poligona poznata i improvizirana naselja za vježbe aktualnih doktrina ratovanja na urbanom području. Naselje na San Gregoriju zove se Casa Altas, zauzima puno više prostora i ima znatno više objekata od onih na koje smo naviknuli u Hrvatskoj. “Veličine je omanjeg grada. Vrlo je kompleksno odraditi operaciju na takvom području, kad ne znaš kakve su te zgrade, koliko ih ima i tko se nalazi u njima.”
Ustrojbeno, hrvatski je vod bio dio Alfa satnije američke 2. bojne 7. pješačke pukovnije (Cottonbalers). Kao “plavi”, snage koje se uvježbavaju, suprotstavljali su se “crvenima” (opposite force – OPFOR), a to su bile postrojbe koje nisu dio NRF-a za 2016. i činili su ih uglavnom domaćini Španjolci te Amerikanci. Sigurno je da OPFOR nije bio bezazlen. Uostalom, među njegovim su se naoružanjem nalazili i tenkovi Leopard 2, njemački brend koji je među najvećim Abramsovim konkurentima. Kao ocjenjivač, poručnik Kaurinović bio je precizan u svojem komentaru: “Naši su se dečki super snašli, već su prošli svojevrsnu aklimatizaciju kroz vježbu Immediate Response i nastavili dalje u jednakom tonu. Pokazali su snalaženje u svim situacijama. U jednom je trenutku, primjerice, iskrcajni dio pješaštva zamijenio vozila, Amerikanci su ušli u Patrije, a Hrvati u Bradleyje.” Jednom su prilikom djelovali i s njemačkim te španjolskim kolegama. Možda u nekim detaljima radimo drukčije jedni od drugih, a imamo i drukčiju opremu, kažu Gromovi, no Trident Juncture i služio je da se te razlike vide, saniraju, premoste ili usklade. Kad govorimo o opremi, ona koju koriste hrvatski vojnici bila je veliko iznenađenje za njihove kolege. Prvi je razlog njezina kvaliteta i činjenica da je potpuno ili gotovo nova, a druga što je hrvatski proizvod, od Patrija iz Đure Đakovića, preko pušaka VHS iz HS Produkta, sve do kaciga iz Šestan-Buscha i odora iz Kroka. “Tako ste mala zemlja, a proizvodite takvu opremu,” s nevjericom su pitali Amerikanci, Nijemci, Španjolci… “Stvarno, što se tiče opreme, bili smo na razini najvećih vojski,” složni su naši vojnici. Bilo je vremena i za druge vojničke priče pa su Gromovi tijekom tri tjedna na terenu imali priliku i dodatno se usavršiti u konverzaciji na engleskom.
U nekim je trenucima bilo iscrpljujuće, posebno kad je završio desetodnevni obučni dio. Puno su složenije i intenzivnije bile trodnevne pripreme za vježbu, a zatim sama vježba, čiji je prvi dio 4. studenog bila demonstracijska taktička vježba provedena pred visokim međunarodnim auditorijem (DV Day). Tog je dana hrvatske Gromove obišao i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg. Želio je čuti nešto o naoružanju koje koriste, a vojnici su prije svega istaknuli da je proizvedeno u Hrvatskoj. Hrvati su se tog dana s ostalima s DV Daya priključili najvažnijem dijelu Trident Juncturea zvanom CJOO (Combined Joint Offensive Operations). U svemu su se vojnici u Patrijama s hrvatskom zastavom pokazali  profesionalcima. Posebno se sjećaju noćne vožnje na CJOO-u u koloni iza Abramsa i Bradleyja, po teškom terenu koji je netom natopila kiša. “Probudili smo se u dva ujutro, krenuli u tri na napadne borbene položaje i tom smo prilikom morali biti neprimijećeni. Amerikanci su izdali zapovijed da vozimo bez svjetala. Koristili smo termalne kamere Patrija, a to su bili nepoznati uvjeti i novo iskustvo. Uspostavili smo blokirajuću poziciju da bismo spriječili napad s istoka i osigurali ostalim snagama da zauzmu selo Casa Altas. Naravno da smo uspješno proveli zadaću, sve je dobro teklo. Ponosan sam na svoj vod, mislim da je trenutačno jedan od najobučenijih u OSRH i spreman sam ići s njim kamo god je potrebno,” na brzinu izgovara poručnik Frajzman.
Unatoč španjolskoj pustinji (koja je nekoliko dana bila jako hladna i vjetrovita), te udaljenosti od doma, sugovornici nam kažu da su uvelike uživali u svakom trenutku: “Želimo što više vježbi! Nas je pedesetak od cijelog HKoV-a odabrano za Trident Juncture i naravno da smo bili sretni i ponosni. Vjerujemo da smo tamo bili zapaženi. Svjesni smo da to nije mala stvar i da je iskustvo za dalje, za napredak naše vojne karijere, a i našeg kolektiva.” Sad ih čeka usvajanje naučenih lekcija, a potom i nove vježbe, premda su za NRF 2016. i službeno i doslovno potpuno spremni. Bilo bi izvanredno kad bi se na međunarodnom terenu mogla pokazati cijela deklarirana satnija slavne bojne Gardijske motorizirane brigade.

Pripadnici satnije RKM – velika informatička potpora
U sklopu MVV-a Trident Juncture 2015 sudjelovalo je i 14 pripadnika satnije RKM (razmjestivi komunikacijski modul). Specifična je po tome što je pod administrativnim nadzorom Bojne veze HKoV-a, a pod operativnim zapovijedanjem NATO-ove KIS grupe (NCISG), odnosno dio je NATO-ove zapovjedne strukture.
NCISG je u sklopu SSG-a (Signal Support Group) osiguravao informatičku potporu za 14 lokacija na kojima se vježba odvijala i koje su bile razmještene diljem Europe.
Zadaća pripadnika satnije RKM bila je osiguravanje komunikacijsko-informacijske potpore izmještenom Zapovjedništvu JFC-a Brunssum. Organizacijski su bili razmješteni na dvjema lokacijama. Šest je pripadnika bilo pridodano CGS grupi u zračnoj bazi “Zaragoza” gdje je hrvatskom časniku bila dodijeljena dužnost zamjenika CGS grupe. CGS grupa sastojala se od 2 CGS-a, jednog iz 1NSB RKM B (Njemačka) i jednog iz 3NSB RKM C (Slovačka) te je ukupno brojila 54 vojnika. Osam je pripadnika satnije RKM bilo dodano 1NSB RKM E (Danska) i bili su zaduženi za potporu GLSG-u (Ground Logistic Support Group). Bili su odgovorni za postavljanje i održavanje komunikacijsko-informacijske potpore za Zapovjedništvo koje je u 40 šatora brojilo više od 800 ljudi. Razmješteno je i postavljeno za rad više od 3500 komada komunikacijske opreme, uključujući radne stanice, routere, switcheve, servere itd.
Zapovjednik vježbe general zbora Hans-Lothar Domröse pohvalio je sve pripadnike NATO-ove KIS grupe zbog iznimnog doprinosa vježbi te osiguravanja ukupne komunikacijsko-informacijske potpore potrebne Zapovjedništvu.  Pripadnici satnije RKM opravdali su ukazano povjerenje i pokazali da se mogu nositi s bilo kojom zadaćom i pritom premašiti sva očekivanja.

Đuro Ivelić

Domagoj Vlahović
Foto: Tomislav Brandt, Arhiva postrojbe