Kad u Airbusu govore o svojem višenamjenskom helikopteru koji je nasljednik Puma i Cougara, ističu da su budući korisnici pregledavali i ocjenjivali i do pedeset različitih konfiguracija prije nego što su odabrali onu koja najbolje odgovara njihovim potrebama

Svestrani vojni helikopteri opće namjene H225M poznati i po nazivu Caracal zadnji su i trenutačno najnapredniji predstavnici legendarne serije helikoptera Puma, Super Puma i Cougar. Te letjelice čine europski udio u velikom trojstvu najvažnijih tipova višenamjenskih helikoptera u svijetu. Tijekom više od pola stoljeća, uz sovjetske/ruske Mi-8/17 i američke Black Hawkove, djelujući u ratnim i mirnodopskim zadaćama stekli su ugled vrijedan poštovanja. U opisu razvoja Caracala lako se zapetljati između brojnih prethodnih inačica i podinačica. Osnovna linija nazvana je Puma. Slijedila je novija i produljena inačica Super Puma, te njezina vojna inačica – Cougar. Dodatno zbunjuje to da su proizvođači prolazili velike procese spajanja i reorganizacije. Izvorni francuski Aérospatiale postao je dio Eurocoptera, a onda Airbus Helicoptersa. Kroz te promjene mijenjana je i nomenklatura te oznake pojedinih letjelica. Ishodište Caracala može se ugrubo smjestiti na sam kraj prošlog tisućljeća. Na temelju zahtjeva i potreba francuskog zrakoplovstva razvijen je helikopter AS 532U2/A2 RESCO Cougar MK2, čiji je prototip započeo ispitivanja i procjene u ljeto 1999. godine. Glavni je cilj bila zamjena postojećih helikoptera Puma u zadaćama borbenog traganja i spašavanja, poznatim i kao CSAR (Combat Search And Rescue). U Francuskoj koriste pokratu RESCO (REcherche et Sauvetage au Combat). Jedan je od zahtjeva bio: sposobnost letjelice za izvršavanje misija iza protivničkih crta na udaljenosti većoj od 450 kilometara; sposobnost lebdjenja 30 minuta te prelazak jednake udaljenosti u povratku. Samim se nazivom željelo implicirati da se radi o novoj inačici Cougara. Kako bi mogao ispuniti zahtjevnu ulogu, helikopter je bio opremljen širokom lepezom novih sustava. Oni su uključivali samodostatni sustav navigacije s pomoću GPS-a, zaštićeni sustav lociranja osoblja (Personnel Locator System – PLS), panoramski radar, reflektor i prednji infracrveni (IC) senzor FLIR. Helikopter je otprije bio kompatibilan s novim sustavima naočala za noćno gledanje.

Prvo za domaću vojsku

No, velika novost po kojoj je RESCO Cougar MK2 bio među prvima u svijetu jest autopilot koji radi u četiri osi. Sustav nudi velike prednosti, posebno u dugim misijama traganja i spašavanja. S pomoću njega mnogi manevri kao što je lebdjenje, tranzicija, krstarenje i spuštanje postaju automatizirani, čime se smanjuje napor posade. Sustav će donijeti sposobnosti kao što je lebdjenje s devijacijom (odstupanjem), zatim let s brzinom usklađenom sa zemaljskim vozilom i potpuno automatsko polijetanje u uvjetima slabe vidljivosti zbog prašine, magle ili snijega. Dodana je i bočna vanjska hidraulična dizalica maksimalne nosivosti 270 kilograma s kabelom duljine 88 metara. Zahvaljujući povećanim gondolama stajnog trapa, helikopter je mogao nositi više goriva. Štoviše, zbog povećanog teretnog prostora postojala je i mogućnost smještaja još jednog spremnika goriva. Posebna pozornost pridana je sposobnosti preživljavanja u rizičnim misijama. Komore spremnika goriva bile su samobrtveće te otporne na udarce, tj. padove. Dodana je balistička zaštita za pilote, a za mnoge ključne sustave osigurana je sposobnost funkcioniranja i ako otkaže neki od dijelova (redundancy). U dizajnu su primijenjena i razvojna rješenja nacionalnog zrakoplovnog istraživačkog ureda ONERA (Office National d’Études et de Recherches Aérospatiales). S njima su uvedene mjere za smanjivanje akustičnog, radarskog i IC odraza. Dodani su IC prigušivači ispušnih plinova motora, a na letjelici je korištena posebna boja koja slabije reflektira energiju u IC pojasu. Usporedno s francuskom, razvijana je slična inačica za potrebe oružanih snaga Saudijske Arabije. Helikopter je imao i identičnu oznaku, samo što je uklonjena pokrata RESCO pa je naziv glasio AS532A2 CSAR Cougar MK2 (AS je pokrata od Aérospatiale). Na saudijskoj inačici uvedene su nove napredne značajke. Jedna je od njih sustav prigušenja ispušnih plinova motora, koji je usmjeravao vrući zrak u lopatice rotora. Otvorena je i mogućnost ugradnje integriranih samoobrambenih sustava koji bi uključivali indikatore radarskog zračenja i približavajućih projektila, s izbacivačima mamaca. Bitna je i važna novost sposobnost dopune goriva u zraku s pomoću produljive cijevi za prijenos goriva s desne strane helikoptera. Sustav je u više faza testiran u Francuskoj, s različitim konfiguracijama nošenog tereta i goriva te u različitim režimima leta. Kao zračni tanker korišten je avion KC-130H Hercules. Dopuna helikoptera tijekom leta operativna je sposobnost koja je u svijetu već dugo bila prisutna, ali samo u okviru američkih snaga (Chinook, Pave Hawk, Super Stallion). Upravo će ta značajka novog Cougara donijeti tu sposobnost i drugim zemljama, poput Francuske, Saudijske Arabije i Brazila.

Daljnji razvoj

Daljnji razvoj doveo je do inačice Cougar MK2+, a kako je Aérospatiale prešao u sastav Eurocoptera, ona će dobiti nove oznake: EC225 za civilnu i EC725 Caracal (EC pokrata je od Eurocopter) za vojnu podinačicu. Inače, karakal je pustinjski ris, zvijer slična risu, a srodna servalu, raširena u zapadnoj Aziji te Africi. Na helikopteru, koji je u francuskom OS-u postao potpuno operativan u lipnju 2006., postignuta su poboljšanja u performansama, nosivosti, doletu, pouzdanosti i lakoći održavanja. Glavni tehnički adut novi su i snažniji motori, uz dodavanje modernog rotora s pet krakova. Novi rotor donio je smanjenje razine vibracija i buke, a kao i repni rotor, ima mogućnost opremanja sustavom protiv zamrzavanja elisa. Nova je značajka integrirani sustav leta. Uključivao je spomenuti autopilotski sustav, kao i prikaz letnih i misijskih podataka na četiri nova prikaznika bazirana na tehnologiji tekućih kristala. Poboljšanja su dovela do promjene inicijalne inačice naručene za francusko zrakoplovstvo. U nove letjelice izravno su uključeni noviteti iz daljnjeg razvoja, dok su stare dovedene na novi standard. Iako su helikopteri još bili malobrojni u francuskim snagama, brzo su poslani u misije širom svijeta: u Libanonu, Afganistanu, Čadu i Somaliji. U svrhu lakšeg transporta elise glavnog rotora mogu se sklopiti, kao i greda repnog trupa. Ta je značajka korisna pri raspoređivanju i prijevozu helikoptera s pomoću transportnih aviona ili brodova. Uz neke dodatne pripreme Caracal taman stane u transportni zrakoplov Airbus A400M, što je prije nekoliko godina potvrđeno na vojnim vježbama.

Motori Caracala pripadaju seriji Makila tvrtke Safran (nekad Turbomeca), instaliranoj na svim ostalim primjercima loze helikoptera Puma. No riječ je o inačici Makila 2A1, petnaestak posto snažnijoj u odnosu na motore helikoptera Super Puma. Svaki od dva motora može razviti maksimalno 2000 KS pri polijetanju ili 2155 KS pri režimu rada samo jednog motora. Dođe li do otkazivanja sustava podmazivanja, motor može raditi 30 minuta. Održavanje je olakšano modularnim dizajnom pogonske skupine i prikupljanjem informacija koje se dobivaju preko instaliranog dijagnostičkog sustava HUMS (Health and Usage Monitoring System). Proizvođač tvrdi da letjelica pokazuje operativnu raspoloživost veću od 95 %. Ima mogućnost ugradnje dodatnog agregata (Auxilary Power Unit – APU) koji olakšava djelovanje s neuređenih i izdvojenih uzletno-sletnih lokacija.

Obrambeni sustavi

Ukupna količina standardno nošenog goriva u samobrtvećim spremnicima smještenim u podu letjelice, sponzonima i repu iznosi 3800 litara. Maksimalna letna izdržljivost sa standardnim kapacitetom goriva iznosi oko četiri i pol sata s doletom većim od 900 kilometara. Kao jedan od rijetkih helikoptera, Caracal je sposoban i za dopunu goriva u zraku (AAR), ali i za dopunu goriva pri lebdjenju (HFIR), primjerice kad nije moguće slijetanje na palubu broda. Tad letna izdržljivost može biti povećana na više od deset sati leta. Za dopunu goriva najboljim su se pokazale inačice tankera KC-130H/J Hercules. Prilagodba tankerski prilagođenih aviona A400M pokazala se problematičnom zbog njihove veličine, veće brzine i strujanja zraka iza letjelice. Francuska se zato 2015. odlučila za nabavu novih KC-130J, dok je broj naručenih aviona A400M smanjen. Ipak, napori za certifikaciju A400M koji traju već više od desetljeća nastavljeni su sredinom 2021. godine. Brojnim je testiranjima na različitim letnim visinama (300 – 1000 m) i pri malim brzinama trebalo dokazati da je avion A400M sposoban za dobivanje dozvole i za takve operacije.

Današnji helikopter H225M, koji proizvodi Airbus Helicopters (naziv Caracal više se ne spominje na službenoj internetskoj stranici), podrazumijeva integrirano i sveobuhvatno rješenje sustava samoobrambenih mjera. Po tome je prvi helikopter u francuskim oružanim snagama koji može nositi svu opremu za samozaštitu. Mjesta za njihovu instalaciju predviđena su od samog početka razvoja, na optimalnim točkama na trupu, oko kabine i na sponzonima letjelice. Na francuskim je primjercima primijenjeno rješenje tvrtke Thales. Integrirani sustav uključuje indikator radarskog zračenja Sherloc-SF koji je, osim detekcije, sposoban i za lokalizaciju izvora zračenja. Na dolazeće projektile upozorava sustav Damien MWS-20, a na lasersko zračenje sustav RALM tvrtke Selex. Svi ti sustavi pridonose otkrivanju opasnosti i računanju parametara potrebnih za optimalnu učinkovitost protumjera. Kao sustav za izbacivanje protumjera određen je ELIPS-NG tvrtke MBDA. Sustav kontrolira više lansirnih modula instaliranih na početku repne grede helikoptera. U modulima se mogu nalaziti mamci različitih tipova (RF ili IC) u različitim formama i kombinacijama. Maksimalni kapacitet helikoptera H225M za IC mamce kalibra 40 mm iznosi 288, iako je to rijetko korištena opcija. Airbus Helicopters je 2017. godine za H225M odabrao sustav IDAS (Integrated Defensive Aids Suit), proizvod švedskog Saaba. I on se sastoji od senzora kojima je cilj zaštita od radarskih, laserskih i IC vođenih prijetnji. U brazilskoj floti helikoptera ugrađena je njegova inačica IDAS-3, i to zajedno sa CFDS (Chaff and Flare Dispensing System) sustavom za izbacivanje RF i IC mamaca iste tvrtke. Dio sustava čini i indikator laserskog zračenja LWS-310, koji upozorava na prisutnost laserskih daljinara, obilježavajućih laserskih zraka i lasera za navođenje projektila. Tu je i sustav MAW-300, koji upozorava na dolazeće projektile. Temelji se na senzorima koji rade unutar ultraljubičastog spektra te je sposoban istodobno pratiti više ciljeva. Informacije o ugrozama šalju se u središnji sustav za elektroničko ratovanje, koji je spojen na navigacijski INS sustav. Moguće je stoga da na temelju tih podataka helikopter promijeni rizičnu visinu leta. Na većini helikoptera H225M postoji FLIR sustav, ali opcija nije standardizirana, nego je ostavljena na izbor korisnicima. Primjerice, na francuskim su helikopterima instalirani EO/IR sustavi Euroflir 350, a na brazilskim sustav Star SAFIRE III ili Thalesov sustav Chlio. U svakom slučaju, ti sustavi nude velike mogućnosti poboljšanja svijesti o situaciji i znatno povećavaju sposobnost pronalaženja ciljeva u noćnim, pa čak i oblačnim uvjetima.

Kao paljbena platforma

Glavni borbeni teret u misijama helikoptera H225M nisu oružja, nego vojnici koje prevozi. Maksimalna masa podvjesnog tereta je 4750 kilograma. Ovisno o misiji, to mogu biti pripadnici postrojbi specijalne namjene, standardnih pješačkih postrojbi, posada za traganje i spašavanje ili ekipa za sanitetsku evakuaciju. U gustom rasporedu moguć je prijevoz 28 vojnika, a pri medicinskoj evakuaciji jedanaest nosila zajedno s četiri pripadnika pratećeg osoblja. U francuskoj službi, na bočnim prozorima montirane su FN Herstalove strojnice M3M kalibra 12,7 mm ili MAG lakšeg kalibra 7,62 mm. Na bočnoj poziciji kod kliznih vrata moguća je instalacija oružja većih kalibara. U francuskom zrakoplovstvu i kopnenoj vojsci koristi se oružna stanica SH20 tvrtke Nexter (danas KNDS France) s topom M621 kalibra 20 x 102 mm. Sustav se može rasklopiti i postaviti u vatreni položaj u deset sekundi, a njegova instalacija ne ometa u potpunosti otvaranje i zatvaranje kliznih vrata, kao ni utovar i istovar tereta. Ne ometa ni ulazak u helikopter, kao ni izlazak iz njega. Sa 240 granata, masa cijelog sustava je oko 250 kilograma. S druge strane, na podvjesne točke mogu se montirati različiti tipovi oružnih sustava. Jedan je od njih NC621 sa spomenutim topom M621. S malom masom i trzajem, sustav se čini dobrim izborom za naoružavanje helikoptera i laganijih aviona. Učinkoviti mu je domet do 2000 metara, a može ispaljivati više tipova streljiva, poput visokoeksplozivnih zapaljivih (HEI), protuoklopnih zapaljivih obilježavajućih (AP-T) i vježbovnih (obilježavajućih) granata. Testiranja i integracija tih oružnih sustava na letjelici H225M započeli su u proljeće 2024., a provode ih Airbus Helicopters i KNDS France. Helikopter može nositi i sličan podvjesnik s teškom strojnicom 12,7 mm. Naoružanje može činiti i više tipova lansera vođenih raketa, europskih u kalibru 68 mm ili američkih iz serije HYDRA kalibra 70 mm. Za upravljanje i ciljanje tim oružjima može se koristiti Airbusov sustav HForce. S pomoću njega i nenaoružani helikopteri mogu brzo postati kvalitetne platforme za kinetičke udare. Može se instalirati na više vrsta vojnih helikoptera, uključujući H225M, H145M i H125M. Sustav je sličan onom na jurišnom helikopteru Tiger. Sastoji se od misijskog računala i ugrađenog ciljnika na pilotskoj kacigi s monokularnim prikaznikom. Računalo prikuplja sve potrebne parametre, poput brzine letjelice, visine leta, trzaja i značajki oružja, udaljenosti od cilja i daje potrebna ciljnička rješenja. I HForce prilagodljiv je različitim konfiguracijama oružnih sustava. Naprednije opcije mogu uključivati i vođene projektile zrak-zemlja i zrak-zrak, kao i laserski vođene rakete 68 ili 70 mm. Prema riječima Airbus Helicoptersovih stručnjaka, sustav je prilikom testiranja na helikopteru H225M pokazao izvrsne rezultate. Primjerice, nevođene rakete pogađale su na udaljenosti od 1200 metara cilj u krugu manjem od 30 metara. Ukratko, zahvaljujući veličini i snazi letjelice i naprednom sustavu kontrole leta, H225M može biti iznimno stabilna paljbena platforma.

Transfer među francuskim granama?

U Francuskoj sustav H225M imaju ratno zrakoplovstvo i kopnena vojska, gdje im je i službeni naziv Caracal. U zrakoplovstvu 14 letjelica djeluje u helikopterskoj eskadrili 1/67 Pyrénées, smještenoj u zrakoplovnoj bazi 120 Cazaux na atlantskoj obali jugozapadno od grada Bordeauxa. Helikopteri izvršavaju misije potpore postrojbama specijalne namjene te misije traganja i spašavanja (uključujući borbeno). U travnju 2018. naručeno je dodatnih osam helikoptera H225M. Posao vrijedan oko 300 milijuna eura došao je kao dio paketa za poticanje domaće avioindustrije i ispunjavanje obrambenog plana za razdoblje od 2019. do 2025. godine. Svi bi helikopteri trebali biti isporučeni ove i sljedeće godine te zamijeniti starije Pume u spomenutoj bazi Cazaux. Helikopteri Caracal čine ključnu komponentu sposobnosti Rapid Rescue francuskog zrakoplovstva. Njom je određeno da su u svakom trenutku dva helikoptera Caracal pripravna za dolazak u bilo koji dio svijeta unutar 96 sati. Osim helikoptera, u operaciji treba sudjelovati i osoblje u potpori te po potrebi avioni KC-130J i A400M. Sposobnost je potvrđena i na vježbama borbenog traganja i spašavanja kao što je Red Flag Rescue u američkoj zrakoplovnoj bazi Davis Monhan u Arizoni. Francuska kopnena vojska i njezino lako zrakoplovstvo (L’aviation légère de l’armée de Terre – ALAT) imaju osam primjeraka, čije su zadaće slične onima u ratnom zrakoplovstvu. U sastavu su Eskadrile za specijalne operacije (EOS 3) 4. pukovnije helikoptera za specijalne operacije (4. RHFS). U sjedištu pokraj grada Paua, blizu granice sa Španjolskom, dijele zrakoplovnu bazu s više tipova helikopterskih platformi za specijalne operacije. U budućnosti bi trebalo doći do velike preraspodjele francuskih Caracala. Njihova malobrojnost i veličina više ne odgovaraju specijalnim operacijama, pa bi trebali biti zamijenjeni sa 18 helikoptera nove specijalizirane inačice NH90 TTH Standard 2. Nakon toga svi će Caracali biti proslijeđeni ratnom zrakoplovstvu.

U Latinskoj Americi

Brazilske oružane snage jedan su od velikih korisnika. U sklopu sveobuhvatnog trenda jačanja i modernizacije obrambenih potencijala, prije petnaestak godina pokrenut je program H-XBR. Sa sumom od 2,65 milijardi dolara proračunski predviđenom od 2009. godine pa nadalje trebalo je nabaviti pedeset novih helikoptera različitih namjena za sve tri grane oružanih snaga. Kandidati su bili EH-101 tvrtke AgustaWestland, Eurocopterov EC725 (tadašnja oznaka) i zadnje napredne inačice ruskog helikoptera Mi-17. No, nije bilo sumnje tko će biti pobjednik. Naime, 2006. godine brazilska tvrtka Helibras postala je podružnica u potpunom vlasništvu Eurocoptera. Prilika za proizvodnju unutar Brazila veliki je plus za odabir letjelice EC725. Helibras je inače jedini proizvođač helikoptera u Latinskoj Americi. Odluka je bila u skladu s nacionalnom strategijom obrane, koja je predviđala pokretanje domaće proizvodnje helikoptera i transfer potrebnih tehnologija. Planovi su uključivali širenje Helibrasove tvornice u državi Minasu Geraisu, zajedno s otvaranjem novih tristo radnih mjesta na početku i tisuću do 2017. godine. Dodatna je prednost to što su oružane snage tradicionalni korisnik helikoptera Cougar, koji su se pokazali sigurnim i pouzdanim. Narudžba se poslije smanjila na 47 helikoptera, koji su gotovo podjednako raspoređeni unutar tri grane. Za ratno zrakoplovstvo i kopnenu vojsku namijenjeno je po 16 primjeraka, a za mornaricu 15. Prvotni je plan predviđao serijsku proizvodnju šest do sedam letjelica od 2010. do 2016. godine. Ispunjavanje tog plana malo se oduljilo te bi zadnji primjerci trebali biti isporučeni 2025. godine. Tamošnji je naziv helikoptera Super Cougar, a s obzirom na primarnu namjenu, promijenjene su i oznake. Mornarički helikopteri za borbeno traganje i spašavanje su UH-15A, a za protupodmorničko djelovanje AH-15. Oznaka inačice za kopnenu vojsku je HN-4. Prva inačica za zrakoplovstvo postala je operativna krajem 2015. godine. Opremljena je i s cijevi za dopunu goriva u zraku te je tako postala prvi operativni helikopter unutar brazilskih oružanih snaga s takvom sposobnošću. Meksiko je od 2011. do 2013. nabavio 12 primjeraka H225M u dvije jednake serije. Sredinom ljeta čule su se vijesti da ta zemlja vodi pregovore o većoj nabavi, koja bi uključivala čak 50 primjeraka. Posao je navodno trebao biti vrijedan dvije milijarde eura, ali nije realiziran. Letjelice djeluju u sastavu ratnog zrakoplovstva i koriste se za misije transporta osoblja i tereta, a često su uključene u operacije unutarnje sigurnosti. Misije protiv lokalnih kriminalnih ili militantnih snaga mogu biti itekako opasne. Jedan je helikopter 1. svibnja 2015. oboren tijekom operacija protiv lokalnih narkobandi. Helikopter je isprva pogođen iz lansera RPG, a potom je još nekoliko puta pogođen na zemlji. Prema nekim podacima, u mornarici postoje tri dodatna primjerka, a za zrakoplovstvo su naručena još četiri.

Europski izvoz

Od europskih korisnika, Nizozemci koriste helikoptere AS532 Cougar dulje od tri desetljeća. Pokazali su se pouzdanim, a oružane snage zadovoljne su odabirom. Stoga je jasno da su se za njihovu zamjenu razmatrali novi Airbusovi sustavi iste serije letjelica. Prošlog je ljeta objavljeno da je za zamjenu Cougara, nakon natječaja i detaljne procjene, odabran njegov nasljednik H225M. Nabava se trebala sastojati od ukupno 14 primjeraka, a potpisana je početkom studenog 2024. na sajmu vojne opreme Euronaval. Ipak, broj je s planiranih 14 pao na 12 helikoptera. Smanjenje je objašnjeno nedostatkom financijskih sredstava zbog nastojanja da helikopteri budu što bolje opremljeni. Naime, nizozemsko zrakoplovstvo planira ih koristiti u misijama potpore snagama za specijalne operacije. Sve nove letjelice trebale bi biti isporučene od 2030. do 2032. te raspoređene u novoustrojenu 300. eskadrilu za specijalne operacije. Eskadrila je bazirana u zrakoplovnoj bazi Gilze-Rijen, petnaestak kilometara od granice s Belgijom. Baza je domaćin i današnjim helikopterima Cougar, koji će biti remontirani kako bi nastavili služiti do 2030. godine. Ministarstvo obrane Mađarske ugovorilo je 2018. godine nabavu 16 helikoptera H225M. Trebalo ih je za misije transporta, borbenog traganja i spašavanja te specijalne operacije. U tim ulogama zamijenit će helikoptere Mil Mi-17. Istodobno je s Airbusom potpisan ugovor o nabavi 20 helikoptera H145M. Neki primjerci obaju tipova helikoptera bit će opremljeni modulom HForce, koji će omogućiti njihovo opremanje s više vrsta oružja. Do kraja studenog prošle godine isporučeno je 12 primjeraka H225M, a plan predviđa da do kraja 2025. budu isporučeni svi. Helikopteri će, kao i većina ostalih tipova letjelica te namjene, djelovati iz 86. helikopterske eskadrile Szolnok u središnjem dijelu zemlje.

Azijsko susjedstvo

Što se tiče Azije, najstariji je korisnik Malezija: 12 primjeraka u operativnoj je uporabi od 2012. godine. Namijenjeni su operacijama saniranja i spašavanja nakon prirodnih katastrofa, a sudjeluju na različitim vježbama vojnog i humanitarnog karaktera. Prvotno je planirana nabava 24 letjelice, a navodno postoji potreba za čak 36. Naime, helikopteri H225M malezijskog zrakoplovstva vrlo su traženi i aktivni. Tijekom 2018. ponijeli su titulu najzaposlenijih helikoptera tog tipa u svijetu. Do 2019. obavili su 16 000, do 2022. skupili 20 000, a do početka 2024. čak 30 000 sati leta. Ove su godine malezijski primjerci postali prvi izvan Europe s ugrađenim poboljšanim glavnim mjenjačem (enhanced Main Gear Box – eMGB). Sustav omogućava bolji nadzor rada, a time i olakšano održavanje. U Kraljevskom malezijskom ratnom zrakoplovstvu vode se pod starom oznakom EC725 AP, a djeluju u 5. eskadrili iz zrakopovne baze Labuan. U susjedno je Kraljevsko tajlandsko ratno zrakoplovstvo H225M počeo pristizati 2015. godine. Nabavljeno je ukupno 12 primjeraka, opremljenih opremom za plutanje, kukom s užetom, reflektorom i elektrooptičkim sustavima. Glavna im je namjena sudjelovanje u misijama borbenog traganja i spašavanja te prijevoza osoblja. Letjelice djeluju u 203. eskadrili u zrakoplovnoj bazi Khok Ka Thiam u središnjem dijelu zemlje. U indonezijskom je zrakoplovstvu 14 letjelica H225M. Prva nabava sastojala se od šest letjelica, isporučenih do 2019. Uslijedila je nabava još osam, a zadnje su isporučene prošle godine. Značajka je indonezijskih primjeraka da su sastavljeni i opremljeni u halama domaće tvrtke PT Dirgantara Indonesia (PTDI), koja s Airbusom još od 2008. ima dogovor o proizvodnji trupnog dijela i repne grede za helikoptere serija EC225 i H225. Među stare i tradicionalno zadovoljne korisnike helikoptera Super Puma / Cougar spada i Singapur. Nakon tri desetljeća uporabe trebalo im je naći zamjenu, a H225M pokazao se logičnim nasljednikom. Prvi primjerci pristigli su 2021., a do danas ih je isporučeno više od deset. Nakon što sa 16 primjeraka zamijeni helikoptere Super Puma u 125. eskadrili, moguće je da će zamijeniti i Cougare u 126. eskadrili. Ukupan broj novih H225M mogao bi biti i veći od 30 primjeraka. Obje eskadrile djeluju iz zrakoplovne baze Sembawang. U spomenutoj su bazi i helikopteri Apache, Seahawk, Chinook i Colibri. Misije su europskih letjelica prijevoz i desantiranje postrojbi, prijevoz tereta te različiti oblici potpore kopnenim i mornaričkim snagama. Neborbene misije uključuju traganje i spašavanje te humanitarnu pomoć, kao i smanjenje posljedica prirodnih katastrofa.

Veliki izbor – velika potražnja

Osim vojne inačice H225M, na tržištu dobro prolazi i civilna: H225. Zahvaljujući velikim mogućnostima prilagodbe potrebama korisnika pri izradi letjelice, Airbus nalazi kupce i među drugim državnim institucijama. Ogledni su primjer takvih helikoptera H225 nedavne narudžbe. U travnju 2024. tri su helikoptera H225 naručena za Obalnu stražu Japana, čime će se njihova flota povećati na 18 primjeraka. U Japanu za različite institucije već lete 24 helikoptera H225: u VIP inačicama, protupožarnim te onima za misije traganja i spašavanja. U lipnju prošle godine objavljena je vijest o velikoj narudžbi 38 letjelica H225 (uz mogućnost dodatnih šest) njemačkog Ministarstva unutarnjih poslova, i to za potrebe savezne policije. Prema riječima Airbusova voditelja programa helikoptera H225 Glenna Sandsa u razgovoru za časopis Air International, mogućnost posebnih prilagodbi i pripreme svakog helikoptera za određenog korisnika srž je poslovnog pristupa tvrtke. Sands ističe da su budući korisnici pregledavali i ocjenjivali i do pedeset različitih konfiguracija prije nego bi odabrali onu koja najbolje odgovara njihovim potrebama. U manje od dvadeset godina proizvedeno je i isporučeno više od 350 helikoptera H225M/H225. S obzirom na njihove tehničke značajke, performanse i poslijeprodajnu potporu, može se očekivati da ostanu tražen izbor za postojeće i nove korisnike, usprkos jakoj konkurenciji drugih proizvođača. 

Mornarička inačica

Specijalizirana inačica za pomorske operacije može biti opremljena za širok spektar misija. Osim prijevoza osoblja, vojnika, postrojbi specijalne namjene i spasilaca, moguća je prilagodba i za borbu protiv podmorskih ciljeva. Helikopter može pritom biti opremljen revolverskim tipom izbacivača sono-plutača te konzolama za praćenje, prikupljanje informacija i planiranje taktika napada na takve ciljeve. Uz dva bočna strijelca, u helikopteru u toj inačici može biti i časnik za upravljanje senzorima te taktički koordinator. Najsposobnija mornarička inačica leti u brazilskoj mornarici. U nju je instaliran radar AN/APS-143 OceanEye identičan onom na američkim helikopterima SH-60/S-70 Seahawk te mornarički taktički podatkovni sustav N-TDMS (Naval Tactical Data Management System). Ta inačica može djelovati i s iznimno učinkovitim protubrodskim vođenim projektilom Exocet AM39 Block 2 Mod 2. Kod helikoptera s velikim doletom, sa sposobnošću dopune goriva u zraku, naprednim radarom i projektilom velikog dometa, takav sustav posjeduje veliku sposobnost gađanja pomorskih ciljeva na velikim udaljenostima.

Neostvareni poslovi

U proljeće 2015. godine H225M proglašen je pobjednikom natječaja Ministarstva obrane Poljske. Narudžba u poslu vrijednom oko tri milijarde eura odnosila se na 50 primjeraka. Nakon potpisivanja, dvije strane nisu se mogle dogovoriti o pratećim offset poslovima koji su trebali biti barem jednake vrijednosti. To je dovelo krajem 2016. godine do obustavljanja cijelog posla. Još otpočetka izgledalo je da će ostvarenje Airbus Helicoptersove ponude biti izazov. U Poljskoj su već prisutna dva helikopterska giganta: tamošnju je tvrtku PZL Mielec preuzeo američki Sikorsky (Lockheed Martin), a tvrtku PZL Swidnik talijanski Leonardo. Još jedan, ali manji neuspjeh u prodaji helikoptera bila je problematična narudžba iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. U prosincu 2021. godine UAE je usporedno sa 80 aviona Rafale naručio i 12 helikoptera H225M. Vrijednost potonjeg posla iznosila je oko 800 milijuna eura. Tad je došlo do mimoilaženja dviju strana i UAE u svibnju 2023. otkazuje cijeli dogovor za helikoptere. Navodno je UAE inzistirao na smanjenju cijene za više od 150 milijuna eura, dodatnu potporu za letjelice za sljedećih deset godina, ubrzanu isporuku, ali i integraciju oružnih sustava domaćeg i izraelskog podrijetla. Najnovije vijesti s kraja prošle godine spominju da se vode razgovori koji bi trebali opet aktualizirati posao.

Zadnji naručitelj (zasad)

Irak je zadnja zemlja koja je dogovorila kupnju helikoptera H225M. Prije nekoliko mjeseci potpisan je ugovor za 12 novih letjelica. Uz nove, bit će nabavljena i dva rabljena primjerka, koja će biti obnovljena i modernizirana. Namjera je da nabavljene letjelice postupno zamjenjuju četrdesetak helikoptera Mil Mi-17 sovjetske odnosno ruske proizvodnje. Unutar Zapovjedništva zrakoplovstva KoV-a trebali bi izvršavati misije traganja i spašavanja, sanitetskog prijevoza, borbe protiv terorizma i taktičkog transporta. Neke od letjelica moći će se opremiti modularnim sustavom HForce, naručenim unutar spomenutog posla. Moguće je da će uslijediti i narudžbe koje bi dovele do ukupne nabave 24 letjelice.

TEKST: Marin Marušić