Pri kraju obuke za razvoj vođa Središta za razvoj vođa ”Marko Babić“ polaznici obuke, već tradicionalno, predvođeni zapovjednikom pukovnikom Ivanom Vukelićem i prvim dočasnikom Središta, časničkim namjesnikom Matom Bjelovarcem, 21. svibnja 2022. proveli su 25 km dugu hodnju na Velebit do Tulovih greda. 

Riječ je o šestom (četvrtom redovitom) naraštaju polaznika obuke pristiglih iz raznih postrojbi Hrvatske vojske koji nova znanja i vještine stječu u ovom Središtu. Dolaskom podno legendarnih Tulovih greda i borbenih položaja koje su tijekom Domovinskog rata držali hrvatski vojnici, polaznici obuke zaustavili su se odati poštovanje kod spomen-obilježja tu poginulim herojima Damiru Tomljanoviću Gavranu i Senadu Županu.  Gavran, legendarni zapovjednik bojne Tigrova i  zapovjednik 1. sektora IZM-a Zadar,  poginuo je 17. veljače 1994. prilikom obilaska svojih vojnika na velebitskim položajima. Središte gardijsko za obuku dočasnika u Šepurinama na čijim je temeljima nastalo današnje Središte za razvoj vođa, nosilo je ime ovog legendarnog zapovjednika.

Senad Župan bio je instruktor nekadašnjeg Središta u Šepurinama u koje je došao iz bojne Termiti te se svojoj postrojbi pridružio u operaciji Oluja i poginuo podno Tulovih greda 4. kolovoza 1995. Kod kapelice podignute Gavranu u spomen održana je i prigodna ceremonija dodjele oznake Središta za beretku najmlađem instruktoru skupniku Fabijanu Mašini. Skupnik Mašina bio je pripadnik bojne Vukovi, a u SzRV-u ”Marko Babić“ završio je obuku za razvoj vođa u prethodnom naraštaju te od 1. ožujka postao pripadnik Središta. Ceremonija dodjele oznake provodi se u svakom naraštaju koji ima nove kandidate za instruktore.

Obraćajući se polaznicima obuke zapovjednik Središta pukovnik Vukelić naglasio je kako je put kojim su prošli, s brojnim spomen-pločama, put poginulih junaka Domovinskog rata. ”Mnogi su dali svoje živote tu na Velebitu, nisu se  žalili na umor, snijeg, hladnoću, buru, nisu pitali kad je smjena… Bila je to žrtva za slobodu u kojoj vi danas živite i to se mora poštovati i cijeniti. Učite na njihovim primjerima i požrtvovnosti kako se brinuti o svojim vojnicima.”

Uz moto Znoj štedi krv i Hoću, mogu, moram, nakon kraćeg odmora podno bijele strme kamene krune, uspeli su se i na sam vrh Tulovih greda te uz pjesmu istim putem nazad do Svetog Roka odakle su tog jutra krenuli na hodnju.

Tekst:  Vesna Pintarić 

Foto: Tomislav Brandt