Čuvajući sjećanje na svoje poginule suborce i na ovaj način odajući im poštovanje i zahvalnost, pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga uputili su se 10. ožujka na 16 kilometara dugu hodnju na Velebit kako bi obilježili 30. obljetnicu pogibije pripadnika specijalnih snaga bojnika Nenada Mataka-Mehe

Čuvajući uspomenu na svoje poginule suborce i na ovaj način odajući im poštovanje i zahvalnost, pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga predvođeni zapovjednikom brigadirom Ivanom Milošem uputili su se 10. ožujka na memorijalnu hodnju na Velebit do spomen-obilježja pogibije pripadnika specijalne postrojbe HV-a bojnika Nenada Mataka-Mehe, kako bi obilježili 30. obljetnicu njegove pogibije.

Polazna točka hodnje bila je Veliko Rujno u Nacionalnom parku Paklenica, a završna na Račabuši, mjestu pogibije bojnika Mataka, gdje su mu sudionici hodnje paljenjem svijeća odali počast. Zbog iznimno loših vremenskih uvjeta i teško prohodnog terena na 16 kilometara dugoj hodnji ove su godine sudjelovali samo pripadnici ZSS-a. U crkvici Velika Gospa uoči polaska vojni kapelan ZSS-a don Željko Savić služio je svetu misu za poginulog bojnika Mataka, za sve poginule i umrle hrvatske branitelje kao i za pokojnog snimatelja HRT-a iz zadarskog centra Vedrana Zrilića koji je prošle godine na ovom mjestu iznenada preminuo te mu je paljenjem svijeća kod kapelice odana počast. Uz pripadnike ZSS-a, misi su nazočili članovi obitelji i prijatelji pokojnog bojnika Mataka te načelnik Općine Starigrad Paklenica Marin Čavić. Obilježavanja ovakvih obljetnica važno je kako bi i buduće generacije nastavile čuvati uspomenu na Domovinski rat i sve hrvatske branitelje koji su živote položili za domovinu, ističu pripadnici ZSS-a.

U početku su do mjesta pogibije odlazili obitelj, prijatelji i suborci, no prema inicijativi potaknutoj u ZSS-u, i pripadnici specijalnih snaga uključili su se u ovo obilježavanje te je hodnja u čast poginulog pripadnika specijalnih snaga postala tradicionalna. Brigadir Ivan Miloš istaknuo je kako je dužnost Zapovjedništva specijalnih snaga i svih njegovih pripadnika obilježavati obljetnice poginulih suboraca. “Ovakve nas obljetnice povezuju, a ova memorijalna hodnja postala je tradicija kojoj ćemo se uvijek odazivati i provoditi u sjećanje na naše poginule suborce. To je naša dužnost i ništa nas u tome ne može spriječiti,” kazao je brigadir Miloš. Brat poginulog heroja Domovinskog rata Ivan Matak kazao je kako obitelji neizmjerno znači što se Nenada suborci i danas sjećaju i ne dopuštaju da se njegova žrtva zaboravi. “Ponosni smo što se 30 godina nakon njegove smrti suborci i prijatelji sjećaju njegova lika i djela. Otišao je među prvima u obranu Hrvatske i žao mi je što nije doživio ni jedan dan slobode za koju se borio. Zahvaljujemo pripadnicima Zapovjedništva specijalnih snaga što podržavaju i nastavljaju ova tradiciju,” rekao je Ivan Matak. Načelnik Općine Starigrad Paklenica Marin Čović istaknuo je kako će Općina uvijek davati potporu ovakvim inicijativama. U zahvalnost za žrtvu bojnika Nenada Mataka 14. ožujka 2023. na groblju Belafuža u Zadru položeni su vijenci i zapaljene svijeće na njegovu posljednjem počivalištu.

Bojnik Nenad Matak-Meho dragovoljac je Domovinskog rata. Ratni put počinje 5. studenog 1990. kad je postao pripadnik specijalne postrojbe MUP-a RH Rakitje, a osnivanjem Zbora narodne garde u svibnju 1991. prelazi u 1. gardijsku brigadu Tigrovi. S postrojbom sudjeluje u akciji uspostave javnog reda i mira u Pakracu, gdje je došlo do prvog otvorenog oružanog sukoba s pobunjenim Srbima, a nakon toga u akcijama održavanja javnog reda i mira u Kutini, Novskoj, Jasenovcu, Glini, Petrinji, Plitvicama, Ljubovu i drugim mjestima. U kolovozu 1991. postao je pripadnik Specijalne postrojbe GS HV-a i zapovjednik u Zadru osnovanoj Bojni “Kralj Tomislav“. Na zadarskom području sa svojim suborcima sudjeluje u obrani Kruševa, oslobađanju zadarskih vojarni, u borbama kod Prkosa, Zemunika Donjeg, Smokovića, nakon čega i u oslobađanju Zemunika Gornjeg gdje je i ranjen. Sudbonosnog 14. ožujka 1993. na Velebitu u području Račabuša, prilikom izviđanja terena nailazi na neprijateljsku minu od koje smrtno stradava. Njegovi suborci svjedoče kako je posebno volio Velebit te kako je uvijek govorio: “Ako ginem, neka ginem tamo.” Posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te Spomenicom Domovinskog rata.

TEKST Vesna Pintarić; FOTO  Filip Klen