"Ovo je dan koji nikad nećemo i ne smijemo zaboraviti. Ljudima i gradu koji su…
Hrabrost, žrtva i sloboda
U Vukovaru je 18. studenog obilježena 35. obljetnica sloma obrane grada i stradanja njegovih stanovnika, ujedno i Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Središnji komemorativni program održan je u dvorištu Nacionalne memorijalne bolnice “Dr. Juraj Njavro“, nakon čega je tradicionalna Kolona sjećanja prošla ulicama grada do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata. Ovogodišnje obilježavanje održano je pod sloganom “Vukovar – mjesto posebnog domovinskog pijeteta: Hrabrost – žrtva – sloboda“
Grad na Dunavu, 35 godina nakon sloma obrane Vukovara, ostaje jedno od najsnažnijih mjesta hrvatskog nacionalnog sjećanja. Njegovo ime nije samo povijesna oznaka jednog grada niti podsjetnik na jednu od najtragičnijih epizoda Domovinskog rata. Vukovar je simbol otpora, hrabrosti, žrtve i odlučnosti hrvatskog naroda da obrani pravo na vlastitu državu. Te, sada već daleke, 1991. godine, kad je Hrvatska tek uspostavljala svoje institucije i stvarala temelje obrambenih snaga, Vukovar je gotovo tri mjeseca odolijevao napadima nadmoćnijih snaga Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih postrojbi.
Pad grada 18. studenog 1991. bio je jedan od najtežih trenutaka u hrvatskoj borbi za neovisnost. Nakon gotovo tromjesečne opsade, razaranja i iscrpljivanja branitelja i stanovništva, Vukovar je pao, ali njegov otpor nije bio uzaludan. Obrana grada postala je simbol hrvatskog otpora i ustrajnosti, a žrtva njegovih branitelja i civila duboko je obilježila kolektivno pamćenje hrvatskog društva. Vukovar je pokazao da se sloboda ne podrazumijeva i da se za nju, kad je ugrožena, plaća iznimno visoka cijena.
Zato Vukovar i danas nadilazi granice vlastite povijesti i geografije. Njegovo je ime trajna obveza poštovanja prema onima koji su dali život za slobodu, ali i odgovornost prema budućim generacijama. Posebno je važno da mladi, koji Domovinski rat poznaju uglavnom iz udžbenika, svjedočanstava i dokumentarnih zapisa, razumiju da današnja sloboda i neovisnost nisu nastale same od sebe. Poznavanje vukovarske tragedije ne znači samo čuvanje sjećanja na prošlost, nego i razumijevanje vrijednosti mira, slobode, solidarnosti i zajedništva. Vukovar je zato trajno mjesto nacionalnog identiteta, ali i opomena koliko razorni mogu biti rat, mržnja i pokušaji oduzimanja prava na slobodu.
Kolona sjećanja – zajedništvo generacija i trajna zahvalnost
U prigodnom programu sudjelovali su Klapa “Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice, solistica Ivona Cestar i glumac Darko Milas, a glazbeno-scenski sadržaj bio je posvećen hrabrosti, žrtvi i slobodi, vrijednostima koje su obilježile obranu Vukovara i ostale duboko utkane u hrvatsku noviju povijest. Posebno mjesto imala je Kolona sjećanja, koja je od Nacionalne memorijalne bolnice “Dr. Juraj Njavro“ krenula prema Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata. Na njezinu čelu koračali su mladi u bijelim majicama s imenima nestalih hrvatskih branitelja, podsjećajući da potraga za nestalima nije samo pitanje prošlosti, nego i otvorena obveza hrvatskog društva i države danas. U koloni su bili liječnici i medicinsko osoblje ratne vukovarske bolnice, ljudi koji su tijekom opsade, unatoč neprekidnom granatiranju i iznimno teškim uvjetima spašavali živote ranjenih branitelja i civila stjegonoše, pripadnici Hrvatske vojske, a iza njih hrvatski branitelji Vukovara, članovi obitelji poginulih, nestalih, ubijenih, nasilno odvedenih i umrlih branitelja.
U Koloni sjećanja sudjelovao je i postroj Hrvatske vojske, uključujući bojni slijed sedam gardijskih brigada – Tigrova, Gromova, Kuna, Pauka, Sokolova, Puma i Vukova. Prvi su put u obilježavanju sudjelovali i ročnici na temeljnom vojnom osposobljavanju, uz tradicionalno sudjelovanje kadeta Oružanih snaga RH i polaznika Policijske akademije “Prvi hrvatski redarstvenik“. Njihovo sudjelovanje dodatno je naglasilo važnost prenošenja vrijednosti Domovinskog rata na generacije koje nisu osobno proživjele ratna zbivanja. Uz hrvatske branitelje, pripadnike Oružanih snaga i policije, u koloni su bili predstavnici povijesnih postrojbi, državni i lokalni dužnosnici, predstavnici Diplomatskog zbora, županija, gradova i općina, kao i brojni građani iz Hrvatske i inozemstva.
Dolaskom na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata sudionici su odali počast poginulim i nestalim braniteljima i civilima. Vijence su položili predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade Andrej Plenković, predstavnici Vukovarsko-srijemske županije i Grada Vukovara te predstavnici branitelja i obitelji žrtava. Molitvu za žrtve Domovinskog rata grada Vukovara predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić, dok je misno slavlje za sve žrtve Domovinskog rata predvodio vrhbosanski nadbiskup i metropolit mons. Tomo Vukšić.
Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić prisjetio se vlastitih ratnih dana i trenutka kad je na bojištu čuo vijest o padu Vukovara. Istaknuo je kako su to bili najteži dani Domovinskog rata, naglasivši da je vukovarska žrtva nemjerljiva i da je postala sastavni dio hrvatskog identiteta, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Posebno je upozorio na činjenicu da se još uvijek traga za 1725 hrvatskih branitelja i civila nestalih u Domovinskom ratu. Podsjetio je i na stradanje civila koji su nakon pada grada odvedeni iz vukovarske bolnice na Ovčaru, gdje su ubijeni. “Ne smijemo to nikad zaboraviti. Hrvatskoj se nikad ne smije ponoviti ono što se dogodilo devedesetih. Moramo učiti iz povijesti, znati i čuvati sve to“, poručio je Anušić.
Osvrćući se na razvoj obrambenih sposobnosti Hrvatske vojske od početka Domovinskog rata do danas, ministar je istaknuo koliko se promijenila opremljenost i sposobnost hrvatskih Oružanih snaga. Uspoređujući tadašnje i današnje mogućnosti, naglasio je da Hrvatska danas raspolaže znatno snažnijim obrambenim kapacitetima, što je važan element odvraćanja i jamstvo sigurnosti države. Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković Vukovar je opisao kao simbol koji nadilazi samo sjećanje na ratna stradanja. “Vukovar ne samo da je simbol, on je zajedništvo samo po sebi i znak hrvatske hrabrosti, ali i muke koju smo kao narod prošli“, istaknuo je, dodajući kako je važno o tim događajima učiti mlađe naraštaje te trajno iskazivati zahvalnost hrvatskim braniteljima. Predsjednik Vlade Andrej Plenković također je naglasio važnost ovogodišnje obljetnice za hrvatski narod, Vukovarce i hrvatske branitelje. Posebno je istaknuo simboliku činjenice da su Kolonu sjećanja predvodili liječnici i zdravstveno osoblje ratne vukovarske bolnice, koja je tijekom agresije bila utočište ranjenim braniteljima i civilima. Govoreći o nestalima, poručio je kako potraga za njima neće prestati dok se ne pronađe svaka osoba čija je sudbina još uvijek nepoznata. Prema njegovim riječima, u mandatu aktualne Vlade identificirane su 343 osobe nestale u Domovinskom ratu, dok se traga za još 1725 osoba.
Sjećanje kao trajna odgovornost
Jedan od najupečatljivijih simbola Vukovara, ali i cijelog Domovinskog rata, svakako je Vukovarski vodotoranj. Njegova oštećena konstrukcija, koja je tijekom opsade grada pretrpjela brojne izravne topničke i raketne pogotke, postala je simbol otpora i nepokolebljivosti branitelja i stanovnika Vukovara. Odluka da se Vodotoranj ne ukloni, nego obnovi i konzervira kao spomenik, bila je mnogo više od građevinskog pothvata. Bila je to poruka da se ratna razaranja neće izbrisati iz kolektivnog pamćenja, nego pretvoriti u trajan podsjetnik na žrtvu i pobjedu hrvatskog naroda. Posebnu simboliku nosi i priča o njegovoj obnovi. Na vrhu se nalazi popis svih koji su svojim prilozima pomogli njegovu očuvanju, a njihova imena, ispisana u beskonačnom krugu, simboliziraju neuništivu snagu i zajedništvo hrvatskog naroda. Među njima su Hrvati iz Kanade, SAD-a, BiH, Australije, Švicarske, Njemačke i brojnih drugih zemalja, ali i prijatelji Hrvatske koji su prepoznali važnost očuvanja ovog simbola otpora. Nije to samo popis donatora, već trajno svjedočanstvo da Vukovar nikad nije bio sam i da ljubav prema domovini ne poznaje granice. Ovogodišnje obilježavanje 35. obljetnice ponovno je pokazalo da Vukovar zauzima posebno mjesto u hrvatskom društvu. Velik odaziv građana, sudjelovanje državnog vrha, hrvatskih branitelja, pripadnika Oružanih snaga, policije i mladih naraštaja potvrđuju da sjećanje na žrtvu grada nije samo protokolarna obveza, nego duboko ukorijenjena vrijednost hrvatskog društva. Prema podacima vukovarskih gradskih vlasti, u Koloni sjećanja ove se godine okupilo oko 70 000 ljudi, koji su od bolnice do Memorijalnog groblja prošli u ozračju pijeteta, zahvalnosti i zajedništva.
Na isti dan počast žrtvama Domovinskog rata odana je i u Škabrnji, mjestu čija je tragedija neodvojiva od vukovarske. Vukovar i Škabrnja trajni su podsjetnici na stradanje hrvatskog naroda tijekom Domovinskog rata, ali i na odlučnost kojom je izborena hrvatska neovisnost. Trideset pet godina poslije, obveza očuvanja sjećanja ostaje jednako važna. Ona podrazumijeva poštovanje prema žrtvama, ustrajnost u pronalaženju nestalih, njegovanje istine o Domovinskom ratu i prenošenje povijesnih činjenica na generacije koje dolaze. Pritom Vukovar ne bi smio biti samo mjesto na koje se jednom godišnje dolazi odati počast, nego trajan podsjetnik na vrijednosti koje bi trebale usmjeravati hrvatsko društvo. Hrabrost, žrtva i sloboda, riječi iz ovogodišnjeg slogana obilježavanja, nisu samo opis onog što se dogodilo 1991. godine. One su i trajna obveza prema onima koji su svoje život ugradili u temelje slobodne Hrvatske
tekst Tomislav Vidaković
foto Josip Šeri
