Hrvatska vojska pomaže u otklanjanju posljedica potresa

Petrinju je 29. prosinca 2020. u 12 sati i 19 minuta pogodio razoran potres magnitude 6,2 te brojni naknadni potresi. Osim u užem epicentralnom području Petrinje, Siska, Gline i okolice, osjetio se i u cijeloj središnjoj Hrvatskoj te u susjednim zemljama. Odnio je sedam ljudskih života te prouzročio veliku materijalnu štetu. Bio je to jedan od dva najjača potresa koja su, otkako je instrumentalnog mjerenja, pogodila Hrvatsku. Prvi koji su u tim trenucima krenuli u spašavanje ljudi bili su pripadnici Hrvatske vojske

Pripadnici Gardijske mehanizirane brigade, Tigrovi i Gromovi smješteni u vojarni “Pukovnik Predrag Matanović” u Petrinji bili su prvi koji su, dok se prašina nakon potresa tek slijegala, priskočili i pružili ruku pomoći stanovnicima Petrinje i okolnih sela. Trebalo je svega dvadesetak minuta nakon snažnog udara 29. prosinca da se pojave na ulicama razrušenog grada i među očajnim, prestravljenim ljudima, a jedva jedan sat nakon potresa već su se angažirali na preuzimanju i evakuaciji najteže stradalih. Iz sata u sat, broj pripadnika Hrvatske vojske angažiranih u spašavanju kao i opseg njihovih zadaća je rastao. Vojarna “Pukovnik Predrag Matanović”, čiji je proces modernizacije i nadogradnje počeo 2009. godine, u ovoj nevolji, potresu, postala je središnje mjesto u koje su se slijevale informacije, koordinirala se, organizirala i slala pomoć, ali i sigurno utočište za one koji su u nju dovoženi jer im je trebao hitan smještaj. U prvim satima nakon potresa na teren su izišle snage Hrvatske kopnene vojske, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Zapovjedništva za potporu, a u zadaćama traganja i spašavanja pomoć im je pružao tim Zapovjedništva specijalnih snaga. Sto dvadeset pripadnika Hrvatske kopnene vojske s pripadajućom mehanizacijom Inženjerijske pukovnije HKoV-a raščišćavalo je prometnice i javne površine u užem središtu Petrinje i odvozilo urušene dijelove građevina, a Hrvatska kopnena vojska uputila je pet sanitetskih timova s vozilima na teren te je pružila potporu u evakuaciji štićenika doma za starije u Petrinji. Istodobno je u vojarni u Petrinji osiguran privremeni smještaj za stotine najviše stradalih u potresu. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uključilo se angažiranjem četiriju helikoptera i jednog sanitetskog tima s vozilom. Dva su helikoptera iz Splita prevozila za Petrinju pripadnike HGSS-a i potražne pse, dok su druga dva poletjela iz Lučkog i sudjelovala u prebacivanju bolesnika iz Siska u zagrebačke bolnice. Policija, vatrogasci, pripadnici HGSS-a, hitne službe, civilna zaštita, Crveni križ, navijačke skupine iz cijele zemlje, pojedinci, udruge, svi su se oni zajednički, dragovoljno i puna srca unutar kratkog vremena organizirali, uključivali u zbrinjavanje i pomaganje stradalima u velikom potresu – no prvi koji su sustavno i organizirano počeli spašavati bili su pripadnici Hrvatske vojske.

Dan je nakon velikog potresa, hladna je i maglovita noć, sutra će Silvestrovo, a zgrade unutar vojarne “Pukovnik Predrag Matanović” osvijetljene su i pune ljudi. U jednoj su smještene stare i nemoćne osobe evakuirane iz domova za koje se brinu pripadnici vojske, u drugoj su sklonjene obitelji čije su kuće oštećene i srušene pa ne mogu u njima biti. U glavnoj zgradi smješten je Taktičko-operativni centar u kojem su organizirana neprekidna, 24-satna dežurstva. Telefoni tu ne prestaju zvoniti, stalno stižu novi podaci s terena, ažuriraju se tablice, na teren šalju dodatne snage, prate se meteouvjeti – usred svega se usput, sasvim usput klimne glavom i zaključi kako je potres koji nas upravo trese jači od onoga maloprije, i onda se ide dalje – stanje na cestama, prohodnost, gdje su još popucale vodovodne cijevi? Na veliki zemljovid unose se novi simboli, hitno poslati još dva bagera, u vojarnu stiže još pet civila, treba li još šatora? Nevjerojatan je broj pitanja na koja u ovakvoj situaciji treba dati brzo i jasno rješenje. Svako pitanje koje pristiže traži punu pažnju i odgovor, a svaki odgovor će negdje, nekome u ovoj noći pomoći da je bar malo lakše preživi. I dok stotine vojnika raspoređenih od Gline do Petrinje preko Strašnika, Gornje i Donje Bačuge, Pecki ili Majskih Poljana satima raščišćavaju građevinsku šutu, oslobađaju prometnice, transportiraju ili pomažu u podjeli humanitarne pomoći, dio njih je u Taktičko- operativnom centru u vojarni. Fokusirani svaki na svoj segment, užurbani, budni, besprijekorno organizirani i sinkronizirani, mnogi od ovih ljudi, pripadnika Tigrova i Gromova, i sami su stradali u potresu, kuće su im oštećene ili porušene. Svoje žene, djecu ili starce prebacili su na koliko-toliko sigurnija mjesta, a onda su došli u vojarnu i krenuli spašavati druge.

I satnik Tihomir Kastmiler jedan je od takvih. Njegova je obiteljska kuća oštećena, unutra je sve porazbijano, razmjeri štete još se ne znaju, a on? “Suprugu i djecu smjestio sam na sigurno. Samo sam zaključao kuću, ostavio tako kako je i došao u vojarnu. Što ću, kako ću? – ne mogu to sad rješavati. To ću kasnije, kad se ovdje smiri,” govori. Pukovnik Krešimir Kršinić klima glavom i dodaje: “Mnogo je takvih ovdje. Vojnici koji su bili najbliži prvi su nakon potresa došli u vojarnu iako su i sami imali štete na svojim kućama.” Prisjećaju se prve noći nakon potresa, one s utorka na srijedu, koju su cijelu proveli obilazeći okolna sela i gdje god su vidjeli ljude na otvorenom, pod najlonima ili u automobilima, zvali su ih da odmah dođu u vojarnu, da se smjeste na sigurno i toplo mjesto. Cijelu noć tako, do četiri ujutro. Tu je i don Branko Čagelj, vojni kapelan u vojarni “Pukovnik Predrag Matanović”. I on je došao u vojarnu brzo, čim se zemlja malo smirila, a zatim je s vojskom krenuo prema stradalima. Bio je, kaže, spreman raditi bilo što da im pomogne, lopatom otkopavati, nositi, tješiti, razgovorom smirivati. Lica pukovnika Kršinića, satnika Kastmilera i don Branka Čagelja iscrpljena su, blijedi su, iza njih je četrdesetak sati bdjenja i dežurstva, duga neprospavana noć, ali oni ne priznaju da su umorni niti da im je teško. Odmahuju rukom i kažu: “Tu smo dokle god treba.” A nad petrinjski kraj spustila se još jedna teška, duga noć.


pukovnik Krešimir Kršinić

Sad se pokazalo koliko je bio opravdan projekt Vojarna 21. stoljeća, gradnja modernog objekta koji je u situaciji ekstremne katastrofe poslužio kao sigurno utočište za ljude stradale u potresu. Vidi se da je svaka kuna utrošena ovdje dobro utrošena. Ovdje je trenutačno smješteno više od 300 stradalih, sklonjeni su s ulica, s hladnoće, imaju tople i suhe prostore, hranu i vodu.


satnik Tihomir Kastmiler

Baš u ovakvim situacijama i teškim trenucima iznimna je čast nositi odoru hrvatskog vojnika. U ovakvim se situacijama, u najvećim katastrofama vidi da je to sustav koji će prvi reagirati i priskočiti u pomoć onima kojima treba. Dokazuje se po ne znam koji put kako hrvatski narod uvijek može računati na svoju vojsku. Konačno, to i mi osjećamo kad iziđemo na teren – ljudi nas pozdravljaju, kroz suze nam zahvaljuju, zahvalna i oduševljena našom brzinom i aktivnošću bila je i ravnateljica doma za umirovljenike koji smo evakuirali i štićenike prebacili u našu vojarnu. Sve strukture Oružanih snaga organizirane su i uključene u pružanje pomoći stradalim civilima.


don Branko Čagelj, vojni kapelan u vojarni “Pukovnik Predrag Matanović”

Čim sam osjetio potres, došao sam u vojarnu da budem na pomoć svima kojima pomoć treba i odmah nakon potresa bili smo na ulicama Petrinje. Razgovarao sam s ljudima. U prvim trenucima bili su izbezumljeni, pokušavao sam ih smiriti i olakšati im užas i strah koje su osjećali. To im je bilo potrebno. Sljedećeg dana obilazio sam stare, bolesne i nemoćne ljude smještene kod nas u vojarni. Tužni su, utučeni, razgovarao sam s njima, bio uz njih i koliko god sam mogao pokušao sam im pomoći i pružiti duhovnu potporu. Vojna kapelanija i Vojni ordinarijat uvijek su prisutni kao duhovna potpora i dio su sustava, a njihova uloga pogotovo dolazi do izražaja u ovakvim teškim i kriznim trenucima.


Kad se nakon dvadesetak sekundi potresa, a činilo se kao smak svijeta, zemlja smirila, trebalo je brzo, odmah spašavati one koji su najteže stradali i organizirati pomoć. Tijekom nešto više od 24 sata nakon potresa Hrvatska vojska sudjelovala je u dostavi hrane i vode, kreveta, madraca, deka, šatora, lopata, vreća za spavanje, agregata, osigurala je terenske kuhinje, podigla je šatore. U prvom naletu angažirana su 34 transportna vozila i pretovarna sredstva –od kamiona, šlepera, kipera, kombija, viličara, cisterni vode i goriva do labudica i terenskih vozila. Šatori za zbrinjavanje civilnog stanovništva postavljeni su na četiri lokacije – u mjestima Hrastovici, Majskim Poljanama, Cepelišu i Križu Hrastovačkom. Osigurana je sva potrebna logistička potpora za primanje i smještaj civila i snaga Hrvatske vojske u vojarni u Petrinji.

Pripadnici Vojnog zdravstvenog središta ZzP-a s tri sanitetska tima i opremljeni sanitetskim vozilima bili su angažirani na prevoženju pacijenata iz Petrinje u Zagreb, a zračnu potporu davale su helikopterske snage HRZ-a. Tri sata nakon potresa vojni sanitetski timovi prevezli su 20 bolesnika u zagrebačku Specijalnu bolnicu za plućne bolesti u Rockefellerovoj ulici te u Kliniku za psihijatriju Vrapče u Zagrebu.


Dan nakon potresa…

Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović istaknuo je kako vojnici ovdje rade human posao koji nije primaran vojnički, ali je iznimno bitan: “Ljudi gledaju vojsku kao instituciju stabilnosti i poštenja, dobre organizacije i to se u ovom slučaju pokazuje, te da je vojska u hrvatskom društvu jedan od stupova povjerenja.” “Dokle god bude iskazana potreba, Hrvatska vojska ovdje će biti prisutna,” rekao je ministar obrane Mario Banožić poručivši svim građanima mjesta pogođenih potresom: “Ostanite hrabri, Hrvatska vojska je uz vas!” Admiral Robert Hranj, načelnik GS-a OSRH, rekao je kako je zadaća Hrvatske vojske ne samo braniti domovinu nego i pomoći civilnom stanovništvu u ovakvim situacijama, kad im nitko drugi ne može bolje pomoći od nje. Glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković izjavio je kako su sve raspoložive vatrogasne snage uključene u pružanje pomoći i intervencije: “Na dan potresa, u utorak 29. prosinca, u spašavanjima je sudjelovalo više od 800 vatrogasaca iz cijele Hrvatske sa 125 vozila i 11 potražnih pasa. Uspostavljena je dobra povezanost i suradnja između vojske, policije, vatrogasaca, HGSS-a i svih žurnih službi, kao i s jedinicama lokalne samouprave. Tako organizirani, dobro povezani dajemo puni doprinos pomoći stanovništvu. Kao u ratnim vremenima, svi smo zajedno, svi smo za Hrvatsku.”


Prema podacima Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, petrinjski potres magnitude ML= 6,2 jedan je od dva najjača instrumentalno zabilježena potresa koja su se dogodila na teritoriju Republike Hrvatske od početka XX. stoljeća, otkad počinje instrumentalno bilježenje potresa u Hrvatskoj. Jedino je potres kod Imotskog 1942. bio jednake magnitude, a dogodio se na isti datum, 29. prosinca. Dosad najjači instrumentalno zabilježen potres na području Pokuplja bio je povijesni pokupski potres iz 1909. godine magnitude ML= 5,8.


Lada Puljizević

foto: Tomislav Brandt, Filip Klen