Dizajn odnosno oblikovno rješenje, razvoj i projektiranje ratnih i namjenskih površinskih i podvodnih plovila na našim prostorima moguće je razmatrati u dvije faze: u vrijeme bivše države Jugoslavije kad su nastali njihovi temelji te u doba nove, moderne Republike Hrvatske

Na prostoru bivše SFRJ dizajn ratnih i namjenskih plovila namijenjenih Jugoslavenskoj ratnoj mornarici započinje sredinom XX. stoljeća, točnije 1948., osnivanjem Brodarskog naučnog instituta sa sjedištem u Zagrebu. Od 1956. do 1958. godine Brodarski naučni institut zajedno s Mornaričko tehničkim institutom prerasta u Upravu za mornaričko tehnička istraživanja kao jedinstvenu organizacijsku cjelinu sa sjedištem u Splitu. U okviru Uprave mornaričko tehničkih instituta formirana su od 1959. do 1966. tri samostalna instituta: Institut za brodogradnju, Institut za brodsku hidrodinamiku te Institut za mornaričko naoružanje i opremu. Postojeća su tri instituta kadrovski i materijalno spojena 1967. u jedinstveni Brodarski institut koji je zbog političko-državnih te ekonomskih promjena 1992. registriran kao društvo s ograničenom odgovornošću u vlasništvu Republike Hrvatske.
Brodarski institut od svojeg je osnutka specijaliziran za ispitivanje brodskih modela, razvoj i projektiranje te ispitivanje u naravi površinskih i podvodnih borbenih plovila te je u njemu uspješno razvijeno više desetaka klasa ratnih brodova i podmornica. Razvoj i projektiranje plovila hrvatskog dizajna započinje podmornicama klasa Heroj, Sava i Una.

Gradnja podmornica
U doba dok su u SFRJ stvarane prve podmornice, gradilo ih je još samo nekoliko pomorskih zemalja: SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sovjetski Savez, Francuska, Italija, Njemačka, Japan, Danska, Nizozemska i Švedska. Zahvaljujući višku ratnog materijala nakon Drugog svjetskog rata, posebice u SAD-u, te stvaranju novih saveza i traženju saveznika, niz manjih zemalja također je uspio nabaviti podmornice “iz druge ruke” te ih počeo graditi po licenciji. Tako se “klubu graditelja podmornica” tijekom 1970-ih i 1980-ih priključuju Kina, Indija, Argentina, Brazil, Grčka i Turska, uskoro slijede Australija i Tajvan, dok ih drugi kupuju u razvijenijim industrijskim zemljama kako bi uštedjeli troškove razvoja i izbjegli razdoblje pokušaja i pogrešaka. Neke zemlje prestaju graditi podmornice jer im se uz brz razvoj tehnike i tehnologije gradnja malih serija više ne isplati, dok druge kupuju licencije ili projekte za gradnju te ih prilagođuju svojim potrebama.
Zanimljivo je da bivša Jugoslavija nije uspjela izvesti ni jednu klasičnu podmornicu za svoje tadašnje partnere u okviru Pokreta nesvrstanih premda su nekima od njih mogle biti zanimljive. Gradnja podmornica također je bila ograničena na vlastite potrebe što ju je znatno poskupljivalo.

Otvaranje tržišta
Razvoj površinskih borbenih plovila za potrebe JRM-a išao je u smjeru osmišljavanja i razvoja projekta desantno-jurišnih brodova tipa 21 i 22, desantnog broda minopolagača klase Cetina, raketnih topovnjača klase Končar, ophodnih brodova klase Mirna, lakih fregata klase Kotor i diverzantskih ronilica tipa R1 i R2 koje su služile kao potpora tadašnjim podmornicama klase Una, ali i izvršioci samostalnih diverzantskih zadaća i operacija. Za potrebe Hrvatske ratne mornarice izgrađene su prema projektu Brodarskog instituta raketne topovnjače “Kralj Petar Krešimir IV” i “Kralj Dmitar Zvonimir”, diverzantska podmornica “Velebit” te brod za protuminsku borbu “Korčula”.
Dok je nekad Brodarski institut u partnerstvu s riječkom projektnom tvrtkom Brodoprojekt (priprema radioničke dokumentacije potrebne za izgradnju) imao monopol u području razvoja i projektiranja borbenih plovila namijenjenih u prvom redu Jugoslavenskoj ratnoj mornarici, današnje su pozicije hrvatskih projektnih tvrtki zbog otvaranja tržišta kudikamo drukčije.
Brodarski institut nudi danas domaćem i svjetskom tržištu čitav niz projekata borbenih i namjenskih plovila u različitim fazama razvoja. Sukladno podacima dostupnim na njegovim službenim internetskim stanicama, prikazani projekt raketne topovnjače LPC 60 ima duljinu 60,5 m, širinu 9,45 m i istisninu 520 t. Predviđeno je da se njezinim pogonsko-propulzijskim sustavom postigne brzina od 31 čvora. Zanimljivost je projekta brzog napadnog broda HFAC32 propulzijski sustav koji se temelji na dvama vodomlaznim propulzorima, a u kombinaciji s pogonskim motorima snage 2 x 2720 kW postiže najveću brzinu od 40 čvorova. Osnovne su brodograđevne značajke duljina od 31,9 m, širina 7,5 m, gaz 1,29 m te istisnina 114 t. Doseg plovidbe iznosi 600 NM pri brzini od 25 čvorova, a posadu čini ukupno 16 članova. Projektom je predviđeno da materijal za gradnju trupa i nadgrađa bude marinizirana aluminijska slitina. Temeljne su zadaće HFAC32 obalna ophodnja, nadzor i zaštita teritorijalnih voda, presretanje na moru lako naoružanih uljeza te napadne zadaće na slična plovila u obalnoj zoni.

Dva interceptora
U domeni brzih plovila presretača postoje dva projekta. Manji je plovilo interceptor IC17 duljine 17 m. Prema bazenskim ispitivanjima, može postići najveću brzinu do 60 čvorova zahvaljujući pogonsko-propulzijskom sustavu temeljenom na motorima snage 2 x 880 kW i nekavitirajućim vijcima. Posadu čine ukupno četiri člana, a kao osnovni građevni materijal predviđen je unaprijeđeni kompozit. Predviđena je ugradnja temeljnog naoružanja – automatske strojnice kalibra 12,7 mm. Veći je interceptor IC24 dug gotovo 24 m. Pogonski se sustav sastoji od dvaju motora, svakog snage 2040 kW, koji predaju svoju snagu vodomlaznim propulzorima. U kombinaciji s aluminijskim trupom i nadgrađem postiže najveću brzinu od 55 čvorova. Posadu čini šest članova. Osnovno se naoružanje temelji na dvjema strojnicama kalibra 12,7 mm. Vrijedno je spomenuti i idejni projekt velikog lovca mina VLM 350 duljine 47,35 m, širine 9,30 m, gaza pri najvećoj istisnini 1,95 m te najveće istisnine 386 t. Osnovna je značajka dizajna jednotrupnog minolovca niska razina podvodne zamjetljivosti. Namijenjen je u prvom redu za otkrivanje pri dnu postavljenih mina s pomoću bočnog sonara i usidrenih mina s pomoću pramčanog sonara. Služi i njihovoj identifikaciji te neutralizaciji daljinski upravljanim ronilicama (ROUV) ili uz pomoć ronilačkog tima, ali i obilježavanju sigurnih plovnih putova.

Najveći segment
Prema prikazanom, brojčano je najveći segment ophodnih plovila. Najmanji među njima izvedeni je projekt aluminijskog brzog ophodnog broda SCP14 (poznat i pod oznakom PB-14-I) duljine preko svega 13,45 m te širine na glavnoj palubi 4,5 m. Pogonski se sustav temelji na dvama dizelskim motorima, svakom snage 368 kW, i klasičnim brodskim vijcima kojima se postiže najveća brzina od 31 čvora pri istisnini s 50 % zaliha. Doseg plovidbe od 280 NM po danu osiguran je uz kontinuiranu brzinu od 28 čvorova, autonomija iznosi četiri dana, a posada broji tri člana. Sljedeći po veličini projekt obalnog ophodnog broda oznake PB35 ima duljinu 35,66 m, širinu 6,8 m i projektnu istisninu 185 t. Klasičnim pogonsko-propulzijskim sustavom koji čine dva dizelska motora, svaki snage 1400 kW, i standardnim brodskim vijcima postiže najveću brzinu od 24 čvora. U konfiguraciji pogonskih motora 2 x 2320 kW moguće je postizanje najveće brzine od 28 čvorova. Posadu čine 21 + 2 člana.
Dvije su inačice projekta novog obalnog ophodnog broda namijenjenog potrebama Obalne straže RH osmišljene u Brodarskom institutu. Prva inačica nosi projektnu oznaku PB40/OOB39. Duljina preko svega iznosi 40,4 m, širina na glavnoj palubi 7,5 m, a gaz pri najvećoj istisnini 2,6 m. Pogonski je sustav temeljen na dvama dizelskim motorima, svakom snage 2580 kW, te na dvama brodskim vijcima s promjenjivim usponom krila. S navedenim se pogonsko-propulzijskim sustavom uz 12 + 6 članova posade postiže brzina od 30 čvorova. Doseg plovidbe od 1200 NM osiguran je pri kontinuiranoj brzini od 15 čvorova, a autonomija iznosi deset dana. Na krmenom je dijelu plovila predviđen smještaj gumenjaka s tvrdim dnom (RHIB) na kosoj rampi. Prema projektu, za izradu trupa plovila planiran je standardni brodograđevni čelik, dok je nadgrađe osmišljeno od marinizirane aluminijske slitine. Temeljno naoružanje podrazumijeva glavni pramčani top u rasponu kalibra od 20 do 40 mm, ovisno o naručiteljevim preferencijama, dvije automatske strojnice kalibra 12,7 mm smještene bočno na krmenom dijelu nadgrađa te modernu optoelektroniku namijenjenu upravljanju paljbom.

Povećanje broda
Druga je inačica radnog imena PB42 proizišla iz konačnih taktičko-tehničkih značajki te povećala brod na 41,85 m, a posadu na 22 člana. Radi većih dimenzija, odnosno duljine plovila uz jednaku pogonsko-propulzijsku konfiguraciju, predviđeno je postizanje brzine od 28 čvorova te nešto manji doseg plovidbe od 1000 NM pri 15 čvorova. Osnovna je značajka da su obje inačice projektirane u skladu s pravilima za tehnički nadzor civilnih plovila uz udovoljavanje određenom broju STANAG-a. Povezano uz naprijed navedeno, iz studije izvodljivosti proizišao je i koncept odobalnog ophodnog broda radnog naziva OPV78 čija se osnovna brodograđevna obilježja očituju u duljini preko svega od 78,1 m, širini 12,1 m te lakoj istisnini 780 t. Predloženo oblikovno rješenje također ide za uporabom dviju vrsta kovina: standardnog brodograđevnog čelika za trup i aluminijske slitine za nadgrađe.
Nakon okončanih pozivnih natječaja, ministar obrane Ante Kotromanović i predsjednik Uprave brodogradilišta Brodosplit Tomislav Debeljak potpisali su 2. prosinca 2014. u Muzeju Brodosplita Ugovor o izgradnji obalnih ophodnih brodova. Riječ je o projektu izgradnje pet brodova za potrebe Obalne straže RH, vrijednom 385,4 milijuna kuna, koji bi je trebao staviti uz bok modernijim svjetskim obalnim stražama. Gradnja novih obalnih ophodnih brodova odvija se u skladu s projektom hrvatske tvrtke Marine and Energy Solutions DIV (MES DIV). Brod je dulji u odnosu na PB42 zbog smještaja novoodabranih pogonskih motora. Obalni ophodni brodovi bit će izgrađeni i opremljeni u skladu s propisima Hrvatskog registra brodova.

Novi OOB
Duljine 43,5 metara i širine na glavnoj palubi 7,5 metara, bit će opremljeni temeljnim naoružanjem svih modernih obalnih straža koje čini automatski top 30 mm, dvije ručno upravljane strojnice 12,7 mm te četiri ručna prijenosna protuzrakoplovna raketna sustava. Ostvarivat će brzinu od 28 čvorova uz dva dizelska motora, svaki snage 2525 kW, i dva brodska vijka s upravljivim usponom krila. Posada će brojiti 14 članova, a brodovi će imati velik doseg plovidbe od 1000 NM i autonomiju od deset dana na moru. Sukladno ugovoru, Brodosplit bi trebao za 15 mjeseci od potpisivanja izgraditi prvi brod za potrebe HRM-a nakon više od 20 godina. Kobilica prvog obalnog broda položena je 17. rujna ove godine u zatvorenom navozu brodogradilišta.
Brodogradilište Brodosplit u svojem opsežnom portfelju nudi tržištu ratne brodogradnje gradnju davno izvedenih projekata plovila za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice. Tu su konvencionalne podmornice naoružane torpedima, diverzantske podmornice tipa Velebit, ronilice tipa R1 i R2, logistički brodovi namijenjeni potpori mornaričkih operacija te desantni brod klase Cetina, sve prema projektima Brodarskog instituta.

Isporuka Libiji
Brodograđevna tvrtka Adria-Mar Brodogradnja (AMB) tržištu ratne i namjenske brodogradnje nudi već potvrđen projekt brzog ophodnog broda niske radarske zamjetljivosti oznake PV30-LS. Šest je plovila tog tipa razvijeno i izgrađeno u Hrvatskoj te od 2005. do 2008. isporučeno RM-u Libije. PV30-LS namijenjen je za rad u svim vremenskim uvjetima, s optimiziranim trupom za plovidbu unutar teritorijalnog mora. Temeljne su zadaće nadzor državnih granica i pomorskog prometa, suzbijanje krijumčarenja ljudi i roba te misije svojstvene obalnoj straži. Osnovne se brodograđevne značajke očituju u duljini od 31,15 m, širini 6,38 m, gazu 1,54 m i istisnini pri najvećem stanju krcanja 122 t, a projektiran je u skladu s tehničkim zahtjevima certifikacijskog društva Bureau Veritas (BV). Pogonski se sustav temelji na dvama dizelskim motorima pojedinačne snage 1740 kW ili, kao mogućnost, 2 x 1680 kW, čime se postiže najveća brzina od 30 čvorova, dok operativna ophodna brzina iznosi 25 čvorova uz dva klasična brodska vijka. Posadu čini ukupno 14 časnika, dočasnika i mornara, a doseg plovidbe pri brzini od 25 čvorova iznosi 1000 NM. Materijal za gradnju trupa standardni je brodograđevni čelik, a nadgrađe je od marinizirane aluminijske slitine.

Projekt BAKAR
Nadalje, AMB u svojem portfelju nudi projekt ophodnog broda namijenjenog obalnoj straži projektnog imena BAKAR (označen kao OPB31 odnosno OOB31). Razvijen je na temelju projekta PV30-LS. Temeljna namjena i zadaće jesu nadzor i zaštita teritorijalnih voda i isključivih gospodarskih pojasa (EEZ), nadzor brodova i plovidbe, traganje i spašavanje, praćenje onečišćenja, transport oružanih snaga i opreme te lakše borbene zadaće. Glavne su značajke duljina preko svega 31,55 m, širina 6,49 m, gaz 1,55 m te najveća istisnina 124 t. Ukupna instalirana snaga dvaju dizelskih motora iznosi 3480 kW čime se uz ugradnju klasičnih brodskih vijaka postiže najveća brzina od 30, dok krstareća iznosi 15 čvorova. Posadu čini 12 članova + 4 putnika, doseg plovidbe od 1000 NM postiže se uz brzinu od 15 čvorova, autonomija iznosi 10 dana, a plovilo posjeduje punu operativnost do stanja mora 3 prema WMO-u. Temeljno naoružanje čini daljinski upravljana oružna stanica Kongsberg Sea Protector 12,7 mm s girostabilizacijom i upravljanjem paljbom te dvije strojnice kalibra 12,7 mm smještene po boku krmenog dijela nadgrađa. Projektom je predviđena krmena platforma na koju se smješta gumenjak s tvrdim dnom.

Obalni i odobalni
Za potrebe natječaja MORH-a i Obalne straže razvijen je i projekt obalnog ophodnog broda oznake OPB39 s područjem djelovanja u priobalju i na otvorenom moru. Osnovna su namjena i zadaće nadzor i zaštita teritorijalnih voda, zadaće obalne straže te traganje i spašavanje. Glavne se brodograđevne značajke očituju u duljini preko svega od 40,1 m, širini 7,05 m, gazu 1,75 m te istisnini pri najvećem stanju krcanja 175 t. Ukupna instalirana snaga iznosi 4320 kW, a prenosi se preko reduktora i osovine na vijke s promjenjivim usponom krila (CP). Pritom se postiže najveća brzina od 30, dok krstareća iznosi 15 čvorova. Posadu čini 12 članova i tri putnika. Doseg plovidbe pri 15 čvorova iznosi 1000 NM, autonomija je deset dana, a puna je operativnost moguća do stanja mora 4. Naoružanje se sastoji od pramčanog topa kalibra do 30 mm s lokalnim, daljinskim i automatskim upravljanjem paljbom te dviju strojnica kalibra 12,7 mm. Projekt sadrži krmenu platformu s gumenjakom s tvrdim dnom duljine 6,5 m.
Segment odobalnih ophodnih brodova pokriva projekt oznake OPB60 razvijen za potrebe nadzora EEZ-a na platformi ophodne korvete. Uz spomenuto, daljnja je namjena nadzor i zaštita teritorijalnih voda, nadzor brodova i plovidbe, traganje i spašavanje te nadzor i kontrola onečišćenja. Glavne su značajke duljina preko svega 60 m, širina 9,45 m, gaz 3,42 m te najveća istisnina 510 t. Najveća brzina od 27 čvorova postiže se dizelskim motorima snage 2 x 3925 kW uz ugradnju CP vijaka, dok krstareća iznosi 15 čvorova. Posadu čini 17 članova + 8 putnika, doseg plovidbe od 3500 NM postiže se uz brzinu od 15 čvorova, autonomija iznosi 21 dan, a plovilo posjeduje punu operativnost do stanja mora 5. Temeljno se naoružanje sastoji od pramčanog topa kalibra do 30 mm s lokalnim, daljinskim i automatskim upravljanjem paljbom te dviju strojnica kalibra 12,7 mm. Projektom je predviđena i krmena platforma na koju se smještaju dva gumenjaka s tvrdim dnom te helikopterska paluba.

Hrvatska podmornica
Adria-Mar Brodogradnja predstavila je ove godine na sajmu ASDA u Splitu projekt džepne napadne podmornice Drakon 220. Duljine je 30 metara, promjera trupa 3,6 m, visine 6,17 m, površinske istisnine 220 tona, a podvodne 255 tona. Najveća dubina ronjenja iznosi oko 150 metara, dok najveća podvodna brzina iznosi 10,2 čvora. Doseg plovidbe pod vodom iznosi 280 NM pri brzini od 3,5 čvorova i 80 % pražnjenja baterija, a ukupan impresivnih 3000 NM. Zalihe za posadu dostatne su za 14 dana autonomije na moru. Posadu čini devet članova, a naoružanje se sastoji od dviju torpednih cijevi 533 mm za teška ili laka torpeda. Torpedne se cijevi mogu adaptirati i za ispaljivanje manjih protupodmorničkih torpeda od 324 mm poput spomenutog MU90. Osim torpednog naoružanja, Drakon može ponijeti i između četiri i osam podmorskih mina, a moguća je i ugradnja podmorskog PZO sustava, poput njemačkog IDAS-a, za obranu od protupodmorničkih helikoptera ili aviona. Osim izvršavanja borbenih zadaća, Drakon može prevesti i do šest specijalaca. Cijena mu se kreće oko 50 milijuna eura.
Kako bi upotpunili svoj portfelj projekata i dali dodatnu vrijednost projektu džepne napadne podmornice, stručnjaci Adria-Mar Brodogradnje osmislili su brod namijenjen potpori i spašavanju podmornica projektne oznake SSRS75 i duljine 79 m. Osnovna je zadaća plovila podvodno spašavanje do 600 m dubine, dubinski ronilački radovi do 300 m dubine te površinske operacije spašavanja. Propulzija se temelji na dvama azimutnim porivnicima od kojih svaki ima elektromotor snage 1800 kW i zahvaljujući kojima se postiže najveća brzina plovidbe od 15 čvorova, te na dvama pramčanim porivnicima.

Aluminij na moru
Tehnomont Brodogradilište Pula tržištu namjenske brodogradnje odnosno ophodnih plovila nudi gradnju nekoliko izvedenih projekata kao i onih u razvoju. Veći dio projekata za čiju se gradnju specijaliziralo inozemnog je oblikovnog rješenja, osim spomenutog aluminijskog brzog ophodnog broda SCP14 (PB-14-I) Brodarskog instituta koji je 2013. isporučen Ministarstvu unutarnjih poslova RH. Policija je 2012. primila u operativnu uporabu ophodni brod projektne oznake PB-25-I duljine 25 m, širine 6 m i gaza 1,5 m. Osnovni je građevni materijal marinizirana aluminijska slitina. Posadu čini 7 + 1 član. Propulzijski se sustav temelji na dvama dizelskim motorima pojedinačne snage 1050 kW čime se postiže brzina od 29,3 čvora. Tehnomont je upravo taj tip plovila 2014. isporučio gibraltarskoj policiji. Nadalje, krajem 1990-ih isporučena su dva brza ophodna broda namijenjena sudanskoj carini. Osnovne se značajke očituju u duljini od 19,9 m, širini 5,50 i gazu 1,52 m. Posada ima sedam članova, trup kao i nadgrađe izgrađeni su od standardnog brodograđevnog čelika, a pogonski sustav čine dva dizelska motora, svaki snage 735 kW, čime se postiže najveća brzina od 23 čvora.
U segmentu brodica izgrađen je velik broj aluminijskih plovnih jedinica dvaju projekata označenih kao Onix 26 i Onix 23. Prvi je duljine 8,07 m, širine 3,05 i gaza 0,47 m, a uz posadu od dva člana i četiri putnika, ovisno o ugrađenoj snazi motora (do 2 x 140 kW), može postići najveću brzinu i do 38 čvorova. Drugi je duljine 7,05 m, širine 2,45 i gaza 0,46 m. Posadu čine dva člana, a postoji mogućnost prihvata dvaju putnika. Kao i kod prvog, ovisno o motorizaciji najveća brzina iznosi do 38 čvorova.
Među projektima u razvoju posebno se ističe onaj ophodnog broda duljine 16 m koji osigurava brzo i učinkovito postizanje velikih brzina uz izvrsnu upravljivost. Projekt broda ima značajku samoispravljanja (engl. selfrighting) koja nije postignuta ni uređajima ni dodatnim volumenima, nego samim oblikovnim rješenjem trupa kao i odnosnom osnovnih dimenzija plovila. Duljine preko svega 17,6 m, širine 4,5 m i gaza 1 m te uz aluminijsku izvedbu trupa i dizelske motore snage 2 x 810 kW, postiže brzinu od 43 čvora. Brod prima šest članova posade i putnika.

Za policiju
Montmontaža Greben specijalizirano je brodogradilište koje tržištu nudi u prvom redu gradnju plovila i opreme za spašavanje od staklom ojačane plastike (SOP). U domeni borbenih plovila, tržištu se nudi gradnja broda namijenjenog protuminskoj borbi koji je prema projektu Brodarskog instituta 2006. dostavljen Hrvatskoj ratnoj mornarici. Nadalje, dva su projekta desantnih plovila. Prvi oznake LAC-22 duljine je 22,26 m, širine 4,80 m i najvećeg gaza 1 m. Pogonsko-propulzijski sustav sastoji se od dvaju dizelskih motora pojedinačne snage 1000 kW i vodomlaznih propulzora čime se postiže najveća brzina od 35 čvorova pri standardnoj istisnini. Namijenjen je pomorskom prijevozu vozila i osoblja do ukupne mase 15 t. Temeljno mu se naoružanje sastoji od dvaju topova kalibra 20 mm tipa M71. Projektant je tog tipa plovila Brodarski institut. Drugi projekt nosi oznaku LUB-11, duljine je 11,3 m, širine 3,10 m i gaza 0,3 m. Namijenjen je nošenju korisnog tereta mase do 4,8 t. Pogonjen je dvama dizelskim motorima i vodomlaznim propulzorima, a postiže brzinu i do 23 čvora. Temeljno naoružanje predviđa ugradnju lake strojnice.

Posao u Grčkoj
U području namjenskih plovila, Greben je hrvatskoj Policiji isporučio više ophodnih brodova dvaju tipova izgrađenih od SOP-a: POB-24 i POB-13 (koji također nosi oznaku FPB-13). Prvi ima duljinu 24,6 m, širinu 6,2 m, gaz 1,7, a uz dva motora pojedinačne snage 1202 kW postiže brzinu od 30 čvorova. Potonji, POB-13, ima duljinu preko svega 14,35, širinu 4,2 m te istisninu 15 t. Uz ugrađenu pogonsku snagu od 2 x 336 kW postiže brzinu od 30 čvorova. Najnoviji je projekt policijskog ophodnog broda nastao za potrebe grčke Obalne straže. Plovila su namijenjena nadzoru granice uz potporu plovila B kategorije. Brod svojom izvedbom ispunjava najstrože uvjete klase za brze plovne jedinice i može ploviti pri stanju mora 6. Mediji navode da je ugovor o gradnji, opremanju i dostavi šest plovila potpisan u travnju 2014., a ukupna vrijednost iznosi 13,3 milijuna eura. Osnovne se brodograđevne značajke očituju u duljini od 24,7 m i širini 6 m. Pogonski sustav čine dva dizelska motora snage 1180 kW koja postižu najveću brzinu od 30 čvorova. Doseg plovidbe iznosi 400 NM, a autonomija deset dana. Brod ima poseban prostor za prihvat 25 unesrećenih osoba na moru. Opremljen je suvremenim navigacijskim i komunikacijskim uređajima te opremom za pronalazak i spašavanje utopljenika na moru. Posadu čini sedam članova.

Budući trendovi
Hrvatska brodograđevna tvrtka Aluminium WorkBoats (AWB), članica Letina grupe iz Čakovca, prisutna je na tržištu u segmentu plovila izgrađenih od aluminijske slitine. Tako se nude dva tipa brodica i jedan tip gumenjaka s tvrdim dnom duljine 8 m. Prva je u nizu brza ophodna brodica oznake Patrol 101 koja je isporučena bangladeškoj obalnoj straži, duljine 10,8 m, širine 3,56 m i gaza 0,76 m. Pogonjena dvama motorima, od kojih je svaki snage 275 kW, postiže najveću brzinu od 40 čvorova. Posadu čine dva člana, a plovilo prima osam dodatnih putnika. Drugi tip brodice nosi projektnu oznaku Patrol 760. Osnovne se brodograđevne značajke očituju u duljini od 7,66 m, širini 2,45 m, a najveća brzina iznosi 38 čvorova.
Najveći opseg plovila odnosno gumenjaka s tvrdim dnom izrađenih od SOP-a i namijenjenih potrebama vojno-policijskih snaga tržištu donosi tvrtka Ris Marine iz Zagreba. Duljina njezina najmanjeg gumenjaka iznosi 3,8 m, a najvećeg 8,5 m. Potonji se nudi u tzv. zatvorenoj inačici (s kabinom) te ima mogućnost ugradnje izvanbrodskih kao i unutarnjih motora.
Zaključak je sljedeći: budući bi trendovi u dizajniranju, razvoju i projektiranju borbenih i namjenskih plovila trebali pratiti svjetske, uz iznalaženje niša u kojima velike europske vojno-brodograđevne kompanije nisu prisutne ili se teško prilagođuju stalo rastućim zahtjevima samih naručitelja.

Maja PTIĆ GRŽELJ