Izaslanstvo Hrvatskog generalskog zbora predvođeno predsjednikom umirovljenim generalom zbora Pavlom Miljavcem posjetilo je 6. svibnja…
Hrvatski gardijski zbor
1. hrvatski gardijski zbor – 1. HGZ bio je počasna i zaštitna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske zadužena za izvršavanje protokolarnih zadaća, sigurnost predsjednika Republike, najviših dužnosnika i kao straža ispred nekih državnih institucija. Njegovi su pripadnici bili prepoznatljivi po povijesnim hrvatskim vojnim odorama.

Postrojba je ustrojena na temelju Zakona o obrani, u skladu sa Zapovijedi Predsjednika Republike o ustroju 1. hrvatskog gardijskog zbora od 25. veljače 1994. godine. Gardijski zbor činile su četiri bojne te 1. hrvatski gardijski zdrug kao zasebna najelitnija postrojba Oružanih snaga, borbena postrojba za izvršavanje najsloženijih i najzahtjevnijih zadaća u svim uvjetima.
Četiri su bojne bile:
– 1. gardijska počasna bojna – počasna postrojba za protokolarne zadaće, u povijesnim odorama
– 2. gardijska posadna bojna – zaštitna postrojba u vojnim odorama
– 3. gardijsko-mornaričko počasno posadna bojna, koja je funkcionirala kao počasno-zaštitna postrojba sa sjedištem na Brijunima
– 4. gardijska bojna posebne namjene; njezini su pripadnici pružali tjelesno osiguranje i nisu nosili odore nego odijela, te počasni vod motociklista. Unutar sastava Zbora, a za potrebe Sinjske alke, bio je ustrojen 4. konjički vod sa sjedištem u Sinju. Gardijski zbor imao je i vlastitu postrojbu Vojne policije.
1. hrvatski gardijski zdrug ustrojen je 18. travnja 1994. godine. Bio je sastavljen od specijalne postrojbe Ministarstva obrane Republike Hrvatske – Bojne Zrinski – te dijela specijalnih postrojbi Glavnog stožera Hrvatske vojske – Bojne Frankopan, Bojne ban Jelačić, Matija Vlačić, Ferdo Sučić i dijelova 8. lakojurišne brigade Vojne policije.
1. hrvatski gardijski zdrug činile su padobranska te oklopno-mehanizirana bojna, postrojba za elektronička djelovanja i helikopteri kao transportne letjelice. Imao je vrlo važnu napadnu ulogu u operacijama Cincar, Zima 94, Bljesak, Skok 2, Ljeto ’95, Oluja, Maestral i Južni potez.
Zdrug je do 2000. odgovarao izravno ministru obrane, odnosno predsjedniku i vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga, a zatim dolazi pod zapovjedništvo Glavnog stožera Oružanih snaga. Raspušten je u ožujku 2000. i priključen novoustrojenoj 350. vojnoobavještajnoj bojni i Bojni za specijalna djelovanja, a u kasnijem je preustroju ugašen.
Hrvoje Strukić