Krajem prošle godine u izdanju nakladničke kuće Despot infinitus objavljen je Veliki biografski leksikon hrvatskih generala i admirala od 1804. do 1918., čiji je autor umirovljeni brigadir Hrvatske vojske Boris Trnski

Leksikon od petstotinjak stranica obuhvaća životopise generala i admirala koji su rođeni u tadašnjim hrvatskim zemljama (Kraljevina Hrvatska i Slavonija, Kraljevina Dalmacija te Rijeka s okolicom). Autor je na njemu radio sedam godina. Na pitanje što ga je motiviralo na pisanje tako opsežnog leksikona odgovorio nam je: “Kao umirovljeni brigadir HV-a početkom 2018. pripremao sam se za predavanje u povodu dvjestote godišnjice rođenja generala Josipa Filipovića i tom prigodom uvidio da postoji velik broj istaknutih hrvatskih generala i admirala o kojima se u Hrvatskoj vrlo malo ili nimalo zna. Zbog toga sam počeo proučavati austrijske popise generala i admirala i uočio više od 400 prezimena u istraživanom razdoblju koja bi mogla biti hrvatskog podrijetla. To me je motiviralo da završim istraživanje, koje se oduljilo. Trebao sam pregledati iznimno velik broj izvora iz austrijskih leksikona, novina i časopisa, za što je trebalo puno vremena. Budući da je ova tema u Hrvatskoj gotovo neistražena, a vrlo važna, jer dokazuje iznimnu hrvatsku ratnu tradiciju, smatrao sam da bi bilo potrebno završiti istraživanje i dobivene podatke pretvoriti u knjigu.”

Najbolja europska vojska

Broj hrvatskih generala i admirala koje autor obrađuje iznosi 401. Od toga je 378 generala i 23 admirala. Uz tekst o svakom pridodani su, ako su sačuvani, slika, fotografija ili poprsje te grb, a na kraju svake biografije navedeni su korišteni izvori. Uvjerljivo najviše podataka korištenih u istraživanju dobiveno je iz austrijskog vojnog i civilnog tiska, a korišteni su i ostali austrijski te hrvatski i njemački izvori. Očekivano, gotovo svi hrvatski admirali rođeni su ili potječu s primorskog područja Habsburške Monarhije, a najviše hrvatskih generala, njih stotinjak, rođeno je ili je podrijetlom s područja današnje Ličko-senjske županije, dok ih je šezdesetak s područja današnje Sisačko-moslavačke županije. Tek manji broj njih rođen je izvan tadašnje Hrvatske vojne granice, koja se prostirala od Jadranskog mora do Zemuna. Upravo taj obrambeni prostor, koji je služio za zaštitu krunskih zemalja Austrijskog Carstva, stvarao je nekoliko stoljeća vrsne ratnike i vojskovođe. U njoj su svi muškarci od 18 do 60 godina bili vojni obveznici. Dok je zapadna Europa u nekim navratima mogla predahnuti od ratova, u Vojnoj granici vojnici su morali biti spremni na sukob s Osmanlijama ili na poziv Beča sudjelovati u ratovima europskih zemalja. Ona je u biti stvarala najbolju europsku vojsku onog vremena, koju su većinom činili Hrvati.

Obnašanje najviših vojnih dužnosti

Za početnu godinu istraživanja odabrana je 1804., kao početna godina Austrijskog Carstva, a završava 1918. godinom, odnosno nestankom Austro-Ugarske Monarhije. Trnski navodi još jedan razlog zašto uzima 1804. za početak istraživanja. Do druge polovine XVIII. i početka XIX. stoljeća generalski i admiralski činovi u pravilu su dodjeljivani visokom plemstvu. No, od 1804. časnici u Monarhiji imali su gotovo jednake uvjete za dodjelu generalskih odnosno admiralskih činova s obzirom na to da su im otad pretežito dodjeljivani zahvaljujući zaslugama na bojnom polju. Treba istaknuti da niti jedan hrvatski general ili admiral nije stekao najviši čin, a da tijekom vojne karijere nije sudjelovao u nekom ratu. Pitali smo autora koja su otkrića tijekom sedmogodišnjeg rada prema njegovu sudu najvažnija. “Najupečatljivije mi je bilo prvo otkriće toliko velikog broja hrvatskih generala i admirala u samo 114 godina i činjenica da je njih u austrijskoj i austrougarskoj vojsci bilo oko deset posto, a na hrvatskom ozemlju živjelo je samo 6,46 posto stanovništva. Osim toga, iznenadila me činjenica da su čak 64 hrvatska admirala i generala stekla činove koji su omogućavali obnašanje najviših vojnih dužnosti (načelnik glavnog stožera, ministar rata, zapovjednik armije i glavni inspektor vojske). Općenito uzevši, najveće mi je otkriće bilo hrvatsko domoljublje, na koje se nailazi u gotovo svih hrvatskih generala i admirala. Oni su koristili svaku prigodu u kojoj bi isticali svoje hrvatsko podrijetlo te veliku ljubav i poštovanje prema rodnom kraju”, naglašava Trnski.

Prvi vojnici na svijetu

Na pitanje koje bi događaje iz hrvatske vojne povijesti istraživanog razdoblja istaknuo, autor je odgovorio da su u napoleonskim ratovima hrvatski vojnici iskazali posebnu hrabrost, vještinu i odanost, a zbog nesretnih okolnosti čak su se u nekim bitkama nalazili na suprotstavljenim stranama. Napoleon Bonaparte je hrvatskim ratnicima koji su za njega ratovali izjavio: “Hrvati, vi ste prvi vojnici na svijetu!” Iduća prilika u kojoj su se istaknuli hrvatski vojnici jesu revolucionarne 1848. i 1849., kad Beč nije pao u pobunjeničke ruke zahvaljujući vojsci pod zapovjedništvom bana i generala Josipa Jelačića. Trnski ističe i uspješno planiranu i izvedenu operaciju zaposjedanja Bosne i Hercegovine 1878., koju su realizirali hrvatski generali, te hrabrost i požrtvovnost hrvatskih vojnika tijekom Prvog svjetskog rata, posebice u području Galicije i Bukovine, gdje ih je poginulo više od sto tisuća. Upravo potonjem događaju Trnski je posvetio svoju zadnju knjigu, pod naslovom Hrvatski generali i ratnici u Galiciji i Bukovini. Upravo je završava, a trebala bi biti tiskana krajem ove ili početkom sljedeće godine. “U knjizi će biti istraženo službovanje hrvatskih generala, ali i ratovanje hrvatskih ratnika u Galiciji i Bukovini, posebice tijekom Prvog svjetskog rata. Nakon toga počinjem istraživati hrvatske generale i admirale do 1804., čime bih završio ovu temu s 1918. godinom”, zaključuje Trnski.

---

ISTAKNUTI HRVATSKI GENERALI

Svetozar Borojević (Slika 1) bio je najistaknutiji austrougarski vojskovođa i jedan od najistaknutijih zapovjednika u Prvom svjetskom ratu. Uspješno je zapovijedao skupinom armija u kojoj je bilo oko pola milijuna vojnika. Zbog toga je promaknut u čin feldmaršala, najviši čin u austrougarskoj vojsci, u koji su prije njega promicani samo pripadnici najvišeg austrijskog plemstva.

Slika 1. General Svetozar Borojević

 

Jedan od najpoznatijih i najuspješnijih austrijskih generala tijekom revolucionarnih 1848. i 1849. bio je ban Josip Jelačić (Slika 2). On je na čelu hrvatske vojske spasio Beč od revolucionara, a nakon toga uspješno zapovijedao korpusom te južnom armijom u borbama protiv mađarskih revolucionara. Uz generale Radetzkog i Windisch-Graetza bio je najpoznatiji vojskovođa tog razdoblja.

Slika 2. General i ban Josip Jelačić

 

Najkompletniji hrvatski general bio je Antun Čorić (Slika 3). U vrijeme revolucije 1848. zapovijedao je obranom Beča, a nakon toga bio je zapovjednik korpusa u ratu. Čak tri i pol godine obnašao je dužnost ministra rata, a nakon toga bio je zapovjednik armije.

Slika 3 – General Antun Čorić

Malo je poznato da je hrvatski admiral bio zapovjednik austrougarske ratne mornarice tijekom Prvog svjetskog rata. Bio je to Maksimilijan Njegovan (Slika 4).

Slika 4. Admiral Maksimilijan Njegovan

Od 1912. pa sve do kraja Prvog svjetskog rata zapovjednik Odjela zračnih brodova bio je general Milan Uzelac (Slika 5). On je u to doba u stvarnosti obnašao dužnost zapovjednika austrougarskog ratnog zrakoplovstva.

Slika 5. General Milan Uzelac

 

---

Tekst: Hrvoje Lončarević; Foto: Jasenka Kranjčević, Tomislav Brandt