Igor Tonkli 1973. – 1991.

Za one koji upravo završavaju srednju školu često vjerujemo kako su još dječaci. Ali bila je 1991. godina, i bilo je to vrijeme u kojem je na leđa dječaka pao golem teret

Svaki predmet u Stalnom postavu Muzeja Domovinskog rata Karlovac-Turanj ima razlog zašto je tamo. Svaki pričom koju nosi govori o Domovinskom ratu, ali i određenom događaju, čovjeku, imenu, životu, o ljudskoj sudbini u koju se taj rat umiješao. Zbog toga su u Muzeju Domovinskog rata u Karlovcu izloženi i predmeti koji pripo-vijedaju životnu priču Igora Tonklija. Za one koji upravo završavaju srednju školu često vjerujemo kako su još dječaci. Ali bila je 1991. godina, i bilo je to vrijeme u kojem je na leđa dječaka pao golem teret.  Igor Tonkli je u veljači 1991. napunio 18. Mjesec dana kasnije Hrvatskom je odjeknuo Krvavi Uskrs. Mnogi su tada još uvijek vjerovali kako će se sve ipak nekako riješiti, kako su Plitvice dovoljno daleko od njih, kako rata neće biti. Igor je bio maturant Školskog metalskog centra u Karlovcu.

Igorovi predmeti koje je njegov otac darovao Muzeju

U svibnju 1991. maturanti 4. F razreda – Igor Tonkli, Marin Povrženić, Branko Goršćak, Marijan Furač, Anđelko Belavić i Robert Rimac – spremali su se za maturijadu. Simbolično se oprostiti od djetinjstva i ući u svijet odraslosti, tome maturijade služe. Oni su htjeli za tu večer napraviti nešto posebno. I napravili su. Njih šestorica obojili su svoje traperice u boje hrvatske zastave i na nogavicu stavili hrvatski grb. Na bijele majice otisnuli su crtež kornjače koja naskakuje na borbenu kacigu JNA s crvenom petokrakom. Ispod je pisalo Fuck The Army. Na desnom rukavu majice bilo je napisano 4. F, na lijevom hrvatski grb. Netko od njih ponio je i hrvatsku zastavu sakrivenu ispod majice. Tako odjeveni 15. svibnja 1991. došli su na maturijadu koja se održavala u karlovačkom Domu koji je još uvijek nosio naziv po JNA. Stražari i ročnici, dežurni vojnici JNA kraj kojih su ušli na prvu nisu uočili problem. Jesu kasnije, onda kada je u dvorani već bila razvijena hrvatska zastava. Nastala je gužva, ročnici su pozvali starješine i zabava je prekinuta, a problematični maturanti poslije su privedeni i ispitivani. Ubrzo poslije toga Igor je dobio poziv da služi vojni rok u JNA. Roditelji su se snašli, nabavili su potvrdu da se upisao na fakultet pa tako Igor nije otišao u JNA, ali se zato u kolovozu 1991. pridružio Zboru narodne garde, 2. satniji 1. bojne 110. brigade. Niti četiri mjeseca kasnije, 22. prosinca, na položaju ispred Hotela California geler ga je pogodio u vrat. Pokušavali su sve, ali Igor je do bolnice iskrvario.

Rat je prošao. Na mjestu nekadašnjeg Hotela California izgrađen je karlovački Muzej Domovinskog rata. Jednoga dana u njega je došao Igorov otac želeći neke predmete poginulog sina pokloniti Muzeju. Ružica Stjepanović, viša kustosica na Odjelu suvremene povijesti Muzeja grada Karlovca i autorica koncepcije stalnog postava izložbe u Muzeju Domovinskog rata, sjeća se tog dana: “Otac mi je donio Igorovu odjeću s maturijade, i maskirnu vojnu odoru u kojoj je poginuo. Na odori se točno vidi mjesto na vratu gdje je odora pocijepana, gdje ga je pogodio geler granate. Sve je to bilo lijepo složeno, i pružajući mi, tata je rekao: ‘Ja sam to sve izvadio iz ormara, ali nisam mogao ispeglati.’ Kad je on to izgovorio, ja sam bila gotova. I sad, ovoga časa, dok govorim o tome ponovno mogu plakati.” U dvjema staklenim vitrinama u Muzeju Domovinskog rata na Turnju, gotovo na istom mjestu gdje je Igor Tonkli poginuo, danas su izložene njegove traperice i majica s maturijade, i posljednje što je u životu odjenuo – gelerom raskidana maskirna ZNG odora. Od jedne do druge prošlo je tek sedam mjeseci. Igor je bio dječak. Ali… bila je 1991.

Tekst i foto  Lada Puljizević