Bjelovarski muzejski projekt Stalni postav Domovinskog rata kojim upravlja Društvo za očuvanje hrvatske vojne tradicije obilježio je u siječnju 2020. prvu godinu svojeg postojanja. Službenog

No, kad se priđe bliže i kad se pažljivije osluhne, čovjek shvati kako je desetljećima unatrag taj Stalni postav Domovinskog rata postojao i rastao – tad kao ideja, kao želja, kao nužnost…zapravo, kao san koji je sanjala grupica entuzijasta okupljenih oko Društva. Po ljubavi i interesu predani odorolozi, faleristi, heraldičari, veksilolozi u životnoj su svakodnevici ljudi različitih profesija, različitih generacija, mnogi su sudionici Domovinskog rata, a Marin Sabolović predsjednik je Društva i voditelj Stalnog muzejskog postava Domovinskog rata.

Marin Sabolović, magistar je primijenjene geografije, dobitnik nagrade rektora Sveučilišta u Zadru za iznimna studentska postignuća, član programskih odbora znanstveno-stručnih skupova Semiologija obrambenog Domovinskog rata (2013.), Vojno-geografski aspekti obrambenog Domovinskog rata (2014.), Simbol, identitet i Domovinski rat (2014.), doktorand je na poslijediplomskom doktorskom studiju znanstvenih polja geografije i povijesti na Sveučilištu u Zadru, autor je znanstvenih radova na temu Domovinskog rata, urednik zbornika radova, autor je knjige Odoroslovlje hrvatskih oružanih formacija 1990.-1996. (2015.) Početkom veljače 2020. Predsjednica RH odlikovala ga je Redom hrvatskog pletera za zasluge u promicanju vrijednosti i digniteta Domovinskog rata.

Marin Sabolović rođen je 1989. godine.

Rata se ne sjeća. Sjeća se, kaže, pjesama koje su se ranih devedesetih puštale, sjeća se odlaska tate koji je od 1991. bio u policiji, sjeća se da su ga s vremenom sve više zanimale teme vezane uz Domovinski rat i privlačili forumi kolekcionara, tad uglavnom puno starijih od njega, od kojih je u počecima saznavao i učio. Tata se iz rata vratio, život se nastavio, a onda ”za odličan uspjeh na maturi tata mi je poklonio malu zbirku od 150 oznaka postrojbi iz Domovinskog rata s područja Bjelovara. Eto, netko želi motor, netko mobitel, netko auto, a ja sam želio oznake. I tako je za mene krenulo ovo o čemu sada razgovaramo.”

I sve se dalje u ovoj priči slaže kao da je negdje davno bila zapisana, kao da ima neki svoj viši smisao pa nikako nego baš ovako nije ni mogla ispasti. Marin Sabolović kreće u smjeru kolekcionarskog interesa prema vojnim odorama, zbližava se s kolekcionarima i braniteljima okupljenim u Društvu, istraživanje vojnih odora iz Domovinskog rata prirodno dovodi do knjige koju je o tome napisao, a uzajamno dijeljena kolekcionarska strast i upornost dovode do ideje da naprave muzej. Grad podržava inicijativu pa im ustupa prostor, a članovi Društva ga zatim godinu dana zajednički osposobljavaju: svakog dana poslije poslova koje inače rade pa do duboko u noć gletaju, kreče, ruše, pregrađuju, očajavaju pa se opet ne daju, vare, buše. ”Nismo imali novca za radnike pa smo sve radili sami, zajedno,” govori Marin Sabolović koji i danas volonterski radi u muzeju, jednako kao i svi drugi uključeni u njegovo stvaranje i rad.

Utočište za branitelje 

Stalni postav Domovinskog rata obuhvaća gotovo 400 predmeta obrađenih i izloženih po suvremenim muzejskim standardima, a izloženi eksponati skupljani su na različite načine – neki su deponirani kao kolekcionarske zbirke, neki su donirani, neki kupljeni. I opet, kao da bljesne trag nekog višeg smisla dok Sabolović objašnjava: ”Hrvatski branitelji žive teško i bilo je slučajeva da netko ima bolesnu ženu, bolesno dijete pa kaže ‘ajde molim vas, otkupite nešto od mene’, od njegovih osobnih predmeta iz rata. I otkupimo, ponekad i po većoj cijeni nego što bi mogla biti – ali sve to se veže jedno za drugo, sve to ima nekog smisla. Jer, nije uloga ovog muzeja samo smišljati kako će što jeftinije i povoljnije doći do izložaka, nama je važno i da ti branitelji znaju da kod nas imaju nekakvo utočište.”

Postav je osmišljen u trima tematskim cjelinama od kojih prva obuhvaća događaje koji su prethodili Domovinskom ratu i policiju kao prvu hrvatsku oružanu formaciju. Prve glasačke kutije, predmeti vezani uz utakmicu Dinamo-Crvena zvezda, danas iznimno rijetke odore policije iz 1990. Druga tematska cjelina uključuje radne i ratne odore, opremu i oznake, a treći dio postava izlaže predmete hrvatskih branitelja koji su neposredno sudjelovali na ratištima širom Hrvatske. Svaka izložena, rafalima iskidana odora, zlatni lančići, okrvavljena zaštitna kapa tenkista pripovijeda o smakovima svjetova ili čudima koja su se ljudima događala.

Za one koje nosi strast, ljubav i želja da sačuvaju priče i istinu Domovinskog rata posla je još puno. Ne odustaju. Planiraju proširiti muzej, dalje prikupljati predmete, istraživati, povući sredstva iz Europskih fondova.

Za kraj, zvone riječi kojima nas Sabolović ispraća: ”Mislim da smo na području Bjelovara uspjeli dići Domovinski rat na jednu višu razinu. Ljudi se opet osjećaju važnim, osjećaju da su njihovi predmeti bitni. Kao da smo im pomogli opet zapaliti iskru onog što su bili, a zaboravili. To nije bila naša primarna ideja, ali ona je sad činjenica, nuspojava onog što smo pokrenuli. Branitelji sada dolaze redovito, sa svih strana i u sve većem broju pa se tako rađaju ideje nekih novih, budućih projekata.”

---

Poziv za donaciju predmeta

Pozivamo branitelje da se jave, da doniraju predmete iz rata koji će biti izloženi u Stalnom postavu Domovinskog rata, i da – što je posebno vrijedno – uz predmete ispričaju svoje priče, sjećanja na ratne događaje kojima su svjedočili. Tek na takav način istinu prošlosti spašavamo od zaborava i čuvamo za budućnost. Adresa postava je Trg Stjepana Radića 9 (ulaz u Nazorovoj), Bjelovar.

e-mail: info@dohvt-muzejdomovinskograta.hr

Lada Puljizević

foto: Mladen Čobanović