Planom vojnog proračuna SAD-a za 2005. za kupovinu naoružanja i vojne opreme predviđeno je 74,9 milijarde USD ili 18,61% od ukupnih izdataka.To je smanjenje u odnosu na prethodne dvije godine, ali se već u idućem srednjoročnom razdoblju predviđa porast izdataka za nabavu, iduće godine 79 mlrd. USD pa sve do 106 milrd. USD (izraženo u cijenama iz 2005.) koliko bi trebalo izdvajati u 2009.

Iznos koji SAD izdvajaju za nabavu novog naoružanja i vojne opreme nema premca ni bližeg konkurenta u svijetu. Superiornost i sposobnost djelovanja oružanih snaga SAD-a diljem svijeta rezultat je ukupnih investicijskih ulaganja u oružane snage, odnosno ulaganja u znanstveno-istraživački rad i proizvodnju. Ilustrativan je podatak o jazu između vojnih izdvajanja SAD-a i drugih najrazvijenijih zemalja svijeta, Japan je 2003. bio druga zemlja po visini vojnih izdataka, ali je sa ukupnim proračunom od 46,9 milijarde USD činio samo 62% američkog programa nabave. Iako su danas visoki, vojni izdaci za nabavu su u poslijeratnom razdoblju dosegli vrhunac u doba Korejskog rata (1952.g.) – 212 milijardi USD, u doba vijetnamskog rata iznosili su 117 mlrd. USD, a na vrhuncu hladnog rata u doba predsjednika Reagana (1984.g.) 146 mlrd. USD.
U planiranju izdataka za nabavu administracija predsjednika Busha je većim dijelom nastavila započete programe prošle administracije dok je samo nekoliko projekata otkazano. Projekcije Ureda za proračun američkog Kongresa (CBO) koje se odnose na planove modernizacije predviđaju dugoročni porast izdataka za nabave koji bi od 2010. od 2020. trebali u prosjeku iznositi 110 do 135 mlrd. USD (izraženo u stalnim USD iz 2005.). Prema istom izvoru vrhunac izdataka za investicije koje u terminologiji CBO izražavaju izdatake za nabavu, te istraživanje i razvoj trebao bi nastupiti 2013. s ukupnim iznosom od 191 mlrd.USD. Međutim, analitičari procjenjuju da je ciljeve modernizacije moguće postići i uz manja financijska ulaganja, odnosno da je modernizaciju moguće provesti i na druge načine. Na metodološkoj razini postoje tri načina na koja se može provesti modernizacija.
Prvo, zamjena borbenih sustava tekuće generacije (kao što su borbeni avioni F-15 i F-16 na primjer) s novom generacijom (F/A-22 i JSF, primjerice) koja će donijeti dramatičan napredak u mogućnostima, ali uz znatno veću cijenu.
Drugo, zamjena borbenih sustava tekuće generacije s najnovijim inačicama istih sustava (npr. zamjena F-16 A/B s inačicom Block 50/60). Najnovije inačice starih borbenih sustava često imaju znatno unaprijeđene spososbnosti, a njihova cijena je znatno niža od borbenih sustava iduće generacije. Procjenjuje se da se za cijenu jednog budućeg aviona F-35 JSF (Joint Strike Fighter) mogu dobiti dva F-16, najnovije inačice.
Treće, modernizacija oružanih sustava tekuće generacije novom elektronikom i drugom opremom kako bi im se produžio životni vijek. Troškovi modernizacije i modifikacija variraju od slučaja do slučaja i ovise o opsegu provedenih promjena, ali su ipak znatno niži od cijene novih generacija.

Plan administracije u pogledu modernizacije i plana nabave uključuje mješavinu spomenutih pristupa, što se najbolje ilustrira na primjeru otkazivanja projekta helikoptera Comanche. Kopnena vojska je predložila, a Kongres prihvatio prijedlog da se obustavi projekt nove generacije lakog izvidničko – jurišnog helikoptera, čiji je razvoj trajao gotovo 21 godinu, i u koji je dosad utrošeno 6,9 mlrd. USD. Prema prvom prijedlogu vojnog proračuna na pozicijama programa Comanche bilo je osigurano 1,24 mlrd. USD. Međutim, nakon otkazivanja projekta sredstva za 2005.g. ali i ostale godine su preusmjerena. Kopnena vojska ih namjerava upotrijebiti za kupovinu gotovo 370 novih izvidničkih helikoptera kojima će zamijeniti tip Kiowa Warrior, kao i 300 novih, lakih višenamjenskih letjelica za zamjenu umirovljenih UH-1H itd.

Program nabave za 2005.
Sredstva vojnog proračuna namijenjena nabavi podijeljena su između kopnene vojske (11,7 mlrd. USD), mornarice (27,71 mlrd. USD) zrakoplovstva (32,56 mlrd. USD). Na ostalo otpada 2,9 mlrd USD. Iz podataka je vidljiva važnost kapitalne opremljenost zrakoplovstva i mornarice u odnosu na kopnenu vojsku, što može biti posljedica dva faktora. Prvo, vremenska neujednačenost uvođenja novih borbenih sustava za pojedine grane vojske može uzrokovati privremenu neuravnoteženost strukture izdataka za nabavu. I drugo, po svojoj prirodi zrakoplovstvo i mornarica su dio oružanih snaga s iznadprosječnim kapitalnim udjelom, za raziku od kopnene vojske gdje je znatno prisutniji ljudski rad, odnosno broj vojnika. U strukturi nabave za 2005. dominiraju zrakoplovi na čiju se nabavku namjerava utrošiti 23,73 mlrd. USD, brodovi 9,96 mlrd. USD, na streljivo i projektile 9,68 mlrd. USD itd.

Zrakoplovstvo
Plan financiranja ratnog zrakoplovstva SAD-a predviđa 32,6 mlrd. USD za nabavu i 21,1 mlrd. USD za aktivnosti istraživanja i razvoja. Dugoročni planovi predviđaju porast investicija od 54 mlrd. u 2005. na 59 mlrd USD u 2009., a projekcije Ureda za proračun američkog Kongresa (CBO) govore o prosječnom godišnjem investicijskom proračunu od 68 milijardi USD godišnje od 2010. do 2022. Dugoročno kretanja proračuna zrakoplovstva uvelike ovisi o statusu nekoliko projekata: projektu razvoja Joint Strike Fighter (JSF) i eventualnoj proizvodnji 110 aviona godišnje, programu zamjene tankera KC-135 kombinacijom leasinga 100 zrakoplova i klasične kupovine. Znatan utjecaj imat će razvoj i inicijalna proizvodnja dva tipa jurišnih zrakoplova s većim dometom od sadašnje generacije kao i kontinuirani razvoj borbene letjelice bez ljudske posade čija se uporaba očekuje 2011.
Najvažniji projekt zrakoplovstva u 2004. je nabava borbenog aviona F/A-22 namijenjenog uspostavljanju i održavanju prevlasti u zračnom prostoru, planom za 2005. je predviđena kupovina 24 aviona u vrijednosti 4,16 mlrd USD uz još 564,5 milijuna USD namijenjenih daljnjem razvoju. Prema postojećim planovima zrakoplovstvo namjerava nabaviti 278 aviona F/A-22 u ukupnom iznosu od 72 mlrd. USD, iako će konačan broj ovisiti o sposobnosti zrakoplovstva da tendenciju rasta cijena programa drži pod kontrolom kao i o rezultatima revizije programa koji je u tijeku.

U idućoj godini zrakoplovstvo namjerava uložiti 3,84 mlrd. USD u kupovinu 14 transportnih aviona C-17 interkontinentalnog dometa i 200 mil. USD u daljnja istraživanja. Dosad je ratno zrakoplovstvo kupilo 138 C-17 Globemaster. Iako je prvobitni plan bila nabava ukupno 210 zrakoplova, taj broj je reduciran na 120, kasnije povećan za još 60, te se ukupni troškovi programa procjenjuju na 60 mlrd. USD.
F-35 Joint Strike Fighter je projekt nove generacije borbenog aviona kojim će biti opremljeno ratno zrakoplovstvo, marinski korpus, mornarica, a planira se i značajan izvozni uspjeh. U konačnici F-35 će zamijeniti više aviona kao što su F-16, AV-8, F/A-18 itd. Prijedlog investicijskog proračuna obuhvaća 4,571 mlrd. USD za istraživanja i razvoj koji je podjednako podijeljen između zrakoplovstva i mornarice. Iako je predsjednik Bush prvobitno izrazio sumnju u opravdanost odluke o istovremenom financiranju tri projekta aviona (F-22, F-35 i F-18 E/F) usvojena je odluka o nastavku projekta i planirana proizvodnja 2457 aviona JSF čije će vrijednost vjerojatno premašiti 200 mlrd. USD.
Za 2005. planirana je nabavka tri vrste bespilotinih letjelica: Global Hawk – 4 komada (359,7 milijuna USD), Predator – 9 primjeraka (146,6 mil. USD), Shadow 4 primjerka (42 mil. USD). Međutim, većina financijskih sredstava za bespilotne letjelice nalazi se na pozicijama istraživanja i razvoja (Global Hawk – 336,2 mil. USD, projekt J-UCAS – 710,4 mil. USD). Vojska SAD-a razvija obitelj bespilotnih letjelica kako bi zadovoljila taktičke izvidničke potrebe i u tu svrhu planira se u 2005. potrošiti 1,973 mlrd. USD, od čega 609,3 milijuna USD za nabavu i 1,364 mlrd. za daljnja istraživanja i razvoj.

Kopnena vojska
Proračunski zahtjev američke kopnene vojske za 2005. iznosi 11,7 mlrd. USD za nabavu i još 10,4 mlrd. za aktivnosti istraživanja i razvoja. Plan investicija od 2005. do 2009. iznosi u prosjeku 23 mlrd. USD, s napomenom da je zadnjim izmjenama plana koji obuhvaća razdoblje od 2009. došlo do pada ukupnih financijskih sredstava namijenjenim nabavama sa 73 mlrd. USD na 68 mlrd. USD, u korist aktivnosti istraživanja i razvoja čiji se srednjoročni proračun povećao za 5 mlrd. USD. Najvažniji programi nabave za 2005. su helikopteri Longow Apache, obitelj oklopnih vozila FCS (Future Combat System), oklopno vozilo Stryker, helikopteri UH-60 Blackhawk, dok je najvažniji razvojni program kopnene vojske, helikopter Comanche, otkazan.
Trenutačno najvažniji helikopterski program je Longbow Apache, naoružan radarski vođenim projektilima Hellfire i radarom na kontrolu paljbe montiranim na jarbolu iznad rotora. Plan je u 2005. nabaviti 19 helikoptera ukupne vrijednosti 555 milijuna USD, kao i provedba plana modernizacije postojeće flote letjelica.

Pojedinačno najvažniji projekt kopnene vojske je FSC ili “budući borbeni sustav” u sklopu kojega se razvija porodica borbenih vozila i drugih sustava kojima se namjeravaju opremiti “buduće snage”, od 2010. Od tih snaga se očekuje da budu pokretljivije, ubojitije i povećane izdržljivosti na bojištu. Program je u fazi istraživanja i razvoja, a planom financiranja predviđa se ulaganje 3,198 mlrd. USD. Nakon mnogih zemalja i SAD su pojačanim tempom započele s uvođenjem oklopnih vozila na kotačima. Stryker je vozilo pogonske konfiguracije 8×8, maksimalne brzine oko 100 km/h, dometa 312 milja itd. Postoje brojne verzije vozila kao što su ona za izviđanje, protutenkovska, naoružana vođenim projektilima, Stryker kao medicinsko vozilo itd. Planom proračuna za 2005. planira se nastavak proizvodnje (2004. – 306 komada) s 310 komada u iznosu od 905,1 milijuna USD. Smatra se da je Stryker vozilo bitan doprinos transformaciji oružanih snaga jer omogućava povećanu mobilnost, ubojitost, fleksibilnost snaga itd.
Programom modernizacije tenkova M1 Abrams predviđeno je dovođenje 67 tenkova na novi standard M1A2 SEP (System Enhacement Program) u ukupnom iznosu za 2005. od 292 mil. USD. Poboljšanja SEP varijante tenka M1A2 predviđaju unapređenje oklopne zaštite, 120 mm top, zapovjednikov neovisni termalni vizir, unaprijeđenu zapovjednikovu borbenu stanicu, digitaliziranu komunikaciju, biološko kemijsku zaštitu itd. Kao za osnovni borbeni tenk, tako za osnovno borbeno vozilo pješaštva nije predviđena proizvodnja novih primjeraka već samo modernizacija postojećih. Za modernizaciju prve i druge generacije na standard M2A2 kao i na noviju M2A3 verziju predviđeno je 71,4 milijuna USD.
Od ostalih važnih programa koji su ušli u plan proizvodnje za iduću godinu spominju se: porodica taktičih vozila srednje veličine (kamioni nosivosti 2,5 tona i 4×4 konfiguracije – 505,7 mil. USD), visokomobilno i višenamjensko vozilo HMMWW u više varijanti (predviđa se proizvodnja 2431 vozila u iznosu od 303,7 mil. USD), sustav HIMARS (High Mobility Artiller Rocket System) kao zamjena za višecjevni bacač raketa MLRS (nabavka 37 vozila i 1026 projektila), Javelin protivtenkovski prenosivi projektil (1038 projektila za 117,8 mil. USD) itd.

Mornarica
Od ukupnog obrambenog proračuna na mornaricu se odnosi 27,7 mlrd. USD za nabavu i još 16,3 za aktivnosti istraživanja i razvoja. Projekcije izdataka na temelju FYDP (Future Years Defense Programs) predviđaju rast izdataka do 64 mlrd. USD 2010. i potom njihov pad na 35 mlrd. USD godišnje do 2022. Iz ovih podataka je vidljivo da u idućem srednjoročnom i duogoročnom razdoblju slijedi veliki investicijski ciklus zamjena starih i uvođenje novih borbenih jedinica (razarača, krstarica, nosača zrakoplova). Prema planovima ratna mornarica namjerava ne samo modernizirati, već i povećati flotu sa 295 na 375 brodova do 2023. Najveći dio povećanja odnosi se na površinsku flotu. Danas se snage satoje od 104 krstarice, razarača i fregate. Do 2022.g. planovi predviđaju sastav od 164 plovne jedinice, uključujući 56 obalnih borbenih brodova (LCS – Littoral Combat Ship). LCS su brza, malena plovila dizajnirana da omoguće pristup i djelovanje ratne mornarice na obalnim područjima nepogodnim za samostalno djelovanje velikih jedinica. Dugoročni planovi mornarice predviđaju kupovinu 24 nova razarača DD(X) od 2005., 24 nove krstarice s napomenom da niti broj, niti vremenski raspored nabave nije konačan ili fiksan.
U 2005. počet će gradnja prvog razarača nove klase DD(X) za koji je u proračunu predviđeno 1,45 mlrd. USD. Za razliku od klase DDG-51 Arleigh Burke koji je bio primarno fokusiran na zračnu zaštitu nova klasa se ubraja u višenamjeske plovne jedinice sa znatnim mogućnostima napada ciljeva na kopnu. Kako bi se osigurala efikasnost djelovanja u obalnim područjima DD(X) će imati značajno smanjeni odraz u svim dijelovima spektra, te aktivne i pasivne sustave zaštite. Dio tehnologije koja se razvija u sklopu tog programa biti će iskorišten u projektima nove krstarice CG(X) i LCS-a. Puni proizvodni tempo namjerava se postići do 2009. s tri broda godišnje. Zanimljivo je spomenuti da će prvi brod iz te klase biti kupljen sredstvima na pozicijama istraživanja i razvoja (RD&T).
Istodobno s početkom proizvodnje razrača DD(X) nastavlja se proizodnja modernizirane verzije razarača DDG-51 koji je primarno namijenjen djelovanju u sklopu borbenih skupina oko nosača zrakoplova, odnosno drugih borbenih skupina površinskih brodova. Za izgradnju tri razarača predviđeno je 3,445 milijarde USD kao i 147 milijuna USD za istraživanje i razvoj. Prema trenutačnim planovima to su posljednje tri jedinice te klase koje se namjeravaju proizvesti. Zakonom o vojnom proračunu za 2005. američki Kongres inzistira na ubrzanju projekta modernizacije te klase brodova i zahtijeva od ministra mornarice da specifira elemente programa modernizacije koji će pridonijeti smanjenju posade te klase brodova.
Iduće godine trebala bi početi gradnja i prvog broda iz nove klase LCS (obalni borbeni brod). LCS se fokusira na vrste prijetnji s kojima se suočavaju brodovi u obalnim djelovanjima kao što su mine, dizelske podmornice i napadi malih brodova. Gradnja prvog broda financirat će se s 352 milijuna USD.
Skoro jedna milijarda USD (976 milijuna) namijenjena je gradnji sedmog broda u klasi LPD-17. San Antonio, amfibijski transportni brod – dok je zamjena za 41 brod u četiri klase. LPD-17 je dizajniran tako da smanji troškove održavanja i operativnog djelovanja uz istodobno poboljšanje perfomansi. Primijenjene metode sistemskog inženjeringa dovele su do smanjenja troškova životnog ciklusa i usavršavanja koja uključuju jarbole od kompozitnih materijala, napredne senzore, sustave zapovijedanja, računalne potpore itd. Ta klasa brodova može ukrcati, prevesti i omogućiti iskrcavanje elementima marinskog korpusa u helikopterima, lebdjelicama, i drugim plovilima.
Gradnja nove klase podmornica “Virginia” u novom proračunu financirat će se s 2,5 mlrd. USD. Dugoročni planovi opremanja trenutačno predviđaju nabavu 30 podmornica SSN-774 Virginia u ukupnom iznosu od oko 82 mlrd. USD. Do 2008. planira se nabava jedne podmornice godišnje, a nakon toga bi se godišnje nabavljalo dvije podmornice. Od podmorničkih programa u tijeku je proces konverzije i prenaoružavanja četiri podmornice naoružane interkontinentalnim balističkim projektilima Trident. Obavit će se uklanjanje tih projektila i opremanje krstarećim projektilima Tomahawk (svaka podmornica će biti opremljena sa 150 Tomahawka). Program konverzije zaustavio je njihovo planirano umirovljenje, odnosno raspremu. Taj projekt će se tijekom 2005. financirati sa 658,4 milijuna USD.
Zrakoplovna komponenta ratne mornarice će tijekom 2005. financirati nabavu 42 aviona F/A-18E/F u ukupnom iznosu od gotovo 3 milijarde USD. Riječ je o usavršenom avionu koji je namijenjen zamjeni poznatog lovačkog aviona F-14 Tomcat. F/A-18E/F je namijenjen za obavljanje cijelog spektra zadaća: nanošenje udara, presretanje, bliska zračna potpora, pratnja i zračna obrana flote. Tijekom 2005. s 248 milijuna USD financirat će se nabava dva aviona E-2C Hawkeye za radarski nadzor flote oko nosača.

Zaključak
Američke oružane snage ulaze u novi investicijski ciklus, odnosno modernizaciju znatnog dijela vitalnih oružanih sustava. Financijska sredstva namijenjana nabavi pokazuju višegodišnji trend rasta, a planovi za iduću godinu potvrđuju taj trend. Analiza izdataka po fazama procesa RDT&E (istraživanje i razvoj) indicira koncentraciju sredstava u fazi izrade prototipova što znači da se mnogi projekti nalaze pred uvođenjem u serijsku proizvodnju i operativnu uporabu. Do istog zaključka se može doći ako se analizira starost pojedinih oružanih sustava, odnosno godina prvog uvođenja u naoružanje. Tako, nakon nekoliko deseteljeća u naoružanje ulazi novi lovački avion (F/A-22 Raptor), transportni avion C-17, u idućoj godini nastavlja se ulaganje u razvoj JSF-a kojim se zamjenjuju generacije starih oružanih sustava (F-16, A-10 itd.).
Znatan dio “investicijskog kolača” pripast će mornaricu koja u 2005. nabavlja prvi u seriji nove generacije razarača kao i nuklearnu jurišnu podmornicu koja predstavlja nasljednika klase “Los Angeles”. U različitim fazama istraživanja i u srednjoročnim planovima uvođenja nalaze se projekti novog nosača zrakoplova i krstarica. Kopnena vojska se u ovim okolnostima “zadovoljava” programima modernizacije postojeće flote tenkova i borbenih vozila pješaštva, popunjavanje moderniziranim borbenim helikopterima AH-64 Apache Longbow, dakle modelom modernizacije koji se dijelom zasniva na kupovini postojećih, ali moderniziranih borbenih sustava.

Igor KARNJUŠ