Razmjerno mlada zemlja na Indijskom potkontinentu još je uvijek velika nepoznanica prosječnom stanovniku Hrvatske, a njezine Oružane snage još i veća. Međutim, iznimno je zanimljiva već zbog 168 milijuna stanovnika, dakle oko 20 milijuna više od Rusije, što je čini sedmom u svijetu po brojnosti

Vrlo specifičan geografski položaj Bangladeša u rijekama bogatoj bengalskoj nizini (ime u doslovnom prijevodu i znači zemlja Bengala) uvelike određuje cjelokupan životni ciklus zemlje, a samim tim i društvenu ulogu njezina OS-a. Gotovo cijela zemlja smještena je u nizini, prosječne nadmorske visine tek nekoliko desetaka metara, zbog čega je stalno izložena razornom djelovanju sezonskih poplava i tajfuna koji se formiraju u Bengalskom zaljevu.
Oružane snage Bangladeša formirane su tijekom Bangladeškog oslobodilačkog rata, poznatog i kao Treći indijsko-pakistanski rat 1971. godine. Nakon tog rata Bangladeš je ostvario svoju državnu suverenost, samostalnost i teritorijalni integritet te počinje razvijati suvremenu vojsku koja se u prvo vrijeme orijentirala na indijsku vojnu pomoć. Indija je svoje postrojbe povukla s prostora Bangladeša tri mjeseca nakon završetka sukoba.

2,3 milijuna pričuvnika
Suvremeni je OS Bangladeša ustrojen kao i većina drugih u svijetu u tri grane – KoV, RZ i RM, a brojnost djelatnog sastava razmjerno je mala u odnosu na stanovništvo. U djelatnom je sastavu 2015. godine bilo nešto više od 400 000 časnika, dočasnika i vojnika. Djelatna pričuva broji oko 2,3 milijuna pripadnika. Osim regularne vojske, Bangladeš je ustrojio i Pogranične snage te Obalnu stražu, ali oni se nalaze pod ingerencijom Ministarstva unutarnjih poslova. U sastavu tog Ministarstva su i postrojbe pod nazivom Bangladesh Ansar (poznate i kao Ansar Bahini) koje broje oko 5,5 milijuna pripadnika, od čega je velik dio pričuvnog sastava. Njihove su zadaće u rasponu između žandarmerijskih i djelatnosti civilne obrane i načelno su teritorijalnog ustroja. U strukturi OS-a nalazi se i Nacionalni kadetski korpus Bangladeša: objedinjeni vojnoobrazovni sustav koji za potrebe OS-a školuje sve potrebne kadrove u svim granama. Sustav vođenja i zapovijedanja sličan je sustavima u europskim demokratskim zemljama. Predsjednik države ujedno je i vrhovni zapovjednik OS-a kojem je podređen načelnik Glavnog stožera, a Glavni stožer stručno je tijelo vojske namijenjeno za pripremu strateških odluka vrhovnog zapovjednika i vođenje OS-a u miru. Ministarstvo obrane državno je ministarstvo u sastavu Vlade, a ministar je isključivo civilna osoba. Proračun za obrambene potrebe iznosi oko 1,2 % BDP-a, konkretnije, prošle godine iznosio je oko 2,34 milijarde dolara.

Moderno oklopništvo
Kopnena vojska Bangladeša najveća je i najmasovnija grana OS-a, s oko 200 000 pripadnika u djelatnom sastavu. Udarni dio čini snažno oklopništvo u čijem se sastavu nalazi više od 250 srednjih tenkova i više od 1400 borbenih vozila pješaštva. Za razliku od brojnih oružanih snaga zemalja Trećeg svijeta koje su uglavnom preplavljene” velikim brojem raznih vrsta i modela naoružanja i vojne opreme (uglavnom zastarjelih), KoV Bangladeša raspolaže sa svega tri tipa glavnog tenka i to nabavljena iz NR Kine. Najmoderniji dio oklopništva čine 44 tenka MBT-2000 kineskog NORINCO-a nabavljena 2011. godine (pretpostavlja se za oko 162 milijuna dolara). Iako ih proizvođač deklarira kao autohtoni kineski proizvod, po općem izgledu, razmještaju tročlane posade i kalibru glavnog naoružanja (top 125 mm) iznimno su slični sovjetskim/ruskim tenkovima dizajniranim krajem 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća. Suvremeni dio oklopništva čini i 50 kineskih tenkova Type 69II MK2G koje je bangladeška vojna industrija uz kinesku pomoć potpuno modernizirala. Ugrađen je suvremeni sustav za upravljanje paljbom ISFCS, laserski daljinomjer, digitalizirana elektronika za upravljanje i upozoravanje, ERA aktivni oklop i drugo. No, veći dio tenkova ipak čine zastarjeli kineski Type 59 (gotovo doslovne kineske kopije sovjetskog tenka T-54/55), koji su uz kinesku pomoć modernizirani na standard Type 59BD. Izmijenjena je kupola s topom 100 mm i postavljena s topom kalibra 125 mm, ugrađen kineski aktivni ERA oklop III. generacije i sustav laserskog upozoravanja te novi motor od 730 KS. Pretpostavlja se da je u operativnoj uporabi još više od 170 takvih tenkova.

Više od 1000 BTR-a
Bangladeš raspolaže i velikim brojem borbenih vozila pješaštva koje nabavlja isključivo od Rusije. Najbrojniji je, s oko 1030 u operativnoj uporabi, oklopni transporter BTR-80, po čemu je Bangladeš drugi korisnik tog vozila po brojnosti u svijetu, nakon Rusije. Osim njim, raspolaže i s respektabilnih 330 suvremenijih ruskih borbenih oklopnih vozila BTR-82A, nabavljenih 2014. godine. Nedavno je kupljeno i 20 srpskih lakih oklopnih transportera BOV M11 koje vojska Bangladeša namjerava koristiti kao promatračka vozila u topničkim postrojbama.
Veći dio topništva čine kineske inačice sovjetskih/ruskih vučnih topničkih oruđa kao što je npr. Type 59-1 (kineska inačica sovjetske haubice D-30 kal. 122 mm), koje su u većoj ili manjoj mjeri zastarjele, pa se radi na osuvremenjivanju topništva za potporu. U tom je smislu nabavljen i nepoznat broj kineskih samohodnih haubica PLZ 45 kal. 155 mm, a 2013. nabavljeno je i 18 srpskih samohodnih haubica Nora B-52 te naručeno još 12 komada njezine modernije inačice.

MiG-29 i Chengdu
Ratno zrakoplovstvo Bangladeša je, za razliku od KoV-a, razmjerno mala (po nekim izvorima oko 14 000, a po drugim oko 22 000 pripadnika) i tehnološki starija grana. Njegova je temeljna zadaća potpora kopnenim i mornaričkim snagama te kontrola zračnog prostora. Potonje je dosta zahtjevna zadaća uzme li se u obzir da raspolaže samo s osam suvremenih borbenih zrakoplova MiG-29 koji su 2013. godine modernizirani na standard MiG-29SMT. Prema neslužbenim izvorima, Bangladeš je tijekom pregovora s Rusijom o modernizaciji svojih osam zrakoplova dogovorio nabavu još osam rabljenih MiG-29SMT podrijetlom iz neimenovane istočnoeuropske zemlje, koje je Rusija modernizirala na taj standard. Glavnu borbenu komponentu čini 37 danas već starijih kineskih zrakoplova Chengdu F-7 (kineska kopija sovjetskog lovca MiG-21), koji su za potrebe RZ-a Bangladeša 2014. modernizirani na standard F-7BGI. Transportna je komponenta sastavljena od deset zrakoplova: triju ukrajinskih An-32, četiriju američkih C-130, koji su i u najboljem stanju, te triju čeških L-410 Turbolet za VIP prevoženja.

Školsko-trenažna komponenta
Helikoptersku komponentu zračnih snaga čine uglavnom transportne i višenamjenske letjelice među kojima dominiraju ruski Mi-171Sh. Zasad je u operativnoj uporabi 28 letjelica i naručeno je još devet, a pregovori su vođeni oko nabave rabljenih, ali potpuno remontiranih letjelica povećanih resursa uporabe. Zrakoplovstvo raspolaže i s 12 američkih helikoptera Bell 212, a unatrag dvije godine nabavljena su dva suvremena helikoptera AgustaWestland AW 139 koja se koriste za traganje i spašavanje na moru.
Prilično je problematična školsko-trenažna komponenta RZ-a koja se sastoji od šest različitih vrsta zrakoplova, i to u malom broju letjelica. Najviše je kineskih Chengdu FT-7, ukupno 12, koji su kopije sovjetskih MiG-21UM. Drugi po broju, ukupno devet, zastarjeli su kineski Shenyang J-6, odnosno kopije nekadašnjih sovjetskih MiG-19. Za žurnu obnovu komponente Bangladeš je naručio 16 ruskih suvremenih Yak-130 od kojih je 11 isporučeno. Nabava novih školskih zrakoplova trajala je razmjerno dugo jer vojno i političko čelništvo Bangladeša dugo nije moglo odlučiti hoće li u naoružanje usvojiti Yak-130 ili MiG-AT. Opcija nabave zrakoplova MiG-AT činila se dosta povoljnom uz nabavu novih borbenih MiG-29.

Korejska fregata
Ratna mornarica Bangladeša prema službenim je podacima 2013. imala točno 15 000 pripadnika, od čega oko 1500 časnika. Njezine su temeljne zadaće kontrola obalnog pojasa i pomorskih komunikacija, te, prema potrebi, zaštita glavnih luka. U operativnom sastavu ima ukupno 62 broda, ne računajući pomoćne brodove i brodove Obalne straže. Udarnu komponentu čini šest fregata, četiri korvete i devet raketnih čamaca. Tri raketne fregate kineskog su podrijetla Type 053 (klasa Jianghu-II i Jianghu-III) iz 80-ih godina, dok je najsuvremenija raketna fregata “Bangabandhu” klase Ulsan isporučena 2001. godine iz južnokorejskog brodogradilišta Hyundai Heavy Industries. Bangladeš usto raspolaže i dvjema ophodnim fregatama klase Hamilton američkog podrijetla. Zanimljivo je da su to i danas najveći brodovi u operativnoj uporabi Obalne straže SAD-a.
Dva su nabavljena u Velikoj Britaniji (klasa Castle) u travnju 2010. godine. U britanskoj su floti bili operativni do 2008., a oba su sudjelovala u Falklandskom ratu. Nakon povlačenja iz uporabe remontirani su i predani Pakistanu koji ih je prodao Bangladešu. Znatno su suvremenije dvije korvete kineskog podrijetla Type 056 (klasa Jiangdao) koje su Bangladešu isporučene krajem 2014., a u operativnoj su uporabi od sredine 2015. godine. Otprilike u to vrijeme Bangladeš je od Kine naručio još dvije korvete jednakog tipa koje bi trebale biti isporučene do kraja ove godine.

I STEALTH konfiguracija
Suvremena su i dva velika ophodna broda klase Durjoy koja su iz Kine nabavljena 2011. i 2013., a namijenjena su za nadzor u Bengalskom zaljevu. Imaju djelomičnu stealth konfiguraciju, a vojno i državno čelništvo Bangladeša planira za svoju flotu nabaviti još osam takvih brodova. Trenutačno se u kineskim brodogradilištima grade dva, a isporuka se očekuje ove godine. Trebali bi zamijeniti dva starija velika ophodna broda klase Meghna nabavljena još 1984. iz Singapura.
Ratna mornarica raspolaže i s 11 obalnih ophodnih brodova za nadzor unutarnjih voda među kojima se u novije ubraja pet brodova domaće proizvodnje (klasa Padma), a u starije pet britanskih brodova klase Island i jedan singapurski klase Sea Dragon. Predviđeno je da ophodni brodovi budu zamijenjeni domaćom klasom Padma, tj. s ukupno 23 plovne jedinice.
Ostali dio flote uglavnom čine stariji brodovi što je posebno izraženo kod raketnih čamaca kojih Bangladeš ima devet i to pet Type 024 (kineska kopija sovjetskih klase Komar) te četiri Type 021 (kineska kopija sovjetske klase Osa). Od ostalih brodova suvremenija je tek topovnjača klase Haizhui nabavljena 1996., a izgrađena u Kini u drugoj polovini 80-ih godina. Među ophodnim brodovima najzanimljivija su dva klase Kraljevica nabavljena 1975. iz bivše SFRJ. S druge strane, u sklopu opsežnog programa modernizacije OS-a, Bangladeš je počeo izgrađivati zrakoplovnu mornaričku komponentu. Za potrebe mornaričkog zrakoplovstva nabavljena su dva njemačka patrolna zrakoplova Dornier Do 228 i dva spomenuta helikoptera AW 139. Od Kine su naručena još tri višenamjenska helikoptera Harbin Z-9.

Dugoročna strategija
Sveobuhvatna je modernizacija OS-a Bangladeša uokvirena kroz plan Forces Goal 2030. Riječ je o dugoročnoj strategiji razvoja kojom bi se promijenila gotovo cjelokupna struktura OS-a, ali i sustav obuke, a obuhvaćen je i razvoj domaće vojne industrije. Strategija je plod nužnosti restrukturiranja, ali i daljnjeg harmoničnog razvoja OS-a. Npr. dok je razvoj KoV-a, dijelom i RM-a, slijedio trendove razvoja, RZ je u zaostatku. Jednako tako, razvoj OS-a nije pratio i potreban razvoj domaće vojne industrije pa se Bangladeš oslanja na nabavu iz inozemstva, u prvom redu Kine.
Realizacijom plana Forces Goal 2030, KoV Bangladeša trebao bi postati optimalno uvježbana i suvremeno opremljena vojna struktura spremna za učinkovito uklanjanje svih konvencionalnih i nekonvencionalnih oblika ugrožavanja državnog teritorija. Ustrojit će se samo dvije operativno-strateške vojne komponente: Zapovjedništvo Zapadnog i Zapovjedništvo Istočnog sektora u okviru kojih bi bilo razmješteno sedam do deset divizija KoV-a. Bangladeš je među rijetkim zemljama koje su zadržale divizijsko-pukovnijsku strukturu kopnenih snaga.
Pokretljivost je percipirana kao najvažnija značajka KOV-a, a zbog specifičnosti terena i klimatskih uvjeta, fokus je na opremanju borbenim vozilima na kotačima. Dominirali bi ruski BTR-80, ali i slična vozila drugih proizvođača. Poznato je npr., da je OS Bangladeša sklopio 2012. ugovor o nabavi srpskog oklopnog transportera Lazar, ali ne zna se u kojim je razmjerima definiran. U naoružanje se uvodi i zasad još uvijek nepoznat broj turskih lakih oklopnih vozila Otokar Cobra, namijenjenih za izvidničke zadaće i borbene zadaće u urbanim sredinama. Vučeno topništvo postupno bi zamijenilo samohodno, pri čemu se uz Noru B-52 računa i na kineske višecijevne lansere raketa WS-32 i WS-33.

Vojnik budućnosti
U okviru Forces Goala razmatra se usvajanje novih, suvremenih komunikacijskih sustava od pojedinačne pa do razine najviših stožera. Jedan je od najzahtjevnijih projekata program “sustav vojnika budućnosti” (Future Soldier System), u okviru kojeg se razmatra potpuna zamjena postojeće individualne opreme svakog vojnika najsuvremenijom opremom, prilagođenom uvjetima borbenih djelovanja danas kao i u skoroj budućnosti. Komplet takve opreme za svakog vojnika sastojao bi se, uz odoru od novih materijala, od balističke kacige nove generacije, suvremene pancirke od kevlara, zaštitnih naočala, GPS orijentacijskog sustava i osobnog komunikacijskog sustava. Za osnovno streljačko naoružanje usvojena je jurišna puška domaće proizvodnje BD-08 MK2, jedna od brojnih suvremenijih pušaka sustava Kalašnjikov. Za KoV je prošle godine naručen zasad nepoznat broj kineskih besposadnih letjelica CH-3A i CH-91.

Brodovi i rakete
Ratna mornarica već je započela opsežnu modernizaciju, a u sklopu tog programa planira se nabava dviju kineskih podmornica Type 035 (prema NATO-ovu standardu klasa Ming). Svojedobno je bila planirana i nabava nosača helikoptera, ali izazvala je žestoku javnu i političku polemiku pa je stavljena u drugi plan. Ratna mornarica trebala bi nakon završetka programa Forces Goal imati znatno manje plovnih jedinica nego sad, ali suvremenih i učinkovitijih, dok bi se veći dio zastarjelih povukao iz operativne uporabe. Oslonac flotnog sastava, a ujedno i zapovjedni brod flote, bio bi razarač klase Hatsuyuki japanske proizvodnje koji bi trebao biti nabavljen do 2021. godine. Jedna je od velikih stavki tog programa i potpuno osuvremenjivanje brodskog raketnog naoružanja, ali i raketnih sustava obalne obrane. Trenutačno se za bangladeško tržište bore tri velika ponuđača: Rusija nudi svoje najsuvremenije protubrodske raketne sustave Bal-E (NATO-ova oznaka SS-N-25 Switchblade) i Klub-M (NATO-ova oznaka SS-N-27 Sizzler), Indija konkurira sustavom BrahMos koji proizvodi u suradnji s Rusijom, dok Kina nudi sustave C-602 i CX-1, sustav vrlo sličan BrahMosu, s cjelokupnom pratećom opremom. Dosad još uvijek nisu postignuti konkretni sporazumi koji bi bili poznati stručnoj javnosti.

Brojne nabave
Ratno zrakoplovstvo grana je za koju je prema Forces Goalu 2030 planirana najveća modernizacija. Razmatra se opsežna nabava radarskih sustava kojima bi bio pokriven cijeli teritorij Bangladeša i koji bi samim tim bili ishodište i središte integriranog sustava PZO-a. Iz Kine se nabavljaju radarski sustavi prostornog promatranja JH-16 i YLC-2 naručeni ugovorima iz 2013. godine, a uskoro se očekuje i isporuka kineskog mobilnog radarskog sustava za velike visine JY-11B. Iz Rusije su 2015. nabavljeni radarski sustavi Gamma-DE i Kasta 2E vrijedni otprilike milijardu dolara. U isto je vrijeme počela i nabava raketnih PZO sustava. Potrebno je naglasiti da Bangladeš do 2011. nije imao raketne PZO sustave i tek je nabavom kineskog sustava HQ-7 za male i srednje visine počela izgradnja učinkovite zemlja-zrak protuzračne obrane. Bangladeš trenutačno raspolaže dvjema bitnicama HQ-7 u operativnom sastavu RZ-a i dvjema pukovnijama HQ-7 u sastavu KoV-a. Prošle je godine Bangladešu isporučena i pukovnija kineskog raketnog sustava LY-80 za velike visine. Riječ je o izvoznoj inačici kineskog sustava HQ-16 koji je, po svemu sudeći, sličan ruskom S-300. Bangladeš je tako pokrio većinu svojeg zračnog prostora. Započela je opsežna modernizacija zračne flote, u prvom redu nabavom novih trenažno-školskih zrakoplova, pa je osim navedenih ruskih Yak-130 nabavljeno i 12 kineskih zrakoplova Nanchang CJ-6 namijenjenih temeljnoj obuci pilota. U tijeku je i nabava četiriju američkih transportnih zrakoplova Lockheed C-130E Hercules koji bi trebali dopuniti tu komponentu RZ-a i povećati ukupnu mobilnost OS-a.

Dugo razdoblje do ostvarenja cilja
Program zaštite zračnog prostora lovačkim zrakoplovima vrlo je ambiciozno postavljen pa vojni i državni establišment namjerava opremiti deset eskadrila borbenim zrakoplovima IV++ generacije. Trebale bi biti podijeljene na četiri eskadrile s višenamjenskim zrakoplovima i šest eskadrila s primarnom zadaćom osiguranja dominacije u zračnom prostoru. Zasad su favoriti među ponuđenim zrakoplovima na raspisane tendere ruski MiG-35 i Su-30. Aktualni su i pregovori oko nabave prvih 16 zrakoplova Su-30 MK2 koji bi se počeli isporučivati nakon što završi isporuka školskih zrakoplova Yak-130. Kako će se ostvarivati Forces Goal 2030, teško je prognozirati jer je riječ o razmjerno dugom razdoblju s velikim brojem nepoznanica koje mogu na njega utjecati. Nedvojbeno je riječ o iznimno opsežnom projektu kojim bi, realizira li se, Bangladeš postao suvremena vojna sila i jedna od respektabilnih snaga na južnoazijskom prostoru.

Marinko OGOREC