S  olimpijskim pobjednicima i peterostrukim svjetskim prvacima, braćom Valentom i Martinom Sinkovićem, razgovarali smo o vrhunskim rezultatima koje su postigli u čak trima  disciplinama, čime su se zauvijek upisali u povijest veslanja, a opisali su nam i svoja iskustva s vojne vježbe Velebit 18 – Združena snaga na kojoj su sudjelovali kao ugovorni pričuvnici MORH-a…

Lakoća kojom ova braća osvajaju najsjajnije medalje pa čak i kad promijene disciplinu u kojoj se natječu, što do sada nije uspjelo nikom u povijesti veslanja, upravo je nevjerojatna. Kad se još uzme u obzir njihova dominantnost i činjenica da protivnike ostavljaju daleko, daleko iza sebe, njihov je uspjeh još veći. Naravno, riječ je o braći Sinković, starijem Valentu i mlađem Martinu, aktualnim olimpijskim pobjednicima u disciplini dvojac na pariće koji su krajem rujna ispisali povijest osvojivši svoje peto svjetsko zlato i to u disciplini dvojac bez kormilara. S braćom Sinković razgovarali smo o njihovim fantastičnim sportskim uspjesima, ali i najvećoj vojnoj vježbi Hrvatske vojske Velebit 18 – Združena snaga  u kojoj su kao ugovorni pričuvnici MORH-a sudjelovali sredinom listopada. Za početak su nam prokomentirali svoje vrhunske rezultate, a otkrili su i zašto su nakon osvajanja zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Riju de Janeiru odlučili potpuno promijeniti način veslanje, odnosno s dva vesla preći na jedno.

”Nije došlo do zasićenja, već smo na novu disciplinu prešli zbog novog izazova. U dublu smo osvojili sve što smo mogli pa smo htjeli napraviti nešto još više ako je to moguće. Onda smo sami sebi rekli: ”Idemo probati novu disciplinu pa da i tu pokušamo sve osvojiti . To bi bio pothvat koji nikad nitko nije napravio i htjeli smo se još malo više istaknuti ako je to moguće,” pojašnjava Martin. Brat Valent se nadovezuje i kaže kako prebacivanje u novu disciplinu baš i nije teklo tako lako iako se prema postignutim rezultatima to nikako ne bi moglo reći. ”Bilo je jako teško prebaciti se u novu disciplinu. Sve je potpuno drugačije. Neke osnovne stvari, koje smo imali u staroj disciplini, bilo nam je teško naći u novoj. Primjerice, opuštenost, balans u čamcu tako da smo se zapravo dugo mučili. Bilo je puno uspona i padova, ali sad smo zadovoljni s ovim zadnjim što smo napravili. Ovo zadnje svjetsko zlato bit će nam zalet za iduće Olimpijske igre u Tokiju, to nam je ipak najvažnije natjecanje,” otkriva stariji brat Sinković.  

Martin dodaje kako su se nakon promjene discipline ponašali kao da s veslanjem počinju od samog početka. No, na uspjeh se nije dugo čekalo – već na prvom  natjecanju na Svjetskom kupu bili su drugi, a ubrzo je uslijedila i najsjajnija medalja. ”I sami smo se iznenadili što smo toliko dominirali (od protivnika su bili brži gotovo dvije sekunde, op. a). Cijelu sezonu nismo mogli postići to što smo htjeli. Nadali smo se zlatu, ali nismo baš mislili da ćemo biti toliko ispred protivnika. Začudili smo se, ali napokon smo dobili onaj osjećaj koji smo htjeli i koji smo tražili godinu i pol koliko smo u toj disciplini, sjela nam je utrka. Dosta smo brzo napredovali. Uvijek pokušavamo dati sve od sebe i u svakoj disciplini biti najbolji što možemo,” zaključuje Martin.

Kako nam je pojasnio Valent, bilo je već slučajeva da su veslači nakon promjene discipline postizali dobre rezultate, no stariji brat Sinković ipak priznaje: ”Ovo što smo mi napravili, da se iz jednog načina veslanja, odnosno da se s dva vesla pređe na jedno veslo, e to je već poseban uspjeh.” S obzirom na postignute rezultate i lakoću s kojom se nose s novim izazovima, čini nam se da bi Valent i Martin Sinković bili podjednako uspješni u bilo kojem drugom sportu, no pitamo ih kako su baš odabrali veslanje. Odgovor nas je iznenadio – složili su se kako je za sve ”kriva“ majka koja ih je na veslanje odvela – zabunom.

”Naime, naš je stariji brat na televiziji vidio kajak i tražio je mamu da ga upiše na taj sport. Međutim, mama je slučajno otišla u veslački klub i tako smo svi završili na veslanju. To je, dakle, bila potpuna slučajnost,” kaže kroz smijeh Valent. Braća Sinković već su godinama vrhunski sportaši koji ostvaruju vrhunske rezultate i brojne medalje pa ističu kako nemaju problem s financiranjem natjecanja, opreme ili priprema, no položaj sportaša koji su u tzv. manjim sportovima nije baš idealan.

”Nama je sve osigurano. No, oni koji još nisu došli do vrha, njima je teško. Uz sport moraju ili raditi ili studirati. Nekima, koji možda ne ostvaruju baš vrhunske rezultate, nakon završetka studija teško je ostati u veslanju pa moraju početi raditi i odustati od treninga iako bi mogli još puno toga dati. S te je strane dosta teško u malim sportovima u kojima nema dovoljno novca. Mi znamo da tijekom svoje karijere nećemo zaraditi za cijeli život i da ćemo morati nešto raditi čim prekinemo karijeru. Stoga mi je najvažnije završiti studij. Poslije ću vidjeti koja će mi se vrata otvoriti, gdje ću moći najviše pridonijeti nakon završetka karijere,” kaže Valent. S njim se slaže i Martin, koji također studira na Kineziološkom fakultetu te dodaje:“Ipak, prvi nam je cilj ne prestati s veslanjem još dugo.”  Ono što ih  očekuje jesu kvalifikacije za Olimpijske igre, a tu, složna su braća, ne bi trebalo biti previše zahtjevno.

”Najvažnije natjecanje i dalje su nam Olimpijske igre. Moramo u kvalifikacijama biti među prvih 11, no želimo opet na najbolji mogući način ući u olimpijsku sezonu. Znači opet želimo postati svjetski prvaci kako bismo bili favoriti broj 1 u olimpijskoj sezoni,” kaže stariji brat Sinković. Žele i na idućim Olimpijskim igrama u Tokiju u novoj disciplini osvojiti prvo mjesto jer ta im je medalje, uz sva prva mjesta koja su dosad osvojili ipak najdraža. ”To je najsjajnija medalja, vrh naše karijere. Svako zlato koje smo osvojili bilo je važno, no ono olimpijsko definitivno se izdvaja od svih,” otkriva Martin.

Braća Sinković, uz sve obveze koje prate vrhunske sportaše, kao ugovorni pričuvnici MORH-a rado se odazivaju svakom pozivu Hrvatske vojske pa su tako bili i na početku vojne vježbe Velebit 18- Združena snaga u vojarni ”Josip Jović“ u Udbini. ”Bilo mi je zabavno vidjeti iznutra kako izgleda vojna vježba. Posjetili smo zapovjedni centar u Udbini, bilo je jako zanimljivo vidjeti kako se koordiniraju svi rodovi vojske koji sudjeluju u vježbi. Koliko god smo mi pomogli vojsci, i nama je to pomoglo. Vojnici su nam pričali kako treniraju i kako rade. Zapravo, mentalni sklop nas sportaša i vojnika je dosta sličan,” smatra Martin.

Valent se slaže te dodaje kako je bilo lijepo nakratko biti među pravom vojskom na terenu i slušati njihove priče i iskustva: ”Zadovoljni smo svime što nam je dala Hrvatska vojska pa osjećamo da i mi vojsci nešto moramo dati. Zato se odazivamo na svaki poziv, osobito kad su u pitanju sportska natjecanja.” Mlađi brat Sinković još napominje kako je biti ugovorni pričuvnik i nositi odoru hrvatskog vojnika velika čast, a sam program ugovorne pričuve svim sportašima daje veliku sigurnost.

”Kao sportaš si u jednom nesigurnom području jer ovisiš isključivo o rezultatu. U malim sportovima nema puno novca. Ako se ozlijediš, ovo je velika sigurnost, imaš sigurnu plaću i poslije se možeš zaposliti u vojsci. To je također velika stvar da znaš da nećeš ostati na ulici i da nakon završetka karijere možeš u vojsci naći posao,” smatra Martin. Kao i svi ugovorni pričuvnici i braća Sinković prošla su osposobljavanje  u Središtu za temeljnu obuku u Požegi, a ta su im dva tjedna bila zanimljivo životno iskustvo. ”Tad sam prvi put primio pištolj i pušku u ruku i prvi put pucao. Iako su nam izlazili u susret i pazili da nam ostane vremena za treniranje kako ne bismo ispali iz forme, u drugim stvarima nije bilo popuštanja. Ošišali su nas na ćelavo, a jednom smo prigodom baš kao i pravi vojnici nakon postrojavanja u sobi zatekli preokrenute krevete jer ih nismo dobro namjestili. Nije bilo nikakvog popuštanja,” zaključuje kroz smijeh Martin.

 

---

Priznanje na kraju 2018.

Olimpijski pobjednici braća Valent i Martin Sinković pred kraj godine dobili su još jedno vrijedno priznanje za svoja iznimna sportska dostignuća. Naime, na ovogodišnjem, 67. po redu, izboru za sportaše godine u anketi Sportskih novosti uspješni veslači dobili su posebno priznanje za iznimna sportska dostignuća u 2018. godini. 

 

Martina Butorac

Foto: Tomislav Brandt