Na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” na Slunju provedeno je topničko bojno gađanje 2. bitnice Samohodne haubičke bojne Topničko‑raketne pukovnije iz Bjelovara. Gađanje je provedeno u sklopu planskog ocjenjivanja razine osposobljenosti bitnice, s ciljem provjere sposobnosti provedbe topničkih zadaća u uvjetima koji simuliraju stvarne borbene okolnosti

Tijekom višednevne aktivnosti pripadnici Bitnice prolazili su sve ključne elemente topničkog djelovanja – od zapovjedno-stožernog planiranja i pripreme vatrenih zadaća, preko topografske pripreme položaja i raspoređivanja borbenog sredstva, do same provedbe bojnog gađanja. Poseban naglasak bio je na sinkronizaciji rada zapovjednih elemenata, izračunu elemenata za gađanje te brzinu i točnost djelovanja posada na samohodnim haubicama PzH 2000.

“Ovo nije samo dolazak na teren i provedba gađanja. Pripreme za aktivnost trajale su više od mjesec dana. U našoj bazi u Bjelovaru provodili smo intenzivne pripreme, na kojima smo uvježbavali sve procedure i radnje koje se primjenjuju i ovdje na poligonu, ali bez uporabe streljiva”, objašnjava važnost dobre pripreme prije provedbe ovakvog ocjenjivanja poručnik Marko Borna Zrno.

Ocjenjivanje je obuhvatilo spektar zadaća koje topnička bitnica mora biti sposobna izvršiti na suvremenom bojištu: brzo zauzimanje i napuštanje vatrenih položaja, precizno djelovanje po ciljevima na različitim udaljenostima te koordinaciju s nadređenim zapovjedništvom i drugim sastavnicama postrojbe. Posebno su ocjenjivani postupci zapovijedanja i upravljanja vatrom, kao i sposobnost pravodobnog reagiranja na promjene u taktičkoj situaciji.

Zlatna sredina između digitalnog i analognog

Nakon provedenog bojnog gađanja koje je poslužilo za ocjenjivanje Bitnice samohodnih haubica PzH 2000, bojnik Ivan Kamber iz Topničko-raketne pukovnije istaknuo je kako su ovakve aktivnosti iznimno vrijedne jer posadama pružaju prostor za inicijativu i eksperimentiranje. Za razliku od velikih vojnih vježbi, gdje se postrojbe moraju uklopiti u unaprijed definirane planove i scenarije, ovakva gađanja omogućuju veću slobodu u provedbi radnji i uvježbavanju različitih taktičkih rješenja.

“Na velikim vježbama moramo se uklopiti u tuđi plan, što je također potrebno i korisno za uvježbavanje. Međutim, na ovakvim događajima imamo apsolutnu slobodu u radnjama koje uvježbavamo, a upravo to najviše volim“, istaknuo je Kamber. Rezultati gađanja, dodaje, pokazali su iznimnu razinu uvježbanosti i spremnosti posada. U svega šest minuta pogođeno je 11 različitih ciljeva, i to iz četiri oružja. “Spremnost i uvježbanost naših posada ugodno su me iznenadile. Pogoditi 11 različitih ciljeva u šest minuta nije mala stvar i rijetki to mogu izvesti s ovom vrstom oružja“, naglasio je.

Posebno je istaknuo kako takav rezultat nije bio unaprijed postavljen kao zadaća. “Ni ja ni moji nadređeni nismo od pripadnika tražili da pogode 11 ciljeva. To je bio njihov osobni izazov koji su si sami zadali i odlučili ostvariti. Upravo to govori jako puno o moralu naših vojnika – o njihovoj motivaciji da naprave i više nego što se od njih očekuje, bez obzira na uvjete u kojima se nalaze“.

Govoreći o samom sustavu PzH 2000, Kamber ističe kako modernizacija i digitalizacija topničkih sustava značajno ubrzavaju proces djelovanja. Na starijim sustavima, poput vučne haubice D-30, ovakav rezultat gotovo je nemoguće postići. “Na nekim starijim sredstvima jedna radnja koja se na PzH 2000 obavlja u jednoj sekundi može potrajati i do 30 sekundi i to s iznimno dobro uvježbanim posadama. To znači da je ovaj sustav u određenim segmentima i do trideset puta brži“, objasnio je. Ipak, upozorava kako se ne smije upasti u zamku potpune digitalizacije. “Postoje radnje koje je i dalje bolje odraditi glasom. Ne smijemo zaboraviti da i dalje imamo glas i radiovezu. Ako se pretvorimo samo u tipkanje po ekranima, gubimo dio učinkovitosti. Važno je pronaći zlatnu sredinu između digitalnog i analognog svijeta i iskoristiti najbolje od oba“.

Kao primjer navodi prijenos koordinata, koji se danas gotovo isključivo obavlja digitalno zbog brzine i smanjenja mogućnosti pogreške. S druge strane, zapovijedi poput zapovijedi za paljbu ili brze korekcije položaja učinkovitije je izdati izravno glasom. “Zapovijed ‘pali’ nećemo nikad izdavati kroz neki softver. Dok se pritisne gumb, dok netko vidi ili ne vidi poruku na ekranu – previše je varijabli. Glasovna zapovijed je jasna i trenutačna. Isto vrijedi i za neke situacije na terenu, primjerice kad treba brzo pomaknuti sredstvo deset metara ulijevo – takva zapovijed preko radija često stigne brže nego kroz digitalni sustav.“ Zaključno, Kamber ističe kako današnje gađanje potvrđuje visoku razinu profesionalnosti i motivacije pripadnika Topničko-raketne pukovnije, ali i važnost stalnog uvježbavanja koje omogućuje maksimalno iskorištavanje mogućnosti suvremenih topničkih sustava poput PzH 2000.

Suradnjom do učinkovitosti

Prednji motritelji i izvidnici jedan su od ključnih elemenata u lancu djelovanja samohodnih haubica PzH 2000. Upravo oni na terenu pronalaze i identificiraju ciljeve te ih prosljeđuju dalje u sustav, omogućujući haubicama precizno djelovanje. Bez njihova rada, kao i bez središta za upravljanje vatrom, haubice bi u operativnom smislu bile slijepe, jer bi nedostajale ključne informacije potrebne za precizno navođenje vatre.

Kako ističu pripadnici izvidničkog i motriteljskog tima, suvremeni digitalni sustavi značajno su unaprijedili brzinu i učinkovitost tog procesa. “Radimo s digitalnim kartama na kojima odmah možemo uočiti i označiti ciljeve. Putem digitalnog sustava povezani smo sa središtem za upravljanje vatrom, ali i izravno s posadama haubica“, objašnjavaju. Ključ preciznosti leži u brzoj i točnoj obradi podataka s terena. Motriteljski tim u svakom trenutku zna vlastitu poziciju, ali i smjer te udaljenost do uočenog cilja. Na temelju tih podataka provodi se standardni geodetski izračun kojim se određuju točne koordinate cilja. Nakon toga, informacije se putem digitalnog sustava trenutačno dijele sa središtem za upravljanje vatrom i posadama haubica.

Takav način rada omogućuje iznimno brzu reakciju topništva na bojištu. U trenutku kad se koordinate cilja izračunaju i pošalju kroz sustav, one postaju dostupne svim ključnim elementima lanca djelovanja, od središta za upravljanje vatrom do samih posada u haubicama koje potom mogu provesti precizno djelovanje po cilju. Upravo ta povezanost izvidnika na terenu, središta za upravljanje vatrom i posada u haubicama čini temelj učinkovitosti sustava PzH 2000. Svaki od tih elemenata ima svoju specifičnu ulogu, a tek njihovom potpunom sinkronizacijom postiže se brzina i preciznost koje suvremeno topništvo zahtijeva. Osim same preciznosti i učinkovitosti gađanja, ocjenjivački tim pratio je i organizaciju rada unutar Bitnice, razinu uvježbanosti posada, logističku potporu te sigurnosne procedure tijekom provedbe bojnog gađanja. Upravo takva sveobuhvatna provjera omogućuje stvarnu procjenu spremnosti postrojbe za izvršavanje zadaća potpore manevarskim snagama na bojištu.

Provedbom ovakvih ocjenjivanja potvrđuje se visoka razina osposobljenosti pripadnika 2. bitnice Samohodne haubičke bojne te njihova spremnost za izvršavanje zahtjevnih topničkih zadaća. Redovita uvježbavanja i bojna gađanja na slunjskom poligonu ključna su za održavanje i daljnji razvoj sposobnosti topničkih postrojbi Hrvatske vojske, posebno u kontekstu uporabe suvremenih oružnih sustava i prilagodbe zahtjevima suvremenog bojišta.

Provedeno bojno gađanje još je jednom potvrdilo visoku razinu uvježbanosti, koordinacije i profesionalnosti pripadnika Topničko-raketne pukovnije. Rezultati postignuti tijekom vježbe, poput djelovanja po velikom broju ciljeva u vrlo kratkom vremenu, jasno pokazuju koliko su posade samohodnih haubica PzH 2000, ali i svi ostali elementi sustava, od prednjih motritelja i izvidnika do središta za upravljanje vatrom, međusobno usklađeni i sposobni djelovati kao jedinstvena cjelina. Upravo takva sinkronizacija ljudi, procedura i suvremene tehnologije omogućuje maksimalno iskorištavanje sposobnosti jednog od najsuvremenijih topničkih sustava današnjice. Ovakve vježbe stoga nisu samo provjera trenutačne spremnosti, već i važan korak u daljnjem razvoju sposobnosti topništva Hrvatske vojske, koje i u zahtjevnim uvjetima potvrđuje svoju pouzdanost, preciznost i operativnu učinkovitost.

Tekst: Tomislav Vidaković; Foto: Filip Klen