Nakon Francuske, Velike Britanije, Italije, Japana, Republike Koreje i NR Kine, ni Španjolska nije odoljela izazovu ravnih paluba. Početkom ožujka ove godine Armada Espanola postala je moćnija za jedno visokovrijedno višenamjensko plovilo strateškog značenja

Odmah u početku razvoja ovog projekta, u rujnu 2003. godine, španjolska je vlada ovlastila ministarstvo obrane da otpočne izradu projektnih zahtjeva za novo plovilo koje će moći projicirati španjolske strateške interese i moglo se nazreti da će taj projekt biti “klasa sama za sebe”. Projekt je službeno dobio naziv BPE – Buque de Proyeccion Estrategica, odnosno brod za stratešku projekciju. Nakon definiranja taktičkih i tehničkih specifikacija za novu klasu španjolskog višenamjenskog broda, izgradnja je povjerena domaćem brodograđevnom koncernu Navantia. Kobilica broda položena je tijekom svibnja 2005. godine u brodogradilištu Ferrol na sjeverozapadu Španjolske. Nakon 34 mjeseca izgradnje, 10. ožujka 2008. godine brod je svečano porinut u more pod oznakom L61 i kršten imenom aktualnog španjolskog kralja Juana Carlosa I. Brodu je kumovala kraljeva supruga, kraljica Sofia.

Unikatni projekt
Budući da je projektiran poslije francuske klase Mistral, talijanskog Cavoura, južnokorejskog Dokdoa, britanskog Oceana, japanskog Osumija i kineskog 071, španjolski konstruktori i stratezi su imali dovoljno vremena za iscrpne analize svih vrlina i mana njihovih konstrukcija. Osnovna dilema španjolskog vojno-političkog vrha bila je taktička opcija namjene broda za koju se trebalo odlučiti. Prva inačica o kojoj se razmišljalo bila je opcija čistog malog nosača letjelica, koji bi bio pandan njihovu već pomalo ostarjelom nosaču R11 Principe de Asturias. No, takva opcija ne bi potpuno mogla zadovoljiti sve taktičke i strateške zahtjeve koji se već sada, a posebice u nadolazećim vremenima, postavljaju pred španjolsku ratnu mornaricu. Upravo zbog tih razloga odlučeno je da se sagradi višenamjenski desantni brod, koji će svojim tehničkim svojstvima moći zadovoljiti sljedeće zahtjeve:
• ukrcaj adekvatnog broja STOVL/VTOL borbenih zrakoplova namijenjenih za zračnu potporu kopnenih i desantnih snaga te zračnu zaštitu vlastite flote;
• smještaj dovoljnog broja srednjih i teških helikoptera sposobnih za brzi transfer desantnih snaga i potrebnog tereta na relaciji brod-kopno i natrag;
• primjeren prostor za smještaj i dulji boravak značajnog kontingenta mornaričkog pješaštva, specijalnih postrojbi odnosno združenih zapovjedništava;
• dovoljno velik garažno-teretni prostor na obje ukrcajne palube, koji će omogućiti smještaj velikog broja oklopnih vozila (uključujući i teške tenkove), kamiona, manjih terenskih i specijalnih vozila. Krmeni dio garažnog prostora rezerviran je za smještaj brzih desantno jurišnih plovila;
• veliki bolnički kapaciteti za slučaj zbrinjavanja nastradalih u borbenim djelovanjima, prirodnim nesrećama ili tehničko/tehnološkim incidentima.

Opće odlike broda
U početnoj fazi razvoja koncepta BPE razmišljalo se o mogućnosti da Juan Carlos bude zapravo povećana inačica LPD Galicia s potpuno ravnom palubom. No, kako su se taktički zahtjevi povećavali, planeri su vrlo brzo shvatili da se moraju okrenuti razvoju potpuno novog koncepta. Novi koncept uključivao je ne samo povećavanje vanjskih gabarita i unutrašnjeg korisnog volumena nego i primjenu novog načina propulzije i upravljanja brodom, koji će mu omogućiti velike manevarske sposobnosti.

Vanjskim izgledom i monotrupnom siluetom Juana Carlosa I dominira velika pramčana ski-jump rampa, postavljena pod kutom od 12°, namijenjena za punu operativnu uporabu STOVL (Short take-off or vertical landing) borbenih zrakoplova. Trup i nadgrađe broda izgrađeni su od čelika. Nadgrađe je smješteno na klasičan način ? na desnoj strani sletne palube. Za razliku od svih drugih modernih desantnih brodova projektiranih i izgrađenih u posljednjih 5-6 godina diljem svijeta, jedino su Španjolci zadržali ski-jump rampu. Trenutačno, španjolska mornarica u operativnoj uporabi ima STOVL zrakoplove EAV-8B Harrier II, a u perspektivi je nabavka F-35B JSF Lighting II. Na takav način BPE postaje operativno sposoban zamijeniti odnosno operativno nadopunjavati klasični mali nosač Principe de Asturias u slučaju njegove nesposobnosti za plovidbu i uporabu.

S druge strane, Juan Carlos I usporediv je u određenoj mjeri s američkim LHA/LHD brodovima (naravno, ne u pogledu veličine i deplasmana) u pogledu funkcionalnih mogućnosti, koje pružaju jedinstvena sletna paluba, krmeni potopivi dok, garažna platforma, smještaj desantnih trupa i vrlo dobra C4I oprema i komunikacijske mogućnosti.

Sa svojih 230 m duljine, BPE Juan Carlos I je najveći brod koji je do sada izgrađen za potrebe Armade Espanole, veći i od nosača zrakoplova Principe de Asturias.

Maksimalni deplasman Juana Carlosa I iznosi 27 080 tona. Kako je već rečeno, njegova duljina preko svega iznosi 230,8 m, a širina 32 m. Maksimalni gaz pri punom opterećenju iznosi 7,2 m. Visina broda od kobilice do sletne palube iznosi 27,5 m. Poletno-sletna paluba ima dimenzije 202 x 32 m i na svojih 6464 m2 korisne površine ima šest sletnih točaka za helikoptere. Čak četiri sletna krmena mjesta sposobna su za prihvat teških helikoptera tipa CH-47 Chinook. Posljednje, šesto krmeno sletno helikoptersko mjesto osposobljeno je također za prijam i logističku potporu V-22 Osprey konvertoplana. Sletna paluba je opremljena s dva teretna dizala dovoljno velikog kapaciteta dizanja i dovoljno prostrana da u hangar spuste helikopter CH-47 Chinook sa skupljenim elisama rotora. Pramčano teretno dizalo ugrađeno je ispred palubnog “otoka” na desnoj polovini sletne palube. Krmeno dizalo ugrađeno je centralno na kraju sletne palube. Osim teretnih dizala namijenjenih za prebacivanje letjelica i vozila sa sletne palube u potpalubni hangar odnosno u brodsku garažu (i obrnuto), na Juana Carlosa ugrađeno je još nekoliko dodatnih teretnih dizala i liftova. Jedno od njih, smješteno na desnoj strani ispred nadgrađa (ispred teretnog lifta), namijenjeno je za transport standardnih 6-metarskih ISO kontejnera i vozila između palube i kargo prostora i ima nosivost od 16 tona. Ostala dizala služe za transport streljiva i brodskih zaliha, a povezuju palubu s brodskom bolnicom, odnosno služe za brzi transport VIP osoba i brodskog osoblja. Na pramčanom dijelu palube, neposredno ispred pramčanog dizala za letjelice, smještena je velika kranska dizalica, koja će služiti za manipulaciju teretima do 12 tona, ukrcaj ili iskrcaj standardiziranih i ostalih tereta u lukama koje ne rapolažu adekvatnim prekrcajnim kapacitetima.

Na samoj krmi broda nalazi se brodski mokri dok. Njegove dimenzije iznose 69,3 x 16,8 m, odnosno 1164 m2, što je sasvim dovoljno da se u njega mogu smjestiti četiri laka desantna jurišna plovila tipa LCM 1E i još četiri manja desantna plovila tipa RHIB. Umjesto četiri desantna plovila tipa RHIB, u brodski dok je moguće smjestiti desantno plovilo tipa LCAC na zračnom jastuku.

Na ovom mjestu vrijedno je istaknuti da je španjolska vojna brodogradnja ovladala proizvodnjom desantnih plovila tipa LCM 1E (Landing Craft Mechanized). Program izgradnje tih desantnih plovila započet je 1997. radi zamjene starih LCM-8. Nakana je bila opremiti RM desantnim jurišnim plovilima većih transportnih kapaciteta i veće brzine koja će biti uporabljiva u svim uvjetima i teškom moru. Rezultat tog programa bila je izgradnja 14 plovila tipa LCM 1E. Dva prototipna primjerka porinuta su tijekom 2001. godine, a ostalih 12 isporučilo je Navantino brodogradilište u San Fernandu-Puerto Realu u razdoblju od svibnja 2006. do 24. siječnja 2008. godine. LCM 1E ima duljinu 23,3 m, širinu 6,4 i gaz od samo 1,06 m na punom deplasmanu od 111 tona. Pokretan je propulzijom dvaju dizel-motora i dvaju vodomlaznih hidro-jetova, koji ga pokreću do maksimalna 22 čvora. Doplov LCM 1E iznosi 190 NM ekonomskom brzinom od 12 čvorova. Trup i ukrcajna paluba čelične su konstrukcije, a opremljen je pramčanom i krmenom iskrcajnom rampom. Ovo desantno plovilo sposobno je ukrcati, prevesti i desantirati na pogodnu obalu samovozni jedinični teret (tenk ili neko drugo oklopno vozilo) težine do 62,5 tone ili 100 tona raspoređenih u više pojedinačnih tereta. Ako ne prevozi vozila, LCM 1E može prevesti 170 vojnika s punom ratnom opremom.

Potopivi krmeni dok povezan je s garažom za teška vozila pomoću fiksne kose rampe, koja omogućava transfer (ukrcaj i iskrcaj) teških oklopnih vozila iz brodske garaže preko brodskog doka. Osim preko krmene hidrauličke rampe?vrata, ukrcaj i iskrcaj vozila je moguć također i preko dviju pomoćnih hidrauličnih rampi-vrata smještenih po sredini duljine desnog boka broda. Višefunkcionalnost Juana Carlosa ogleda se također u činjenici da se njegovi ukrcajni kapaciteti mogu brzo i lako prilagoditi trenutačnoj zadaći. Tako npr. u slučaju uporabe broda kao čistog nosača letjelica, u njegov hangar i garažu za oklopna vozila može se komotno smjestiti do 30 letjelica (uključujući i 10 teških helikoptera tipa CH-47). U tom slučaju puni deplasman doseže 24 700 tona. U slučaju potrebe, na palubu za smještaj oklopnih vozila može se bez problema smjestiti 30 tenkova. Ta se brojka može povećati čak na 46 tenkova u slučaju da se za njihov smještaj iskoristi prostor krmenog doka (iz kojeg su, naravno, u tom slučaju iskrcana desantna plovila). Isto tako moguće je garažni prostor iskoristiti za smještaj različitih kombinacija lakših vozila i letjelica, odnosno za smještaj 144 standardna 6-metarska ISO (TEU) kontejnera. U inačici desantnog broda maksimalni deplasman dostiže spomenutih 27 080 tona.

Pod sletnom palubom nalaze se još četiri palube, na kojima se redom nalaze:
• hangar za ukrcane letjelice (helikoptere, zrakoplove i bespilotne letjelice) i garaža za lakša motorna vozila;
• brodska bolnica i specijalistički medicinski kapaciteti, glavni smještajni prostori, sanitarni prostori, blagavaonice i rekreacijski prostor;
• brodska garaža za smještaj tenkova, oklopnih vozila i teških kamiona te potopivi dok za desantna plovila;
• brodske strojarnice.

Konstrukcija brodskog trupa izvedena je tako da se osigura adekvatna zaštita protiv NBK kontaminacije. U tu svrhu unutrašnjost trupa podijeljena je na šest zaštićenih zona ? citadela, koje je moguće hermetizirati i ostvariti u njima potrebni natpritisak kondicioniranog zraka. Svaka od šest zaštićenih zona opremljena je vlastitim automatskim alarmom i sustavom automatskog mjerenja razine radijacije i nazočnosti kemijskih agensa. Vanjske površine broda opremljene su sustavom orošavanja i ispiranja morskom vodom te kemijskim sredstvima za dekontaminaciju. Slično NBK zaštiti riješen je i sustav PPZ (protupožarne zaštite). Pet okomitih vatrootpornih pregrada dijele brodski trup na šest protupožarnih zona u skladu s općom brodskom konstrukcijom.

U skladu sa svojim glavnim zadaćama i planiranim maksimalnim doplovom, projektirani su i kapaciteti brodskih tankova, pa shodno tomu Juan Carlos I može ukrcati:
• 2150 tona dizel-goriva
• 800 tona zrakoplovnog goriva JP-5
• 40 tona maziva
• 480 tona pitke vode
• 17 tona tehničke vode
• 9140 tona vodenog balasta
Navedene količine goriva, maziva, tehničke vode te ukrcane količine hrane dostatne su za potpunu autonomiju broda 30 dana.
Brodska propulzija, brzine i doplov
BPE Juan Carlos I je potpuno elektrificirani brod. Propulzijsko postrojenje koncepcijski je podijeljeno u dvije strojarnice i sastoji se od sljedećih elemenata:
• turbo-generator snage 19,75 MW – krmena strojarnica
• dva dizel-generatora snage 2 x 7,68 MW – pramčana strojarnica
• dvije glavne razvodne ploče u obje strojarnice
• dvije POD gondolne jedinice snage 2 x 11 MW – 2 x 2 propelera ? 4,5 m
• dva pramčana potisnika snage 2 x 1,5 MW
• dizel-generator za krizne situacije snage 1,2 MW

Generatori su pokretani plinskom turbinom GE LM-2500, koja preko reduktora okreće generator brzinom od 3600 o/min, odnosno dizelskim motorima tipa IZAR MAN 32/40 16V (720 o/min). Ugrađeni POD električni gondolni propulzori proizvodi su njemačke tvrtke Siemens-Schottel. Najveća je vrijednost ovako koncipirane propulzije u činjenici da iz sustava otpadaju osovine, kormilarski uređaji, ležajevi, skrokovi ? sve redom teški i gabaritno veliki strojni dijelovi. Izravna je posljedica te činjenice smanjenje težine, jednostavnija konstrukcija i daleko veća iskoristivost prostora u koje bi ti elementi inače morali biti ugrađeni.

Električni propulzijski sustav dopušta brzu i jednostavnu regulaciju brzina broda od minimalne do maksimalne. Prema proračunima konstruktora, brod će biti sposoban za postizanje maksimalne brzine od 21 čvora pri punom deplasmanu od 27 000 tona. Očekuje se da će maksimalna trajna brzina biti oko 19 čvorova, dok je ekonomska brzina proračunata na 15 čvorova. Maksimalna brzina u režimu “svom snagom krmom2 iznosi 8 čvorova. Proračunski doplov Juana Carlosa I ekonomskom brzinom od 15 čvorova iznosi oko 9000 NM.

Manevarbilnost
BPE Juan Carlos I odlikuje se upravljačkim i manevarskim sposobnostima sličnim ostalim postojećim plovilima temeljenim na električnoj propulziji i primjeni POD električnih gondolnih jedinica. To se prvenstveno odnosi na kompletan spektar operativnih brzina, posebice na onaj dio zadaća na malim brzinama (amfibijske operacije, tranzit litoralnim vodama itd.). Prema tvrdnjama španjolskih konstruktora, BPE se odlikuje punom upravljivošću i “držanju” kursa u vožnji krmom sve do stanja mora 4. Predviđeno je da bez zamjetljivijih oštećenja brod u plovidbi može borbeno djelovati sve do stanja mora 9. Primjena helikopterskih i zrakoplovnih operacija na sletnoj palubi moguća je sve do stanja mora 5. Amplitude bočnog ljuljanja mogu se znatno umanjiti uporabom hidrauličkog i teleskopski izvlačivog stabilizatorskog sustava. Brodske operacije uplovljavanja i isplovljavanja desantnih plovila u / iz brodskog doka moguće su sve do stanja mora 4. Taktički dijametar punog okreta broda pri brzini od 20 čvorova i punom deplasmanu ne prelazi 4 duljine broda, odnosno tek nešto više od 900 m.

Smještajne mogućnosti
Smještajne mogućnosti na Juanu Carlosu I omogućuju smještaj 243 člana posade, 103 člana združenih stožera, pomorske desantne grupe od 23 člana, 172 pripadnika zrakoplovne ukrcane grupe te 902 pripadnika mornaričkog pješaštva. Ukupno se dakle u stambenim prostorima mogu smjestiti 1443 osobe. Smještaj brodske posade, ukrcanih stožera, pomorske desantne i zrakoplovne grupe riješen je jednokrevetnim, dvokrevetnim, četverokrevetnim kabinama te devetokrevetnim modulima s kompletnom opremom. Ukrcane desantne postrojbe smještene su u stambene module koji su kompletno pripremljeni za smještaj 18 osoba.

Zanimljivost smještajnih kapaciteta leži u činjenici da je 20% smještajnih kapaciteta s posebno prilagođenim sanitarnim čvorovima rezervirano za ženski dio ukrcanog osoblja. Ovaj, slobodno se može reći “rezervirani” prostor dizajniran je s velikom mjerom fleksibilnosti, tako da se u slučaju potrebe u njega mogu smjestiti i muškarci.

U slučaju potrebe masovnih evakuacija uzrokovanih npr. prirodnim nesrećama, ratnim djelovanjima ili tehničkim incidentima, za smještaj velikog broja osoba (>1000) predviđena je uporaba donje garaže za vozila i hangara. Naravno da je smještaj i transport tako velikog broja civila ili trupa moguć samo u kraćim vremenskim razdobljima. Shodno brojci od 1443 standardno ukrcane osobe, Juan Carlos I ima i prostore za smještaj hrane (suhe, pripremljene i smrznute) u količini od 260 tona. Također, predviđeno je da se na brod ukrca 60 tona borbenih sljedovanja (s mogućnošću da još dodatnih 60 tona bude ukrcano i raspoređeno na posebno pripremljena vozila u brodskoj garaži. Ostale brodske zalihe opće namjene za život i rad ukrcanog ljudstva dosežu količinu od 80 tona, a pričuvni dijelovi za brod, desantna plovila i ukrcane letjelice 105 tona.

Senzorski sustavi
BPE Juan Carlos I je prvi brod u povijesti španjolske ratne mornarice koji će biti opremljen radarskim sustavima u potpunosti proizvedenima u Španjolskoj, a isporučit će je domaća korporacija INDRA.

Ova elektronička korporacija isporučit će komplet radara temeljenih na LANZA-N 3D radaru za nadzor zračnog prostora i ARIES presretačkim radarima. Prvospomenuti radar je pomorska inačica radara LANZA 3D, koji je do sada već bio ugrađivan na različitim lokacijama u sklopu PZO španjolskog teritorija. S druge strane, radari ARIES, koje je razvila INDRA, do sada su se upotrebljavali na površinskim brodovima španjolske RM za nadzor morske površine, te navigaciju i kontrolu prilaza i slijetanja helikoptera. Španjolska RM je također izabrala za svoj prvi BPE elektroničke obrambene sustave koji su u stanju detektirati, analizirati, klasificirati i na koncu identificirati radarske signale u području zone operacija. Ovi sustavi temeljeni su na digitalnim prijamnim tehnologijama, koje su u stanju znatno povećati osjetljivost prijamnika prilikom “hvatanja” slabih signala. Zahvaljujući primjeni takvih tehnologija omogućeno je presretanje i onih radarskih signala koji su inače klasificirani pod oznakom LPI (Low Probability of Intercept). Brodski IFF uređaj integriran je u automatizirani sustav 3D radara za nadzor zračne situacije i također je proizvod španjolske INDRE. Među ostalim senzorskim sustavima koji su predviđeni za ugradnju na BPE jesu također:
• radarski nadzirani ESM / ECM sustavi
• optronički sustavi za nadzor i samoobranu
• programabilne besposadne podvodne ronilice za detekciju mina
• lanseri radarskih i IC mamaca
• protutorpedni tegljeni obrambeni sustav (Nixie)
• integrirani navigacijski sustav
• integrirani komunikacijski sustav
• satelitske komunikacije
• taktički link 11, 16 i 22

Oružni sustavi
Naoružanje prvog španjolskog BPE broda namijenjeno je ponajprije njegovoj bliskoj obrani od niskoletećih zrakoplova, helikoptera, protubrodskih raketnih projektila te mogućih površinskih asimetričnih prijetnji. U tu svrhu brod će biti opremljen s četiri brzometna topa kalibra 20 mm i dvije strojnice velikog kalibra 12,7 mm. Najmoćniji brodski oružni sustav bit će zastupljen u obliku jedne baterije SAM raketnih projektila. Koliko je do sada poznato glavni kandidati za ugradnju na Juana Carlosa jesu PZO raketni projektili tipa ESSM (Envolved Sea Sparrow Missile) i projektili tipa RAM. Spomenuto naoružanje je smješteno ponajprije na krajevima krmenog doka, na desnoj strani pramca (pored ski-jump rampe), na krovu brodskog nadgrađa te u posebnim nišama i na balkonima na trupu broda.

Izvozni uspjeh projekta
Španjolska brodograđevna industrija postigla je i svoje prve međunarodne uspjehe sa svojim BPE projektom. Španjolci su se javili na međunarodni natječaj koji su vlada i RM Australije raspisali za izgradnju dvaju suvremenih multifunkcionalnih amfibijskih brodova. U izravno tržišnoj utakmici vrijednoj više od 1,5 milijarde eura, pobijedili su Francuze i njihov brodograđevni DCN koncern, koji je nudio amfibijske brodove klase BPC Mistral. RM Australije je 20. lipnja 2007. prednost dala španjolskom projektu. Pod združenim programom naziva JP2048, RM Australije će u razdoblju od 2010. do 2012. godine dobiti prvi, a dvije godine poslije i drugi LHD brod. Za brodove su već odabrana imena, tako da će se prva plovna jedinica zvati HMAS Canberra, a druga HMAS Adelaide. Djelujući zajedno, svaki od ova dva broda bit će u stanju ukrcati, prevesti i desantirati borbenu silu veću od 1200 vojnika, što će je podržavati grupe za potporu (pomorski i zračni), koje će brojiti više od 800 mornara i zrakoplovaca. Kombinirani “zračni lift” omogućit će simultani vertikalni desant 12 helikoptera tipa NH-90, koji će samo u jednom naletu moći transportirati više od 200 vojnika. Australski zahtjevi uključuju i sposobnost ukrcaja zaliha, što će omogućiti automnost od 45 dana na moru i još 10 dana potpore snagama iskrcanim na obalu.

Prema projektu, izmjenu će pretrpjeti i teretna dizala za letjelice. Australci traže povećavanje njihove površine, tako da se može manipulirati i helikopterima koji nemaju skupljene elise rotora. Smještaj posade prema zahtjevima naručioca bit će riješen smještajem u 2, 4, 6 i 8 krevetnim kabinama. Borbeni sustavi i ugrađena elektronika i informatika bit će usklađeni s komponentama koje se već upotrebljavaju ili razvijaju za ANZAC fregate. Ski-jump rampa omogućit će združene operacije s britanskim i američkim STOVL letjelicama, ali isto tako u perspektivi i RAAF-u (RZ Australije) uporabu F-35B ako se OS Australije odluče za nabavu STOVL inačice ovog borbenog zrakoplova. Nesumnjivo je da je ugovor potpisan s vladom Australije prmaknuo španjolski brodograđevni koncern Navantiju u jedan od najeminentnijih proizvođača i ponuđača amfibijskih LHD / LPD brodova na sve zahtjevnijem svjetskom tržištu.

Rezime
Pred Juanom Carlosom I je razdoblje završnog opremanja i testnih plovidbi. Očekivati je da bi u operativnu službu Armade Espa?ole mogao ući do kraja 2009. godine. Njegovim ulaskom u službu iz uporabe će sigurno biti povučeni već ostarjeli desantni brodovi L 41 Hernán Cortés i L 42 Pizzarro (izgrađeni kao američka LST Newport klasa). Zajedničkim djelovanjem s nosačem Principe de Asturias i modernim F 100 fregatama opremljenim AEGIS sustavom (koje su i izgrađene da ih zaštite) nesumnjivo je da će španjolska RM znatno ojačati svoj položaj regionalne pomorske sile, sposobne zaštititi španjolske nacionalne interese i štititi pomorske rute širom svijeta.

Igor SPICIJARIĆ