Vrlo se često u javnosti i u medijima načela funkcioniranja NATO-a nekorektno tumače. Treba znati da NATO nije nadnacionalna organizacija poput UN-a ili OESS-a. NATO je politička organizacija samostalnih demokratskih nacija s jezgrom vojnih sposobnosti sadržanoj u NATO-ovoj zapovjednoj strukturi

Najviše i najvažnije tijelo odlučivanja u Sjevernoatlantskom savezu je Sjevernoatlantsko vijeće (NAC). Ono je prije svega politički forum u kojemu su jednakopravno zastupljene sve države članice. Sjevernoatlantsko vijeće je ovlašteno tumačiti Sjevernoatlantski sporazum.  Specifičnost toga tijela je djelovanje na trima razinama: na razini veleposlanika-stalnih predstavnika država, koji se sastaju tjedno; na razini ministara vanjskih poslova i ministara obrane, koji se sastaju dvaput godišnje; te na razini predsjednika država ili vlada koji se sastaju jednom u dvije ili tri godine. Odluke Sjevernoatlantskog vijeća su punovažne bez obzira na razinu u Vijeću koja ih je donijela. Svaka država ima pravo zahtijevati sastanak Savjeta. Najvažnije pomoćno tijelo Savjeta je Odbor za obrambeno planiranje, koji se sastaje na veleposlaničkoj ili ministarskoj razini. Sjevernoatlantskom vijeću i Odboru podređena su brojna radna tijela, uključujući i ona koja usmjeravaju rad Partnerstva za mir, u čijem radu sudjeluju i partnerske zemlje.

NATO proces donošenja odluka
Političke i političko-vojne odluke zahtijevaju konzultacije i konsenzus. NATO-ovo sjedište u Bruxellesu moglo bi se najbolje opisati kao mjesto gdje saveznice mogu raspraviti i konačno odlučivati o zajedničkim sigurnosnim pitanjima. Ne postoji sustav glasovanja, već su odluke NATO tijela jednoglasne. Prethode im intenzivni pregovori. Razlozi za takvo načelo djelovanja, bez obzira na česte prigovore na njegovu kompliciranost i sporost, apsolutno su poštivanje suvereniteta i neovisnosti svake članice, pa jednoglasne odluke obvezuju na provedbu.

Temeljna tijela u NATO-ovom sjedištu su: Sjevernoatlantsko vijeće (NAC) i podređeni odbori poput Odbora za obrambeno planiranje, kao i niz radnih skupina. Svaka zemlja članica ima u Vijeću stalnog predstavnika u rangu veleposlanika. Glavni tajnik ima Međunarodni stožer kojemu je zadaća potpora tajniku. Treba napomenuti kako glavni tajnik nije ovlašten određivati politiku NATO-a ili provoditi političke smjernice ukoliko za to nije dobio pristanak svih NATO zemalja članica. Također, on ne može donijeti ni jednu odluku koja bi mogla imati utjecaja na oružane snage bilo koje NATO članice. Glavni tajnik je najviši dužnosnik u Savezu. U skladu s demokratskim načelima, na tom mjestu se u pravilu nalazi visoki civilni političar, po nepisanom pravilu nekadašnji ministar vanjskih poslova ili ministar obrane. Također, stvar je tradicije i da se na mjestu glavnog tajnika uvijek nalazi Europljanin. On predsjedava Sjvevernoatlantskim vijećem, predstavlja Savez u odnosima s drugim državama i međunarodnim organizacijama. Vojni odbor (MC) je vrhovno vojno tijelo u NATO-u i glavni vojni savjetnik Sjevernoatlantskog vijeća (NAC). Uobičajeno je da se predstavnici nacionalnih šefova obrane susreću tjedno. Vojno vijeće čine načelnici glavnih stožera oružanih snaga zemalja članica, kao i nacionalni vojni predstavnici država članica NATO-a. Vojni predstavnici u vojnim odborima rade dnevno u ime svojih načelnika stožera oružanih snaga (obrane). Oni su nacionalni predstavnici koji pokušavaju pronaći konsenzus štiteći nacionalne interese. Predsjedavajućeg Vojnog odbora (CMC) podupire Međunarodni vojni stožer, ali ni on nema ovlasti donošenja odluka. To tijelo daje stručne vojne savjete najvišem civilnom tijelu i usmjerava vrhovne zapovjednike združenih savezničkih snaga NATO-a: vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga u Europi (SACEUR), koji ima sjedište u Monsu, u Belgiji, i vrhovnog zapovjednika saveničkih snaga na Atlantiku (SACLANT), sa sjedištem u Norfolku, Virginiji, SAD. U skladu s nepisanom tradicijom predsjednik Vojnog vijeća je general ili admiral iz europskih zemalja članica, dva vrhovna zapovjednika su američki generali ili admirali. Oba vrhovna zapovjednika su odgovorna za pripremu obrambenih planova i za vođenje obrane područja koje pokriva njihovo zapovjedništvo. Svaki vrhovni zapovjednik zapovijeda onim vojnim snagama koje su države članice, svaka posebno, odredile za zajednička djelovanja.

NATO – zbroj nacionalnih snaga
NATO nema vlastite vojne snage. Većina snaga koje se podrede NATO-u ostaju i dalje pod potpunim nacionalnim zapovijedanjem i nadzorom, sve dok ih zemlja članica ne odredi za konkretnu misiju, koja može biti u rasponu od kolektivne obrane do misija održavanja mira i potpore mirovnim operacijama. Naravno, NATO-ove političke i vojne strukture imaju zadaću osigurati političko vodstvo kao i združeno vojno planiranje. Svaki vrhovni zapovjednik vodi skrb o jačanju spremnosti savezničkih snaga, razvoju njihovih sposobnosti i za provedbu zapovijedi o misijama mirovne ili humanitarne naravi u kojima sudjeluju i zemlje partneri. Kako ni glavni tajnik ni gredsjednik Vojnog vijeća nemaju ovlasti donošenja odluka, smjernice, upute i odluke se obično pripremaju u tijelima vlasti svake od zemalja članica. Državna stajališta o specifičnim pitanjima vezana za NATO uobičajeno se utvrđuju u koordinaciji između ministarstava obrane i vanjskih poslova. Uobičajeno je i da na nacionalnoj razini mnogih NATO zemalja, političke i političko-vojne odluke zahtijevaju konzultacije i postizanje konsenzusa. Međuministarska koordinacija zna biti izazovna i dugotrajna. Onda kada je država utvrdila svoje stajalište, ovlašćuje nacionalnog predstavnika u NATO stožeru, a on je obično veleposlanik, da Sjevernoatlantskom vijeću (NAC) prezentira stav svoje vlade. Treba primijetiti kako svakoj odluci NAC-a prethodi 26 više ili manje samostalno donesenih odluka na nacionalnoj razini, a koje treba uskladiti. Svaka država članica punopravno sudjeluje u radu svakog tijela Saveza. Kako je za svaku odluku potreban pristanak svake od članica, Savez ne poznaje preglasavanje. Svaka odluka donose se suglasnošću svih članica. Ovakav način donošenja odluka u praksi ne prati operativni tempo i zato zahtijeva bitne izmjene u krugu odlučivanja. Prepoznajući tu činjenicu, NATO trenutačno sagledava mogućnosti poboljšavanja sposobnosti donošenja odluka u smislu skraćivanja kruga ili izrade različitih mehanizama radi lakšeg, učinkovitijeg djelovanja.

Priredio Dražen JONJIĆ