Kako NATO predviđa budućnost

Kako bi Sjevernoatlantski savez bio spreman za uspješno rješavanje sigurnosnih izazova, potrebno je da njegove strukture razumiju današnje sigurnosno okruženje, ali i pokušaju zaključiti kakvo će ono biti u idućim desetljećima. U tu svrhu Savezničko zapovjedništvo za transformaciju periodično izdaje dokument Strategic Foresight Analysis

Zdravstvena služba Američke kopnene vojske uzima briseve za testiranje na COVID-19 sudionicima NATO-ove vježbe Saber Junction provedene u kolovozu 2020. u Njemačkoj. Dokument SFA naveo je 2017. da povećan protok ljudi i robe može povećati rizik od pandemija (Foto: NATO)

Savezničko zapovjedništvo za transformaciju (Allied Command Transformation – ACT) jedno je od dva strateška NATO-ova zapovjedništva. Sjedište mu je u Norfolku u američkoj saveznoj državi Virginiji, a ima tri podređene sastavnice – u Norveškoj (Joint Warfare Centre), u Poljskoj (Joint Force Training Centre) te u Portugalu (Joint Analysis & Lessons Learned Centre). Misija ACT-a je pridonijeti očuvanju mira, sigurnosti i teritorijalnog integriteta članica NATO-a kroz razvoj vojnih struktura, snaga, sposobnosti i doktrina. Dakle, ACT vodi vojnu prilagodbu Saveza, koordinirajući nacionalne napore kako bi se postigla koherentnost i interoperabilnost, osiguravajući NATO-u prave vojne instrumente moći.

ACT i Savezničko zapovjedništvo za operacije (Allied Command Operations – ACO) čine NATO-ovu zapovjednu strukturu (NATO Command Structure – NCS), čija je primarna zadaća osiguravanje zapovijedanja i nadzora potrebnog za predviđanje i rješavanje prijetnji te, ako odvraćanje ne uspije, osiguravanje i provedbu obrambenih mjera. Na koncu, NCS igra bitnu ulogu u očuvanju kohezije i solidarnosti unutar NATO-a, održavanju i jačanju vitalne veze između Europe i Sjeverne Amerike te promicanju načela pravedne podjele uloga, rizika i odgovornosti među saveznicama, kao i prednosti kolektivne obrane.

Kibernetičko i hibridno ratovanje, militarizacija svemira i nelegalna uporaba umjetne inteligencije, kao i drugi sigurnosni izazovi današnjice, zahtijevaju od NATO-a i njegovih članica kontinuiranu transformaciju politika, strategija, koncepata, doktrina i sposobnosti kako bi bili spremniji za budućnost. Transformacija je sveobuhvatna, a odnosi se na osoblje, opremu, doktrinu, postupke i tehnologije. ACT vodi vojni dio prilagodbe Saveza i u tom kontekstu ima dvostruku ulogu: prva je omogućiti ACO-u učinkovito vođenje tekućih operacija, a druga je priprema budućih operacija NATO-a.

Za pripremu NATO-a za uspješno rješavanje sigurnosnih izazova potrebno je da strukture Saveza razumiju sadašnje sigurnosno okruženje, ali i pokušaju zaključiti kakvo će ono biti. U tu svrhu ACT periodično izdaje strateški dokument Strategic Foresight Analysis (SFA). Zadnja inačica objavljena je u listopadu 2017., a cilj joj je pružiti sveobuhvatno razumijevanje sigurnosnog okruženja kakvo bi se moglo razviti do 2035. godine i kasnije. SFA prikazuje političke, društvene, tehnološke, ekonomske i ekološke trendove te njihove implikacije. Istodobno želi identificirati buduće trendove koji će u tom razdoblju oblikovati strateški kontekst i prepoznati implikacije za NATO. Važno je napomenuti da nije riječ o nekakvoj “staklenoj kugli” koja pokušava predvidjeti budućnost, zato što se podrazumijeva da ona nije ni predvidiva ni unaprijed određena. SFA pruža iterativnu procjenu trendova i njihovih implikacija za razumijevanje i vizualizaciju dinamičnog i složenog sigurnosnog okruženja. Stoga je SFA zapravo temeljni dokument ACT-a u području vojne transformacije i postavlja stručne osnove za slijedni strateški dokument Okvir za buduće operacije Saveza (Framework for Future Alliance Operations).

Značajka je sadašnjosti, ali i budućnosti, globalizacija, tj. ljudske aktivnosti koje prelaze nacionalne granice (Foto: NASA)

Strategic Foresight Analysis strukturiran je na sljedeći način:

  1. Značajke budućnosti uključuje globalnu tranziciju, brze promjene, složenost, neizvjesnost, globalizaciju, povezanosti, ometajuće promjene i strateške šokove.
  2. Politička situacija uključuje novu preraspodjelu geostrateške moći, izazove upravljanja, utjecaj nedržavnih aktera u unutarnjim i međunarodnim odnosima i poslovima, politiku moći, nezadovoljstvo javnosti, povezanost i policentrizam.
  3. Ljudski resursi uključuju asimetrične demografske promjene, sve veću urbanizaciju, rascjepkana i/ili polarizirana društva, rodne norme i odnose te sve povezanije udruge/mreže.
  4. Tehnologija uključuje brzinu napredovanja tehnologije, pristup tehnologiji, razvoj globalne mreže, dominaciju komercijalnog sektora u tehnološkom razvoju i ovisnost o određenim tehnologijama.
  5. Ekonomija i resursi uključuju globalizaciju financijskih resursa, geopolitičku dimenziju resursa (rijetki zemni elementi, voda, hrana i energija), asimetrične promjene izdataka za obranu i povećanu globalnu nejednakost.
  6. Okoliš uključuje klimatske promjene, klimatsku prilagodbu i mjere za njihovo ublažavanje, manjak vode i hrane te prirodne katastrofe i katastrofe koje je izazvao čovjek.

Dokument SFA u ovom je tekstu sažeto opisan s namjerom predstavljanja njegova sadržaja, kao i značenja koje ima u okviru NATO-a. U očekivanju nove, osvježene inačice, svakako treba uzeti u obzir da se neke njegove pojedinosti već mogu smatrati zastarjelim, posebno nakon pojave pandemije, koja je ostavila dosad nezabilježene posljedice na čovječanstvo, pa i na svjetsku sigurnosnu situaciju.

Značajke budućnosti

Američka podmornica USS Missouri naoružana strateškim nuklearnim projektilima snimljena u plovidbi. Odvraćanje i obrana ostaju ključni element ukupne strategije NATO-a (Foto: US Navy / Chief Petty Officer Amanda Gray)

Eksponencijalni rast tehnologije i računalne moći, razvoj biotehnologije, umjetne inteligencije, autonomnih sustava i sučelja čovjek-stroj mogli bi pomoći čovječanstvu u rješavanju mnogih globalnih problema. Znatnu gospodarsku ekspanziju zadnjih desetljeća prati rast gradova, prometa, poljoprivrede i tehnologije. Međutim, politički sustavi sporo se prilagođavaju velikim promjenama. Za NATO je stoga ključno da prepozna složenost trenutačnih trendova kako bi bolje predvidio buduće te onda potaknuo razvoj nužnih i realno ostvarivih obrambenih mjera.

Stanje globalne ekonomije u kombinaciji sa sve većom polarizacijom, regionalizacijom i fragmentacijom u zapadnim društvima stvara sve veću percepciju neizvjesnosti i pridonosi nedostatku kohezije zapada vezano uz rješavanje regionalnih i globalnih izazova. Međutim, nove metode i alati, posebno big data, tehnološka pismenost i umjetna inteligencija, imaju potencijal kojim bi zapadu pružili nove prilike za upravljanje nesigurnim i složenim okruženjem.

Posebnost je sadašnjosti, ali i budućnosti, globalizacija, tj. ljudske aktivnosti koje prelaze nacionalne granice: ekonomske, društvene, kulturne, političke, tehnološke ili čak biološke, kao u slučaju bolesti. Zbog globalizacije rastu i različiti oblici nejednakosti, koji će nastaviti pridonositi slabijoj koheziji zapada te potkopavati njegovu gospodarsku snagu. Bit će stoga teško kratkoročno riješiti postojeće i predvidive velike i kompleksne probleme poput masovnih migracija i klimatskih promjena, premda mogu prouzročiti potencijalno ozbiljne posljedice. Činjenica je da raste uloga nedržavnih aktera i pojedinaca s prekomjernim ovlastima u unutarnjim i međunarodnim odnosima i aktivnostima. To će otežati rješavanje izazova koji će vjerojatno definirati buduće sigurnosno okruženje.

Poljski vojnici nadziru granicu s Bjelorusijom. Masovne migracije ostat će među velikim sigurnosnim izazovima (Foto: Ministerstwo Obrony Narodowej / Twitter)

Politička situacija

Velike promjene u međunarodnom sigurnosnom okruženju, potaknute tranzicijama moći među zemljama, i to sa zapada na istok, kao i prijenos moći s vlada na nedržavne aktere, rezultirali su povećanom nestabilnošću svjetskog poretka. Predviđa se da će kineski BDP u razdoblju 2026. – 2028. prestići američki. Ipak, sama ekonomska moć nije dovoljna za redefiniranje globalne ravnoteže moći. Međutim, ekonomska moć temelj je vojne moći stoga je povećanje obrambene potrošnje važan čimbenik vojne moći zapada. U azijsko-pacifičkoj regiji, istočnoj Europi i na Bliskom istoku izdaci za obranu zadnjih su godina stalno rasli premda Sjedinjene Države ostaju najveći svjetski potrošač.

Zapadu mogu nanijeti štetu fragmentarni odgovori na izazove koje predstavlja preraspodjela geopolitičke moći, nedostatak vodstva, kohezije i odlučnosti. Brze promjene mogle bi rezultirati nepredvidivim strateškim okruženjem za sljedeća dva desetljeća, što bi moglo dovesti do neizvjesnog prelaska u “poslijezapadni” svjetski poredak.

Odvraćanje i obrana ostaju ključni element ukupne strategije NATO-a. Iako zapad ponovno potvrđuje svoju težnju za svijetom bez nuklearnog naoružanja, međunarodno sigurnosno okruženje ne daje mogućnost za razoružanje. Slijedom toga, očekuje se da će u skoroj budućnosti nuklearno oružje ostati temeljna komponenta ukupnih sposobnosti NATO-a za odvraćanje i obranu, uz snage konvencionalne i raketne obrane.

Sve veći broj nedržavnih aktera povećao je složenost rješavanja pitanja kao što su korupcija, društvena i ekonomska nejednakost i učinkovitost državnih institucija. U tom kontekstu, suradnja NATO-a s EU-om, UN-om, međunarodnim / nacionalnim agencijama za provedbu zakona i rad s drugim međunarodnim i nevladinim organizacijama zahtijevat će od Saveza provedbu sveobuhvatnog pristupa.

Privatne vojne i sigurnosne tvrtke postale su akteri modernih oružanih sukoba i postkonfliktne obnove. Nedavne NATO-ove operacije istaknule su sve veće oslanjanje na takve tvrtke, koje su u nekim slučajevima i multiplikator snaga. Naime, pružaju usluge koje je tradicionalno obavljalo vojno osoblje, uključujući logističku i obavještajnu potporu, zaštitu snaga i obuku. Očekuje se da će potreba za uslugama privatnih tvrtki i dalje rasti. Na osnovi toga mogla bi se dodatno smanjiti i uloga države kao pružatelja sigurnosti. Institucije globalnog upravljanja uspostavljene krajem Drugog svjetskog rata sve više zaostaju za brzim promjenama.

Vakuum moći koji stvaraju slabe i neuspješne države i dalje će biti plodno tlo za nestabilnost, radikalizaciju i rast terorističkih i kriminalnih organizacija. Korištenje satelitskih snimaka, navigacijskih sustava (npr. GPS), kibernetičkih alata te kemijskih, bioloških, radioaktivnih i nuklearnih tvari moglo bi terorističkim i radikalnim skupinama omogućiti izvođenje tehnološki naprednih napada.

Ljudski resursi

Britanska tvrtka Engineered Arts u prosincu 2021. predstavila je naprednog humanoidnog robota Amecu. Takve inovacije znatno će pomoći čovječanstvu, ali mogu prouzročiti i poremećaje u zaposlenosti kao i moralne dvojbe (Foto: Engineered Arts)

Rast stanovništva povezan sa sve većom urbanizacijom, starenjem, rastućom nejednakošću, rascjepkanim i polariziranim društvima te rastućim povezanim ljudskim mrežama vjerojatno će biti izazov bez presedana. Asimetrične demografske promjene vjerojatno će povećati rizik od sukoba širom svijeta. Očekuje se da će svjetsko stanovništvo brzo rasti do 2035. godine. Dulji životni vijek dovest će do starenja stanovništva širom svijeta. Promjena u prirastu stanovništva između razvijenih i zemalja u razvoju bit će dosta različita, pri čemu će potonje rasti do sedam puta brže. Mlađe stanovništvo vjerojatno će bolje prilike tražiti migracijom u inozemstvo.

Predviđa se da će svjetsko stanovništvo 2030. dostići broj od 8,5 milijardi, a 2050. godine 9,7 milijardi ljudi. Najveći rast dogodit će se u Africi, a slijede zemlje Bliskog istoka i južne Azije. Danas je 13 % svjetskog stanovništva starije od 60 godina. Iako Europa ima najveći postotak (25 %) stanovništva u toj dobnoj skupini, starenje će uskoro pogoditi i druge dijelove svijeta. To će rezultirati smanjenjem broja radno sposobnog stanovništva, što će za neke zemlje i njihove proračune biti velik izazov. Stoga će različiti sustavi socijalne skrbi i sigurnosti, posebno u Europi, biti pod velikim pritiskom. U zapadnim bi zemljama smanjeni natalitet mogao ozbiljno ograničiti broj potencijalnih kadrova pogodnih za rad u državnim obrambeno-sigurnosnim institucijama.

Postojanje ekonomskih, društvenih i rodnih nejednakosti, nedostatak prilika za kvalitetniji život pojedinca, kao i aktualni te budući nasilni sukobi mogli bi dovesti do znatnog povećanja migracija u sljedeća dva desetljeća. I danas je val izbjeglica dosegao razinu koja je bez presedana u novijoj povijesti, a očekuje se da će rasti. Urbanizacija se povećava različitim tempom, s najvećim stopama rasta u najmanje razvijenim dijelovima svijeta. Predviđa se da će do 2050. približno 66 % svjetskog stanovništva živjeti u urbanim područjima. Broj gradova s više od deset milijuna stanovnika povećat će se sa 20 u 2017. na 37 u 2025. godini. Međutim, do 2030. otprilike 40 % gradskog stanovništva živjet će u sirotinjskim četvrtima, koje su iz više aspekata (ekonomski, društveno, politički te fizički) nesigurne.

Upravljanje velikim gradovima izazovno je, posebno u slučaju njihova nekontroliranog rasta. Tako stvoren pogodan prostor za terorističke i kriminalne organizacije potencijalno postaje žarište radikalizacije. Polarizacija društava postala je svjetski fenomen, a razvijene zapadne zemlje posebno su ranjive zbog različitih interesa pojedinaca. Polarizacija može postupno prouzročiti nedostatak kohezije i povećati neslaganja unutar društva. Budući stupanj ljudske mobilnosti, mogućnosti globalne komunikacije i povezanost među ljudima učinit će sigurnosno okruženje složenijim. Povećan protok ljudi i roba može donijeti veći rizik od pandemija (to se, kako vidimo, dogodilo s aktualnom pandemijom, op. ur.).

Tehnologija

Djelatnici Norveške agencije za vojnu opremu postavljaju satelitski prijamnik na sjevernim otočnim teritorijima te zemlje. U pozadini je odobalni ophodni brod – ledolomac NoCGV Svalbard. Prema SFA-u, vjerojatnost konvencionalne napadne vojne operacije na Arktiku vrlo je mala (Foto: Simen Rudi / Forsvarsmateriell)

Nove tehnologije omogućuju povećanje produktivnosti i životnog standarda, poboljšanje zdravlja i očuvanje prirodnih resursa. Uvođenje umjetne inteligencije, autonomnih sustava, robotike, nanotehnologija, biotehnologije i dr. uvelike će pomoći čovječanstvu u rješavanju mnogih problema iz prošlosti. Međutim, one mogu prouzročiti poremećaje zaposlenosti, izazivaju moralne dvojbe i povećavaju nestabilnost društava.

Pristupačnost digitalnih tehnologija, sveprisutne bežične mreže i mobilni uređaji stvorili su uvjete povezivanja i komuniciranja bilo gdje i bilo kad. Sposobnost kombiniranja tih tehnologija potiče inovacije. Međutim, očekivanja da tehnologija može riješiti većinu problema čovječanstva nisu realna. Poboljšanja u pojedinačnim tehnologijama mogu dovesti do napretka u drugim. To će vjerojatno dovesti do iznenađujućih kombinacija i novih aplikacija, što će potaknuti inovacije i u području vojno uporabljivih aplikacija. NATO mora držati korak, no komercijalni sektor bit će sve dominantniji u tehnološkom razvoju. Smanjenje obrambenih proračuna dovelo je i do smanjenja broja i intenziteta istraživanja povezanih s obrambenim sustavima, a komercijalne inovacije sve se više uključuju u vojne sustave. To je dovelo do toga da je komercijalni sektor pretekao vojni na polju istraživanja i razvoja. U tom bi kontekstu vojnoindustrijska baza mogla izgubiti neke kritične sposobnosti. Dominantni komercijalni sektor možda se neće baviti nekim područjima znanosti i tehnologije koja su kritična za obranu. Štoviše, konsolidacija nekih tehnologija vjerojatnija je unutar zemalja koje imaju veću kontrolu nad svojim komercijalnim sektorom (npr. razvoj superračunala u Kini), što rezultira većom sposobnošću iskorištavanja novih tehnologija. Operativna vojna učinkovitost postala je pretjerano ovisna o tehnologiji. Na primjer, vrlo je teško funkcionirati bez bežične komunikacije, globalnih navigacijskih satelitskih sustava ili interneta. Spor razvoj i visoki troškovi određenih tehnologija namijenjenih isključivo za vojnu uporabu odvraćaju vlade od toga da im pružaju potporu.

Ekonomija i resursi

Globalizacija je promijenila i ekonomiju. Jeftina radna snaga u zemljama u razvoju negativno je utjecala na standard radničke srednje klase u zapadnim zemljama, što je potaknulo društvene nejednakosti. To ima izravne implikacije na sposobnost zapadnih vlada da generiraju porezne prihode i može u konačnici dovesti do odbacivanja globalizacije, što je vidljivo u porastu populizma i antiglobalizacijskih političkih stanovišta. Povećanje nejednakosti unutar nacija jedan je od trendova koji će nastaviti polarizirati društva. Raspodjela bogatstva na zapadu uglavnom ide u korist iznimno bogatih na račun radničke srednje klase.

Dok se nejednakost povećava unutar pojedinih nacija, smanjila se među nacijama. Prihodi srednje klase u Kini i Indiji približili su se stagnirajućim prihodima srednje klase u razvijenom svijetu. S druge strane, plaće nekvalificiranih radnika u bogatim i siromašnim zemljama često se razlikuju – faktor 10 prema 1. Ta razlika u dohotku utjecat će na nejednakost među svjetskim stanovništvom i biti daljnji katalizator migracija.

Glavni vladini programi, kao što je socijalna skrb, pod velikim su pritiskom kako bi održali korak sa starenjem stanovništva. Pitanja obrazovanja, modernizacije i infrastrukture često su istaknutija i vidljivija, potiskujući financiranje obrane na niže mjesto. S druge strane, globalizacija roba i tržišta može poremetiti nacionalna gospodarstva zbog nedostatka kontrole, ali i opasnosti od kibernetičkih napada. Budući da nacionalna gospodarstva postaju sve više međuovisna, učinak prijenosa bilo kakvog financijskog poremećaja – i na regionalnoj i na globalnoj razini – može izazvati ozbiljne posljedice za stabilnost tržišta.

Svjetsko stanovništvo i ekonomski rast, uključujući rastuću srednju klasu, eksponencijalno će povećati potražnju za prirodnim resursima. Iako će se udio obnovljive energije do 2030. vjerojatno povećati do 30 %, očekuje se da će nafta i druga fosilna goriva ostati u iduća dva desetljeća glavni izvor za promet i proizvodnju električne energije. Osim toga, nedostatak vode, energije i hrane bit će stalni uzrok problema na globalnoj razini. Predviđa se da će globalna ekonomija do 2050. rasti u prosjeku nešto više od 3 % godišnje. Međutim, očekuje se usporavanje rasta u Kini i drugim velikim gospodarstvima u razvoju. Kako je spomenuto, Kina će do 2026. – 2028. vjerojatno postati najveće svjetsko gospodarstvo. Indija ima potencijal da do 2050. zauzme drugo mjesto na tom popisu. Rast globalnog duga (državni, korporativni i dug kućanstava) jako je visok i to bi moglo izazvati domino efekt na financijskim tržištima, puno veći od svjetskog ekonomskog kolapsa 2007. godine.

Globalni financijski sustav, koji je sve povezaniji, ranjiviji je na napade državnih i nedržavnih aktera. Monetarni sustavi izvan državnih struktura također se razvijaju, a anonimna priroda kibernetičkih valuta, poput Bitcoina, povećava mogućnost zlouporabe. Naime, organizirani kriminal sve se više služi zlonamjernim softverima i hakiranjem. S druge strane, Bitcoin i digitalne financije, primjenjujući tehnologije kao što je Blockchain, mogu izazvati digitalnu revoluciju od “interneta informacija do interneta vrijednosti” s pozitivnim učinkom na rast svih ekonomija.

Nove tehnologije, ali i klimatske promjene, mogu omogućiti iskorištavanje mineralnih i energetskih resursa u nekad nepristupačnim područjima kao što je krajnji sjever. Iako je vjerojatnost konvencionalne napadne vojne operacije na Arktiku vrlo mala, ne treba zanemariti pokušaje “militarizacije”, uglavnom iz Rusije. Slično je djelovanje i namjera Kine u Južnom i Istočnom kineskom moru. Te su regije važne za svjetsku pomorsku trgovinu i imaju znatne prirodne resurse, prije svega rezerve nafte i plina. Klimatske promjene, voda, energija i hrana zadavat će stalnu brigu globalnoj zajednici. Zajednički resursi, posebno u vezi s vodoopskrbom, gdje se izvori protežu preko nacionalnih i teritorijalnih granica (npr. jezera i rijeke), mogu dovesti do regionalnih partnerstava, ili suprotno, biti izvor pograničnih sukoba.

NASA-ina grafika objavljena 2019. pokazuje koliko se razina ledenog pokrova na Antarktici povećala/smanjila u razdoblju od 25 godina. Razumijevanje klimatskih promjena bit će potrebno NATO-u prilikom dugoročnog planiranja i procjena rizika (Ilustracija: NASA’s Scientific Visualization Studio)

Okoliš

Problemima okoliša dominiraju klimatske promjene te njihovi dalekosežni i sveobuhvatni utjecaji. Zadnjih godinu-dvije ta je tema postala udarna među državnim i međunarodnim institucijama. Međutim, čak i da su danas ispunjeni, bilo kakvi napori na ublažavanju klimatskih promjena ne bi bili vidljivi najmanje dva desetljeća. Stoga će se klimatske promjene prema SFA-u nastaviti kretati sadašnjom putanjom do 2035. i dalje. Posljedica toga je zagrijavanje oceana, topljenje arktičkog morskog leda i ledenjaka te podizanje razine mora. Promijenit će se obrasci oborina i povećat će se ukupne površinske temperature. Nestabilnosti prouzročene tim promjenama, iako nisu nužno izravni pokretači, ojačat će postojeće napetosti u međuljudskim odnosima, političkoj i ekonomskoj sferi pa se zbog toga klimatske promjene često opisuju kao multiplikator prijetnji.

Promjena klime također će na brojne neizravne načine oblikovati sigurnosno okruženje (npr. način života, sposobnost pojedinaca za opstanak i sposobnosti vlada da drže korak i osiguravaju potrebe stanovništva). Legitimnost vlada mogla bi biti narušena njihovom nesposobnošću odgovora na klimatske i ekološke probleme. Razumijevanje klimatskih promjena bit će potrebno NATO-u prilikom dugoročnog planiranja i procjena rizika. Mnoge vlade počele su provoditi mjere prilagodbe i Savez će morati razmotriti vlastite planove prilagodbe kao dio svojeg strateškog promišljanja. Novi zakoni i ugovori vezani uz klimu izravno će utjecati na obrambene institucije. Prirodne katastrofe vjerojatno će imati različite učinke na članice NATO-a. Sve je veća vjerojatnost da neke članice dožive veliku katastrofu, što bi moglo utjecati na njihovu sposobnost doprinosa postojećim ili novim operacijama Saveza. Pozitivno je da će predviđanja i rana upozorenja postati sve dalekosežnija, a puno se može učiniti za sigurnosno i obrambeno područje ako se primjenjuje metodologija temeljena na procjeni rizika za planiranje, pripremu i odgovor na događaje povezane s klimom, okolišem i prirodnim katastrofama.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg obraća se studentima Sveučilišta u Kopenhagenu vezano uz sigurnosne implikacije klimatskih promjena (Foto: NATO)

Zaključak

Strategic Foresight Analysis (SFA) sveobuhvatni je dokument koji se temelji na stručnosti i resursima NATO-a i partnerskih zemalja, međunarodnih organizacija, industrije i akademske zajednice za identificiranje trendova i implikacija koje će vjerojatno oblikovati buduće sigurnosno okruženje. SFA pruža osnovu za dugoročnu perspektivu Saveza koja je ključna za uspjeh u razdoblju neviđenih promjena koje proizlaze iz dinamičnog i kompleksnog svijeta. Iako bi zapad mogao biti manje dominantan u budućem ekonomskom poretku, članice NATO-a i dalje će odlukama koje danas donose utjecati na buduće sigurnosno okruženje. U sljedeća dva desetljeća vjerojatno će se dogoditi brze, a u nekim slučajevima i tektonske promjene, ali NATO će nastaviti pružati glavni okvir za kolektivnu obranu euroatlantske regije.

SFA pruža čelnicima NATO-a i obrambenim planerima perspektivu izazova i prilika s kojima će se Savez suočiti u idućim desetljećima. SFA također služi kao stručna osnova za razvoj strateškog dokumenta Framework for Future Alliance Operations (FFAO). SFA i FFAO daju okvir za početak ciklusa NATO-ova planiranja (NATO Defence Planning Process – NDPP) i mogu pridonijeti razvoju sigurnosnih i obrambenih planova i strategija zemalja članica u cilju trajne i kontinuirane transformacije Saveza.

Tekst: Vladimir ŠTIMAC