Kaštel Vitturi

Pogled na sjevernu stranu kaštela. U građevinu se moglo ući samo preko drvenog, a kasnije kamenog mosta

Koncem XV. stoljeća trogirska plemićka obitelj počela je gradnju impozantne utvrde, koja je danas svjedok jednog burnog povijesnog razdoblja na području Dalmacije

Nakon pada Bosne 1463. godine, Dalmacija, koja je bila pod mletačkom upravom, našla se u opasnosti od najezde Osmanlija. Zbog toga se širom obale i zaleđa počinju graditi sigurnosno-obrambene utvrde. Na području između Splita i Trogira plemići su, kako bi zaštitili svoje posjede i tamošnje težake koji su im obrađivali polja, izgradili čak sedamnaest utvrda i dvanaest utvrđenih naselja. Zbog svih tih utvrda područje je dobilo zajednički naziv Kaštela. Od zapada prema istoku nižu se: Kaštel Štafilić, Kaštel Novi i Kaštel Stari (Donja Kaštela) te Kaštel Lukšić, Kaštel Kambelovac, Kaštel Gomilica i Kaštel Sućurac (Gornja Kaštela). Dakle, naselje Kaštel Lukšić nalazi se točno u sredini, četvrto po redu neovisno ide li se iz Splita ili Trogira. Povijesnu jezgru tog naselja čine tri utvrde i dva utvrđena naselja izgrađena od XV. do XVII. stoljeća. Riječ je o kaštelu i utvrđenom naselju Vitturi, kaštelu i utvrđenom naselju Rosani te kaštelu Tartaglia.

Braća i dužd

Stari izgled kaštela (lijevo) i grb obitelji Vitturi (desno)

Najstariji kaštel i utvrđeno naselje izgradila je na prijelazu iz XV. u XVI. stoljeće obitelj Vitturi. Riječ je o trogirskim plemićima koji se prvi put spominju još u XII. st. zahvaljujući Držimiru, podrijetlom iz Vrsara. Bili su rodbinski povezani s mletačkim Vitturijima, čija je palača, koja i danas stoji u Veneciji, izgrađena u XIII. stoljeću. Gradnjom kaštela trogirski su Vitturiji željeli osigurati mjesto na koje će se skloniti u slučaju osmanlijskog upada u Trogir, pa čak i mogućeg napada podanika Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, koje će skončati nekoliko desetljeća kasnije. Braća Nikola i Jerolim Vitturi počela su gradnju 1487. godine, dobivši dopusnicu od tadašnjeg mletačkog dužda Augustina Barbariga i trogirskog kneza Karla Pesara. Mletačka je vlast i financijski pomagala izgradnju te nabavu materijala. Kaštel Vitturi formiran je na morskoj hridi i danas je najveća sačuvana renesansna utvrda na području grada Kaštela. U njegovoj okolici nastalo je utvrđeno naselje s kulama na uglovima. Utvrda se sastojala od sjevernog i južnog dijela. Na jugu iz mora “izrasta” dvokatna rezidencija. Prvi kat bio je karakterističan po manjim četvrtastim prozorima. Drugi kat bio je ukrašen prozorima i balkonima u renesansnom stilu. U prizemlju se proizvodilo te čuvalo vino i ulje. Sjeverni dio građevine sastojao se od dvorišta okruženog obrambenim zidovima. Pred ulazom u kaštel nalazio se jarak ispunjen morskom vodom. U građevinu se tako moglo ući samo preko drvenog, a kasnije kamenog mosta. Na sredini južnog pročelja nalazila su se morska vrata kroz koja su ulazili brodovi. Ispred sjevernih vrata naselja izgrađena je 1530. prva župna crkva.

Nakon opasnosti

Jugozapadna strana kaštela. Vidi se kako građevina “izlazi iz mora”

Kaštel je nekoliko puta nadograđivan. Na vijencu drugog kata galerije stoji natpis: “Braća Jakov i Jerolim Vitturi izgradiše u ovom obliku vlastitim troškovima 1564.” Kaštel je tako dobio konačan oblik izgradnjom dvokatnih krila i galerije. Kako su kašteli Rosani i Tartaglia bili slabije utvrđeni, velik se dio njihovih žitelja sklanjao upravo u kaštel Vitturi u slučaju opasnosti od Osmanlija. Krajem XVII. stoljeća, nakon prestanka izravnih osmanlijskih upada iz Bosne, kaštel gubi obrambenu ulogu. Jarak oko njega nasut je i pred kaštelom niče trg Brce. Skinuti su renesansni prozori s prvog kata i umjesto njih postavljeni su barokni, puno većih dimenzija. Uz rubove južnog pročelja probijen je po još jedan prozor. U središnjem dijelu južnog pročelja na prvom katu izgrađen je kameni balkon na šest dvostrukih konzola. Od sredine XVIII. st. do danas kaštel je doživio tek sitne preinake, koje su se uglavnom odnosile na otvaranje novih i zatvaranje starih otvora, zatim rušenje starih i gradnju novih unutarnjih stubišta. Tijekom XVIII. stoljeća pred zapadnim vratima naselja izgrađena je i nova crkva.

U blizini kaštela i danas se nalazi perivoj Vitturi, kulturni spomenik te spomenik parkovne arhitekture. U inventaru parka ističu se prije svega elementi karakteristični za sredozemne krajeve. U drugoj pol. XVIII. st. uredio ga je plemić Radoš Micheli Vitturi. Bio je poznati poljoprivredni stručnjak te predsjednik Agrarne akademije u Lukšiću. Obitelj Vitturi, koja je prema pisanju povjesničara Ivana Lučića (1604. – 1679.) u Trogir stigla još u XIII. stoljeću, posjedovala je kaštel sve do kapitulacije Italije 1943. godine. Tad su neki od članova obitelji ubijeni, a neki protjerani. Kaštel je obnovljen 2001., a u njemu je danas Muzej te Turistička zajednica grada Kaštela.

Tekst i foto: Josip BULJAN