Kineska Narodnooslobodilačka vojska (PLA) u prošlom je stoljeću bila tradicionalni korisnik naoružanja i vojne opreme kupljenih u Sovjetskom Savezu, ali i domaćih inačica tih sustava. Iznimka nisu bili ni samohodni višecijevni lanseri raketa (SVLR). Prvi takav lanser na kotačima bio je Type 63 u kalibru 130 mm. Proizveden je 1963. (brojčana oznaka uz Type isprva se redovito poklapala s godinom dovršetka razvoja), a razvijen je na temelju sovjetskog BM-14-17. Slijedio je Type 70 od 130 mm, prvi SVLR na gusjenicama u kineskoj vojsci. Kombinirao je lanser Type 63 s istoimenim oklopnim borbenim vozilom. Razvijen je i Type 81 u kalibru 107 mm, spoj Type 63 lansera s terensko-teretnim vozilom NJ221 4 x 4. Lako je pogriješiti s nazivima iz tog razdoblja: Type 81 zvalo se i oružje u kalibru 122 mm koje se često pojavljivalo u filmovima s kineskih vojnih vježbi tijekom osamdesetih godina. Uzor tom oružju bio je sovjetski lanser BM-21 Grad. Inačica Grada je i SR-4, a u to se vrijeme pojavio i Type 82 u kalibru 130 mm, još jedna poboljšana inačica Type 63. Broj različitih kineskih SVLR sustava osamdesetih je godina sve više rastao, pojavio se Type 85 u kalibru 130 mm kao kombinacija lansera Type 82 i borbenog oklopnog vozila na gusjenicama Type 85. Bio je tu još i Type 89 na gusjenicama (122 mm).

Novi trend
Sredinom sedamdesetih godina sovjetski je SVLR 9K57 Uragan u kalibru 220 mm i dometa 35 km najavio dolazak sustava većeg kalibra i dometa s kasetnim bojnim glavama. Slijedio ga je američki M270 u kalibru 227 mm i dometa 32 km. Trend je utjecao i na Kinu: prvi njezin SVLR velikog kalibra 273 mm bio je Type 83 (izvozno ime WM-40) na gusjeničnom podvozju. Mali broj tih raketnih sustava ušao je u uporabu radi testiranja, ali zbog nedostatne preciznosti i gustoće paljbene moći nisu proizvedeni u očekivano velikom broju, premda su s traka silazili do 1988. godine. Bila su to prilično gruba sredstva, koja su po mnogočemu zaostajala za inozemnim rješenjima. Imala su relativno malen broj raketa u lanseru, četiri u jednom redu, ali s impozantnim dometom, od 20 km do 40 km. Masa rasprskavajuće-razorne bojne glave iznosila je 134 kg. Raketa je bila duga 4,75 m i mase 484 kg. Osim spomenute bojne glave, u uporabi su još bile zapaljive i kasetne. WM-40 temelji se na podvozju topničkog traktora Type 60-I. Vozilo pokreće 12150L dizelski motor koji razvija snagu od 300 KS. Iako je električno, pokretanje po elevaciji i azimutu zahtijeva fino ručno podešavanje.

Udvostručeni domet
WM-40 potaknuo je razvoj poboljšane inačice WM-80 početkom devedesetih godina. Lansirni sustav smješten je na vozilu Taian TAS-5380 8 x 8, a sastoji se od dvaju lansera, svakog s po četirima cijevima za rakete kalibra 273 mm. Prešlo se na kotačno podvozje, rakete su neznatno produljene s 4,52 m na 4,58 m, a povećana je i masa s 484 kg na 505 kg. Zamjenom krutog raketnog goriva udvostručen je najveći domet na 34 km do 80 km, što je jedno vrijeme bilo među najboljim rezultatima na svijetu. Osim toga, udvostručen je i broj raketa, ali pogreška po dometu od 1,2 posto, odnosno na najvećem dometu od 950 m, dovodila je u pitanje učinkovitost sredstva prilikom uporabe izvorne, rasprskavajuće-razorne bojne glave s 34 kg eksploziva. Značajke su poboljšane uvođenjem kasetne bojne glave, ukupne mase 150 kg, s 380 protupješačkih i protuoklopnih bombica, koje imaju ubojiti domet od sedam metara te probijaju čelični oklop debljine od 80 mm do 100 mm. Postoji i vozilo za nadopunjavanje, koje nosi još dva borbena kompleta u kontejnerima. Oni se mogu zamijeniti za pet do osam minuta, što je kraće u odnosu na sovjetske sustave. WM-80 nije bio uveden u operativnu uporabu PLA-a, ali je 1999. izvezen u Armeniju.
WM-80 također je dobio moderniziranu inačicu, WM-120 u jednakom kalibru, ali s dometom od čak 120 km, a najmanjim 34 km. Ima osam cijevi montiranih na podvozje kamiona TA-580 u konfiguraciji 8 x 8. Za pripremu za djelovanje i ispaljivanje projektila treba pet, a za prepunjavanje osam minuta. Borbena masa vozila iznosi 36,5 tona, a postiže najveću brzinu od 70 km/h. WM-120 izvezen je u Jordan i Peru. Sustav se i danas nalazi u prodajnom katalogu velike državne tvrtke NORINCO.

Nastavak tijekom devedesetih
Unatoč tomu što je razvila tri WM-a, kineska obrambena industrija nastavila je devedesetih godina razvijati SVLR sustave manjih kalibara. NORINCO-ov Type 90 od 122 mm zamijenio je Type 81, ali prekinuta je praksa da se oznaka podudara s godinom dovršetka razvoja jer je oružje predstavljeno sredinom desetljeća. Ima 40 lansirnih cijevi smještenih u četirima redovima. Može se okrenuti 180 stupnjeva i prepunjava se automatski. Kamion je Tiema 6 x 6 i može nositi 40 pričuvnih raketa. Postoji i Type 90A, ali riječ je o inačici za izvoz i nije ga koristila kineska vojska.
Type 90B novija je inačica u kalibru 122 mm, predstavljena 2004. i postavljena na standardni PLA-nov kamion Beifang Benchi 2629 6 x 6. Može lansirati sve kineske nenavođene rakete tog kalibra s najmanjim dometom 20 km, a najvećim 50 km. Posada može zauzeti paljbeni položaj, djelovati i napustiti ga za manje od sedam minuta. Najveća brzina vozila iznosi 85 km/h. Rakete se mogu ispaljivati pojedinačno ili u plotunu s razmakom od 0,5 sekundi između ispaljenja. Borbeno djelovati može iz kabine ili daljinski, a zahvaljujući automatskom sustavu lanser se za manje od tri minute opskrbi s 40 raketa.

Branitelj iz Sečuana
I tvrtka SAIC (Sichuan Aerospace Industry Corporation) uključila se u velike kalibre SVLR sustava te počela krajem osamdesetih razvijati seriju WS (WeiShi, branitelj). Prvi primjerci sustava testirani su 1990. godine. WS-1 na vozilu 6 x 6 ima četiri do osam lansera raketa u kalibru 302 mm, duljine 4,73 m i mase 520 kg. Masa s kasetnom bojnom glavom iznosi 150 kg, približno kao i rakete za WM-80. Domet raketa impresivan je, od 40 km do 100 km, a kružna pogreška (circular error of probability – CEP) iznosi svega jedan posto, odnosno oko 1000 m na najvećem dometu, što je znatan napredak u odnosu na prethodne sustave.
WS-1B razvijen je 1993. na osnovi WS-1. Koristi nove rakete jednakog kalibra, ali s produljenim raketnim motorom, čime se postiže domet od 60 km do 180 km, dok je bojna glava jednaka. Ukupna duljina rakete iznosi 6,37 m, masa 725 kg, a kružna pogreška od 1 % do 1,25 %, odnosno najviše 180 m do 225 m. U uporabi je u PLA-u i popunjava prazninu u dometu između konvencionalnih samohodnih topničkih sustava i taktičkih raketa zemlja-zemlja. Lanser je montiran na kamion 6 x 6.
Program WS obuhvatio je i uže cijevi: WS-1E ima kalibar 122 mm, domet 20 km do 40 km, raketa ima duljinu 2,94 m i masu 74 kg. Masa bojne glave iznosi od 18 kg do 22 kg. Broj raketa na lanseru MF-40 je od 40 do 50, a kružna pogreška smanjena je na 0,83 % do 1 % (do 400 m). Kako je sustav bio sličan korištenom Type 90, kineska vojska nije ga nabavila, a izvozni uspjeh nije postigao zbog jake konkurencije.

Raketa s besposadnim letjelicama
Najbolje opremljen sustav je WS-2. Ima šest novih raketa velikog kalibra 400 mm na podvozju kamiona 8 x 8 TA5250. Raketa je duga 7302 mm, mase 1285 kg, a masa bojne glave iznosi 200 kg. Domet je između 70 km i 200 km. Najveća je novina sustav za korekciju putanje na osnovi inercijskog navigacijskog sustava, čime se kružna pogreška smanjuje na 0,17 %, odnosno 340 m na najvećem dometu. Ipak, to je slabiji rezultat u odnosu na neke poznate američke ili izraelske rakete. Sustavi serije WS koriste ili unitarne bojne glave, kod kojih je eksplozivno punjenje okruženo čeličnim kuglicama, ili kasetne s protuoklopno-protupješačkim bombicama s oko 500 fragmenata. Novije rakete WS-2C i WS-2D imaju GPS navođenje i domet od 350 km i 400 km. WS-2D u kućištu ima tri besposadne letjelice za proturadarsko djelovanje. Nakon otvaranja kapsule rakete, letjelice se rasklapaju i započinju krstarenje. Otkrije li se signal s nekog kopnenog radara, slijedi napad. WS se razvija za izvoz, ali zasad su kupci Tajland i Turska, u koju je transferirana i tehnologija za sustav T-300 Kasırga.

Uzor u Smerču
Od sustava iz novog tisućljeća prvi se istaknuo A-100 predstavljen 2002. godine. Razvio ga je CALT (China Academy of Launch Vehicle Technology), poznat po projektiranju raketa za svemirske letove i balističkih raketa Dong Feng. Sustav je u mnogim aspektima sličan sovjetskom, odnosno ruskom sustavu 9K58 Smerč kalibra 300 mm. A-100 ima deset lansirnih cijevi u jednakom kalibru, ali kineski proizvođači tvrde da nije kompatibilan s raketama za Smerč. Rakete su duge 7,28 m i mase 840 kg, dostupne s različitim bojnim glavama, uključujući i trenutno-fugasne, zapaljive i kasetne. Kasetna je mase 235 kg, s oko 500 protuoklopno-protupješačkih bombica ubojnog radijusa sedam metara i probojnosti 50 mm čelika. Najveći domet A-100 iznosi 120 km (u odnosu na 90 km kod Smerča), a najmanji 40 km. Zahvaljujući uređaju koji vrši korekciju putanje i optimalnog mjesta rasipanja bombica, a nalazi se na svakoj raketi, kružna pogreška je smanjena.
Kao i opisani WM-80, sustav A-100 postavlja se na teško ali pokretljivo vozilo Taian TAS-5380 8 x 8, snage 640 KS i najveće brzine na cesti od 60 km/h.
Priprema lansera opremljenog GPS-om za borbeno djelovanje traje osam minuta. Za napuštanje paljbenog položaja potrebne su dvije minute. Bitnica se sastoji od šest do devet lansera, šest do devet vozila za prijevoz i pretovar raketa te zapovjednog vozila. Kineska vojska testirala je A-100, ali odabran je SVLR naziva PHL-03. Ipak, A-100 izvezen je u Tanzaniju.

U Pakistan i Armeniju?
Od A-100 razvijen je AR1A (300 mm), koji je 2009. predstavljen u prvom redu inozemnim kupcima. Kod inačice AR1A na kamionu Wanshan WS2400 8 x 8, cijevi su zamijenjene dvama kontejnerima, svakim s po pet raketa. Dostupne su rakete slične onima za prethodnika. Standardna trenutno-fugasna ima bojnu glavu mase oko 200 kg. Najveći domet iznosi do 130 km, a najmanji 20 km. Rakete su opremljene sustavom za korekciju dometa i smjera. Posadu čine četiri člana kojima je za pripremu za ispaljivanje potrebno oko pet minuta, a za napuštanje paljbenog položaja minuta. Prepunjavanje raketama može se obaviti u roku od 20 minuta. Bitnica se sastoji od lansera, zapovjednog vozila, meteorološkog vozila, vozila za prijevoz i pretovar raketa. Pakistan je navodno kupio bojnu AR1A (36 lansera) za ispitivanje i ocjenjivanje te razmišlja o transferu tehnologije. Pakistanska inačica sustava nazvana je A-100E. Nedavno je objavljeno i da je Armenija naručila neodređen broj tih topničkih sustava.
Još jedna poboljšana inačica sustava A-100 nosi ime PHL-03, a smještena je na jednakom kamionu kao AR1A. Iz NORINCO-ovih hala ušla je u kinesku vojsku tijekom 2004. i 2005., a u uporabi je i u Maroku. Izvozna inačica nazvana je AR2. PHL-03 ima konfiguraciju s 12 cijevi u kalibru 300 mm. Cijevi su raspoređene u trokut, a masa standardne rakete iznosi oko 800 kg. Najveći domet osnovne rakete iznosi 70 km, a najmanji 20 km. U međuvremenu su razvijene poboljšane rakete s dometom od 150 km. Vrijeme potrebno za djelovanje je tri minute, za ispaljivanje cijelog plotuna 38 sekundi, a za napuštanje paljbenog položaja minuta. Dostupne rakete za PHL03 jednakih su tipova kao kod drugih inačica A-100 te opremljene jednostavnim automatskim sustavom korekcije koji omogućuje veću gustoću udara. Intenzitet udara udvostručuje se, a točnost utrostručuje.

Među najmoćnijima
AR3 sličan je sustavu AR1A, s tim da ima veću paljbenu moć. Posebno je razvijen za izvoz i prvi put prikazan 2011. godine. Ako se može vjerovati prikazanim taktičko-tehničkim značajkama, višekalibarski AR3 ulazi među najmoćnije SVLR sustave u svijetu. Može biti napunjen dvama kontejnerima, od kojih svaki ima četiri rakete u kalibru 370 mm ili pet raketa u kalibru 300 mm. Kontejneri se koriste za pohranu, transport i lansiranje raketa, a oni od 300 mm na AR3 i AR1A međusobno su zamjenjivi. Rakete su tvornički ugrađene i zatvorene unutar kontejnera. Kontejneri 370 mm opremljeni su samo navođenim projektilima najvećeg dometa 220 km, a najmanji domet iznosi 100 km. Projektili imaju kružnu pogrešku ne veću od 50 m te mogućnosti slične onima balističkih projektila kratkog dometa. Za sustav su dostupne rakete 300 mm s različitim bojnim glavama, najvećeg dometa od 70 km do 130 km. Tročlana posada tijekom pet minuta bez napuštanja kabine pripremi lanser za ispaljivanje, premda se rakete mogu lansirati i daljinski. Vozilo može napustiti paljbeni položaj za svega minutu. Kao podvozje služi provjereni Wanshan WS2400 8 x 8. Svaki lanser u potpori ima vozilo za pretovar opremljeno dizalicom, koje nosi borbeni komplet kontejnera (raketa). Prepunjavanje s obama kontejnerima može se obaviti za 20 minuta.

Brzo do uporabe
Među najmodernije kineske sustave spada SR-5 srednjeg dometa. Maketa je prikazana 2012. godine, a danas je već u operativnoj uporabi u Kini, Venezueli i Bahreinu. Koncept je sličan američkom HIMARS-u (High Mobility Artillery Rocket System), a temelji se na kamionskom podvozju 6 x 6 i koristi modularne izmjenjive raketne kontejnere. Vozilo ima integriranu dizalicu s pomoću koje se samostalno puni. SR5 ima dva raketna kontejnera, dok je na HIMARS-u samo jedan, pa stoga i dvostruko veću paljbenu moć. Zasad postoje dvije vrste kontejnera s raketama za SR5. Može lansirati rakete 220 mm i 122 mm opremljene različitim bojnim glavama, uključujući trenutno-fugasne, zapaljive, dimne i osvjetljavajuće. Postoje i kasetne bojne glave s protuoklopnim ili protupješačkim podstreljivom. Neke rakete imaju GPS navođenje za precizne napade. Važno je napomenuti da su rakete tvornički ugrađene i zatvorene unutar kontejnera. Standardni kontejner 220 mm sadrži šest raketa dometa do 70 km, a kontejner 122 mm ukupno 20 raketa dometa do 50 km. Zanimljivo je da SR-5 može nositi kombinaciju s različitim raketnim kontejnerima, jednim s raketama 220 mm, a drugim od 122 mm. Vjerojatno bi mogle biti uvedene i rakete drugih kalibara.

Rakete i vozilo
NORINCO je nadogradio SR5 tako da može ispaljivati Fire Dragon 40 (BRE7) 122 mm vođene rakete i King Dragon 60 (GR1) 220 mm vođene rakete. Raketa Fire Dragon 40 opremljena je inercijskim navigacijskim sustavom (INS) i GPS-om, a kružna pogreška vjerojatnosti odstupanja od središta cilja iznosi 25 m. Najmanji domet iznosi 20 km, a najveći 40 km. Vođena raketa, ukupne duljine 3040 mm i mase 74 kg, nosi 18 kg čeličnih kuglica u visokoeksplozivnoj bojnoj glavi i ima smrtonosni učinak na udaljenosti oko 60 m. King Dragon 60 od 220 mm laserski je vođena raketa, s jednakim sustavima navođenja, a ima CEP od 25 m. Kad koristi lasersko navođenje, CEP iznosi tri metra. Masa rakete iznosi 300 kg, duljina 4400 mm, najmanji je domet 25 km, najveći 70 km, a može biti opremljena različitim vrstama bojnih glava, uključujući visokoeksplozivnu i probojnu. Za ispaljivanje vođenih raketa nadograđen je sustav upravljanja paljbom na SR-5.
SR5 još je jedan sustav na vozilu Taian konfiguracije 6 x 6, koje prevozi peteročlanu posadu. Priprema lansera za borbeno djelovanje traje pet minuta, a paljbeni položaj može se napustiti za minutu. Punjenje lansera s vozila za popunu vrši posada, a traje pet minuta. Obično vozilo za pretovar nosi četiri kontejnera (dva punjenja).

Zaključak
Kina je uložila velika sredstva i napore u razvoj samohodnih višecijevnih raketnih sustava. Raspolaže kvalitetnim sredstvima, sličnima inozemnim, premda nešto slabije preciznosti. Samohodni višecijevni raketni sustavi kao dopuna konvencionalnom topništvu uvelike su poboljšali sposobnost potpore kineske vojske. Operativne performanse sustava nastavit će se poboljšavati s razvojem raketne tehnologije pa će za kinesku vojsku SVLR postati oružje čija je paljbena moć nezamjenjiva.

Ivan GALOVIĆ