Na arheološkom lokalitetu Bojna – Brekinjova Kosa na Banovini pronađeni su 2015. godine nalazi važni za rekonstrukciju ranosrednjovjekovne povijesti na području kontinentalne Hrvatske. Najintrigantniji nalazi bili su oni iz groba broj 4, u kojem je bio pokopan tajanstveni pokojnik, pripadnik najviših slojeva društva

Kamenolom kod mjesta Bojne nalazi se u zapadnom dijelu Banovine, otprilike 20 km južno od Gline, na jedva pristupačnom šumskom području u neposrednoj blizini granice s Bosnom i Hercegovinom. Uz kamenolom, na 352 metra nadmorske visine, nalazi se brdo Brekinjova Kosa. Kako se kasnije pokazalo, samo to područje bilo je strateški važno još u antičko doba jer je omogućavalo nadzor nad prometom između Pounja i Topuskog, na dionici kompleksa rimskih cesta koji se pružao od Dalmacije prema Sisku. Kamenolom je s vremenom širio svoju eksploatacijsku zonu, a s tim su išla i propisana zaštitna arheološka istraživanja, koja su provodili stručnjaci dviju ovlaštenih privatnih tvrtki. Još 2010. i 2011. terenski obilazak i prva iskopavanja pokazali su da na brdu ima prapovijesnih nalaza iz razdoblja lasinjske i vučedolske kulture, zatim kasnog brončanog i starijeg željeznog doba. Nova faza širenja kamenoloma počela je 2015., a time i nova istraživanja. Tad su pronađeni i iznimno vrijedni ranosrednjovjekovni nalazi, uglavnom raspoređeni u grobovima iz tog vremena. Njihovoj valorizaciji pridonijeli su i stručnjaci iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, Gradskog muzeja u Sisku, Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Instituta za antropologiju te Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu. Vrijednost nalazišta i blizina kamenoloma, koja ga je ugrožavala, bili su okidač za intenzivnije uključivanje hrvatskih državnih institucija.

Ceste, željezo i kalup

Tijekom 2016. zaštitna arheološka istraživanja prešla su u sustavna, financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH. Vodi ih Hrvatski restauratorski zavod (HRZ) i koordinira Konzervatorski odjel u Sisku. Na čelu arheoloških istraživanja sugovornica je Hrvatskog vojnika – doktorica Marijana Krmpotić, konzervator savjetnik arheolog iz Hrvatskog restauratorskog zavoda. Kaže da je dosad istraženo otprilike dva hektara područja. “Nakon nekog vremena, postalo je jasno da nije riječ samo o skupljenim i raštrkanim grobovima djece, žena i muškaraca. Na Brekinjovoj Kosi bile su i građevine okružene fortifikacijskim objektima, dakle, cijeli naseljeni i utvrđeni kompleks. Datiramo ga od druge polovine VII. do kraja IX., možda i početka X. stoljeća”, opisuje arheologinja koja je u HRZ-u na dužnosti voditeljice Odjela za kopnenu arheologiju u Službi za arheološku baštinu. Zgrade su bile plitko ukopane, svojevrsne zemunice koje su imale drvenu nadgradnju. Tragova kamene arhitekture nema. Lokacija je bila logična: osim što je nadzirala antičke prometne komunikacije, bila je bogata rudama, ponajprije željezom. “Nedavno smo pronašli kalup iz prapovijesti koji pokazuje da je na lokaciji još davno bilo metalurških djelatnosti”, objašnjava doktorica Krmpotić. Nalazište se danas sastoji od dva dijela: vršnog platoa, koji je potpuno istražen, i nižeg platoa, gdje se tek očekuju nova i velika otkrića. Osim uobičajenih financija, prepreka intenzivnijim istraživanjima jest činjenica da je riječ o području obraslom gustom šumom. Posebna su tema grobovi: 2015. godine otkriveno je prvih desetak, a do dana našeg razgovora ukupno 51. Na mnogima su tragovi poganskih ukopnih rituala. U prvoj fazi nađen je i onaj najzanimljiviji: grob broj 4. U njemu su pronađene brojne dragocjenosti, karakteristične za društveno visokopozicionirane osobe ranog srednjeg vijeka. Osim kostiju pokojnika, bili su tu i predmeti franačkog podrijetla iz ranokarolinškog doba: srebrne te pozlaćene ostruge s garniturom za pričvršćivanje, zlatni privjesak s gorskim kristalom te ostaci odjeće protkane zlatnim nitima. Osobito je zanimljiv predmet proistekao od druge velesile tog razdoblja: zlatnik na kojem je prikazan lik bizantskog cara Konstantina V. Kopronima (718. – 775.). Smatra se da su takvi zlatni solidi kovani između 760. i 775. u Sirakuzi, pokrajini na istočnoj obali Sicilije.

Konjanik, znači i ratnik

Pokojnik je bio i naoružan, jer su uz njega pronađeni i ostaci noža. Međutim, nije riječ o borbenom nožu, nego manjem, praktičnom za svakodnevnu uporabu. Noževi su tad bili uobičajen dodatak pri pokapanju ljudi na našem području Europe. Stavljani su u grobove muškaraca, ali i žena. S druge strane, ostruge govore da je srednjovjekovni velikodostojnik bio konjanik. A to znači i ratnik. Kako bi naglasili važnost otkrića u grobu broj 4, arheolozi su skovali izraz knez iz Bojne, jer bilo je očito da se taj grob po bogatstvu i vrijednosti nalaza ističe od drugih i da je u njemu pokopana politički jako bitna osoba tog razdoblja. U proljeće 2019. u zagrebačkom Arheološkom muzeju otvorena je izložba pod nazivom Knez iz Bojne – Novo poglavlje hrvatske povijesti, s ciljem informiranja stručne i šire javnosti o otkrićima s nalazišta. Odonda je postavljana u više ustanova širom Hrvatske, no dobro poznata situacija s pandemijom prouzročila je svojevrsnu pauzu. Ipak, opet je pokrenuta, a zadnji je put održana krajem prošle godine u Arheološkom muzeju Narona kod Metkovića. Na izložbi je jedan od najatraktivnijih predmeta karolinški mač. On nije pripadao knezu, pronađen je stotinjak metara od njegova groba, “slučajno, izvan arheološkog konteksta”. Zanimljivo je da se takvi mačevi najčešće pronalaze upravo u blizini antičkih komunikacijskih pravaca. U Hrvatskoj ih je najviše pronađeno na području Dalmacije.

Sami ostaci kostiju kneza iz Bojne jako su loše očuvani ili su potpuno propali zbog izrazite kiselosti tla. Potpuna analiza DNK koja bi upućivala na njegovo etničko podrijetlo ne može se provesti, no to je moguće s nekim drugim posmrtnim ostacima s Brekinjove Kose. Ipak, i iz skromnih ostataka i uz pomoć analiza koje su provedene u inozemnim institucijama saznalo se da je bio muškarac i da se hranio namirnicama životinjskog podrijetla, što je tad bilo rezervirano za moćne i imućne. Za ukupnu hrvatsku historiografiju i rekonstrukciju doba ranog srednjeg vijeka na području naše zemlje puno su bitniji predmeti iz njegova groba. Naime, krajem 1990-ih na Crkvini u Biskupiji kod Knina pronađen je sličan grob njegova suvremenika. Bila je riječ o sarkofagu rimskog podrijetla na koji je dodan srednjovjekovni poklopac. Nalazio se u bazilici sv. Marije i sadržavao je gotovo identične dragocjenosti kao i knežev grob pronađen u Bojni. Mnogi arheolozi i povjesničari smatraju da sve to upućuje na povezanost šireg područja Siska sa središnjim prostorom ranosrednjovjekovne hrvatske kneževine krajem VIII. i početkom IX. stoljeća.

Na periferiji franačke države

Nalaz kod kamenoloma to je važniji što su arheološki nalazi iz tog vremena na području kontinentalne Hrvatske zapravo iznimno rijetki. “Mi dosad nismo imali čvrstih dokaza da se na području Banovine nalazilo političko središte, to se moglo tek naslutiti iz pisanih povijesnih podataka”, kaže doktorica Krmpotić. Često pitanje koje joj se postavlja jest: “Je li knez iz Bojne možda Ljudevit Posavski?” Podsjetimo, taj je knez zemlje koja se u tradicionalnoj historiografiji naziva Panonskom ili Posavskom Hrvatskom po starim dokumentima imao sjedište u Sisku. Početkom IX. stoljeća sukobljavao se s Francima te s Bornom, knezom Primorske Hrvatske, da bi 823. bio ubijen. Dakle, hrvatski stručnjaci došli su do zaključka da je knez iz Bojne umro najranije oko 840., što znači da nije riječ o slavnom Ljudevitu. No, lako je moguće da je pokojnik neki njegov rođak ili nasljednik. Isto tako, kad je riječ o usporedbi nalazišta u Biskupiji i Bojni, doktorica ističe da su grobovi sa sličnim predmetima nalaženi na cijelom području periferije karolinške Franačke, od Španjolske preko sjeverne Europe sve do Moravske i Hrvatske. U središnjem dijelu Franačke već su tad bili karakteristični kršćanski ukopi, bez priloženih predmeta. Na Brekinjovoj Kosi još nisu pronađeni dokazi prisutnosti kršćanstva, no to ne znači da će tako i ostati.

Kad je doktorici Krmpotić bilo povjereno vođenje cijelog projekta, prvo što joj je palo na pamet bila je velika odgovornost. Međutim, tijekom gotovo sedam godina kod nje se razvila i svojevrsna emotivna povezanost s nalazištem, ali, kako kaže: “To je za nas arheologe normalno.” Podsjećamo da na Brekinjovoj Kosi još uvijek postoji velik dio područja koji se tek mora istražiti, a brojni su nalazi još uvijek u restauratorskim radionicama te laboratorijima. Lokalitet je prošao veliki potres na Banovini uglavnom neokrznut. Kockice se još uvijek slažu i slagat će se godinama. Aktualna izložba koncipirana je još 2019., a kako je u međuvremenu došlo i dolazi do novih otkrića, ona će biti proširena. Planirano je i da postane dio stalnog postava neke ustanove, vjerojatno Gradskog muzeja Sisak.     

“Svaki novi nalaz oduševljava”

Uzimajući u obzir sve pronađeno na arheološkom lokalitetu Bojna – Brekinjova Kosa, može se utvrditi da je na području današnje Sisačko-moslavačke županije u ranom srednjem vijeku postojalo snažno političko središte. Ondje je boravila društvena elita koja je održavala veze s Franačkom, ali i Bizantskim Carstvom, te imala puno sličnosti s elitom iz Biskupije, tj. Dalmacije. Nalazište je već ušlo i u srednjoškolske udžbenike, te izazvalo velik interes i pridonijelo popularnosti hrvatske povijesti i arheologije u našoj široj javnosti. Zbog iznimno malo pisanih tragova iz tog razdoblja, lako je moguće da će pravo ime kneza iz Bojne ostati misterij, ali to ni u kojem slučaju neće umanjiti važnost otkrića. “Svaki novi nalaz oduševljava cijelu našu ekipu. Kad već pomislimo da smo sve pronašli, uvijek se pojavi nešto što nas iznenadi. Mislim da ni ne znamo što je sve ispod nas, trebamo istraživati što više, jer aktualni su nam povijesni izvori iz ranog srednjeg vijeka relativno skromni. Nove podatke možemo dobiti isključivo s pomoću arheologije”, zaključuje doktorica Krmpotić.

 

 

Tekst Josip Buljan i Domagoj Vlahović