Malo i lako oružje bez sumnje je najveći izvor opasnosti danas. Broj ljudi koji godišnje stradaju od malog i lakog oružja zastrašuje. Brojke su zapanjujuće, a još je veća zarada ilegalnih trgovaca i krijumčara oružja

Problem malog i lakog oružja (u međunarodnoj je komunikaciji čest akronim SALW – Small Arms and Light Weapon) postao je osobito izražen u posljednjih petnaestak godina. Nakon završetka Hladnog rata i blokovske podjele svijeta, na sukobe, bilo između država bilo unutarnje, počelo se gledati bitno drukčijim očima. Nekad se postojanje problema goleme raširenosti i ilegalne trgovine malim oružjem gledalo kao na element ideološkog i političkog natjecanja tadašnje dvije supersile.
Veća pozornost usmjerena na humanitarna pitanja i snažniji međunarodni napori na mirnom rješavanju konflikata podcrtavaju veliku važnost malog i lakog oružja.
Ta se važnost ogleda u brojnosti, rasprostranjenosti, šteti koju prouzroči, a osobito na području ilegalne nabave i šverca. Dostupnost ilegalnog oružja i jednostavna mogućnost njegove nabave s pravom izazivaju zabrinutost.
Prema podacima Ujedinjenih naroda u svijetu postoji više od 600 milijuna komada malog i lakog oružja. Od 49 većih sukoba koji su se tijekom 90-ih vodili diljem svijeta, 47 ih se vodilo pretežno uz uporabu malog i lakog oružja. Procjenjuje se kako je ta kategorija oružja na globalnoj razini odgovorna za više od pola milijuna ubijenih godišnje, odnosno oko 300 000 stradalih u oružanim konfliktima i oko 200 000 žrtava ubojstava i samoubojstava vatrenim oružjem.
Za to je najodgovornije ilegalno oružje koje je u mnogim dijelovima svijeta vodeći uzrok smrtnosti.
Danas se mnogo govori o oružju za masovno uništavanje. Ono je doista velika prijetnja, ali nasreću potencijalna. Broj stradalih od biološkog, kemijskog a osobito nuklearnog oružja na svu je sreću iznimno malen. Istodobno je opasnost od malog oružja stvarna. Od njega ljudi pogibaju svakodnevno. Od prašnjavih kabulskih ulica do svjetlom okupanih londonskih ili pariških ulica svi su ugroženi. Pobunjenici, kriminalci, luđaci, šverceri, svi oni koji oružje ne bi smjeli imati ni u primisli naoružani su i spremni na uporabu oružja.
Malo oružje destabilizira regije, pokreće i hrani oružane sukobe, ometa programe pomoći, potkopava mirovne napore, potiče kršenje ljudskih prava, ugrožava razvoj, promovira kulturu nasilja, čini mnoge mirne gradove nesigurnim bojišnicama u kojima strada mnogo nedužnih civila, slučajnih prolaznika,. jednostavno ljudi koji su “u krivom trenutku bili na krivom mjestu”.
Najveći je problem s relativno slabom i neorganiziranom kontrolom isporuke i trgovine malim i lakim oružjem, osobito na kriznim područjima.
Za razliku od spmenutog oružja za masovno uništenje o čijem razornom učinku postoji široko rasprostranjena svijest i brojni pravni instrumenti za borbu protiv širenja takvog oružja kod malog je oružja situacija još uvijek nedovoljno osviještena. Očevidan je zaostatak međunarodne zajednice u nastojanjima da se i takvo oružje i trgovina njime stavi pod znatno stroži međunarodni, regionalni i državni nadzor.
Jedino stroži nadzor i sprječavanje isporuke ilegalnog oružja u krive ruke mogu s vremenom dati neke rezultate.
Pitanjem ilegalnog širenja malog i lakog oružja prvi se put temeljitije pozabavila Glavna skupština UN-a 1995. usvojivši rezoluciju A/RES/50/70B. Nakon toga su ustrojene dvije ekspertne skupine koje su izdale izvješća o problemu ilegalnog širenja malog i lakog oružja, i to 1997. i 1999.
Multilateralna suradnja na tom području dobila je važan zamah organiziranjem UN-ove konferencije o tom problemu, od 9. do 20. srpnja 2001. u New Yorku.
Sudionici konferencije su se usuglasili o prihvaćanju Akcijskog programa za sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje nelegalne trgovine malim i lakim oružjem u svim njegovim aspektima.
Taj program uključuje niz mjera na nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini, u područjima zakonodavstva, uništavanja zaplijenjenog i na drugi način prikupljenog oružja. Jedna od mjera je i jačanje međunarodne suradnje i pomoći kako bi se ojačale države i postale sposobne otkrivati i pratiti ilegalno kretanje oružja i njegovu prodaju.
Glavna je skupština donijela Rezoluciju 56/24V kojom je pozdravila Akcijski program i još jednom poziva članice UN-a na jačanje napora za suzbijanje nelegalne trgovine malim i lakim oružjem.
U sklopu UN-a tim se pitanjem bavi Odjel za pitanja razoružanja koji je organizirao sastanke i konferencije diljem svijeta. Odjel pomaže i djelovanje skupine vladinih stručnjaka koji istražuju mogućnost primjene raznih međunarodnih instrumenata u praćenju i bilježenju kretanja malog i lakog oružja.
Aktivnosti Odjela obuhvaćaju široke međunarodne konzultacije o potezima potrebnim za jačanje međunarodne suradnje za sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje nelegalne trgovine malim i lakim oružjem, prikupljanje i prosljeđivanje podataka država članica UN-a, osobito o zakonodavstvu koje pokriva pitanje malog i lakog oružja i planiranje i podupiranje praktičnih mjera za razoružavanje u najpogođenijim državama.

Toma VLAŠIĆ