Trideset pet godina Hrvatskog vojnika velika je i važna obljetnica. U povodu toga donosimo u…
Korak po korak za žrtve Škabrnje
Kolona nije samo spomen na teška i tragična vremena, ona je i podsjetnik na svakodnevni život koji vodimo danas, u slobodnoj Hrvatskoj
Na 35. obljetnicu stradanja Škabrnje, tisuće građana došlo je izraziti počast žrtvama iz mjesta u Ravnim kotarima koje su 18. studenog 1991. napale agresorske snage i počinile strašan zločin nad braniteljima i civilima. Škabrnjanima su se pridružile obitelji poginulih, umrlih i nestalih branitelja iz cijele Hrvatske, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, državni dužnosnici, pripadnici hrvatske vojske i policije te brojni građani koji su s pijetetom, dostojanstveno i ponosno željeli obilježiti Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Program je počeo u prijepodnevnim satima okupljanjem na zapadnom ulazu u Škabrnju (Ambar), na početku Ulice 18. studenog 1991. Ondje je održan kratak komemorativni program, tijekom kojeg su pročitana potresna svjedočanstva nekih od Škabrnjana koji su preživjeli tragediju. Kiša je uporno padala, ali nije smetala. Riječi su bile potresne, ali ljudi oko nas i pogled na današnju Škabrnju donosili su radost.
Ratni stjegovi i mladost Hrvatske vojske
Potom je formirana kolona sjećanja za mimohod Korak po korak koji su predvodili pripadnici Hrvatske vojske sa stjegovima ratnih postrojbi koje su branile područje općine Škabrnja, odnosno stjegovima današnjih gardijskih bojni Oružanih snaga RH – slijednica istoimenih ratnih gardijskih brigada. Njima se priključila i mladost Hrvatske vojske, odnosno kadeti i ročnici na temeljnom vojnom osposobljavanju. A za njima mnoštvo drugih, od starijih do djece i mladih. Mnogo mladih. Netom nakon polaska, kiša je prestala i više nije počinjala. Na sve strane mogli ste vidjeti različite oznake, zastave, natpise: Jastrebarsko, Ogulin, Rakovica, Pregrada, Požega, Baška, Hrvatski Leskovac, Bugojno…
Kolona se uputila prema spomen-obilježju masovne grobnice. Sporim, ritmičnim korakom, prešli su nekih dva kilometra za malo više od pola sata. Nije bilo ni tiho ni glasno, iznad ljudi je tek lebdio lagani žamor. Nisu šutjeli, razgovarali su. I to o svemu, jer kolona nije samo spomen na teška i tragična vremena, ona je i podsjetnik na svakodnevni život koji vodimo danas, u slobodnoj Hrvatskoj. Nije rijetkost da se u Škabrnji nakon dugo vremena susretnu stari prijatelji, suborci, pa i članovi obitelji. I onda trenuci šutnje i tuge prelaze u trenutke smiješka i sreće. Ožiljak na Škabrnji ostaje, njezini žitelji su kao branitelji pogibali u Domovinskom ratu i nakon 18. studenog1991., a i u godinama poslije rata u minskim poljima. No to je danas mjesto u kojem ljudi žive svoji na svome, marljivo rade i znaju kome za to mogu biti zahvalni. I znaju da Hrvatska cijeni njihovu žrtvu, ali i cijeni što su sve učinili da svoje mjesto učine lijepim i urednim, poznatim po poljoprivrednim proizvodima, ali sve više i po turizmu.
Ne daj se pobijediti zlu, nego dobrim pobjeđuj zlo!
Na odredištu, spomen-obilježju uz samo dvorište Osnovne škole Vladimira Nazora, sve je utihnulo. Čule su se samo riječi kratkog opisa tragedije i molitve. S riječima “poginuli u mislima i srcima”, na obilježju je uime svih izaslanstava položen zajednički vijenac, a potom su upaljene stotine svijeća. U crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije služena je misa za sve stradale u Domovinskom ratu koju je predvodio gospićko-senjski biskup monsinjor Marko Medo. Tijekom propovijedi, monsinjor je istaknuo naputak svetog Pavla iz Poslanice Rimljanima: Ne daj se pobijediti zlu, nego dobrim pobjeđuj zlo! “To je mudrost Kristova križa, koju je teško razumjeti i prihvatiti. To nije izraz rezignacije i nemoći. To je čvrsto uporište na kojem se može graditi bolje sutra za svakog čovjeka. To je jedini put kojim se zaustavlja spirala zla i gradi mir. No, to nipošto ne znači da se nevine žrtve smiju zaboraviti, niti da se istina smije prešutjeti”, rekao je biskup. Nakon mise, nazočni su još jednom formirali kolonu i uputili se prema spomen-obilježju na mjesnom groblju sv. Luke. Ondje su izaslanstva položila vijence i upalila svijeće kod središnjeg križa. Pridružili su im se i mnogi drugi građani, koji su i na taj simbolični način odali počast Škabrnji i njezinim žrtvama. A svi su riječima i molitvama podsjetili na imena stradalih mještana Škabrnje. Nakon toga, više nije bilo kolone, ljudi su se počeli razilaziti i vraćati svojim domovima. Neki su morali putovati satima. Ali, željeli su biti dio kolone. I nije bitno jesu li bili u Vukovaru ili u Škabrnji. Ili su upalili svijeću u Dubrovniku, Otočcu, Kotoribi, Sisku, Belom Manastiru… Na 18. studenog, cijela je Hrvatska u jednoj koloni.
Počast žrtvama Škabrnje na 35. obljetnicu njezina stradanja odali su i izaslanik Predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH Orsat Miljenić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Ante Sanader, ministri u Vladi RH Tonči Glavina, Oleg Butković, Tomislav Ćorić i Alen Ružić, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra obrane državni tajnik u Ministarstvu obrane Branko Hrg, zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general-bojnik Blaž Beretin, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice kontraadmiral Damir Dojkić i brojni drugi.
Tekst : Domagoj Vlahović
foto: Tomislav Brandt
