Iako su već i danas korvete višenamjenski ratni brodovi koji mogu obavljati zadaće što su ih još prije dvadesetak godina morali obavljati korvete i razarači, njihov je razvoj daleko od vrhunca

Korvete više nisu tek zamjena za brze napadne brodove (raketne čamce i raketne topovnjače) koji su dominirali tržištem prije nekih dvadeset do trideset godina. Korvete se kontinuirano razvijaju u višenamjenske ratne brodove, čija je glavna odlika dobar (da ne kažemo izvrstan) odnos cijena/borbena moć. Ono što je od korveta napravilo prave višenamjenske platforme jest oružje, koje je postalo dovoljno kompaktno da se može ugraditi i na manje ratne brodove pružajući im paljbenu moć koja je nekad bila rezervirana isključivo za razarače i fregate.

Oman je nedavno potpisao ugovor s tvrtkom VT Shipbuilding za tri Ocean Patrol Vessels (oceanski patrolni brodovi). Riječ je o korvetama namijenjenim djelovanju daleko od svojih matičnih baza. Taj je ugovor samo najnoviji, sigurno ne i posljednji primjer rasta važnosti korveta u suvremenim ratnim mornaricama.

Važnost korveta sve više će rasti jer sve veći broj suvremenih ratnih mornarica razmišlja o mogućnostima uporabe (a samim tim i o kupnji) višenamjenskih ratnih brodova namijenjenih djelovanju u operacijama niskog i srednjeg intenziteta (mirovne operacije). Tako britanska ratna mornarica ozbiljno razmišlja o kupnji većeg broja korveta ili lakih fregata.

Slično kao i kod brzih napadnih brodova, primarna je zadaća korveta borba protiv drugih brodova (anti-surface warfare – ASuW), a glavno oružje su protubrodski projektili s aktivnim radarskim sustavima samonavođenja. Jedan je od najpoznatijih i dosad često rabljen projektil francuski MBDA Exocet MM 40 mase oko 870 kg. Exocet MM 40 Block I i Block II imaju raketni pogon, što je dovoljno za 40 nautičkih milja maksimalnog dometa. Projektili Block II imaju moderniji radar, koji radi u J frekventnom rasponu (10 do 20 GHz), te GPS ili Galileo satelitsku navigaciju radi povećanja mogućnosti otkrivanja pojedinačnih ciljeva i veće preciznosti, posebno protiv ciljeva koji plove blizu obale ili su u lukama. Jedan od zadnjih kupaca Exoceta MM40 Block II jest indonezijska ratna mornarica. Kupila ih je za svoje korvete klase Sigma, koje gradi tvrtka Royal Schelde.

Poboljšani Exocet MM40 Block 3 ima, umjesto raketnog, turbomlazni motor, koji je povećao domet na čak 97 nautičkih milja. Block 3 je zadržao elektroničke sustave s Blocka II, ali je dobio i ograničene mogućnosti napadanja ciljeva na kopnu. Prvi su kupci Oman (Project Khareef) i Ujedinjeni Arapski Emirati (Al Baynunah). Omanska ratna mornarica još otprije rabi starije inačice Exoceta.

Protubrodski vođeni projektil s turbomlaznim pogonom Saab Bofors Dynamics RBS 15 nedavno je kupila poljska ratna mornarica za svoje brodove Orkan i Gawron (Project 621), ali i njemačka ratna mornarica za korvete klase Braunschweig (K 130). RBS 15 ima masu od 780 kg (800 kg inačica Mk 3) i domet 40 nautičkih milja. Zbog povećanih spremnika za gorivo i uporabe novog goriva JP-10 domet na inačici Mk 3 povećan je na čak 110 nautičkih milja. Kao i Exocet, i RBS 15 ima GPS satelitsku navigaciju te je prilagođen za uporabu u okruženju s mnogo otoka i zaljeva (kao što je švedska obala). Švedska ratna mornarica rabi ga na klasi brodova Stockholm, Göteborg i Visby. Iako zahvaljujući satelitskoj navigaciji RBS 15 ima potencijala za uništavanje ciljeva na kopnu tvrtka Saab to ne navodi kao mogućnost ni kod najnovijih inačica.

Najpoznatiji i najprodavaniji protubrodski vođeni projektil jest Harpoon američke tvrtke Boeing. Unatoč tome, Harpoon se rijetko postavlja na suvremene korvete. Rabi se na izraelskim korvetama klase Eilats (Saar 5) i singapurskim Victory (više o korvetama ove klase pročitajte u Hrvatskom vojniku broj 22). Turska ratna mornarica Harpoonima će naoružati i svoje korvete klase Milgem. Najnovije inačice Harpoona – Block 1D i Block 2, teže oko 924 kg i imaju domet veći od 130 nautičkih milja. Block 2 je projektiran kako bi se američkoj ratnoj mornarici dao projektil namijenjen djelovanju u priobalnim vodama. Ima poboljšani radarski sustav samonavođenja i GPS satelitski navigacijski sustav. Trenutno je u razvoju Block 3, koji će dobiti datalink kako bi tijekom leta mogao primati podatke o položaju početnog i novog cilja. Izraelski Harpooni Block 2-I navodno već imaju datalink i poboljšani radarski sustav samonavođenja. Sve novije inačice Harpoona imaju i mogućnost uništavanja ciljeva na kopnu.

Ruski ekvivalent Harpoonu je projektil 3M24 Uran (SS-N-25 Switchblade), koji su postavljeni na indijske korvete klase Kora, ali i na neke starije brodove kao što su alžirske korvete klase Nanuchka i indijske klase Tarantul I (Veer). Uran ima masu od 603 kg i turbomlazni pogon, što je dovoljno za domet od 70 nautičkih milja. Još ubojitiji projektil je Novator 3K54TE Granat (SS-N-21 Sampson) koji je indijska ratna mornarica odabrala za svoje korvete Project 28. Taj je projektil dio obitelji Club i lansira se iz okomitih lansera. Od svih spomenutih projektila ima daleko najveću masu – 3665 kg. Usprkos tome domet mu je samo 120 nautičkih milja. Granat je opremljen inercijalnim navigacijskim sustavom i radarom. Istu kombinaciju ima i kineski protubrodski vođeni projektil C-802 (CSS-N-8 Saccade), koji je po svojim odlikama sličan ranijim inačicama Exoceta. Masa mu je 715 kg. Turbomlazni motor omogućava mu maksimalan domet od 65 nautičkih milja. C-802 odabrala je alžirska ratna mornarica za svoje korvete klase Djebel Chenoua.

Odlika svih navedenih projektila jest da su podzvučni, što znači da lete brzinama do 0,9 Macha. Ruske korvete klase Scorpion rabe nadzvučne projektile 3M55 Oniks ili Yakhont (SS-N-26) s protočno-mlaznim (ramjet) pogonom. Slični projektil zajedno su razvile indijske i ruske tvrtke pod imenom Brahmos. Brahmos je u serijskoj proizvodnji za potrebe indijske ratne mornarice, iako još nije poznato hoće li ući u naoružanje neke tamošnje korvete, recimo kao zamjena za projektil 3K54TE Granat. Brahmos ima masu od 3000 kg i najveću brzinu od čak 2,2 Macha. Maksimalni domet mu je solidnih 160 nautičkih milja. Rabi kombinaciju inercijalne navigacije i radarskog sustava samonavođenja. Indijska vojska namjerava razviti i inačicu krstarećeg projektila za uništavanje ciljeva na zemlji. Vjerojatno je da će jedan od tih ruskih projektila ući u naoružanje budućih venezuelskih oceanskih patrolnih brodova (patrullero Oceanico de Vigilancia de la ZEE) koje gradi ruska tvrtka Navantia, s obzirom da zapadne zemlje ne pokazuju veliki interes za prodaju svog oružja Venecueli zbog embarga Washingtona.

Topovi
Kako su suvremeni protubrodski vođeni projektili dovoljno mali da stanu i na znatno manje brodove od korveta, njihova mogućnost protubrodske borbe već je desetljećima ista kao i kod većih fregata i razarača. Nešto složeniji problem je ugradnja topova srednjeg kalibra koji se rabe i za uništavanje ciljeva na moru, kopnu i u zraku. Najmanji top srednjeg kalibra koji se rabi na suvremenim korvetama je BAE Systems Boforsov SAK 57 kalibra 57 mm i dužine cijevi 70 kalibara. Brzina paljbe mu je 220 granata u minuti. Budući da mu je masa manja od sedam tona, može se postaviti na manja plovila kao što su hrvatske raketne topovnjače klase Šibenik i Petar Krešimir IV. SAK-om 57, naravno, naoružani su i švedski ratni brodovi, pa tako i njihove korvete. Danas se smatra da granata tog topa mase 6,5 kg više nema dovoljnu razornu moć protiv suvremenih ratnih brodova, ali ni dovoljan domet protiv ciljeva u zraku. Da tome možda i nije tako potvrđuje odluka američke ratne mornarice i obalne straže da inačicom Mk 3 naoružaju svoje kutere klase Legend (WMSL-750). Uz to, SAK 57 Mk 3 bit će sekundarno topničko oružje za najmodernije američke razarače klase Zumwalt (DDG 1000). Za ugradnju na švedske korvete klase Visby, top Mk 3 je dobio posebno oblikovanu kupolu, smanjenog radarskog odraza, a opremljenu materijalima koji upijaju radarske zrake. Kad top nije u uporabi, cijev je spremljena u kupolu.
Znatno bolju paljbenu moć pruža top OTO Melara 76 mm i cijevi dužine 62 kalibara. Osim švedskog SAK-a 57, taj top praktično niti nema veće konkurencije na tržištu pa je najčešći odabir za naoružavanje suvremenih korveta. S masom od samo 7,5 tona, inačica Compact Mounting naoružava njemačke Braunschweig korvete, te je i na većini indijskih korveta klase Koras. Odabrana je i za naoružanje izraelskih korveta klase Eilat. Kalibar od 76 mm nudi optimalni odnos male mase i visoke paljbene moći. Granata mase 12 kilograma ima zadovoljavajuću učinkovitost protiv suvremenih ratnih brodova, ali i protiv ciljeva na zemlji. Domet od 10,75 nautičkih milja i brzina paljbe od 85 granata u minuti imaju sasvim solidnu paljbenu moć za pružanje potpore snagama na kopnu. Sve više kupaca odabire inačicu Super Rapid s unaprijeđenim sustavom punjenja i sustavom za kompenzaciju trzaja, koji omogućavaju brzinu paljbe od čak 120 granata u minuti. Zbog toga ne začuđuje što su se za Super Rapid, između ostalih, odlučile i brunejska, indijska (Project 28), omanska, singapurska, turska i emiratska (Al Baynunah) ratna mornarica.

Ruski ekvivalent Compactu je AK-176 kalibra 76 mm i dužine cijevi 59 kalibara. Iako ima istu brzinu paljbe kao i Super Compact, problem je što je njegova masa čak 11,2 tone. Osim toga maksimalni mu je domet samo 8,5 nautičkih milja. AK-176 rabi se na starijim korvetama klase Tarantul i Pauk. Neki od stranih kupaca jesu Alžir (klasa Djebel Chenoua) i Poljska (klasa Orkan). Zbog malog dometa ruski brodovi klase Scorpion imaju topove AK-190 kalibra 100 mm i cijevi dužine 70 kalibara. Masa topa je 16,1 tona, ali je zato domet povećan 11,5 nautičkih milja. Brzina paljbe je 80 granata u minuti.

Protuzračna obrana
Veće dimenzije korveta u odnosu na brze jurišne brodove projektantima omogućuju ugradnju protuzračnih raketnih sustava. Ugradnjom raketnih PZO sustava korvete postaju višenamjenski ratni brodovi, koji mogu samostalno djelovati i u složenijem okruženju. Naravno, korvete su premale da bi se na njih ugradili veliki raketni sustavi za obranu flote. Zbog toga se ugrađuju manji sustavi, čija je osnovna namjena proturaketna obrana broda, ali se mogu rabiti i za obaranje borbenih letjelica na manjim udaljenostima.
Tipičan sustav koji je dovoljno kompaktan da se može ugraditi i na korvete jest izraelski Barak. Osim na korvetama klase Eilat, ugrađen je na singapurske korvete klase Victory, a odabran je i za indijske korvete iz Projecta 28. CLOS (Command to Line Of Sight – vođenje po crti ciljanja) principom vođenja uz pomoć iluminacijskog radara EL/M-2221 STGR (Search, Track & Guidance/Gunnery Radar). Taj se radar rabi za motrenje i praćenje ciljeva, te za precizno navođenje raketne i topničke paljbe. Projektil se lansira iz okomitog lansera. Zbog dužine od samo 2,7 metara projektil se može postaviti i na manje brodove smještajem u trup (kao kod klase Victory) ili u nadgrađe (kao kod klase Eilat). Domet mu je 6,5 nautičkih milja, a osnovna mu je namjena uništavanje protubrodskih vođenih projektila.

Za naoružavanje najmanjih korveta pogodan je američki sustav Raytheon Rim-116 Rolling Airframe Missile (RAM), koji je baziran na projektilu zrak-zrak Sidewinder, ali je tijekom modernizacija dobio, uz infracrveni, i poluaktivni radarski sustav vođenja. U svaki lanser stane 21 projektil koji imaju domet od pet nautičkih milja. Cijeli je lanser dovoljno malen i lagan da se može postaviti i na veće jurišne brodove. Najnovija inačica Block I Has (Helicopter, Aircraft and Surface) namijenjena je borbi protiv široke palete ciljeva uključujući male jurišne brodove u priobalnim vodama. RAM je odabran za naoružavanje korveta klasa Braunschweig, Al Baynunah i Milgem.

Za zahtjevnije korisnike, koji imaju i veće korvete, Raytheon nudi svoj sustav Rim-162 Evolved SeaSparrow Missile (ESSM). ESSM rabi okomit lanser Mk 57, koji se može ugraditi u nadgrađe ili jednostavno nasloniti na njega. Projektil rabi poluaktivni radarski sustav navođenja i ima domet od deset nautičkih milja. Raytheon je nedavno dobio ugovor vrijedan 105 milijuna američkih dolara za razvoj inačice Block 2, koja će moći uništavati i manevrirajuće projektile.

Europski konzorcij MBDA nudi nekoliko tipova PZO raketnih sustava, koji se mogu ugrađivati na korvete. Najpoznatiji je Seawolf VL (Vertical Launch), originalno razvijen za potrebe britanske ratne mornarice. Seawolf VL odabrala je brunejska ratna mornarica za svoje nove korvete klase Brunei. Seawolf VL rabi CLOS sustav vođenja pomoću radara Type 911 te rabi projektil dometa 3,2 nautičke milje. U ponudi MBDA je i sustav VL Mica, koji je omanska ratna mornarica naručila za svoje korvete klase Khareef. VL Mica je najsuvremeniji PZO raketni sustav, čiji projektil rabi kombinaciju vođenja – komandno, inercijalno i aktivno infracrveno ili radarsko. I u tom slučaju projektil se lansira iz okomitog lansera te ima domet od 10,75 nautičkih milja.

Za manje zahtjevne (bogate) kupce nude se laki PZO sustavi, razvijeni na osnovama lakih kopnenih PZO sustava, kojima su dodani radarski i/ili elektrooptički senzori za otkrivanje ciljeva. Jedan taka sustav je ruski Strela 2 (SA-N-5 Grail), koji se rabi na indijskim korvetama klase Kora i poljskim klase Orkans. Tvrtka MBDA nudi svoj Mistral zajedno s daljinski upravljivim lanserom Tetral. Ovu je kombinaciju odabrala indonezijska ratna mornarica za svoje korvete klase Sigmas.

Kombinirani i laki topnički sustavi
Kombinacija povećanja najsuvremenijih korveta i smanjenja PZO sustava omogućila je da se na neke ugrade hibridni raketno/topnički PZO sustavi. Tako je ruska klasa Scorpion dobila sustav Kortik/Kashtan (Cads-N-1). Taj sustav sjedinjuje dva Gatling topa kalibra 30 mm i osam lansera za projektile 9M311 (SA-N-11 Grison). Uz njih ide i ciljnički radar 3R87 Hot Flash. Domet projektila je 4,5 nautičkih milja. Više o tom sustavu pročitajte u Hrvatskom vojniku broj 50.

Laki topnički sustavi (ispod 40 mm) rabe se za blisku PZO i površinsku obranu broda. Zbog male mase pogodni su za ugradnju na korvete. Jedan od najrasprostranjenijih je Boforsov 40mm L/70, koji se rabi na jurišnim brodovima i korvetama. Povećanjem istisnine suvremenih korveta i njihovom višenamjenskom uporabom, te ugradnjom topova većeg kalibra, L/70 polako gubi svoje tržište. Posljednji kupac je brazilska ratna mornarica koja ga je postavila na korvete klase Barosso. Bofors se nada da će ponovno osvojiti tržište inačicom Mk 3 koja ima povećanu brzinu paljbe (na 330 granata u minuti) i može rabiti 3P (Prefragmented Programmable Proximity) streljivo.

Uporaba suvremenih korveta u protubrodskoj borbi znači i da ih se mora opremiti sustavima proturaketne obrane. Osim već navedenih PZO vođenih sustava, u obzir dolaze i CIWS topovi. Među popularnijima je ruski AK-630 sa ciljničkim radarom MR-123 (Bass Tilt). Osim male mase (3,7 tona), AK-630 korisniku pruža i golemu paljbenu moć jer njegov Gatling top kalibra 30 mm u minuti može ispaliti čak 5000 granata. Uz to ima sasvim solidan domet od 2,5 nautičkih milja. Zapadni ekvivalent je Raytheonov Phalanx s radarom Lockheed-Electronics AN/UPS-2. Masa sustava je između 5,6 i 6,12 tona. Brzina paljbe Gatling topa od 20 mm je između 3000 i 4000 granata u minuti. Najnovije inačice omogućavaju gađanje manjih brzih plovila. Iako se Phalanx nalazi na mnogim brodovima u zadnje vrijeme sve se veći broj mornarica odlučuje za uporabu vođenih projektila. Zato je napravljena kombinacija s radarom i postoljem Phalanxa na koji je postavljen lanser za jedanaest projektila sustava RAM.

Kako bi se suvremenim ratnim brodovima, pa tako i korvetama, osigurala obrana od brzih plovila, razvijena je cijela lepeza lakih topničkih sustava. Njemačka tvrtka Rheinmetall kupcima nudi svoj MLG (Marineleichtgeshoetz) topnički sustav. Njemačka ratna mornarica je za korvete klase Braunschweig odabrala MLG 27 s topom BK 27 kalibra 27 mm. Prije toga (u lipnju 2006.) taj je sustav kupila i kuvajtska ratna mornarica. Masa MLG 27 je 850 kg, a brzina paljbe 1700 granata u minuti. Korisni domet je dvije milje. Postoje inačice s topovima kalibra 25 i 30 mm.

Tvrtka MSI Defence Systems razvila je obitelj DS lakih topova, koji također mogu rabiti topove kalibra 25 i 30 mm. DS30M Mk 2, s topom Bushmaster II, odabrala je omanska ratna mornarica za svoje korvete klase Khareef. Masa sustava je nešto manja od 1,5 tona, a kupcima se nude i inačice s PZO i protuoklopnim raketnim sustavima.
Protupodmorničko naoružanje

Da bi korvete zaista postale višenamjenska plovila, moraju dobiti i protupodmorničko naoružanje. Naravno da neće dobiti vođene projektile ili slične sustave, već torpedne cijevi za laka vođena torpeda promjera od 320 do 400 mm. Zbog malog dometa ta se torpeda uglavnom rabe za samoobranu. Međutim, dio najsuvremenijih korveta (kao klasa Eilat) ima mogućnost smještaja ili prijevoza helikoptera, čime im se znatno povećavaju mogućnosti protupodmorničke borbe. Najrasprostranjenije lako torpedo je Raytheonov Mk 46 dometa pet nautičkih milja. Maksimalna brzina mu je 45 čvorova. Tvrtka Wass nudi lako torpedo A 244/S maksimalnog dometa 7,25 nautičkih milja i vršne brzine 38 čvorova. Wass i DCNS zajedno su razvili lako torpedo MU-90 Impact. Impact ima isti domet kao i A 244/S, ali mu je vršna brzina povećana na 50 čvorova. Osim toga, ima i napredniji sustav samonavođenja. Više o tim torpedima pročitajte u Hrvatskom vojniku broj 160.

Korvete švedske ratne mornarice opremljene su lakim torpedima promjera 400 mm tvrtke Saab Bofors Underwater Systems, kao što je Tp 43. Indijske korvete iz Projecta 28 imat će višecijevne lansere protupodmorničkih projektila RBU 6000. Jedan lanser ima masu od čak 3,1 tonu i dvanaest lansirnih cijevi. Iz njega se lansiraju protupodmornički projektili s bojnom glavom mase 25 kg. Mogu se lansirati pojedinačno ili u salvama od četiri, osam ili svih dvanaest. Maksimalni domet mu je 1,5 nautičkih milja.

Zaključak
Iako su već i danas korvete višenamjenski ratni brodovi koji mogu obavljati zadaće što su ih još prije dvadesetak godina morali obavljati korvete i razarači, njihov je razvoj daleko od vrhunca. Posebni će poticaj doći nakon ulaska u operativnu uporabu autonomnih podvodnih plovila (UUV – Unmanned Underwater Vehicles). Zbog toga ne začuđuje što i najveće ratne mornarice, kao što je britanska, razmišljaju o kupnji korveta, koje bi bile idealna platforma za uporabu UUV-a, posebno u zadaćama protuminske borbe. Korak dalje napravila je švedska ratna mornarica sa svojim korvetama klase Visby, koje će uskoro dobiti UUV Saab Double Eagle (namijenjenu izviđanju) i Atlas Seafox (namijenjena uništavanju mina). Daljnji napredak donijet će i uporaba autonomnih plovila (USV – Unmanned Surface Vessels), koja će se moći rabiti i za protupodmorničku i protubrodsku borbu.