Kotači ili gusjenice?

Iako su u zadnjih desetak godina borbena vozila na kotačima doživjela golemi uspjeh, još uvijek veliki broj vojski nabavlja (ili će to učiniti u skoroj budućnosti) BVP-e i oklopne transportere na gusjenicama

Zahtjev za lakim oklopnim borbenim vozilima, čija će masa biti dovoljno mala da se mogu prevoziti i u manjim transportnim avionima, postavlja pitanje koju vrstu vozila odabrati. Tradicionalisti će se uvijek odlučiti za oklopno vozilo na gusjenicama koje ima veliku pokretljivost izvan uređenih puteva i relativno visoku razinu oklopne zaštite. Ali visoka razina oklopne zaštite za sobom povlači i veliku masu. Uz to uporaba oklopnih vozila u mirovnim operacijama od njih uglavnom zahtijeva kretanje po uređenim putevima na kojima se vozila na kotačima znatno bolje “snalaze” od onih na gusjenicama. Zahvaljujući razvoju u konstrukciji podvozja i guma najsuvremenija borbena vozila na kotačima u konfiguraciji 8×8 ili 10×10 imaju gotovo jednaku pokretljivost izvan puteva kao i vozila iste mase koja su na gusjenicama.

Zbog toga je francuska vojska odlučila svoje oklopne transportere (i borbena vozila pješaštva – BVP) na gusjenicama zamijeniti oklopnim transporterima na kotačima. Za tu je namjenu razvijen Nexterov (bivša tvrtka Giat Industries) Vehicule Blinde de Combat d’ Infanterie (VBCI) 8×8. Kad od 2008. počne stizati u postrojbe francuske kopnene vojske VBCI će zamijeniti trideset godina stare BVP-e AMX-10. Nexter je prvi prototip spreman za testiranja isporučio sredinom 2005. U zadnjoj fazi izrade je i prototip vozila namijenjenog stranim kupcima čija će ispitivanja krenuti tijekom ove godine. Nexter vjeruje da je upravo VBCI idealno vozilo za britanski program Fres.

Francuska vojska namjerava naručiti 700 VBCI-a, od toga 550 BVP-a (označeni kao Vehicule de Combat d’ Infanterie) i 150 zapovjednih vozila (Vehicule de Poste de Commandement). VBCI su projektirani djelovati zajedno s Nexterovim tenkovima Leclerc (francuska vojska ih ima 406). Ugovor o početku proizvodnje VBCI-a potpisan je još 2003. a njime je obuhvaćena isporuka 45 BVP-a i 11 zapovjednih vozila. Unutar projekta vrijednog tri milijarde eura planira se šest serija. Narudžba druge serije očekuje se u studenom 2007. Francuska vojska također namjerava kupiti i vozila za specijalnu uporabu, uključujući inačicu za protutenkovsku borbu, samovozni minobacač, inženjerijsko vozilo i samovoznu haubicu. Samovozna haubica će najvjerojatnije dobiti haubicu kalibra 155 mm i dužine cijevi 52 kalibra kako bi imala što veći domet. Uz to će je opremiti i automatskim punjačem.

VBCI u inačici BVP-a ima masu od 28 tona te će se moći prevoziti u budućem transportnom avionu francuskog ratnog zrakoplovstva A400M. Posada broji tri člana – zapovjednik, vozač i ciljatelj. U stražnjem dijelu ima mjesta za smještaj osam vojnika. Naoružan je jednočlanom kupolom Nexter Dragar opremljenom topom M811 kalibra 25 mm. Koaksijalno s topom postavljena je strojnica kalibra 7,62 mm. Zapovjedna inačica će dobiti besposadnu kupolu FN Herstal s teškom strojnicom kalibra 12,7 mm. Tijelo BVCI-a napravljeno je od aluminija koje je ojačano pločama titanija kako bi se posada i pješački desant zaštitili od pancirnog streljiva srednjeg kalibra. Nexter razvija i dodatni oklop koji će kupci moći dobiti početkom 2008. Novi oklop će štititi VBCI od kumulativnih bojnih glava ručnih protutenkovskih bacača kao što je RPG-7.

Turski FNSS

Nisu svi krenuli francuskim smjerom. Tako turska vojska još uvijek vjeruje u svoj BVP na gusjenicama Armoured Combat Vehicles (ACV). Trenutačno je u operativnoj uporabi oko 2250 ACV koji su nastali na osnovi BVP-a BAE Systems M113 APC. Svi Su ACV-i isporučeni od 1992. do 2005. Proizvela ih je turska tvrtka FNSS Syvunma Sistemleri koja je u vlasništvu BAE Systemsa (49 %) i Turkish Nurol Group (51 %). FNSS trenutačno očekuje odluku turske vojske o početku razvoja vozila koje će zamijeniti ACV. Osim za tursku vojsku FNSS je 135 ACV-a proizveo za Ujedinjene Arapske Emirate i 211 za Maleziju. Iako je većina BVP-a opremljena Nexterovom kupolom Dragar (s topom M811 od 25 mm) malezijska je vojska za svoje BVP-e odabrala FNSS-ovu jednočlanu kupolu Sharpshooter s topom ATK M242 Chain Gun kalibra 25 mm.

U međuvremenu je FNSS razvio ACV-Stretched, koji je identičan s BAE Systems Mobile Tactical Vehicle Light – produženim M113. Dosad su napravili sedam prototipova, od kojih su jedan opremili kupolom s BVP-a M2 Bradley i u nju ugradili top kalibra 30 mm. Drugi su prototip opremili kupolom s protuoklopnim vođenim projektilima Hellfire, a treći s kupolom Thales SWARM (Stabilised Weapon And Reconnaissance Mount) naoružanu teškom strojnicom kalibra 12,7 mm. Inačica ACV-SW dobila je kupolu s ruskom BVP-A BMP-3. Osim tročlane posade (zapovjednik, vozač i ciljatelj) može prevesti i sedam vojnika.

Kako bi ostala u tijeku sa suvremenim kretanjima te zadovoljila buduće potrebe turske vojske (ali i stranih kupaca) FNSS je, u suradnji s američkom tvrtkom General Purpose Vehicles (GPV), razvila oklopno vozilo na kotačima Pars 8×8. Pars je prvi put javnosti prikazan 2005. na izložbi Idex. Ovisno o inačici u prednjem dijelu vozila ima mjesta za dvije (zapovjednik i vozač) ili četiri osobe, dok se u stražnji dio može smjestiti deset ili čak dvanaest vojnika. Obitelj GPV Pars može se naoružati širokim rasponom kupola, od besposadnih do onih s dva člana. Posebna je pažnja posvećena zaštiti posade od mina te je dodana podnica u V obliku. Pars ima tijelo od čelika koje štiti od pancirnog streljiva kalibra 7,62 mm ali se može, po želji kupca, osigurati i viša razina zaštite. Čisto vozilo (Sentry) ima masu od 16,28 tona dok inačica s najvišom razinom zaštite (General) ima masu od 37 tona. Pogon je osiguran dizelskim motorom Caterpillar C7 snage 350 KS i automatskim mjenjačem s pet brzina. Maksimalna brzina Parsa je 101 km/h, a pri nešto nižim brzinama može preći čak 1449 kilometara. Pars ima mogućnost plovidbe brzinom od 5,6 km/h. FNSS se nije zaustavio samo na Parsu već je 2001. s tvrtkom Alvis Vehcles (sada dio BAE Systems Land Systemsa) potpisao ugovor o licenčnoj proizvodnji Piranhe II 8×8. U rujnu 2005. potpisan je i ugovor s Oerlikon Contraves o zajedničkom opremanju oklopnih vozila topom Skyranger Gun System. U obzir dolaze ACV-S i Pars.

Uspjeh CV90
U vrijeme kad sve veći broj kupaca traži oklopna vozila na kotačima uspjeh BAE Systems Hägglundsovog gusjeničara Combat Vehicle 90 (CV90) tim je veći. Osim što ga je kupila Švedska CV 90 su naručili Nizozemska i Danska (početak isporuke bit će sredinom ove godine). Nizozemska je postala peti korisnik tog švedskog oklopnjaka na gusjenicama kad je 13. prosinca 2004. potpisan ugovor o isporuci 184 CV9035 vrijedan 749 milijuna eura. Danska je za svoju vojsku naručila “samo” 45 CV9035.

Razvoj CV90 počeo je 1984. za potrebe švedske vojske koja je naručila 549 vozila, najviše u BVP inačici CV9040 opremljenom s dvočlanom kupolom i topom L/70 kalibra 40 mm. S tročlanom posadom i osam vojnika CV90 ima masu od 22 800 kilograma. Švedska vojska još rabi PZO inačicu TriAD (Autonomous Armoured Air Defence) System, izvidničku CV90 Forward Observation Vehicle, zapovjednu CV90 Forward Command Vehicle i inženjerijsku CV 90 Armoured Recovery Vehicle. BAE Systems Hägglunds je 28. lipnja 2006. dobilo ugovor vrijedan 380 milijuna švedskih kruna za izgradnju dva prototipa samovoznih minobacača. Opremit će ih dvocijevnom kupolom Patria Hägglunds Amos (Advanced Mortar System). Švedska vojska već ima spremnih 40 tijela CV90 koja čekaju ugradnju Amos kupole. U odnosu na finsku kupolu švedska će dobiti višu razinu oklopne zaštite, novi automatski punjač i napredniji sustav za kontrolu paljbe (SUP). Očekuje se da će kombinacija CV90/Amos imati masu od 27,6 tona.

Za strane kupce razvijena je inačica CV9030 naoružana kupolom s topom ATK Gun Systems Bushmaster II Chain Gun kalibra 30 mm. Norveška je postala prvi kupac kad je 1994. naručila 104 CV9030N, a norveška vojska traži još 20 do 30 vozila. Tijekom 2000. Švicarska je naručila 186 CV9030CH naoružanih topom ATK Mk 44 30/40 mm. Finska je iste godine naručila 58 CV9030Fin također naoružanih topom Mk 44. Dodatnih 45 vozila naručeno je u prosincu 2004. CV9035, koji je naručila Nizozemska, najnovija je inačica CV90. Naoružana je topom Bushmaster III 35/50 mm te ima povećanu paljbenu moć, razinu preživljavanja, pokretljivost, ergonomiju i naprednu elektroniku s C4I sustavima. Zapovjednik ima svoju pokretnu kupolu koja mu omogućava maksimalnu preglednost terena oko vozila. I zapovjednik i ciljatelj imaju potpuno stabilizirani dnevno/noćni SUP s termovizijom treće generacije.

U skladu s najnovijim trendovima razvoja lakih borbenih platformi, a potaknuta i interesom švedske vojske, tvrtka BAE Systems Hägglunds pokrenula je razvoj borbenog vozila koji će sjediniti malu masu CV90 i paljbenu moć suvremenih tenkova. Tako je nastala inačica CV90120-T koja je dobila kupolu s Swiss Ruag Land Systems topom s glatkom cijevi kalibra 120 mm. S borbenom masom od samo 26 tona CV90120-T će se moći prevoziti transportnim avionom Airbus Military A400M. Iako je razvoj CV90120-T dovršen nisu primljene narudžbe ni od švedske vojske ni od nekog stranog kupca.

Fres demonstrator tehnologija
U pogonima tvrtke BAE Systems Land Systems u tijeku je integracija borbenih modula na dva vozila konfiguracije 8×8 koje je proizvela tvrtka BAE Systems Hägglunds. Ova vozila su nastala na osnovi prototipova koje je ista tvrtka proizvela za Splitterskyddad EnhetsPlaftorm (Sep) projekt švedske vojske. Cijeli posao se obavlja kako bi još ove godine BAE Systems Land Systems britanskom ministarstvu obrane mogao predati vozila na testove pokretljivosti koje će se obaviti unutar Future Rapid Effects Systems (Fres) projekta britanske vojske.
Cilj Fres projekta, vrijednog više milijardi eura, je razvoj novog borbenog vozila britanske vojske koji će zamijeniti dosadašnja oklopna vozila u oklopnim i mehaniziranim brigadama. Iako se spominje mogućnost kupnje čak 3775 Fres vozila skoro je sigurno da će krajnja brojka biti manja. Po sadašnjim planovima Fres mora razviti tri obitelji vozila koje će dijeliti neke sustave. S borbenom masom između 25 i 30 tona oklopni će transporter u konfiguraciji 8×8 činit će osnovu za sve druge inačice. Britanska se vojska ne želi odreći niti gusjeničara. Tako žele i Fres vozilo na gusjenicama koje će imati masu između 20 i 25 tona te će služiti za izviđanje. Gusjeničar s masom između 30 i 40 tona rabio bi se kao osnova za inačice za paljbenu potporu (direktnu i indirektnu), kao inženjerijsko vozilo i slično.

Za razliku od hibridnog električnog pogona koje je uporabljeno na Sep demonstratorima tehnologije (i na kotačnoj 6×6 konfiguraciji i na gusjeničaru) Fres će dobiti konvencionalni pogon kako bi se smanjio rizik razvoja. Britansko ministarstvo obrane planira isporuku prvih Fres vozila za 2010. Radi što lakšeg prijevoza avionima osnovna inačica bi trebala prazna imati masu od 14 tona, dok bi borbena masa narasla na 24 tone. Tijekom prošle godine BAE Systems Hägglunds je dobio dodatnu narudžbu švedske vlade za isporuku dodatna dva gusjeničarska i dva kotačna vozila iz Sep programa koja će se pridružiti već postojećim demonstratorima tehnologije (dva na gusjenicama i jedno u konfiguraciji 6×6). Wildcat za urbana djelovanja
Iako se dosad izraelska vojska uglavnom oslanjala na vozila na gusjenicama potreba za djelovanjem u urbanom okruženju i povećanoj razini zaštite svojih vojnika nagnala ju je da potraži nova vozila. Kako bi zadovoljiti novu potrebu izraelske vojske tvrtke Israel Military Industries (IMI) i American Truck Company zajedno su razvile oklopno vozilo Wildcat APC 4×4. Šanse da Wildcat prodaju izraelskoj vojsci znatno su porasle nakon što je definitivno odbačeno mogućnost kupnje američkog Strykera.

Kao osnova za Wildcat uporabljeno je podvozje Tatrinog kamiona u konfiguraciji 4×4. Na podvozje je postavljeno relativno jednostavno tijelo koje se dodatnim oklopom može podići na različite razine zaštite. Osnovna razina štiti od pancirnog streljiva kalibra 7,62 mm. Level 2 razina zaštite dovoljna je da posadu i pješački desant zaštiti od pancirnog streljiva kalibra 14,5 mm, dok Level 3 štiti od kumulativnih projektila RPG-a i sličnih protuoklopnih bacača. Podnica vozila je podignuta metar iznad zemlje te pruža dodatnu zaštitu posadi od svih vrsta mina. IMI tvrdi da Wildcat pruža bolju balističku zaštitu od Strykera te jednaku razinu zaštite kao i M113 koji IMI modernizira za izraelsku vojsku. S Level 3 razinom zaštite masa Wildcata je 15 tona, te može prevesti dvanaest ljudi. Prototip su opremili s besposadnom kupolom IMI Wave.

Sve više Bushmastera
Sudjelovanje u mirovnim operacijama i borba protiv gerile traži uporabu oklopnih vozila koja nisu klasična borbena vozila (oklopni transporteri) ali imaju visok stupanj zaštite. Naime, iskustva iz mirovnih operacija i ratova u Afganistanu i Iraku pokazala su da više ne postoji klasična bojišnica te da se napad može dogoditi na doslovno svim mjestima. Zbog toga su proizvođači proizveli posebna vozila visoke razine zaštite. Dio je proizvođača oklopio svoje kamione, ali dio je napravio posebna oklopna vozila, svojevrsne “oklopne autobuse”. Jedan od njih je i australski Bushmaster.

Kad je 7. prosinca 2006. australska vlada objavila da počinje provedba prve faze projekta Enhanced Land Force bila je to izvrsna vijest za tvrtku Thales Australia, proizvođača Bushmastera. Provedba spomenutog plana toj je tvrtki donijela novu narudžbu za 100 Bushmaster Infantry Mobility Vehicles (IMV) koji su projektirani kako bi u australskoj vojski popunili prazninu između postrojbi opremljeni terenskim vozilima i mehaniziranih postrojbi opremljenih transporterima M113.

Tvrtka ADI već je australskoj kopnenoj vojsci isporučila 288 Bushmastera te još 12 tamošnjem ratnom zrakoplovstvu. Australska kopnena vojska dobila je Bushmastere u šest inačica. Najbrojnija (158 komada) je Infantry Mobility Troop Vehicles (IMTV). Uz IMTV isporučeno je i 73 Infantry Mobility Command Vehicles, 20 Infantry Mobility Direct Fire Weapons Vehicles, 18 Infanty Mobility Assault Pioneer Vehicles i 11 Infantry Mobility Ambulance Vehicles. Impresionirani Bushmasterovim djelovanjem u Afganistanu i Iraku nizozemska je vojska odabrala ovo vozilo za svoje snage koje djeluju u Afganistanu. Po skraćenom postupku kupljeno je 25 vozila originalno namijenjena australskoj vojsci.

Oklopno vozilo Bushmaster 4×4 projektirano je za siguran prijevoz snaga i opreme pri velikoj brzini na velike udaljenosti. Njegova razina oklopne zaštite omogućava dopremu vojnika i opreme u područje djelovanja neprijatelja iako samo vozilo nije projektirano za borbena djelovanja. IMTV može prevesti deset ljudi zajedno sa streljivom, hranom i vodom, te drugom opremom dostatnom za tri dana. U spremnike za gorivo stane dovoljno goriva za 1000 kilometara vožnje. U svojoj osnovnoj inačici Bushmaster pruža visoku razinu zaštite (posebno od mina) koja se dodatno može povećati dodavanjem Survivability Dnhancement Kit dodatnog oklopa. Nakon iskustava s Bushmasterima koji su djelovali u Afganistanu i Iraku napravljena su dodatna poboljšanja. Jedna od njih je postavljanje besposadne kupole sa strojnicom kalibra 7,62 mm. Ugrađen je i novi sustav hlađenja pitke vode. Tvrtka Thales Australia je u koperaciji s ADI-om razvila dodatne inačice Bushmastera – vozilo za prijevoz oružja, vozilo za čišćenje mina i inženjerijsko vozilo. U listopadu 2005. ADI je prikazao novo vozilo Copperhead Armoured Combat Support Vehicle, koje kombinira Bushmasterovo podvozje te Caterpillarovo motor i ZF mjenjač s teretnim prostorom u stražnjem dijelu vozila. Copperhead može prevesti pet tona i vući prikolicu mase 15 tona. U razvoju je i konfiguracija 6×6 koja će moći prevesti 11 tona tereta. Američka tvrtka Oshkosth Truck potpisala je ugovor s Thales Australia o proizvodnji Bushmastera za američko i strana tržišta. Prvi kupac (50 vozila) mogli bi biti Ujedinjeni Arapski Emirati koji su još sredinom 2004. testirali Bushmaster.

Ostatak svijeta
Nisu sve vojske spremne prihvatiti borbena vozila na kotačima. Tako je vojska grada-države Singapura odlučila kupiti oklopno vozilo na kotačima Bionix Mk II (BXII). Bionix je razvijen u dvije inačice. BVP je naoružan s dvočlanom kupolom i topom ATK Mk 44 Bushmaster 30 mm. Druga je inačica zapovjedno vozilo. Razina oklopne zaštite povećana je modularnim oklopom koji omogućava prilagođavanje prijetnjama. Singapurska tvrtka ST Kinetics (koja je razvila Bionixa) razvila je i borbeno vozilo na kotačima Terrex AV81. Prvi je prototip prikazan još 2001. ali tvrtka još uvijek nije našla kupca. U inačici oklopnog trasnportera AV 81 može prevesti tri člana posade i deset vojnika. Borbena mu je masa oko 24 tone te je prilagođen prijevozu u transportnom avionu C-130. I južnokorejska se vojska odlučila za borbeno vozilo na gusjenicama. U završnoj je fazi evaulacija tri prototipa Next Infantry Fighting Vehicle (NIFV) vozila. NIFV je razvijen kako bi zamijenio Korean Infantry Fihgting Vehicle tvrtke Daewoo koje je u proizvodnji od 1985. NIFV će dobiti kupolu s topom L/70 kalibra 40 mm i dvostruki lanser za protutenkovske projektile. Masa mu je 26 tona, a uz tročlanu posadu može prevesti i devet vojnika. Zahvaljujući dodatnom oklopu, koji se postavlja na aluminijsko tijelo, razina zaštite s čeone strane štiti od probojnog streljiva kalibra 30 mm, a s bočne i stražnje strane od pancirnog streljiva kalibra 14,5 mm. U NIFV se ugrađuje V8 dizelski motor snage 750 KS koji osigurava maksimalnu brzinu od 70 km/h. 

Za razliku od Singapura i Južne Koreje Tajvan se odlučio za BVP na kotačima CM-32 Yunpao u konfiguraciji 8×8. Serijska proizvodnja Yunpaoa započet će ove godine, a planovi predviđaju proizvodnju 1400 vozila. Prvi prototip CM-32 dovršen je u siječnju 2005. Vozilo mase 22 tone pokreće dizelski motor snage 450 KS koji mu daje maksimalnu brzinu od 100 km/h. Unutarnji spremnici goriva osiguravaju autonomiju kretanja od 800 kilometara. BVP inačicu naoružat će topom M242 Bushmaster kalibra 25 mm. U razvoju su i inačica s topom od 90 ili 105 mm za blisku paljbenu potporu, oklopni transporter, zapovjedno vozilo, samovozni minobacač kalibra 120 mm, vozilo naoružano vođenim projektilima, inženjerijsko i sanitetsko vozilo.

Srećko RADOVIĆ