Krstareći projektil AGM-158 JASSM

Krstareći projektil AGM-158 JASSM vrlo je moderno oružje koje pruža mogućnost preciznih udara na ciljeve na zemlji i moru s relativno sigurnih udaljenosti

Američka vojska ima vrlo bogato iskustvo u uporabi krstarećih projektila u najrazličitijim vojnim operacijama i intervencijama. Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća za potrebe američke vojske razvijeni su krstareći projektili AGM-86 ALCM/CALCM i RGM-109 Tomahawk. I dok su AGM-86 ALCM/CALCM namijenili isključivo za uporabu s bombardera Tomahawk se mogao lansirati iz zraka, kopna, s morske površine, pa čak i ispod nje. AGM-86 ALCM/CALCM u operativnu je uporabu ušao 1982., a Tomahawk 1983. godine. Oba su intenzivno rabljena u raznim vojnim intervencijama i ratovima, a ratna su iskustva pokazala da je krstareći projektil, iako ponekad neprecizan, i te kako učinkovito oružje. Svoju su vrijednost naročito pokazali tijekom uništavanja dobro branjenih ciljeva ili pri iznenadnim udarima na ciljeve u dubini neprijateljskog teritorija. AGM-86 ALCM/CALCM nije izvožen dok je Tomahawk prodan Velikoj Britaniji.
Tijekom operativne uporabe oba projektila uočeni su i neki nedostaci. Jedan od njih je da su i AGM-86 ALCM/CALCM i Tomahawk preveliki da bi ih se lansiralo s manjih borbenih aviona. Uz to oba projektila u pripremi misije zahtijevaju složenu elektroničku opremu. Iako su znatno jeftiniji od borbenih aviona njihova relativno visoka cijena (Tomahawk košta više od 1,5 milijuna dolara po primjerku) u kombinaciji s velikim brojem lansiranja (tijekom NATO udara na ciljeve u Srbiji i Crnoj Gori 1999. američka je vojska lansirala oko 100 Tomahawka i 230 projektila AGM-86) učinila je njihovu uporabu preskupom. Uostalom, i Tomahawk i AGM-86 ALCM/CALCM prvobitno su bili namijenjeni nuklearnim udarima po ciljevima u dubini Sovjetskog Saveza, a ne za masovno uništavanje točkastih ciljeva klasičnim bojnim glavama. Uz to njihova preciznost i učinkovitost nije bila dovoljna da bi uništavali male ciljeve kao što su mostovi ili ukopana zapovjedništva, koji su se i dalje morali uništavati udarima iz aviona. Zbog toga je američka vojska sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća inicirala razvoj manjeg krstarećeg projektila koji će zadržati ubojitost Tomahawka i projektila AGM-86 ALCM/CALCM, i istodobno otkloniti sve uočene nedostatke. Rezultat tih napora je krstareći projektil AGM-158 JASSM.

Razvoj novog krstarećeg projektila malog dometa (u odnosu na Tomahawk koji ima domet, ovisno o inačici, između 450 i 2500 km) pokrenut je 1996. kao zamjena za projekt AGM/MGM-137 TSSAM čiji je razvoj prekinut godina dana prije. Zanimljivo je da su razvoj novog projektila zajednički pokrenuli američko ratno zrakoplovstvo i američka ratna mornarica, što nije čest slučaj. Osnovni zahtjevi bili su da novi krstareći projektil mora imati nisku cijenu, nisku radarsku zamjetljivost i visoku preciznost napada na kopnene ciljeve, te da mora imati domet veći od 185 km. Uz to morao je biti dovoljno mali da ga može nositi višenamjenski borbeni avion F-16 Fighting Falcon. Ugovore za početnu fazu razvoja novog projektila dobile su tvrtke McDonnell Douglas (sada Boeing) i Lockheed Martin. Novom je projektilu dodijeljena službena oznaka AGM-158, iako je poznatiji kao JASSM, što je skraćenica od Joint Air-to-Surface Stand-of Missile.
U travnju 1998. službeno je objavljeno da je pobjednik natječaja za novi krstareći projektil tvrtka Lockheed Martin, te joj je dodijeljen 40 mjesečni ugovor za razvoj novog projektila i proizvodnju prototipova namijenjenih ispitivanju. Početna testiranja u zraku pokrenuta su tijekom 1997., a prvi slobodni let obavljen je u travnju 1999. Zanimljivo je da su prva ispitivanja uporabljivosti izvedena na višenamjenskom borbenom avionu F-16 Fighting Falcon i bombarderu B-52H Stratofortress, to jest na američkom najmanjem i najvećem borbenom avionu. Poslije je uvršten u naoružanje borbenih aviona F-15E Eagle, F/A-18C/D Hornet i F/A-18E/F Super Hornet, “nevidljivog” jurišnika F-117 Nighthawk, te bombardera B-1B Lancer i B-2A Spirit. JASSM će se sigurno naći i u naoružanju višenamjenskog borbenog aviona F-35 (Joint Strike Fighter). Zasad nije predviđeno da se JASSM nađe u naoružanju višenamjenskog borbenog aviona F/A-22 Raptor, iako bi se i to moglo lako promijeniti. I dok lovci i jurišnici mogu ponijeti jedan do dva projektila JASSM na potkrilnim nosačima, bombarder B-52H može ponijeti čak 12 projektila u unutrašnjim rotirajućim lanserima. Još više ih može ponijeti bombarder B-1B – 24. Najsuvremeniji američki bombarder B-2A može ponijeti “samo” 16 projektila JASSM.

Iako je početno planirano da serijska proizvodnja JASSM-a krene 2001. godine prvi ugovor o početku serijske proizvodnje krstarećih projektila JASSM potpisan je tek u prosincu 2004. godine. Predviđao je proizvodnju 288 projektila za 112 milijuna američkih dolara (otprilike 390 000 američkih dolara po komadu). Američko ratno zrakoplovstvo planira kupiti 4900 JASSM-a, iako će se taj broj, zbog intenzivne uporabe u ratnim operacijama, sigurno povećati. Iako je u jednom trenutku službeno odustala od kupnje projektila JASSM i američka je ratna mornarica najavila mogućnost kupnje 400 komada, što se još uvijek nije dogodilo. To je tim čudnije jer je JASSM posebno prilagođen za uporabu s mornaričkog višenamjenskog borbenog aviona F/A-18 Hornet.
Novi pogon za sastavljanje i završno ispitivanje JASSM-a u Troyu (država Alabama) može isporučiti do 40 projektila mjesečno. Do ožujka 2005. američkom ratnom zrakoplovstvu predano je ukupno 279 JASSM-a, od čega je 176 isporučeno u borbene postrojbe. Krstareći projektil JASSM je službeno postao operativan u rujnu 2003. na bombarderima B-52, a u međuvremenu je ušao u naoružanje i bombardera B-2A. Završena su testiranja i uvođenje u operativnu uporabu i na avionima B-1B i F-16, te su započele isporuke u dio postrojbi koje lete na tim avionima.

Opis projektila

Kako bi se mogao uporabiti sa što većeg broja različitih platformi jedan od osnovnih zahtjeva bio je da JASSM bude što manji i lakši. Tako je dužina ovog projektila samo 4,26 m. Promjer tijela je 0,55 m, a visina 0,45 m. Krila su sklopljena ispod donjeg dijela tijela, a nakon izvlačenja imaju raspon 2,7 metara. Da bi se do maksimuma smanjila masa u trenutku lansiranja tijelo i krila napravljeni su od laganih ali čvrstih kompozitnih materijala. Tako krstareći projektil AGM-158 JASSM ulazi, kao i projektil Storm Shadow (vidi Hrvatski vojnik broj 40-41), u kategoriju oružja mase oko 1000 kg (peciznije 1023 kg) i ima bojnu glavu mase 450 kg. Uz to oba projektila rabe infracrveni sustav navođenja na ciljeve u završnoj fazi leta. I tu sličnosti između ta dva projektila prestaju.
JASSM je projektiran kako bi imao minimalni radarski odraz, te zbog toga američko ratno zrakoplovstvo vjeruje da je sposoban preživjeti i u područjima gdje djeluju najsuvremeniji “double-digit” protuzračni sustavi, i u uvjetima kad JASSM leti na srednjim visinama. U usporedbi s krstarećim projektilima Storm Shadow/SCALP ili Taurus (vidi Hrvatski vojnik broj 44-45) JASSM ima krila veće učinkovitosti, koja stoga omogućavaju veću iskoristivost goriva i maksimalni domet veći od 460 km uz istodobnu uporabu jednostavnog i jeftinog turbomlaznog motora. JSSAM pokreće turbomlazni motor Teledyne J402 koji je prvobitno razvijen za protubrodski vođeni projektil AGM-84 Harpoon. Mogućnost djelovanja sa srednjih visina znatno pojednostavljuje planiranje misija jer se ciljevi mogu dosegnuti uz uporabu GPS i INS navigacijskih sustava bez potrebe uporabe složenih programa za praćenje konfiguracije terena čija uporaba istodobno usložava i povećava cijenu operativne uporabe. Uz to mogućnost djelovanja na srednjim visinama dodatno povećava domet projektila.

Za razliku od Storm Shadowa i Taurusa, JSSAM ima jednostavnu jednodijelnu bojnu glavu J-1000 koja u sebi sjedinjuje odlike penetracijske i razarajuće bojne glave. Jednostavna bojna glava, jednostavan motor i sustav navigacije znatno su pomogli da serijski primjerci JASSM-a ne premaše početnu zadanu cijenu od 400 000 američkih dolara (po vrijednosti dolara iz 1995.). Sadašnja cijena jednog JASSM-a kreće se oko 730 000 američkih dolara.
Nakon nekih neuspješnih testiranja tijekom 2004. određeno je da se tijekom 2005. izvedu tri dodatna evaluacijska testa na borbenim avionima F-16. Prvo uspješno lansiranje JASSM-a s F-16 obavljeno je u ožujku ove godine. Tim testovima potvrdit će se sposobnosti nove elektronike za osiguranje i aktiviranje upaljača bojne glave.
Visoka visina krstarenja omogućava novi, gotovo okomit kut napada na ciljeve kojim se osigurava veća mogućnost penetracije i u najtvrđe ciljeve. Na testiranjima je JASSM-ova bojna glava uspješno probila bunker koji se sastojao više od 1 metra posebnog oklopa, 3 metra nabacane zemlje i 1 metra unutarnjeg oklopa.

Sustav za navođenje

Od krstarećeg projektila JASSM očekuje se da s najvećom preciznošću pogađa i najmanje ciljeve. Zbog toga je posebno važan sustav za kontrolu leta i navođenje na ciljeve. Srednji dio leta kontrolira se kombinacijom INS/GPS sustava. INS je skraćenica za Inertial Guidance System, a njegova najveća prednost je potpuna autonomnost u radu. Točnost ovisi o preciznosti poznavanja koordinata cilja i točke s koje je projektil lansiran. Kako mu točnost opada s povećanjem vremena kretanja obično se nadopunjuje nekim drugim sustavom. U slučaju JASSM-a to je GPS (Global Positioning System) satelitski navigacijski sustav u čijoj su osnovi navigacijski sateliti u geostacionarnoj orbiti. Kako je GPS sustav američki proizvod opće je mišljenje da njihovo oružje zahvaljujući njemu ima vrlo veliku preciznost napada i na vrlo male ciljeve. Nakon što JASSM doleti u blizinu cilja obrušava se prema njemu. U toj fazi leta aktivira se termovizija (IIR-Imaging Infra Red sustav) koja uz pomoć prije unesenih podataka prepoznaje cilj i usmjerava projektil prema njemu. JASSM-ov termovizijski sustav samonavođenja na ciljeve preuzet je s projektila Javelin. Tijekom približavanja termovizija prepoznaje određene konture cilja što joj omogućava usmjeravanje projektila prema točno određenoj točki na njemu. Termovizija može otkriti bilo koju vrstu cilja, uključujući i ratne brodove, važno je da ima odgovarajuću termičku sliku cilja. Zahvaljujući izvrsnoj termoviziji JASSM bi ciljeve kao što su veliki ratni brodovi mogao otkrivati s relativno velike udaljenosti. Daljnjim usavršavanjima u memoriju projektilskog računala mogla bi se ubaciti odgovarajuća slika točno određenog broda kojeg bi JASSM “prepoznao” i napao, recimo, tijekom iznenadnog napada na pomorsku bazu. Tu je mogućnost iskoristio Lockheed Martin kad je svoj projektil JASSM predložio na australski izbor novog krstarećeg projektila koji će zamijeniti već zastario AGM-142 Popeye. Australci su u zahtjevu za novi projektil naveli i zahtjev da uz standardnu mogućnost uništavanja ciljeva na kopnu mora imati i mogućnost uništavanja ciljeva na površini mora. Da bi termovizijska kamera mogla prepoznati cilj potrebno je osigurati kvalitetne fotografije. Danas to više nije veliki problem jer se takve fotografije mogu relativno jednostavno dobiti od satelita i/ili bespilotnih letjelica. Naravno, još uvijek ostaje otvorena mogućnost da se fotografije dobiju putem špijunaže ili ih snime pripadnici specijalnih postrojbi ubačeni u neprijateljsku pozadinu. Digitalni fotoaparati omogućavaju da se fotografije u vrlo kratkom vremenu preko satelitskih veza pošalju u nadređeni stožer, pri čemu udaljenost više ne igra nikakvu ulogu.

Najveći nedostatak krstarećeg projektila JASSM, naročito u odnosu na Storm Shadow, je nepostojanje “datalinga” koji bi osigurao mogućnost promjene cilja tijekom leta i potvrdu uništenja cilja. Uz pomoć “datalinka” mogla bi se prenositi termovizijska slika u zapovjedništvo. Osim što bi osigurao potvrdu pogađanja zadanog cilja “datalink” bi se, u kombinaciji sa sliku termovizije, mogao iskoristiti i za dodatno izviđanje cilja i terena u neposrednoj okolici. Zbog toga je američko ratno zrakoplovstvo zatražilo od Lockheed Martina da razvije Advanced Concept Technology Demonstration (ACTD) projekt kojim bi se najkasnije 2008. ispitala mogućnost uporabe “datalinka” na projektilu JASSM, kako bi se od 2009. mogao ugrađivati u serijske primjerke. Uz to “datalink” bi omogućio pogađanje pokretnih ciljeva (kao što su brodovi, vlakovi i pokretni lanseri balističkih projektila) jer bi se JASSM tijekom leta mogao opskrbiti podacima o promjeni položaja cilja. Podatke o kretanju cilja mogli bi osigurati sateliti, bespilotne letjelice, izvidnički avioni, pa čak i timovi specijalaca na terenu. Prva studija iz 2003., koja se bavila mogućnostima uporabe “datalinka” na JASSM-u, pokazala je da bi se tijekom napada na kopnene ciljeve mogli rabiti borbeni helikopteri kao istaknute izvidničke točke koji bi otkrivali i pratili ciljeve svojim radarima, te bi se tako prikupljeni podaci slali u zapovjedništvo, a iz njega “datalinkom” u projektil. Tako bi JASSM projektili dobili mogućnost napada i na pokretne ciljeve, bez obzira na brzinu njihovog kretanja. “Datalink” bi omogućio da se u zapovjedništvo pošalje termovizijska slika cilja i tako neposredno prije udara potvrdi identifikacija cilja. Pri napadu na veće ciljeve, kao što su ratni brodovi u luci ili zrakoplovi u zračnoj bazi “datalink” bi omogućio da zapovjedništvo, na temelju termovizijske slike, promijeni prvobitni cilj i projektil usmjeri na novi, važniji cilj. U međuvremenu je Lockheed Martin predložio daljnja unapređenja JASSM-a, kao što je ugradnja još bolje termovizije i radara (klasičnog ili laserskog) koji bi poboljšao mogućnost otkrivanja ciljeva i pri vrlo slaboj vidljivosti.

Daljnja unapređenja

U daljnja unapređenja, koja namjerava na JASSM projektilu napraviti tvrtka Lockheed Martin, ulazi i povećanje dometa. Do kraja ove godine očekuju se prva letna ispitivanja projektila AGM-158B JASSM – Extended Range (JASSM-ER). Lockheed Martin tvrdi da postojeći dizajn JASSM-a pruža dovoljno prostora za smještaj dodatnih spremnika za gorivo, te da konstrukcija može bez većih preinaka podnijeti daljnje povećanje težine. Tako će projektil AGM-158B imati iste dimenzije kao i osnovni projektil, te će zadržati masu u okvirima početnih zahtjeva koji su tražili mogućnost djelovanja s višenamjenskog borbenog aviona F/A-18 E/F Super Hornet. Istodobno će nositi više goriva. Dosadašnji motor zamijenili su novim, još jeftinijim motorom F107 etablirane tvrtke Williams International. Osim što je jeftiniji, novi turbomlazni motor ima i manju potrošnju goriva. Zbog svih tih promjena projektil JASSM-ER trebao bi imati domet oko 1100 km. Razvoj novog projektila obavlja se na osnovi ugovora potpisanog 2004., a prva narudžba operativnih projektila očekuje se početkom 2007. uz isporuku tijekom 2008. godine.
Trenutačni planovi američkog ratnog zrakoplovstva navode da bi od ukupno 4900 kupljenih JASSM-a oko 2500 trebalo biti JASSM-ER, te da bi se prije svega trebali rabiti s bombardera koji imaju veću nosivost, a koji se, zbog povećanog dometa projektila, više ne bi trebali približavati neprijateljskom zračnom prostoru. Pritom se ponajviše misli na bombardere B-1B za koje se planira naoružati projektilima JASSM, JASSM-ER i JSOW, a kojima bi JASSM-ER dao mogućnost učinkovitog djelovanja po malim ciljevima unatoč otkazivanju planiranih unapređenja njihovih sustava za elektroničku borbu.

Niti JASSM-ER nije kraj razvoja jer Lockheed Martin namjerava američkom ratnom zrakoplovstvu ponuditi znatno veći projektil JASSM-XR (extreme range) znatno većeg dometa. Novi bi projektil bio znatno veći od originalnog JASSM-a, te bi dosegnuo limite nosivosti bombardera i jurišnih zrakoplova, te bi ušao u klasu krstarećeg projektila AGM-86 CALCM tvrtke Boeing. Novi bi projektil imao dužinu 6 m i masu od oko 2270 kg, te bi bio naoružan penetracijskom bojnom glavom EGBU-28. S dometom znatno većim od 1850 km JASSM-XR najvjerojatnije će zamijeniti CALCM kad ovaj projektil izađe iz operativne uporabe.
Istodobno se razmatra razvoja smanjene inačice JASSM-a koja bi bila prilagođena uporabi s budućeg višenamjenskog borbenog aviona F-35. Iako F-35 može projektile JASSM nositi na potkrilnim nosačima novi, smanjeni JASSM trebao bi pasati u unutarnje spremnike oružja. Pomalo čudna odluka jer i sam JASSM navodno ima vrlo mali radarski odraz te stoga njegovo nošenje pod krilima ne bi trebalo bitno povećati radarski odraz F-35.

Potraga za kupcima

Iako ima osigurane velike narudžbe američkog ratnog zrakoplovstva Lockheed Martin ipak je krenuo u potragu i za stranim kupcima. Pritom se navodi da je JASSM moderan i jeftin projektil velikog dometa koji će vrlo brzo dobiti “datalink” i povećanu učinkovitost uništavanja ciljeva. Pritom se ponajviše cilja na sadašnje korisnike višenamjenskih borbenih aviona F/A-18 Hornet, jer je JASSM navodno rađen baš za taj avion. Pritom mu je vrlo jak konkurent njemačko-švedski krstareći projektil Taurus KEPD 350. Kako bi se riješio tog neugodnog konkurenta angažiran je i Boeing (proizvođač Horneta) koji tvrdi da je KEPD 350 prevelik za operativnu uporabu s F/A-18 C/D. Tvrdnja im stoji na vrlo klimavim nogama jer je španjolsko ratno zrakoplovstvo već u studenom 2004. kupilo Tauruse za svoje Hornete. Prije toga su vrlo dobro provjerili može li Hornet nositi i lansirati taj projektil. Cijelo to “natezanje” oko toga može li Hornet nositi Taurusa ili ga je bolje opremiti JASSM-om zapravo je zbog australskog natječaja za novi krstareći projektil. Kako bi glavni nositelj novog australskog krstarećeg projektila, barem u početku, bio Hornet jasno je zašto Boeing navija za JASSM-a.

Zaključak

Krstareći projektil AGM-158 JASSM vrlo je moderno oružje koje pruža mogućnost preciznih udara na ciljeve na zemlji i moru s relativno sigurnih udaljenosti. Njegova najveća prednost je da je dovoljno mali da ga se može podvjesiti pod krilo gotovo svakog borbenog aviona zapadne proizvodnje, i svakog borbenog aviona američke proizvodnje. Velika prednost mu je i niska cijena, a na odmet nije ni činjenica da iza njegove prodaje stoji američka vlada. Unatoč svim tim odlikama prodaja JASSM-a stranim kupcima ne ide naročito dobro jer se na tržištu mora boriti s podjednako dobrim europskim proizvodima Storm Shadow/SCALP i Taurus.

Domagoj MIČIĆ