Dio današnjeg Studentskog kampusa u Osijeku čine i zgrade nekadašnje vojarne. Vojarne iz koje su pripadnici JNA početkom Domovinskog rata pucali po prolaznicima. Među ostalim, 27. lipnja 1991. iz nje su izišli tenkovi koji su gazili automobile po osječkim ulicama. Hrvatska vojska zauzela ju je 17. rujna 1991. te je preimenovana u vojarnu “Drava”. U oslobađanju su sudjelovali i neki od budućih pripadnika 68. bojne Vojne policije (68. bVP), koja je ustrojena 7. prosinca 1991. godine. Pripadnici 68. bVP-a boravili su u objektu u kojem se danas nalazi Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku (AUKOS). Udruga veterana Vojne policije Osječko-baranjske županije povjerila je stoga studentima AUKOS-a izradu spomenika poginulim pripadnicima 68. bVP-a.

Odabrana je ideja Josipa Barišića, koja priča kroz simboliku života i smrti, prošlosti i sadašnjosti. Osnovni su elementi krug i kvadrat, te neboje: bijela i crna u kamenu i metalu. Bijeli kamen govori o snazi, jakosti i čvrstoći, osobinama koje su vojnim policajcima trebale u njihovim zadaćama. Kameni kvadrat povezan je sa 13 metalnih zraka Sunca, koje predstavljaju 13 poginulih vojnih policajaca. Sunce kao simbol života oblikovano je u ovom spomeniku od onih koji su živote položili na oltar domovine. Snažna je to simbolika neraskidive povezanosti prošlosti i sadašnjosti, kruga života koji počinje u kamenu života, a nastavlja se u metalnoj smrti, odakle izlazi Sunce za buduće generacije.

Taj se krug života očituje i u suradnji Udruge veterana Vojne policije OBŽ-a s Akademijom za umjetnost i kulturu u Osijeku. Uz spomenik, koji su izradili tadašnji studenti Josip Barišić, Josip Stojanović, Tamara Sekulić, Vinko Vidmar i Martina Kovačević, promišljaju se i drugi projekti u kojima bi se ratne i životne priče veterana povezale s umjetničkim izrazom studenata. Spomenik je otkrio njegov autor Josip Barišić te Mario Puhanić, sin poginulog pripadnika 68. bVP-a Milana Puhanića, u povodu 25. obljetnice ustrojavanja Bojne.

Do prosinca 1991. ustrojen je veći broj postrojbi Vojne policije jačine voda i satnije koje su u sastavu brigada ZNG-a i HV-a ili kao samostalne postrojbe. Po zapovijedi ministra obrane Gojka Šuška ustrojena je 68. bVP-a u Osijeku. Od tog trenutka počinje sustavno djelovanje svih postrojbi koje su dotad radile svaka za sebe, a zapovijedi se primaju s jednog mjesta. Ustrojeno je pet satnija: 1. satnija u Osijeku, 2. satnija u Osijeku, 3. satnija u Vinkovcima, 4. satnija u Slavonskom Brodu, 5. satnija u Požegi, kriminalistička Vojna policija i Desetina ZT pasa. Zapovjednici satnija objedinjavali su rad vodova u svojoj zoni djelovanja, a Zapovjedništvo 68. bVP-a preko njih je zapovijedalo i primalo izvješća, koja su obrađivana i dostavljana Upravi VP-a. Pripadnici 68. bVP-a odlaze iz Slavonije u dubrovačko zaleđe, Ravne kotare i na druga bojišta. Sudjeluju u operaciji Bljesak, a za vrijeme Oluje angažirani su u operacijama Zid i Feniks. Postrojba je dala velik doprinos mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja, a njezina je konačna pobjeda dolazak u Vukovar u Vlaku mira 8. lipnja 1997. godine s vrhovnikom dr. Franjom Tuđmanom. Život za domovinu dalo je 13 pripadnika 68. bojne Vojne policije.

Tekst  Martina Stanković

foto  Mladen Čobanović