Prednosti jetpacka za vojnu uporabu teoretski su nedvojbene. Vojnik se kroz zrak i velikom brzinom može prebaciti iza protivničkih crta ili priskočiti u pomoć vlastitim snagama. Stvari su, međutim, puno kompleksnije

 

Potvrđeno je da je čovjek prvi put poletio 1783. godine, balonom koji su osmislila i konstruirala braća Mont-golfier. Nastavio je potom letjeti u letjelicama poput aviona i helikoptera. Međutim, nakon što je sredinom XX. stoljeća za letenje usavršen mlazni pogon, a onda su se zahuktali i svemirski programi te popularni žanr znanstvene fantastike, 1950-ih popularizirale su se ideje da i čovjek kao pojedinac može imati vlastiti mlazni pogon, tj. da može letjeti s pomoću mlaznog potiska. Ipak, takve su ideje starije. Prvi koji je osmislio takav koncept vjerojatno je bio sovjetski inovator Aleksandar Fjodorovič Andrejev (1893. – 1941.). On je 1919. predstavio zamisao mlaznog ruksaka (danas je najpopularniji naziv jetpack) s motorima na kisik i metan. Otvoreni izvori navode da je Andrejev odmah spominjao vojnu primjenu takve naprave: “S pozicije do koje dolazite uz pomoć te naprave možete izviđati iz zraka s većom sigurnošću nego da ste u zrakoplovu… Cijele vojne postrojbe opremljene tim napravama (čija će cijena u tvorničkoj proizvodnji biti nekoliko puta veća od cijene puške), tijekom ofenziva i opsada utvrda, zaobilazeći sve zemaljske prepreke, mogu slobodno preletjeti do protivnikovih pozadinskih položaja.” S vremenom je Andrejev uspio i patentirati koncept, no prototip nije izrađen. Rječnik Sveučilišta u Cambridgeu donosi da je jetpack naprava koja se nosi na leđima i koja s pomoću plina ili vode gura nekoga u zrak, prije svega astronauta. Oxfordov rječnik navodi da je riječ o napravi koju netko nosi na ramenima poput ruksaka, a omogućuje mu da leti. Za slične naprave postoje i drugi nazivi, primjerice raketni remen (rocket belt), mlazni remen (jet belt), raketni ruksak (rocket pack), ruksak za letenje (flight pack)… Koncept je teoretski jednostavan. Naprava je ergonomski konstruirana tako da se postavlja, odnosno oblači na tijelo. Prilagođenim mlaznim pogonom stvara se potisak za let i kretanje kroz zrak, svladavajući gravitaciju te noseći težinu korisnika i same naprave. Letom se upravlja relativno jednostavno: rukama ili položajem tijela. Jedino je ograničenje količina pogonskog goriva koje naprava koristi za let.

Demonstracija za predsjednika

Vojna primjena koncepta letenja s nosivim uređajem započela je krajem 1950-ih. Tadašnje su ideje vezane uz nosive uređaje i odijela za let u vojnoj primjeni govorile o velikom potencijalu. Entuzijasti su smatrali da bi leteći vojnici mogli postati standard ne samo u domeni specijalnih operacija već i kao dodatna sposobnost konvencionalnih snaga. Spomenuti interes za jetpack bio je konkretno iskazan u programu Američke kopnene vojske za razvoj sustava SLRD (Small Rocket Lift Device). Posao je bio dodijeljen tvrtki Bell Aerosystems i rezultirao je Bellovim raketnim remenom (Bell Rocket Belt). Program je dogurao i do demonstracije za tadašnjeg predsjednika Johna F. Kennedyja krajem 1961. u Fort Braggu u Sjevernoj Karolini. Motori su pokretani dušikom i vodikovim peroksidom, a maksimalni let trajao je 21 sekundu. S remenom se nije moglo letjeti visoko ili daleko, možda petnaestak, odnosno dvjestotinjak metara. Sustav je trebao ponajprije koristiti američkom mornaričkom desantnom pješaštvu, odnosno marincima. Međutim, vojni dužnosnici ispravno su zaključili da bi takvi zračni napadi bili izloženi pogubnoj protivničkoj vatri, čime bi se poništila prednost koja se trebala ostvariti napadom iz zraka. Program je do sredine 1960-ih otkazan. Međutim, slične sustave moglo se vidjeti u filmu Thunderball (1965.) iz franšize Jamesa Bonda, te na otvaranju Olimpijskih igara u Los Angelesu 1984. godine.

Pokušaji razvoja jetpacka ili nečeg sličnog više-manje traju i danas. Uporabljivost malog sustava koji zrakom može prevesti jednog ili dva čovjeka na male udaljenosti pokazala se u listopadu 2023., kad su militanti Hamasa iskoristili motorizirane paraglajdere za neočekivani napad na Izraelce. Ipak, taj napad bio je učinkovit ponajprije zbog faktora iznenađenja. Iako se smatraju modernima, najjače svjetske vojske uvođenju novih tehnologija pristupaju tradicionalno i gotovo konzervativno. Podvrgavaju ih opsežnim, temeljitim i detaljnim procjenama i testiranjima prije nego što ih ugrade u svoje doktrine. S druge strane, vrlo otvoreno prate inovacije koje se mogu primijeniti u vojne svrhe.

Službeni certifikat

Prvi je i najveći problem i dalje pitanje ima li takav sustav isplativu vojnu namjenu? U kojoj grani ili rodu? U kojim okolnostima? Slijede ona tehnička pitanja: motori i njihovo gorivo, upravljivost, ergonomija, opasnosti za korisnika, duljina i visina leta… Postoje projekti koje financiraju i provode različite državne institucije, poput ministarstava, oružanih snaga te tijela za istraživanje i razvoj tehnologija. Međutim, tu su i tvrtke, pa čak i inovativni pojedinci koji kao entuzijasti ulažu sredstva i razvijaju takve naprave metodama pokušaja i pogrešaka. Zadnjih je godina u razvoj jetpacka i sličnih rješenja uključena primjena te kombinacija modernih tehnologija i materijala poput ugljikovih vlakana, aluminija, titanijevih slitina, kao i 3D ispisanih dijelova. Računalno upravljanje sustavom letenja i rada pogonskih sustava olakšanje je za korisnika. Zahvaljujući tomu, letovi se mogu odvijati u kontroliranijim uvjetima usmjerenim na sigurnost i pouzdanost sustava. Trajanje leta varira od nekoliko desetaka sekundi do prihvatljivih 30-40 minuta i više. Brzina je također jedan od važnih parametara. Varira vezano uz tehnologiju izvedbe, pa i vještinu upravljanja, a može prelaziti i 100 km/h.

Amerikanci i dalje pokušavaju naći prihvatljivu i primjenjivu opciju naprave za letenje za pripadnike oružanih snaga. Ako ništa drugo, projekti i istraživanja mogu poslužiti za razvoj nekih drugih tehnologija. Zapovjedništvo za specijalne operacije SAD-a (SOCOM) zainteresiralo se 2019. za jetpack s turbinskim motorom kalifornijske tvrtke JetPack Aviation. Specijalci su željeli istražiti potencijalnu primjenu te naprave za svoje operacije, no do testiranja prototipa nije došlo. SOCOM se izjasnio da su se značajke sustava pokazale ograničavajućim za sve što je potrebno specijalnim operacijama. JetPack Aviation za sebe inače kaže da je posvećen izradi najmanjeg, najbržeg i najsigurnijeg osobnog VTOL zrakoplova na svijetu. Poznata su njegova dva modela jetpacka: JB10 i napredniji JB11, razvijeni između 2016. i 2018. godine. JB11 koristi šest turbomlaznih motora na kerozin ili dizelsko gorivo. JB10 ima dva motora. Računala za upravljanje motorom uravnotežuju potisak i u slučaju kvara motora omogućuju operateru zadržavanje kontrole i slijetanje. Prema specifikacijama navedenim na internetskoj stranici tvrtke, masa JB11 je 52 kilograma. Njim se može letjeti deset minuta, maksimalna brzina veća je od 190 km/h, s operativnim vrhuncem leta iznad 4500 metara. Proizvod je dostupan na tržištu, a cijena se može dobiti isključivo na upit. Tvrtka posjeduje certifikat Savezne uprave za zrakoplovstvo (Federal Aviation Administration) za svoj uređaj, čime je postala prva na svijetu s tim dokumentom.

Konkretna uporaba

Agencija za napredne obrambene istraživačke projekte (Defense Advanced Research Project Agency – DARPA), koja djeluje u okviru Ministarstva obrane SAD-a, početkom 2021. pokrenula je program razvoja prijenosnog osobnog sustava zračne mobilnosti (Portable Personal Air Mobility System). Usmjerila ga je prema privatnim tvrtkama. Najkraće rečeno, traži se laki leteći sustav za jednog čovjeka, koji može djelovati na malim i srednjim visinama, operativnog dometa do pet kilometara. Preciznije, traže se jetpackovi, zmajevi s pogonom (električnim, na fosilna goriva..), leteća odijela s pogonom i slično. Platforme bi se trebale koristiti u različitim vojnim operacijama i zadaćama: logistici, urbanom ratovanju, borbenom traganju i spašavanju, specijalnim operacijama… Nove bi naprave u određenom spektru operacija djelomično ili potpuno zamijenile zrakoplove za okomito polijetanje i slijetanje. Međutim, odonda se o projektu nije čulo puno. Nešto detaljnije informacije objavio je u travnju 2024. tehnološki portal Fast Company, navodeći da se provodi testiranje pet prototipnih kompleta iz pet privatnih tvrtki. To su: Skypad, Morsecorp, Triton Systems, Cornerstone Research Group i Lynntech. Prema tom izvoru, klasična su rješenja poput mlaznih jetpackova prošlost i program ide prema rješenju koje podrazumijeva električni pogon. Mlazni motori prilično su bučni. Elektrifikacija bi vojnim snagama osigurala neprimjetnu infiltraciju u područje djelovanja, kao i izvlačenje bez angažiranja konvencionalnih letjelica, koje su tradicionalna meta protuzračnih sustava.

Konkretna demonstracija uporabe jetpacka u vojne svrhe održana je u Ujedinjenoj Kraljevini i to relativno nedavno, u svibnju 2021. godine. U vježbi komandosa Kraljevskih marinaca sudjelovali su predstavnici britanske tvrtke Gravity Industries, čiji je osnivač Richard Browning, nekadašnji pričuvnik marinaca. Pilot je letio iznad morske površine s pomoću sustava Gravity Jet Suit, te pokazivao kako bi takvo odijelo moglo služiti za brz prekrcaj s matičnog broda na druga sumnjiva plovila, platforme i sl. Dizajn naprave uključuje dva ili više mikromlaznih motora na svakoj ruci te još jedan motor na leđima. Uređaj ima ukupnu snagu veću od 1000 KS te razvija brzinu od 90 km/h. Marinci su tijekom testiranja i demonstracije stekli pozitivne dojmove, no vojska je ipak ocijenila da tehnologija još nije za vojnu uporabu u punom opsegu, ali da će pozorno pratiti daljnji razvoj. Gravity Industries i dalje provodi demonstracije vojnih sposobnosti svojeg odijela, pa je u prosincu 2021. sudjelovao na NATO-ovoj vježbi spašavanja u planinskom ratovanju provedenoj u Sloveniji. Pilot je koristio odijelo za podršku misiji spašavanja i za pružanje medicinske skrbi ozlijeđenom vojniku u teškim planinskim uvjetima.

Tipične boljke

Kao i drugi jetpackovi i slični sustavi, Gravity Jet Suit vrlo je zanimljivo rješenje. No portal New Atlas navodi da ga karakteriziraju i tipične boljke: dolet od tek pet kilometara te kratko vrijeme leta – najviše četiri minute. Jasno je i da je čovjek koji leti opremljen takvim uređajem izložen najrazličitijim rizicima: od vremenskih pa nadalje. A kakvi bi oni tek bili na bojišnici, kad ste pod kišom metaka i vrlo ste vidljiva te osjetljiva meta? Doduše, veća mobilnost vojnika uvijek je u fokusu interesa vojnih stratega. Zanimljivo je da vojske promatraju takve tehnologije u različitim domenama primjene – od konvencionalnih do specijalnih operacija. Međutim, upravo rapidan razvoj besposadnih sustava za kopno, vodu i zrak donosi novu dimenziju u manevarsko ratovanje te znatno pridonosi na modernom taktičkom bojištu.

---

Preko La Manchea

Zamisao o osobnim letećim paketima proširuje se i u onom iskonskom smjeru, tj. dodavanju krila koja bi trebala dodatno produljiti let. U tom konceptu ljudsko tijelo dobiva ulogu trupa ptice. Poznat je pothvat koji je 26. rujna 2008. izveo Švicarac Yves Rossy (65). Taj bivši vojni pilot lovca i izumitelj različitih jetpackova postao je prvi čovjek koji je bez zrakoplova preletio La Manche: od Calaisa u Francuskoj do Dovera u Velikoj Britaniji, koristeći ručno izrađeno krilo pogonjeno mlaznim motorima te upravljajući pokretima svojeg tijela. Noseći samo kacigu i vatrootporno odijelo, Rossy je prevalio udaljenost od 35 kilometara u samo 13 minuta, dosegavši brzinu od 190 km/h. Let je započeo tako što je iskočio iz zrakoplova Pilatus PC-6 Porter na gotovo 2500 metara visine, te je pokrenuo svoja četiri motora. Raspon njegovih krila bio je oko dva i pol metra. Izrađena su bila od lakog ugljikova kompozita, te mase 55 kg, uključujući gorivo. Budući da se operater prizemljuje s pomoću padobrana, takav način leta odmah je izazvao rasprave: ima li potencijal za uporabu u vojne svrhe?

---

Indijske ideje

Zanimljivih ideja ima i izvan Amerike. Umirovljeni brigadir Danvir Singh u ožujku 2023. napisao je za portal Chanakya Forum – specijaliziran za vanjske poslove, geopolitiku i nacionalnu sigurnost, tekst u kojem navodi kako bismo uskoro mogli vidjeti vojnike indijskog pješaštva u jet-odijelima u ophodnjama duž granica s Kinom i Pakistanom. Usto, pripadnici specijalnih snaga s mlaznim naprtnjačama s plinskom turbinom uskoro bi mogli juriti brzinom većom od 80 km/h prema cilju. Ukratko: “Pješaci bi manevrirali u zračnom prostoru u svojem operativnom području interesa.” Time najavljuje novi oblik vojnog zrakoplovstva, odbacujući ograničenja vremenske i prostorne uloge pješaštva. Ministarstvo obrane Indije domaćim je tvrtkama podnijelo zahtjev za ponude za 48 jetpack odijela. Traži se sustav s masom manjom od 40 kg te brzinom od barem 50 km/h. Nosivost korisnog tereta treba biti barem 80 kg. Jetpack bi vojniku koji ga nosi trebao omogućiti let od barem osam minuta te sposobnost djelovanja na visinama do 3000 m. Takvim zahtjevima mogla bi udovoljiti tvrtka Absolute Composites iz Bangalorea, čiji jetpack zasad uključuje domet od osam kilometara i let do osam minuta. Maksimalna brzina iznosi 80 km/h zahvaljujući motorima ukupne snage 1200 KS.

---

TEKST: Andrej Smolek