Leteći žetelac

Kao i mnoge druge američke projekte naoružanja, i razvoj američke besposadne letjelice MQ-9 Reaper požurile su operacije u Iraku i Afganistanu. Njezin prethodnik, MQ-1 Predator, bio je manji i slabijih borbenih sposobnosti

Prema kratkoj definiciji Američkog ratnog zrakoplovstva, MQ-9 Reaper je borbeni, višenamjenski, srednjovisinski, dalekodometni, daljinski upravljani zrakoplov koji je ponajprije namijenjen za prikupljanje obavještajnih podataka, a sekundarno i za uništavanje dubinskih ciljeva. S velikom autonomnosti (oko 30 sati), dalekodometnim senzorima, višestupanjskom komunikacijom i preciznim učinkovitim spektrom naoružanja, nameće se kao visokoučinkovita besposadna letjelica. U početku je avion nazivan Predator B. Naime, razvijen je iz General Atomicsova Predatora MQ-1. Korijeni Predatora sežu do sredine osamdesetih godina XX. stoljeća.

MQ-1 Predator (lijevo) i njegov mlađi brat MQ-9 Reaper Američkog ratnog zrakoplovstva u bazi Creech u Nevadi. Vidljiva je žeteočeva veća robusnost. Posljednji osnovni Predator nedavno je isporučen Italiji i time je, čini se, General Atomics zaključio proizvodnju tih letjelica (Foto: USAF)

U to su se doba CIA i Pentagon počeli zanimati za mogućnost da se neka od sve većeg broja izvidničkih besposadnih letjelica prenamijeni za borbu. CIA se zainteresirala za projekt Izraelca Abrahama Karema, nekadašnjeg glavnog projektanta izraelskog ratnog zrakoplovstva, koji se krajem 1970-ih preselio u Sjedinjene Američke Države. Karem je, uz pomoć agencije Defense Advanced Research Projects Agency (DARPA), napravio višenamjensku besposadnu letjelicu Amber.

Od Ambera do Reapera
Osim što se trebao rabiti za izviđanje i nadzor, Amber je trebao biti i borbena letjelica, ili kako su to tada opisali, krstareći projektil. Imao je raspon krila 8,54 m i tijelo dužine 4,6 m. Najveća poletna masa Ambera bila je 335 kg, a pokretan je četverocilindričnim motorom snage 49 kW (65 KS), smještenim u stražnji dio letjelice. Nakon dugotrajnih peripetija, u listopadu 1989. poletjela je prva izvidnička besposadna letjelica Amber I. U devedesetim su ukinuta sredstva za daljnji razvoj, a tvrtka Abrahama Karema je bankrotirala.

foto: USAF

Tu je najbrže djelovala tvrtka General Atomics Aeronautical Systems, koja ih je kupila te u međuvremenu izrasla u jednog od najvećih proizvođača besposadnih letjelica. General Atomics svojim je sredstvima nastavio razvoj Ambera te je tako nastao MQ-1 Predator, prvi korak do razvoja Reapera.

 

Dva smjera dizajna
Prototip Reapera bio je Predator B-001, a prvi je let obavio 2. veljače 2001. Bio je pogonjen turboprop motorom TPE-331-10T snage 712 kW. Konstrukcija je bila temeljena na Predatorovoj osnovi uz povećanje trupa i raspona krila. Dostizao je brzinu od 390 km/h, mogao je nositi 340 kg tereta na visinu do 15,2 km uz autonomiju od 30 sati. Daljnja poboljšanja i inovacije krenule su u dva smjera. Prvi je mlazna inačica Predator B-002 opremljen motorom Williams FJ44-2A s potiskom od 10,2 kN. Nosivost je bila 215 kg, visina doleta 18,3 km uz autonomnost od 12 sati. Taj je motor ipak izbačen i ugrađen TPE-331-10T. Drugi je smjer dizajna prikazan na inačici Predator B-003 (Altair) čiji je raspon krila dosezao 25,6 m uz težinu polijetanja od 3175 kg. Opremljen je bio motorom kao i B-001, TPE-331-10YGD uz puno veću nosivost od 1360 kg kao i autonomnost od 36 sati, ali manji visinski doseg 15,8 km.

Britanski naoružani Reaper na pisti baze u Kandaharu, Afganistan, veljača 2014. Britanci su s američke leteće platforme uspješno testirali ispaljivanje domaćih raketa Brimstone (Foto: MoD UK)

Treći je prototip Altair poslije razvijen kao nenaoružana inačica letjelice za NASA-u. Činjenica da su Predatori dokazali učinkovitost besposadnih letjelica u operacijama zainteresirala je američko ratno zrakoplovstvo za njihovu proširenu uporabu. Zbog toga je u listopadu 2001. General Atomics dobio ugovor za dostavu USAF-u dva prototipa Predatora B, tj. 001 i 002. Zrakoplovstvo je promijenilo i oznaku u MQ-9 Reaper (žetelac). U imenu slovo “M” znači višenamjenski (multirole), slovo”Q” označava daljinsko upravljanje, a broj “9” broj je serije inačice. Prototipovi su dostavljeni 2002., a inicijalnu operativnu sposobnost razvijene su letjelice dosegnule u listopadu 2007.

Svestranost iz zraka
Reaperova široka namjena vidljiva je u mnogim zadaćama. On može vršiti obavještajnu, nadzornu i izvidničku djelatnost te blisku zračnu potporu, borbeno pretraživanje i spašavanje, precizne borbene udare, lasersko označavanje, pratnju i nadzor konvoja, čišćenje rute, otkrivanje ciljeva te zračno navođenje. Sam je zrakoplov dio cjeline koju nadopunjavaju zemaljska kontrolna stanica (GCS) u kojoj se nalaze pilot i operator senzora i naoružanja. Letjelicom se upravlja daljinski, putem satelitske veze, a to uvelike olakšavaju vrhunski senzori i kamere te sustavi navođenja. Zanimljivo je riješena ravnoteža letjelice gdje je zbog satelitske antene, senzora i kamera koji se nalaze u prednjem dijelu, motor smješten u sam kraj. Kako bi sve bilo još zanimljivije, propeler ili elisa turboprop motora daje potisak letjelici odstraga (kao kod brodova i podmornica) što funkcionira prilično dobro, posebice zbog velikog raspona krila i dobre finese. Opterećenja na podvjesnim točkama s ciljem ravnoteže i letnosti letjelice raspoređena su od središta prema van. To znači da teži projektili idu bliže središtu trupa, a prema kraju krila opterećenja su sve manja.

Samo nenaoružane
Iako su tijekom proteklih nekoliko godina proračunska ograničenja utjecala na smanjenje američke prodaje naoružanja saveznicima, tvrtka General Atomics Aeronautical Systems sa svojim je Predatorom-B (tvrtka ga još uvijek tako naziva) ostvarila suprotan učinak. Naime, zbog europskog neuspjelog dogovaranja konsenzusa za zajednički razvoj i nabavu besposadne letjelice operativne na srednjim visinama uz veliki domet, države posežu za kupnjom američkog MQ-9. Italija trenutačno posjeduje šest nenaoružanih MQ-9 koji su bili aktivni i u Afganistanu kao potpora tamošnjim snagama. Kako bi povećali učinkovitost na područjima djelovanja, Talijani su nekoliko godina lobirali za njihovo naoružavanje. Amerikanci su to napokon odobrili nedavno, 3. studenog 2015., i tako skinuli zabranu izvoza oružja za MQ-9 ili samih naoružanih inačica u sve zemlje osim u Ujedinjeno Kraljevstvo. Francuska je 2013. dobila odobrenje američkog Kongresa za kupnju 16 nenaoružanih Reapera i osam kontrolnih stanica. Prve su im letjelice isporučene do kraja 2013., tražili su ih i da bi povećali ISR sposobnosti u borbi s islamskim militantima u sjevernom Maliju. Posljednja francuska narudžba stigla je sredinom prosinca prošle godine, naručen je jedan UAS (besposadni zrakoplovni sustav) koji se sastoji od tri letjelice i drugih pripadajućih sustava.

Brimstone umjesto Hellfirea?
I Nizozemska je u studenom 2013. objavila da želi kupiti četiri žeteoca. Time bi trebali postati četvrti europski operator MQ-9 do kraja ove godine, doduše, također bez naoružanja na letjelicama. General Atomics također je bio u pregovorima s Nijemcima i Španjolcima. Potonji su potvrdili nabavu četiri aviona krajem prošle godine. Ostaje vidjeti koliko će dozvola koju je Italija dobila za naoružanje Reapera utjecati na buduću prodaju letjelice u Europi. Inače, u General Atomicsu poduzimaju i dodatne korake kako bi olakšali europski prelazak na eksploataciju Reapera.

Američki pilot Reapera u akciji. Naravno, naziv “pilot” u ovom slučaju treba uzeti malo drukčije nego kod klasičnih vojnih letjelica (Foto: USAF)

Pokrenuli su neovisni istraživačko-razvojni napor u izradi MQ-9 inačice koja bi bila u potpunosti u skladu sa zahtjevima Europske agencije za sigurnost zrakoplovstva (EASA). “Radni je naziv” te letjelice Certifiable Predator B RPA, dakle, letjelica za certifikaciju (RPA je akronim za daljinski upravljivi zrakoplov). Najvjerniji američki saveznici Britanci zasad su jedina zemlja izvan SAD-a koja koristi naoružane inačice svojih letjelica. Imaju Reapere još od 2007., a naoružanje su dobili godinu poslije i to s ciljem zaštite svojih vojnika u Afganistanu. Započeli su i s ispitivanjem za moguću zamjenu Hellfire raketa s domaćim MBDA Brimstone protuoklopnim raketama.
Prema posljednjim službenim podacima iz rujna 2015., Amerikanci u svojem ratnom zrakoplovstvu posjeduju 93 MQ-9 Reapera. Zanimljive su neke usporedbe s prethodnicima, MQ-1 Predatorima. Dok MQ-1 može nositi komplet od dvije rakete Hellfire, MQ-9 ih nosi četiri. To je rezultat samog projekta Reaper koji je zamišljen kao dron za borbena djelovanja pa je zbog toga opremljen širokim spektrom naoružanja. Osim raketa Hellfire, može nositi GBU-12 Pavevay II (laserski navođene bombe) te GBU-38 JDA (GPS navođeno streljivo).

Block 5
U svibnju 2012., General Atomics je izveo prvi let s nadograđenim MQ-9 Block 1-plus Reaperom. Block 1-plus, označava povećanje električne snage, sigurnije komunikacije, automatsko slijetanje, veću nosivost, proširenje spektra naoružanja te moderniji sustav integracije nosivosti, što uključuje i više goriva za let. Razvoj i testiranja su završena, a ime će biti promijenjeno u MQ-9 Block 5. Posljednja vijest iz svibnja 2015. govori da je američko ratno zrakoplovstvo naručilo osam Reapera Block 5 vrijednosti 72,1 milijuna dolara i oni bi trebali biti isporučeni do kraja 2017.


TAKTIČKO – TEHNIČKE ZNAČAJKE PREDATORA MQ-9 (USAF)

Motor: Honeywell TPE 331-10GD turboprop, potiska oko 700 kW
Raspon krila: 20,1 m
Dužina: 11 m
Visina: 3,8 m
Težina: 2223 kg (prazan), a s max. opterećenjem: 4760 kg
Kapacitet goriva: 2278 l
Vanjski teret: 1700 kg
Brzina krstarenja: 300 km/h, Vmax je 482 km/h
Dolet: 1850 km
Autonomnost: oko 30 h (prazna), a pod punim opterećenjem oko 14 h
Visina (max. doseg): 15,2 km, a operativna visina 7,5 km
Cijena po komadu: 16,9 mil. dolara
Naoružanje: projektili AGM-114 Hellfire, laserski navođene bombe GBU-12 Paveway II i bombe GBU-38 s ugrađenim sustavom JDAM (Joint Direct Attack Munitions)


Reaperove nove inačice
•    Certifiable Predator B RPA – predator B koji se dizajnira posebno za potrebe europskih kupaca te u skladu s europskim standardima i FAA propisima. Uključene su i neke modifikacije od kojih su najvažnije raspon krila od 24 m, operativna visina od 15 km te autonomnost više od 40 sati. Puna operativnost inačice očekuje se prije 2019. godine.
•    Za mornaricu – pod nazivom Mariner jedna je inačica razvijana u sklopu BASM (Broad Area Maritime Surveillance) programa američke mornarice, na kojem je na kraju pobijedila letjelica RQ-4N koju je projektirao Northrop Grumman. Letjelica posjeduje povećan kapacitet goriva čime joj se autonomnost povećava na čak 49 sati. Ima mogućnost sklapanja krila, skraćen i ojačan stajni trap, kuku za hvatanje te šest podvjesnih točaka za nošenje 1360 kg tereta. Američka agencija za nadzor i zaštitu granica (US CBP) posjeduje dvije mornaričke inačice letjelice MQ-9 pod nazivom Guardian i koristi ih u suradnji s Obalnom stražom.
•    Osvetnik – General Atomics razvija novu inačicu u Predatorovoj obitelji, Predator C Avenger (Osvetnik). Novost je pogonska grupa te inačice, Pratt and Whitney PW545B mlazni motor, te unutarnji smještaj dijela tereta. Sličan Predatoru B, tj. Reaperu, potpuno je kompatibilan s uobičajenom stanicom za daljinsko upravljanje i moguće ga je transportirati avionima C-5 i C-17. Postiže veću brzinu i ima smanjeni radarski odraz u odnosu na prethodne inačice. Prilagođava se za djelovanje iznad kopna i iznad mora.


 Damir Mišković