Natporučnica Antonia Perković prva je liječnica, prva žena i prva časnica Hrvatske vojske koja je završila petotjednu Temeljnu obuku ronjenja u Središtu za obuku Hrvatske ratne mornarice (SzO HRM).  Premda dotad nije imala ozbiljnijih iskustava s ronjenjem, na fizički zahtjevnom tečaju ostvarila je izvrsne rezultate

Natporučnica Antonia Perković od 2018. liječnica je u hrvatskim Oružanim snagama, a otkako je krajem ljeta 2020. završila Temeljnu obuku ronjenja u Središtu za obuku Hrvatske ratne mornarice (SzO HRM) postala je prva liječnica, prva žena i prva časnica Hrvatske vojske koja je tu obuku završila. Nakon što je  dvije godine provela kao liječnica u ROLE-1 timu Gardijske motorizirane brigade (GMBR) u Kninu, natporučnica Perković danas radi u barokomori Zavoda za pomorsku medicinu u Splitu.

Priča o vojnoj karijeri doktorice Perković počinje oglasom u kojem je pročitala da OSRH traži i zapošljava liječnike. Vidjela ga je, kratko razmislila, zaključila kako je to ono što je zanima i prijavila se. O toj odluci i onom što je uslijedilo kaže: ”Drago mi je što sam donijela tu odluku, no puno je stvari koje sam otkrivala u hodu. Jedno je gledati sustav izvana, a drugo je biti njegov dio i promatrati ga iznutra. Moj je posao ovdje specifičan jer nije potrebno samo medicinsko znanje nego je potrebno imati i temeljne vojne vještine. Sustav je koncipiran tako da sam prije svega vojnik, a onda liječnik. Baš zato mi je dragocjeno iskustvo koje sam stekla u ROLE-u jer sam u gardijskoj brigadi imala prilike steći potrebna vojna znanja i usvojiti potreban način razmišljanja. No, vojnički i liječnički poziv nije teško uzajamno pomiriti, baš suprotno, i upravo to daje određenu čar cijelom mojem poslu.”

Potreba spajanja liječničkih i vojnih znanja posebno je došla do izražaja kad je natporučnica Antonia Perković upućena na obuku ronjenja. Temeljna obuka ronjenja provodi se sukladno potrebama OSRH, najčešće jednom godišnje, a namijenjena je mornarima, dočasnicima i časnicima koji, prije svega, trebaju zadovoljiti zahtjevne psihofizičke kriterije. Standardi obuke specifični su prije svega zbog utjecaja vodenog medija te tjelesnih predispozicija potrebnih pod vodom.

Velik izazov

Osnove zahtjevnog, petotjednog ciklusa obuke ronjenja razlaže kapetan fregate Boris Kartelo, jedan od njezinih instruktora: ”Program obuke u prvom je dijelu usmjeren na stjecanje prijekopotrebnih teorijskih znanja, što znači da se trećina obuke odvija ex cathedra, nakon čega je u praktičnom dijelu naglasak stavljen na usvajanje vještina ronjenja. Po završenoj obuci polaznik je osposobljen za ronjenje aparatima otvorenog kruga disanja na zrak (AOKD – zrak), u pari do 30 metara dubine te za izvršavanje niza zadaća pod vodom kao što je provedba pregleda (nadzora) brodskog trupa i podmorja područja baziranja; provedba održavanja podvodnog dijela brodskog trupa, vijaka i usisa; podvodnog pretraživanja i prepoznavanja eksplozivnih naprava (EOD, IED) i sl.

Natporučnica Perković uz smijeh otkriva kako se, do tog tečaja, njezino iskustvo s ronjenjem svodilo na rekreativno, ljetno ronjenje s maskom i perajama. Izazov pred kojim se našla zbog toga je bio još veći. ”To je intenzivan tečaj, a ja nisam imala prijašnjih ozbiljnijih ronilačkih iskustava i bilo me pomalo strah. Znala sam da sam prva liječnica koja ga polazi, a da sam prva žena saznala sam kad sam došla tamo. Dobro, nije baš lako kad probijate led i u čemu, ali s druge strane to je bio izazov. Uhvatila sam se u koštac s tim i sama sebi ponavljala ma hajde, mogu ja to. Osim toga, ostali polaznici su bili bar desetak godina mlađi, u naponu snage, visoki po 1,90 m. No, bilo je divno raditi s njima. Moram pohvaliti svoje kolege i instruktore, bili su pravi profesionalci, prihvatili su me kao ravnopravnog člana što je jako važno jer u ronjenju morate raditi u timu. Mi ronimo u parovima i ovisimo jedan o drugom. Sve smo zajedno radili i ni na što se ne mogu požaliti.”

Uzor i motivacija

Vojni je tečaj psihofizički zahtjevniji od civilnih. Tijekom pet tjedana koji su započeli krajem kolovoza 2020. natporučnica Antonia Perković rano je ujutro svakog dana dolazila u vojarnu ”Admiral flote Sveto Letica-Barba“, a onda su započinjale aktivnosti. ”Svakoga dana u 7:30 došla bih u vojarnu  i počinjale su pripreme za ronjenje koje je najčešće bilo u jutarnjim satima. Nakon toga slijedila je obuka. Znači, i teorijski i praktični dio, i tako iz dana u dan. Imali smo i noćna ronjenja. Nekad se događalo da imamo i jutarnja i popodnevna ronjenja. Ronjenje je samo po sebi fizički iznimno zahtjevno, pogotovo kad imate ta dužinska ronjenja u kojima se ide po zadanoj dubini i treba pratiti intenzivan tempo. U vojnom ronjenju morate svladati orijentaciju, noćna ronjenja, podvodne radove, puno toga.”

Nakon što je uspješno završila tečaj i usput se u ronjenje zaljubila, natporučnica Antonia Perković nastavila je roniti učlanivši se u Ronilački klub veterana 4. gbr u Splitu. Na kraju kaže: ”Ovaj vojni sustav zapravo vam pruža jako puno mogućnosti, samo ako to želite i ako mu dopustite,” pa uz smijeh dodaje, ”a kao prva žena koja je završila tečaj, nadam se samo da neću biti i zadnja. Vjerujem da će i ubuduće biti zainteresiranih i voljela bih da se broj žena u tome povećava.”

I kapetan fregate Boris Kartelo se slaže: ”Natporučnica dr. Perković prva je žena koja je završila tečaj ronjenja u OSRH. Vjerujem da će biti uzor i motivacija drugim kolegicama da se odvaže, da se okušaju i dokažu u zanimanjima u kojima muškarci još uvijek dominiraju. Pripadnice OSRH potvrđuju svoju izvrsnost obnašajući brojne uistinu zahtjevne dužnosti. To je još jedan od dokaza što sve žene mogu i izravno pridonosi snaženju uloge žena u vojsci.”

Fokusirana, motivirana, ustrajna i znatiželjna

Kapetan fregate Boris Kartelo, instruktor na Temeljnoj obuci ronjenja prisjeća se obuke na kojoj je polaznica bila natporučnica Antonia Perković i svojih dojmova: ”Moram priznati, vidjevši na prozivci ženu sitne, krhke građe, natporučnicu dr. Antoniu Perković, bio sam i sam pomalo skeptičan. Pitao sam se kako će izdržati sve tjelesne napore tečaja. Oprema je teža od nje, pomislio sam. Vrlo brzo dobio sam odgovore. Osim što je bila briljantna u teorijskom dijelu, iznimno motivirana, podjednako je briljirala i u praktičnom dijelu obuke. Fokusirana, ustrajna i znatiželjna na predavanjima, odvažna, u moru je poput ribe. Sve navedeno rezultiralo je izvrsnim rezultatima, a posebno osobitim poštovanjem drugih polaznika te instruktora tečaja.”

Programom Temeljne  obuke ronjenja obuhvaćene su brojne tematske cjeline: podvodna medicina; pravila ronjenja; pomorstvo i meteorologija; hiperbarična i ronilačka oprema; ronilačke procedure; zakoni fizike i plinovi u ronjenju; minsko-eksplozivna sredstva; ronilačke tablice i vježbe ronjenja. 

Tečaj koristan u svakodnevnom radu

Kao vojna liječnica u barokomori Zavoda za pomorsku medicinu, natporučnica Antonia Perković ističe koliko joj je završen tečaj ronjenja koristan i u svakodnevnom liječničkom radu. ”Iskustvo završenog tečaja ronjenja pomoglo mi je i u radu u barokomori jer sad kad kao liječnica dobijem ronioca kao pacijenta znam kako mu pristupiti, o čemu razgovarati, o čemu mi on govori. Kao liječnik mogu pročitati stotine knjiga, puno literature o ronjenju, ali sve se to ne može usporediti s osobnim iskustvom. Upravo zbog toga potrebno je da liječnik na mojem mjestu prođe tečaj ronjenja. Tek kad se sami upustite u ronjenje, shvaćate kako ono može biti zahtjevno i opasno.”

Zavod za pomorsku medicinu u Splitu pruža zdravstvenu potporu u svim podvodnim aktivnostima pripadnika hrvatskih Oružanih snaga, ali i u hitnim slučajevima koji se događaju u civilstvu, tijekom turističke sezone i u rekreativnom ronjenju. Barokomora i liječnički timovi, koji su kad god je potrebno u dežurstvu i na raspolaganju, nebrojeno su puta uspješno spašavali živote civila i pridonosili ublažavanju mogućih teških i trajnih posljedica nesreća u ronjenju.

Tekst: Lada Puljizević

Foto: Lada Puljizević i Boris Kartelo (osobna arhiva)