Trka u naoružanju koja se vodi na Dalekom istoku prebačena je u još višu brzinu. Ta konstatacija posebno se odnosi na tamošnje ratne mornarice. Tijekom ovog ljeta, točnije u 12. srpnja, južnokorejska ratna mornarica porinula je u more svoj prvi amfibijski brod-nosač letjelica

Nemirne vode Istočnog kineskog, Žutog i Japanskog mora uskoro bi mogle postati pretijesne za sve nove i moderne plovne jedinice koje se grade ili se planiraju graditi u idućim godinama. Potaknuti različitim javnim ili manje javnim planovima svojih velikih i moćnih susjeda Kine i Japana, i Republika Koreja svoje je mornaričke snage i obrambene kapacitete odlučila znatno unaprijediti i modernizirati da bi mogla udovoljiti zahtjevima vremena koje dolazi.
Kina i Japan su već u manjoj ili većoj mjeri definirali svoje strateške potrebe vezane za posjedovanja nosača zrakoplova radi zaštite svojih nacionalnih interesa i formiranja udarnih pomorskih grupa s nosačima kao nukleusom tih snaga. Iz ekonomskih, financijskih i političkih razloga ni jedna ni druga zemlja još nije realizirala svoje projekte. Ne treba uopće dvojiti da će se i to dogoditi vrlo brzo jer Kina i Japan ubrzano razvijaju svoje projekte na tom polju.
Korejska mornarica je unatrag nekoliko godina definirala svoje zahtjeve za novim amfibijskim brodom – nosačem letjelica koji će znatno podići sadašnje korejske desantne kapacitete. U govoru korejskog predsjednika Kim Dae Junga u ožujku 2001. bila je jasno naglašena nakana Republike Koreje “da sagradi mornaricu koja će moći obraniti nacionalne interese na svjetskim oceanima i koja će istodobno moći odigrati svoju ulogu u obrani svjetskog mira”. Za projekt LP-X nosača letjelica korejski brodograđevni koncern Hanjin Heavy Industries osigurao je generalni konstrukcijski paket.

Do konca 2020. Republika Koreja namjerava izgraditi i formirati dvije ili tri udarne grupe koje će se sastojati od jednog LPH(X) nosača letjelica, jednog razarača KDX-III, 2-3 razarača KDX-II, nekoliko fregata FFX i jedne ili dvije podmornice s AIP pogonom. Već sredinom 2001. izglasan je proračun od nevjerojatnih 10 trilijuna korejskih wona za nove obrambene projekte koji su se do tada odgađali iz političkih razloga. Mnogi financijski stručnjaci u Republici Koreji protivili su se tako ambicioznom planu, ističući da takvi enormni prohtjevi obrambenog proračuna mogu izazvati ekonomski kolaps. Glavni naglasci tog plana su na zrakoplovnom projektu E-X (zrakoplovni sustav za rano upozoravanje težak 1,8 trilijuna wona), zatim napredna protuzrakoplovna raketa SAM-X i na koncu mornarički projekt desantnog broda – nosača letjelica LP-X.
Korejsko ministarstvo obrane i Nacionalni obrambeni komitet (dio Nacionalne skupštine) odobrili su 16. rujna 2002. narudžbu prvoga iz serije od četiri istovrsna broda projekta LP-X. Republika Koreja se tako našla u situaciji da je zahvaljujući spletu okolnosti koje su joj išle u prilog i načinu promišljanja o pomorskoj doktrini na tom području za jedan korak pretekla svoje moćne susjede Kinu i Japan.
Korejski LPX program sličan je japanskom LPD projektu OSHUMI i odlikuje sa kao i taj projekt potopivom krmom (dokom) koja može primiti dva LCAC jurišno-desantna vozila na zračnom jastuku.
Zbog visokih tehničkih standarda zahtijevanih za taj projekt, korejska mornarica je željela nabaviti napredne sustave zapadnog podrijetla. Prvo je napravljena tehnička specifikacijska lista, a zatim je počela nabava preko otvorenih natječaja. Kroz proces udovoljavanja visokim tehničkim zahtjevima strane kompanije (zainteresirane za dobivanje unosnih ugovora) pružile su nužnu tehničku potporu LPX projektu.

Kao rezultat takve kontinuirane suradnje izabran je CAE Integrated Platform Menagment System (IPMS) čijom primjenom je osigurana najnovija tehnologija i iskustva koje je CAE stekao u izgradnji njemačkih fregata tipa F-124 i nizozemskog LCF programa. Program će se realizirati u suradnji s konzorcijem Doosan Heavy Industries.
CAE IPMS kontrolori nadzirat će izgradnju trupa, ugradnju pogonskih motora i ostalih mehaničkih brodskih uređaja, propulziju, proizvodnju i distribuciju električne energije, kormilarenje i sustav nadzora nad kvarovima i borbenim oštećenjima na brodu.

Tehnički opis broda

U dostupnoj literaturi novi korejski desantni brod – nosač letjelica može se pronaći pod oznakom LPX – Landing Platform, Experimental.
Brod je na ceremoniji porinuća dobio ime Dokdo. Svojim vanjskim dizajnom i punim deplasmanom od 18 860 tona dobrim dijelom izgleda kao umanjena verzija američke klase LPD brodova “Wasp” od 40 500 tona deplasmana. Iako je više nego dvostruko manjeg deplasmana od svog američkog uzora, Dokdo može u svoje hangare primiti istodobno helikoptere ali i zrakoplove tipa VSTOL (vertical short take-off and landing) kao što su Harrieri ili F-35C. Prema nekim informacijama brod će biti sposoban i za prihvat MV-22 Osprey letjelica.
LPX je konstruiran tako da može smjestiti bojnu od 700 vojnika s punom ratnom opremom, 10 oklopnih vozila, 200 ostalih vozila , 15 helikoptera (ili kombinaciju zrakoplova i helikoptera) te dva LCAC hoverkrafta namijenjena za desantiranje trupa. Brodovi su opremljeni tako da mogu u potpunosti djelovati kao zapovjedni brodovi te da se s njih provode, podržavaju i nadziru mobilne strateške operacije udarnih snaga južnokorejske flote koje će biti sastavljene od razarača klasa KDX-II , KDX-III i podmornice.

Prema najavama iz mornaričkih izvora Dokdo bi trebao ući u operativni sastav južnokorejske mornarice do konca 2007. Već je na domaćim navozima počela izgradnja drugog broda iz serije od četiri istovjetne plovne jedinice. Dok Republika Koreja nastoji svojim susjedima objasniti da će ta nova klasa brodova biti namijenjena i korištena za “peacekeeping” operacije te misije dostave humanitarne pomoći neki tu južnokorejsku prinovu doživljavaju kao prijetnju njihovim interesima.
Izgradnjom te klase brodova trenutačno se narušava odnos snaga u akvatoriju Korejskog poluotoka, što nije nimalo bezopasno u svjetlu izvjesnog zaoštravanja odnosa između Kine i Japana. Poznato je da je Japan već izgradio tri desantna broda klase Osumi sposobnih za prihvat letjelica.
Ti japanski brodovi sa svojih 8900 tona deplasmana mogu ukrcati 330 vojnika, 10 oklopnih vozila i 3-5 letjelica i po tim mjerilima znatno zaostaju za kapacitetom i mogućnostima južnokorejskog LPX u provedbi pomorskog desanta. Japan je također obznanio planove da će uskoro početi s izgradnjom svog prvog poslijeratnog lakog nosača zrakoplova s 13 500 tona standardnog deplasmana (maksimalni deplasman oko 20 000 tona). Najavljenu seriju od četiri nosača zrakoplova Japan namjerava izgraditi do konca 2009.
Kineski program izgradnje nosača zrakoplova je posebna priča i nepoznanica za Zapad. Kinezi su kupili tri otpisana nosača iz flote raspalog SSSR-a, od kojih bi barem jedan od njih mogao vrlo brzo postati operativan (ex-Varjag). Ne treba sumnjati u čvrstu volju i riješenost Kine da i na tom polju parira svojim susjedima, želi li zadržati stratešku ravnotežu i zaštititi svoje nacionalne interese. Ostali brodovi iz južnokorejskog projekta LPX, Marado i Baeknyeongdo tebali bi biti porinuti u more 2007., odnosno 2010. godine. Četvrti brod koji službeno još nije dobio ime po planu bi trebao biti porinut 2013. godine.

Pogonski sustav

U prosincu 2002. Doosan Heavy Industries Construction Co. (DHICO) i S.E.M.T. Pielstick Licensee sa svojom ekspoziturom u Koreji potpisali su ugovor o dostavi četiri motora tipa 16PC2.5 STC snage 30 MW za prvi brod iz serije LPX. Sva četiri motora izgradio je DHICO u svojim pogonima tvornice brodskih motora u Changwongu, u suradnji i pod nadzorom S.E.M.T. Pielsticka kao dio industrijsko-vojnog ugovora o transferu tehnologije.

S.E.M.T. Pielstickov motor 16PC2.5 STC je srednjohodni dizelski stroj koji razvija 7650 Kw pri 520 o/min i opremljen je sekvencijalnim turbopunjačem. Radi smanjenja vibracija sva četiri motora su postavljena na elastične temelje. Pregovori o dostavi tih motora trajali su gotovo četiri godine, a počeli su još 1998. godine. Dobivanjem ugovora s korejskom mornaricom S.E.M.T. Pielstick se još jednom potvrdio kao jedan od vodećih proizvođača pogonskih motora za velike površinske plovne jedinice.

Trup

Sa svojih 14 340 tona standardnog i 18 860 tona punog deplasmana LHX Dokdo ne samo da je postao najveći ratni brod u floti ratne mornarice Republike Koreje (dosad je najveći bio opskrbni brod Cheonji od 9000 tona) nego je i znatno premašio japansku Osumi klasu koja istiskuje “samo” 8900 tona.
Sa svojim dimenzijama (duljina 200 i širina 32 metra) ovaj brod u svojim hangarima može ukrcati impozantne desantne snage: bojnu marinaca (700 ljudi), 10 CH-60 helikoptera, 7 amfibijskih vozila, 6 tenkova i 2 manja desantna hoverkrafta (desantna broda na zračnom jastuku).
LPX je brzi desantni brod, koncipiran za tzv. “desant preko horizonta” koji se ostvaruje korištenjem desantnih helikoptera i brzih desantnih hoverkrafta (brodova na zračnom jastuku). LCAC desantni brodovi su sposobni brzinom više od 40 čvorova za vrlo kratko vrijeme prevesti ljudstvo i borbena vozila s broda na obalu.
Trup broda uobličuju četiri palube. Glavna, poletno-sletna paluba opremljena je “ski-jump” pramčanim modulom duljine 17 metara. S palube normalno mogu polijetati VSTOL zrakoplovi poput Harriera ili F-35B. U jednom dijelu stručne literature brodovi s ovakvom konfiguracijom sletne palube nazivaju se i “polunosači zrakoplova”. Korejski službeni izvori potrudili su se demantirati nagađanja da će LPX biti konvertiran (pretvoren) u polunosač. S obzirom na tu izjavu, zanimljivo je primijetiti da je sletna paluba u potpunosti presvučena specijalnom “Urethan” smjesom koja palubu štiti od vrućih plinova avionskih motora prilikom uzlijetanja. Takva investicija se ne radi po principu “neka se nađe” već je rezultat dugoročnog planiranja i namjere ukrcaja zrakoplovne komponente na nosač.
Na drugoj palubi su smještajni prostori za posadu, zapovjedna središta i brodski životni sustavi. Poseban odjeljak je namijenjen za smještaj ukrcanog pješaštva kapaciteta 700 ljudi pod punom ratnom spremom. Treća paluba uključuje suhi dok za smještaj dvaju desantnih LCAC desantnih brodova na zračnom jastuku (hoverkrafta). U ostatku tog prostora smještaju se vozila (čak do 200 vozila), helikopteri i njihova tehnička oprema. Helikopteri se na glavnu palubu podižu pomoću dva glavna teretna lifta, a na raspolaganju je i još jedan pomoćni elevator. Zahvaljujući uzdužnom trimovanju broda, njegova krma se može dovoljno potopiti da omogući uplovljavanje i isplovljavanje LCAC desantnih brodova. LCAC desantni brodovi su smješteni u prostor dimenzija 26,4 x 14,3 metra. Mogu ukrcati 60-75 tona korisnog tereta i sa tim teretom postići brzinu od 40 čvorova (74 km/h).

S tom brzinom mogu prijeći 320 km (172 Nm). Krstarećom brzinom od 35 čvorova (65 km/h) doplov im se povećava na 480 km (260 Nm). Uobičajeni desantni “paket” sastoji se od jednog tenka i dvije desetine marinaca pod punom ratnom spremom. Desantni LCAC brodovi imaju sposobnost desantiranja i izlaska na više od 70% svjetskih obala i sposobni su za borbena djelovanja i dublje na kopnu. LP-X je definitivno zamišljen i projektiran kao multifunkcionalni brod. Republika Koreja ga namjerava rabiti kao zapovjedni brod za mornaričke mobilne operacije. Borbeno-zapovjedni sustav opremljen C4ISR funkcijama u stanju je voditi i nadzirati sam brod, njegove oružne i sve ostale sustave, desantna plovila, sve ukrcane letjelice i njihove oružne sustave i na taj način omogućiti desantnim snagama brzi i siguran prilazak obali te učinkovit odgovor na bilo koji status protivničke obalne obrane. Drugim riječima taj brod će poslužiti kao zapovjedno plovilo u strateškim operacijama južnokorejske flote koja će biti sastavljena od razarača KDX-III (Aegis razarači), razarača tipa KDX-II i suvremenih AIP podmornica. Borbeno-zapovjedni sustav s C4ISR funkcijama naručen je 2002. godine za cijenu od 52 900 000 000 wona, odnosno preračunato u američke dolare oko 50 milijuna USD.

Senzori

Kao glavni konkurenti u natječaju za glavne radarske sustave na LP-X pojavili su se radari SMART-L i SPS-48E. Također kao glavni konkurenti za precizno navođenje letjelica bili su radari SPN-46 i SPN-720. Na koncu je za nadzor zračne i površinske situacije izabran Thalesov SMART-L pretraživački 3-D radar koji se odlikuje mogućnošću detekcije i praćenja ciljeva do 400 km udaljenosti. Na sam dan porinuća broda 12. srpnja 2005. godine umjesto radarske antene radara SMART-L bila je postavljena njegova drvena maketa u prirodnoj veličini jer je radar koji je predviđen za ugradnju na brod još uvijek na završnim ispitivanjima u Hengelou, u jednom od pogona korporacije Thales.

Naoružanje

Oružni sustav uključuje CIWS (Close In Weapon Systems) GoalKeeper i proturaketni sustav RAM te brodsko obrambeno središte. Poslije RM SAD i RM Njemačke, RM Republike Koreje je treća po redu mornarica koja je uvela RAM sustav na svoje plovne jedinice. GoalKeeper je naručen u siječnju 2003. godine od Thalesa po pojedinačnoj cijeni od oko 15 milijuna američkih dolara. Kompanija Thales Nederland i korejska obrambeno-nabavna agencija (koja se nalazi u sastavu korejskog ministarstva obrane) potpisale su ugovor o dostavi pet sustava GoalKeeper korejskoj mornarici. Vrijednost ugovora je oko 51 milijun eura. Dva sustava GoalKeeper će biti instalirana na LPX, a ostala tri će biti ugrađeni na drugu seriju domaćih razarača KDX-II. Sa ovih pet novih sustava, ukupan broj CIWS sustava GoalKeeper u korejskoj mornarici narast će na 14. Jedan GoalKeeper sustav je postavljen na pramac, malo više prema desnom boku broda, dok je drugi sustav postavljen na krov krmenog dijela brodskog “otoka”. GoalKeeper je Thalesov odgovor na potrebu bliske proturaketne obrane broda protiv supersoničnih i visokomanevarbilnih protubrodskih krstarećih projektila i zrakoplova. Sustav je autonoman i potpuno automatiziran tako da može otkriti, detektirati, pratiti, obaviti procjenu prioriteta prijetnje i na kraju borbeno djelovati protiv nekoliko ciljeva istodobno. RAM sustav instaliran je na krov zapovjednog mosta, odmah ispred glavnog jarbola.
Davanjem imena Dokdo svom prvom desantnom brodu-nosaču letjelica izazvana je pomalo burna reakcija Japana. Naime, brod je dobio ime po istoimenom korejskom otočiću u Istočnom kineskom moru, koji predstavlja najistočniji dio južnokorejskog teritorija oko kojeg imaju teritorijalnih problema s Japanom. Japanci su uložili čak i službeni prosvjed.
Drugi i treći brod će dobiti ime po najjužnijoj točki Republike Koreje (otočić Marado), odnosno po otočiću Baeknyeongdo, smještenom blizu 38. paralele. Ime za četvrti LP-X još nije određeno.

Igor SPICIJARIĆ