Jedna od prednosti lutajućeg streljiva trebala bi biti preciznost udara, tim i manje kolateralnih žrtava. No, mnogi ističu da neki modeli mogu autonomno, softverski detektirati ciljeve, a takve sposobnosti često izazivaju zabrinutost

 

Bilo da ga označavate kao ručne krstareće rakete, džepno topništvo ili minijaturne zrakoplovne snage, lutajuće streljivo bit će – a u nekim slučajevima već i jest – značajan dio arsenala modernih vojski. Štoviše, uporaba tih sustava već se širi među policijskim i protuterorističkim snagama nekih zemalja. Tisuće primjeraka lutajućeg streljiva već je korišteno u Afganistanu, no proizvodnjom i uporabom više ne dominira SAD. To je i logično, jer vrlo malo zemalja ima tehnologiju i resurse za dizajn i konstrukciju sofisticiranih borbenih zrakoplova, ali doslovno svatko može napraviti mali dron.

Jedan od najpoznatijih američkih sustava je Switchblade, minijaturno taktičko lutajuće streljivo, koje je tvrtka AeroVironment dizajnirala za precizan kinetički udarac s minimalnim kolateralnim učinkom. Može djelovati vođeno ili autonomno. Operater je može nositi u borbenoj naprtnjači (djelomice je predstavljena u tekstu XQ-58A Valkyrie – bolja opcija ili vjerni pratitelj, HV 600, op. ur.). Streljivo je dugo 0,6 m, u kalibru je 40 mm s modularnom bojnom glavom. Vrijeme pripreme za djelovanje manje je od dvije minute, može letjeti deset minuta, a maksimalni je dolet 50 km. Prodan je Američkoj vojsci, koja je rasporedila oko 4000 sustava u Afganistanu. Neki su modeli primijećeni u Siriji i Iraku.

 

AeroVironment je tijekom godina stalno nadograđivao Switchblade. Njegova najnovija inačica, Block 10C, dolazi s poboljšanim digitalnim datalinkom, što ga čini mnogo otpornijim na ometanje. Nova podatkovna veza dopušta i drugim dronovima djelovati kao komunikacijski releji. AeroVironment je napravio novi lanser koji može lansirati “roj“ od 20 Switchbladea.

Switchblade se lansira iz cijevi slične minobacačkoj. Njegov električni pogon ostavlja malo zvučnog potpisa. Prilikom lansiranja, nakon napuštanja cijevi otvaraju se krila i može letjeti deset minuta, šaljući videozapis u boji i infracrvene slike tako da operater može locirati i identificirati cilj. Jednom uočen cilj može se ”zaključati“ i nakon toga lutajuće streljivo ponire brzinom većom od 145 km/h s bojnom glavom dovoljno snažnom da uništi vozilo ili skupinu živih ciljeva. Može se također lansirati iz zrakoplova, pa i iz podmornice. Već ima reputaciju velike preciznosti jer je mogao pogoditi zaklonjene snajperiste, kao i pojedinačne ciljeve u skupini.

Sve u dvjema naprtnjačama
I Poljaci su se uključili u razvoj lutajućeg streljiva. Warmate (Tablica 1) je prvo lutajuće streljivo proizvedeno u Europi, proizvod tvrtke WB Electronics iz grada Ożarów Mazowiecki blizu Varšave. Njegovo je djelovanje u travnju 2016. premijerno prikazano poljskoj vojsci na vojnom poligonu ”Toruń“. Prema navodima proizvođača, dizajn Warmatea svrstava ga u kategoriju samoubilačkih bespilotnih letjelica. Sustav skenira bojno polje ispod njega, otkriva i identificira ciljeve, a zatim se donosi odluka o njihovu uništenju. Operater može odustati od napada, promijeniti cilj ili samo prikupljati obavještajne podatke. Warmate može koristiti bojne glave od 1 kg u dvjema inačicama: visokoeksplozivno-rasprskavajuću GO-1 ili protuoklopnu HEAT GK-1. Potonja u slučaju izravnog udara omogućuje probijanje oklopa do 240 mm. GO-1 se koristi češće, s učinkovitim polumjerom eksplozije od 10 m.

 

Lutajuće streljivo lansira se iz pneumatskog sustava (katapulta) i kontrolira se preko daljinskog upravljača s usmjerenom antenom. Paket se standardno nalazi u dvjema naprtnjačama. U prvoj su dvije besposadne letjelice i tri bojne glave, a u drugoj katapult i upravljač. Warmate se može montirati na vozilo, a mogu ga nositi i drugi zrakoplovi. U fazi navođenja i tijekom izvidničkih aktivnosti, operater koristi optički sustav smješten u bojnoj glavi i kontrolira let do zadnjih sekundi. Napad se može prekinuti, ako se meta definira kao civilna ili prijateljska. Daljnji razvoj usmjeren je na sustave kontrole i vođenja. Primjerice, primijenit će se ”autotracker“ za automatsko praćenje pokretnih ciljeva. Planira se da sustav bude kompatibilan za lasersko navođenje, kao i operativna uvezanost s komunikacijskim sustavom Topaz te bespilotnom letjelicom FlyEye. Jedan od stranih kupaca odlučio je opremiti Warmate uređajima za prikaz termalne slike za korištenje lutajućeg streljiva noću. Drugi je kupac upravljački sustav, zajedno s 25 komada lutajućeg streljiva, instalirao na terenski kamion.

Lansiranje iz kućišta i cijevi
WB Electronics razvio je i Warmate 2 (Tablica 2), koji ima povećani udarni učinak, izdržljivost, brzinu i preciznost leta. Promjer bojnih glava je 140 mm, mase su 4,8 kg. Raspoložive su četiri vrste: visokoeksplozivna GO-2 HE, termobarična GTB-2 FAE, protuoklopna GK-2 HEAT i vježbovna GK-2 HEAT-TR. U trup je integrirana dnevna i termalna kamera koja pomaže automatskom ciljanju i odabiru cilja prije udara. Svaki Warmate 2 pohranjuje se i prenosi u tvrdom kućištu, optimiziranom za integraciju i rad s vozila, na koje se instaliraju i zemaljska kontrolna stanica te terminal za terensku distribuciju podataka.

Za razliku od prethodne dvije, inačica Warmate TL pneumatski se lansira iz cijevi pa ima sklopivu konstrukciju krila. U suradnji s njemačkim Rheinmetallom, nudi se instaliran na besposadno kopneno vozilo Mission Master. Warmate TL opremljen je s bojnom glavom koja sadrži dnevnu i termalnu kameru. Platforma može procijeniti potencijalni cilj mnogo prije nego što joj se izda zapovijed za napad, no i dalje ostaje mogućnost prekida misije, a slijetanjem ”na trbuh“ upravlja se ručno preko nadzorne stanice (GCS). I inače, preko stanice može se upravljati širokim rasponom načina leta, više ili manje autonomih. Bojna glava može se aktivirati daljinski dok je lutajuće streljivo u letu što omogućuje prekid misije. Platforma na raspolaganju ima tri vrste izmjenjive bojne glave: vježbovnu, visokoeksplozivnu protupješačku i protuoklopnu. Može se koristiti i kao modul za nadzor/promatranje.

Puno različitih ”heroja“
Izraelska tvrtka UVision 2015. godine predstavila je seriju lutajućeg streljiva Hero (Tablica 4), sa zanimljivom konfiguracijom križnog oblika. Sustavi se protežu od minijaturnog taktičkog nadalje, a mogu se lansirati iz zračnih, kopnenih i morskih platformi. Seriju čini devet sustava za različite misije (borbene i izvidničko-obavještajne) na različitim udaljenostima: Hero-20, Hero-30, Hero-70, Hero-120, Hero-250, Hero-400, Hero-400EC, Hero-900, Hero-1250. Napad može biti prekinut u svakom trenutku, a letjelice mogu sletjeti pomoću padobrana.

Prema analizi tvrtke, lutajuće streljivo ima budućnost, zbog raširenog terorizma i gerilskog ratovanja u naseljenim područjima u kojima je teško razlikovati neprijatelja od nedužnih osoba. Ono omogućuje približavanje meti sve dok se ne donese stvarna odluka o napadu, a zatim se on izvrši s maksimalnom točnošću bez kolateralne štete. Što se vojski tiče, UVisionova temeljna ideja jest da se satnijama i vodovima da letjelica koja omogućuje nadzor, blisku potporu i uništenje cilja uz mnogo manju cijenu od cijene raketa.

Sustav se lansira pomoću pneumatskog lansera, koji koristi samo tlak zraka, tako da ne izaziva bljesak koji bi mogao otkriti lokaciju. Veći modeli pokreću se benzinskim motorima i imaju iznimno velike domete. Hero počinje kao projektil, nastavlja djelovati kao bespilotna letjelica i završava kao projektil. Neki modeli mogu biti toliko precizni da uočavaju slabe točke vozila ili zgrade i prodiru kroz njih. Uoči udara postoji izbor – odgoditi, udariti po cilju ili detonirati u njegovoj blizini. Što se tiče operatera, Izraelci kažu da bi “svatko sposoban koristiti iPad trebao upravljati sustavom Hero nakon četiri dana“. Naravno, planiranje misija je složenije.

“Brat“ protuoklopa
Sustavi Spike poznati su kao vrlo rašireno protuoklopno oružje. No, izraelska tvrtka Rafael razvila je i inačicu Spike Firefly, lutajuće streljivo za paljbenu potporu lakim manevarskim kopnenim te specijalnim snagama koje se bore u taktičkoj urbanoj sredini.

Firefly je opremljen visokoeksplozivnom bojnom glavom mase 350 g. U razvoju su primijenjene mnoge tehnologije s raketa Spike, primjerice elektrooptičko vođenje s “čovjekom-u-petlji“, tragač za pokretne ciljeve te sučelje čovjek-stroj. Streljivo je izrađeno od kompozitnih materijala i vrlo malih dimenzija (80 x 80 x 400 mm) te mase od 3 kg, a cijeli standardni paket, koji uključuje tri projektila, ima masu 15 kg. Uzlijeće okomito, pokreće ga dvostruki elektromotor s dvama koaksijalno postavljenim kontrarotirajućim rotorima. Lopatice rotora koje se, kad se ne koriste, preklapaju duž tijela dopuštajući da se oružje spremi u kontejner. Zamjenjiva baterija osigurava let od 15 minuta na maksimalnoj visini od oko 60 m do udaljenosti od 1500 m na otvorenom i 500 m u urbanom terenu. Prema Rafaelu, sustav djeluje učinkovito u uvjetima brzine vjetra do 36 km/h.

FireFly se može vratiti natrag ako bojna glava nije armirana. Može manevrirati brzinom do 60 km/h, a brzina poniranja prema cilju doseže 70 km/h.

Djelovanje u “rojevima“
Korištenje lutajućeg streljiva može omogućiti povećanu sposobnost razlikovanja između boraca i neboraca u usporedbi s oružjem kao što su minobacači, rakete i mali projektili. Lutajuća sposobnost tih sustava omogućuje korisnicima otkriti i pratiti potencijalne ciljeve dulje vrijeme prije udara. Lutajuće streljivo može osigurati mnogo veću točnost u usporedbi s istovrsnim oružjem, može se usmjeravati, što mnoga ekvivalentna streljiva ne mogu. Nadalje, može biti jeftinije od nekih vođenih raketa koje pružaju sličnu razinu preciznosti. Različiti modeli lutajućeg streljiva imaju sposobnost otkazati napad usred leta i vratiti letjelicu bez ikakvog oštećenja. Tradicionalne rakete, minobacači i projektili to ne mogu.

Mnogi ističu da neki modeli lutajućeg streljiva mogu autonomno detektirati ciljeve. Takve sposobnosti izazivaju zabrinutost, rasprava o tome je u tijeku. Oružje koje identificira ciljeve autonomno u tome se oslanja na softver, a ne na ljudske operatere. Pogreške ili nedostaci u tom softveru mogu rezultirati napadima na nedužne. Ukratko, postojeći sustavi za borbu protiv dronova, a time i lutajućeg streljiva, morat će se razvijati ubrzano, jer ih trenutačno većina vjerojatno i nije previše učinkovita protiv sofisticiranih modela lutajućeg streljiva. Najveći problem za obranu jesu sposobnosti koje se već uvelike pojavljuju u današnjem lutajućem streljivu, a to su poluautonomno odlučivanje i djelovanje u “rojevima“.

---

Green Dragon još je jedno lutajuće streljivo koje proizvodi Israel Aerospace Industries. Taktički sustav, navodno povoljne cijene, namijenjen je manjim kopnenim i postrojbama za specijalne operacije. Pohranjen je u kompaktnom kontejneru iz kojeg se i lansira. Na jednom lakom oklopnom vozilu može se prevoziti 12-16 sustava, a njima se upravlja putem konzole veličine tableta s taktičkom podatkovnom vezom. Opremljen je dnevnim/noćnim elektrooptičkim sustavom za navođenje, može prikupiti obavještajne podatke okolnog područja do udaljenosti 50 km. Green Dragon pokreće tihi električni motor s maksimalnim dvosatnim vremenom rada. Može locirati i ponirati na ciljeve s bojnom glavom mase od gotovo 3 kg s iznimno velikom točnošću, ispod 1 m odstupanja. Operater na raspolaganju ima mogućnost “prekini i obiđi” kako bi spriječio nepotrebnu kolateralnu štetu ili pogrešno ciljanje. Ako se ne pronađe meta, streljivo se može vratiti i ponovno koristiti, čime se značajno smanjuju troškovi misije.

---

Mali i opaki
Posebnost u ponudi poljske tvrtke WB Electronics lutajuće je streljivo Warmate V u obliku minijaturne letjelice s tri “kompleta“ koaksijalnih rotora. Dizajniran je za precizno djelovanje na ciljeve u gustoj urbanoj infrastrukturi. Zahvaljujući mogućnosti lebdenja, ima jako dobre sposobnosti promatranja, a time i identifikacije cilja. Može imati maksimalnu poletnu masu od 7 kg, uključujući bojnu glavu od 1,6 kg. Maksimalna je brzina leta 27 km/h, izdržljivost do 30 min, a doseg 12 km.

Ivan GALOVIĆ