Mnoge značajke novog sustava na gusjenicama Američke kopnene vojske govore da je riječ o lakom tenku. No, službeni izvori nazivaju ga vozilom za paljbenu potporu, pa i jurišnim vozilom pješaštva

 

Američka kopnena vojska 14. lipnja 2023. obilježila je 248 godina postojanja. Sasvim prigodno, javnosti je predstavila novo borbeno vozilo. Bolje rečeno, imenovala je svoje novo borbeno vozilo: M10 Booker. Sustav je razvijen oko programa oklopnog vozila za paljbenu potporu Mobile Protected Firepower (MPF; opširnije v. tekst Povratak lakog tenka, HV br. 550). To je prvo borbeno vozilo na gusjenicama čiji je razvoj Američka kopnena vojska uspješno privela kraju još od okončanja razvoja tenka M1 Abrams (1980. godine) i borbenog vozila pješaštva M2 Bradley (1981.). S obzirom na to, očekivalo bi se da će svjetski mediji, barem oni stručni, biti prepuni tekstova o Bookeru. Međutim, nisu. Zašto? Najjednostavniji je odgovor da Booker nije donio ništa revolucionarno novo (dapače), ni analitičari nisu sigurni što je on zapravo.

Dakle, Booker je gusjeničar s oklopljenim tijelom i kupolom. Kupola se može rotirati unutar 360 stupnjeva i naoružana je (ne baš) velikim topom od 105 milimetara. Na prvu, reklo bi se: “To je laki tenk!” Međutim, KoV SAD-a tomu se protivi i tvrdi: Booker je vozilo za paljbenu potporu pješaštvu. Doduše, takvu potporu pješaštvu Američke kopnene vojske već pružaju tenkovi Abrams s topovima od 120 milimetara. A tu su i borbena vozila pješaštva Bradley s topom od 25 milimetara. Sad će paljbenu potporu pješaštvu pružati M10 Booker s manjim topom od Abramsova: 105 milimetara. Zar je to neki napredak?

Jako je zanimljivo da ni proizvođač General Dynamics Land Systems (GDLS) ne navodi eksplicitno što je proizveo. Booker je na službenim internetskim stranicama opisan u nekoliko rečenica: “Projekt General Dynamics Land Systemsa: visoko ubojito, otporno i mobilno vozilo za blisku paljbenu potporu, koje spaja nedavno razvijene i u borbenim uvjetima testirane dizajne kako bi dominiralo na bojištu s višestrukim ugrozama. Vozilo Booker ima četveročlanu posadu te posjeduje naprednu termoviziju, top velikog kalibra, lako tijelo i kupolu te moderni dizelski motor, transmisiju i ovjes. Otpočetka je projektiran s mogućnošću nadogradnje u skladu s budućim operativnim potrebama.” I to je doslovno to od GDLS-a. Nema taktičko-tehničkih podataka. Nema podataka o masi, snazi motora, pa ni o kalibru topa. Američka vojska također nije objavila detaljnije točne podatke, tako da su svi navedeni podaci neslužbeni.

 

Ugašeni i aktualni programi

Već smo spomenuli da je M10 Booker nastao unutar programa MPF, koji je dio znatno većeg programa razvoja borbenog vozila nove generacije (Next Generation Combat Vehicle – NGCV). Unutar NGCV-a trebale bi se razviti zamjene za M1 Abrams i M2 Bradley te buduća borbena vozila bez posada. Zamjena za Abramse trebala se razviti unutar programa Decisive Lethality Platform (DLP). O njemu su američki mediji puno pisali 2021., no potom je posve nestao iz javnosti. Nije spomenut ni kad je GDLS u listopadu 2022. prikazao demonstrator tehnologije Abrams X (opširnije v. tekst Abrams X, HV br. 681). Američka kopnena vojska zasad je zadovoljna modernizacijama Abramsa: trenutačno na standard M1A2 SEPv3 (System Enhanced Package Version 3), a uskoro na M1A2 SEPv4. U međuvremenu je za opremanje Abramsa 13. srpnja 2022. odabrala i izraelski aktivni sustav obrane Trophy. GDLS je objavio da je dobio ugovor vrijedan 280,11 milijuna dolara za isporuku paketa Trophyja (Trophy Ready Kit) za opremanje Abramsa. Trophyjem će biti opremljeni operativni Abramsi: M1A2 SEPv2 i M1A2 SEPv3. Po tome se može zaključiti da će budući M1A2 SEPv4 doći s ugrađenim paketima. Sve to znači da se Američkoj kopnenoj vojsci ne žuri zamijeniti Abramse.

Sasvim je druga stvar s borbenim vozilima pješaštva Bradley. Dosadašnji pokušaji odabira zamjene nisu uspjeli. Trenutačno se program traženja zamjene naziva XM30 Mechanized Infantry Combat Vehicle (MICV). Prijašnji je naziv Optionally Manned Fighting Vehicle (OMFV), a još stariji Ground Combat Vehicle (GCV). Možda XM30 MICV bude treća sreća? Razvojni tim objavio je 26. lipnja 2023. da su u završni odabir ušli prijedlozi GDLS-a i American Rheinmetall Vehiclesa, podružnice njemačke tvrtke Rheinmetall. Unutar krovnog programa NGCV je i vrlo napredan program RCV (Robotic Combat Vehicle) za razvoj malih, srednjih i velikih robotiziranih vozila. Koncipiran je tako da više bude svojevrsna stimulacija za razvoj novih tehnologija i rješenja. Dakle, primarni cilj nije dobivanje konkretnih vozila koja će ući u operativnu uporabu.

Osnova je BVP

Činjenica da odabir zamjene za Bradley znatno kasni možda je djelomično uvjetovala razvoj M10. Kako se Bookere opisuje kao borbena vozila za paljbenu potporu pješaštvu, a američko pješaštvo djeluje uz pomoć Bradleyja, Bookeri su zapravo vozila za paljbenu potporu Bradleyjima. Američka kopnena vojska u nekim ga slučajevima doslovce opisuje i kao jurišno vozilo pješaštva (infantry assault vehicle). To je dosad nepoznat pojam, barem u američkoj vojnoj terminologiji.

Kao osnova za vozilo M10 Booker uzeto je borbeno vozilo pješaštva ASCOD, razvijeno krajem 1980-ih i početkom 1990-ih za potrebe austrijske i španjolske vojske. Austrijska tvrtka Steyr-Daimler-Puch Spezialfahrzeug i španjolska Santa Bárbara Sistemas zbog toga su osnovale zajedničku tvrtku Austrian-Spanish Cooperative Development – ASCOD, što je ujedno i komercijalni naziv vozila. Austrijska izvedenica nazvana je Ulan, a španjolska Pizarro. Iako jako dobar BVP, ni po čemu slabiji od švedskog CV90 i američkog Bradleyja, ASCOD nije doživio izvozni uspjeh. Ponajviše zato što ni Steyr ni Santa Bárbara nisu imali iskustva s prodajom stranim kupcima. Tek kad je obje tvrtke preuzeo američki koncern General Dynamics, ASCOD je postao zanimljiv stranim kupcima. Tako je britanska vojska odlučila na njegovim osnovama razviti seriju borbenih vozila Ajax. U suradnji s izraelskim Elbit Systemsom razvijen je laki tenk Sabrah za potrebe OS-a Filipina.

Činjenica da je osnova za M10 Booker borbeno vozilo pješaštva znači da je motor smješten u prednjem dijelu tijela. To pak otvara mogućnost da se u stražnji dio smjeste vrata. Iako bi ona značila veću sigurnost za posadu, znatno olakšala unošenje streljiva i omogućila da se vozilo rabi i za neke pomoćne zadaće (recimo izvlačenje ranjenika), KoV SAD-a odlučio je da ih ne želi. U prednji dio tijela smješten je dizelski motor MTU od 800 konjskih snaga (600 kW). Preciznije, MTU V8 199 TE21, koji daje 805 KS. Za prijenos snage s motora na gusjenice zadužen je automatski mjenjač Allison Transmission 3040 MX. Za tako lako vozilo ta snaga motora dostatna je za postizanje maksimalne brzine od 65 km/h. Kako je Booker nominalno vozilo za paljbenu potporu pješaštvu, koje se u pravilu ne može kretati tako brzo, i ta je brzina prevelika. Procjene autonomije djelovanja kreću se od 305 pa do 560 kilometara.

Odluka za slabiji kalibar

M10 Booker naoružan je topom E85 kalibra 105 mm. Razvoj tog topa započeo je davne 1986. – kao EX35 bio je lakši brat topa M68 koji se koristio na tenkovima M47, M48, M60 i M1. Namjena EX35 bilo je naoružavanje lakih oklopnih vozila. Kasnije je oznaka promijenjena u XM35. Američka vojska namjeravala je serijskim M35 naoružati lako borbeno vozilo na kotačima LAV-105 te tako dobiti vozilo za paljbenu potporu drugim inačicama LAV-a. Drugo vozilo trebao je biti laki tenk XM8 Armored Gun System 105 mm. Niti jedno od njih nije ušlo u operativnu uporabu pa je top M35 ostao neiskorišten. S druge strane, sustav M1128 Mobile Gun System (MGS), razvijen na tijelu borbenog vozila na kotačima Stryker, naoružan je topom M68A2 kalibra 105 mm koji se bazira na britanskom topu L7. M1128 nije se pokazao pouzdanim ni dobrim rješenjem te su proizvedena samo 142 primjerka, a 2022. počelo je povlačenje iz operativne uporabe.

Budući da je jedan od većih uzroka problema na MGS-u bio top M68A2 (drugi je bio nedostatak uređaja za klimatizaciju), KoV SAD-a se za M10 Booker ponovno vratio namjenski razvijenom topu M35. No pitanje je zašto je odabran top od 105, a ne od 120 milimetara? To prije jer postoje brojne izvedenice topova od 120 mm prilagođene ugradnji na laka borbena vozila. Talijanski lovac tenkova na kotačima Centauro 2 u kupoli Hitfact MkII ima ugrađen top kalibra 120 mm i duljine cijevi 45 kalibara smanjenog trzaja. Usprkos tome, iz njega se može ispaljivati sve streljivo razvijeno za topove kalibra 120 mm glatke cijevi, čak i ono najjače. Konzorcij Leonardo ističe da se kupola Hitfact MkII može ugrađivati i na laka gusjenična vozila ili kao opcija za modernizaciju starih tenkova. Top je proizvod tvrtke OTO Melara i navodno nema dodirnih točaka (osim kalibra) s topom Rheinmetall Rh-120 L/44. Konzorcij BAE Systems već dulje vrijeme nudi borbeno vozilo pješaštva CV90 u izvedenici lakog tenka naoružanog topom od 120 mm. Pritom se nudi nekoliko opcija topa duljine cijevi od 44 do 55 kalibara. Top može koristiti sve streljivo razvijeno za tenkovske topove kalibra 120 mm glatke cijevi i pritom ima smanjen trzaj kako bi se mogao ugraditi u manje kupole na lakim borbenim vozilima.

Cijena, masa, gabariti…

Iako je ubojita moć topa od 120 mm nekoliko puta veća od one topa od 105 mm, velik je broj novih lakih tenkova ipak naoružan topom manjeg kalibra. Tako je Sabrah razvijen za Filipine naoružan topom od 105 mm iako je Elbit Systems nudio i mogućnost ugradnje topa od 120 mm. Najnoviji laki tenk kineske vojske ZTQ-15 također je naoružan topom od 105 mm, kao i tursko-indonezijski Kaplan MT/Harimau. Očito je stoga da mnoge oružane snage, kad su u pitanju laki tenkovi i slična vozila, preferiraju 105 mm. Više je razloga zašto je tako. Prvi je cijena. Top od 105 mm puno je jeftiniji od topa od 120 mm. Drugi je razlog masa – top od 105 mm lakši je 700 do 800 kilograma od topa od 120 mm. Kod lakih tenkova to igra bitnu ulogu, posebno ako će se kretati po teško prohodnom terenu. Treći je činjenica da većina korisnika lakih tenkova ne očekuje da će ih rabiti u borbama protiv dobro naoružanog protivnika. Za to služe pravi tenkovi. Usto, granate za topove od 105 mm nekoliko su puta manje od onih za 120 mm pa ih puno više stane u vozilo. Svi ti argumenti, a prije svega niža cijena, dobar su razlog za odabir slabijeg, ali još uvijek itekako uporabljivog topa. Međutim, u slučaju Američke kopnene vojske puno od tih argumenata ne stoji. Nije baš da za KoV u proračunu nema novca pa mora odabrati slabiji top. Doduše, čuje se da će M10 Booker morati djelovati tamo gdje pravi tenkovi ne mogu, no dodatak mase od nekih 800 kilograma baš i nije puno. Logistika KoV-a SAD-a najbolja je na svijetu pa ni dostava streljiva nije neki problem. S topom od 120 mm Bookeri bi se mogli suprotstaviti i najsuvremenijim tenkovima. Razlozi za odabir topa M35 vjerojatno nisu isključivo vojni. U njegov razvoj uloženo je jako puno proračunskih sredstava i postojala je realna opasnost da proizvod ostane neiskorišten. Drugi je razlog: budući da nije bilo potrebe, američka vojna industrija nikad nije razvila top od 120 mm smanjenog trzaja za laka borbena vozila. Da je odabran top od 120 mm, morala bi se (opet) kupiti licencija ili ga uvoziti. Odabirom topa M35 isplatit će se uložena sredstva za njegov razvoj te osigurati radna mjesta. Ako M10 Booker nađe strane kupce, nešto će se i zaraditi. Top M35 može ispaljivati sve standardno NATO-ovo streljivo, inače razvijeno za top Royal Ordnance L7 i američku izvedenicu M68. S obzirom na to da je zadržao cijev duljine 52 kalibra kao i M68, ubojita moć morala bi biti na jednakoj razini. Nije objavljen podatak o borbenom kompletu, no kako Booker ima četiri člana posade (tj. nema automatski punjač), mogao bi imati oko 30 topovskih granata. Uz top je spregnuta strojnica M240B kalibra 7,62 mm. Na krov je postavljena teška strojnica M2HB kalibra 12,7 mm.

Preciznost umjesto snage

Ako već ima top od samo 105 mm, Booker će to nadomjestiti vrlo visokom preciznošću paljbe. Zbog toga je za zapovjednike vozila odabrana panoramska sprava PASEO Commander’s Independent Tactical Viewer (CITV) francuske tvrtke Safran Optics. PASEO CITV stabilizirana je kupola koja se može okretati unutar 360 stupnjeva, ali i ± 47 stupnjeva po okomici. U kupoli se nalazi dnevna kamera, hlađena termovizija i laserski daljinomjer. Dnevna kamera je digitalna Color Full HD, koja omogućava otkrivanje ciljeva veličine tenka na velikim udaljenostima. Domet laserskog daljinomjera je sedam kilometara. Safran Optics tvrdi da zahvaljujući ugrađenom sustavu stabilizacije s giroskopima PASEO CITV i pri velikim brzinama na neravnom terenu ostaje potpuno stabilan unutar 0,1 miliradijana. Ugrađen je i podsustav za automatsko praćenje ciljeva pa bi sve to zajedno trebalo zapovjednicima Bookera omogućiti otkrivanje, praćenje i pogađanje ciljeva na vrlo velikim udaljenostima, tj. na krajnjim dometima topa M35. Slika s PASEO CITV-a prenosi se i ciljaču na posebni prikaznik kako bi imao bolju predodžbu o tome što čini zapovjednik te o situaciji oko vozila. Booker je opremljen sustavom za usmjeravanje paljbe preuzetim s tenka M1A2 SEPv3. On se sastoji od dnevne kamere, termovizije, laserskog daljinomjera te senzora za vjetar, tlak i temperaturu na krovu kupole. Sve to objedinjava moćno balističko računalo. Kako Abramsi rabe top od 120, a Bookeri od 105 mm, u balističko računalo unesen je novi softver. Doduše, prvi Abramsi bili su naoružani topom od 105 mm, ali ne M35, već M68A1 L/52. Ima li i kolika je razlika u balističkim odlikama tih dvaju topova s obzirom na to da rabe jednako streljivo? Vjerojatno su razlike vrlo male. Teoretski se za Bookere može iskoristiti izvorni softver razvijen za M1. Iako je to vrlo malo vjerojatno, prije će biti da je razvijen potpuno novi. Naime, kod Abramsa je i druga elektronika u sustavu za upravljanje paljbom znatno poboljšana u odnosu na izvorni M1. Tako je SEPv3 donio poboljšanu termoviziju 3. generacije (Improved Forward-Looking Infrared – IFLIR) u ciljničke blokove ciljača i zapovjednika tenka. No, kako se na Bookeru rabi PASEO CITV, poboljšana termovizija samo je u sustavu za usmjeravanje paljbe. Nova termovizija rabi srednjovalnu i dugovalnu infracrvenu tehnologiju te ima mogućnost prikaza četiriju vidnih polja, tj. uvećanja na zaslonima visoke rezolucije. Zbog toga pruža znatno bolje značajke otkrivanja i praćenja ciljeva od prijašnjih termovizijskih kamera na Abramsima. Kombinacija dviju valnih duljina omogućava bolju identifikaciju cilja na velikim udaljenostima, odnosno bolju rezoluciju slike na malim udaljenostima. Zahvaljujući sustavu PASEO CITV, Booker ima napredniji motrilačko-ciljnički sustav nego Abrams M1A2 SEPv3, pa čak i buduća inačica SEPv4. Očito je da su tijekom razvoja i Američka kopnena vojska i General Dynamics željeli naprednijim motrilačko-ciljničkim sustavom povećati vjerojatnost preživljavanja Bookera na bojištu. Njegova slaba oklopna zaštita ne štiti posadu od najsuvremenijeg protuoklopnog oružja. Stoga će najbolja zaštita biti da posada Bookera uoči cilj prije nego što cilj uoči to vozilo te ga uništi prvom granatom.

Oklopna zaštita

Kako je kao osnova za razvoj Bookera uzet ASCOD, to u startu znači da je razina oklopne zaštite znatno slabija u odnosu na, primjerice, sve suvremene tenkove. Doduše, od svih borbenih vozila pješaštva razvijenih 1990-ih, ASCOD je među onima s najboljom oklopnom zaštitom. Tijelo vozila od zavarenih je čeličnih ploča na koje se po potrebi može postaviti dodatni oklop u obliku čeličnih ploča ili eksplozivno-reaktivnih modula. Osnovni oklop pruža razinu zaštite od streljiva kalibra 7,62 mm iz svih kutova, dok je s prednje strane vozilo zaštićeno od paljbe teških strojnica kalibra 14,5 mm s udaljenosti od 500 metara. Dodavanjem čeličnih ploča na prednje strane vozila postiže se zaštita od streljiva kalibra 30 mm ispaljenog s udaljenosti od 1000 metara. Postavljanjem čeličnog oklopa na bokove vozila postiže se zaštita od streljiva kalibra 14,5 mm ispaljenog s udaljenosti od 500 metara. Osnovni oklop pruža zaštitu od krhotina granata kalibra 155 mm koje eksplodiraju na udaljenosti od samo deset metara. Posebna je pozornost pridana zaštiti od protutenkovskih mina. Međutim, tek se postavljanjem eksplozivno-reaktivnog oklopa SABBLIR (SAnta Bárbara BLindaje Reactivo) povećava razina zaštite od protutenkovskog oružja s kumulativnom bojnom glavom. Razumljivo je da ne postoje točni podaci o razini zaštite, no procjene su da štiti samo od ručnih raketnih lansera. Sa svakim dodatnim oklopom raste i masa, koja je kod ASCOD-a 28 tona.

Na toj su osnovi GDLS-ovi projektanti pokušali dodatno povećati razinu oklopne zaštite, a da pritom ne pretjeraju s povećanjem mase. Mala masa jedan je od glavnih zahtjeva. Većina izvora navodi da je masa opremljenog Bookera 38 tona, iako ih nekoliko navodi da će masa za borbu spremnog vozila biti 42 tone. Oba su podatka točna. Naime, za Booker je razvijen modularni oklop koji se može prilagođavati potrebama. Budući da je masa s izvornih 28 tona narasla na 42, očito je da je povećana i razina oklopne zaštite. Doduše, od prinosa mase podosta otpada na top i znatno veću kupolu. Ako bi se računalo samo po masi, onda bi razina oklopne zaštite Bookera bila otprilike na razini oklopne zaštite tenka T-72A. Je li to dovoljno na suvremenom bojištu? Sasvim je sigurno da bez dodatnog eksplozivno-reaktivnog oklopa posada Bookera nije sigurna od pogodaka najsuvremenijeg protuoklopnog oružja. Pa čak ni lakih protuoklopnih lansera. Ukupna razina zaštite znatno bi se povećala postavljanjem aktivnog sustava obrane, koji se zasad ne spominje.

Što je zapravo Booker?

Većina je američkih stručnih medija opisala Booker kao laki tenk. Čak i ljudi koji su nekad radili na projektu Mobile Protected Firepower. Neki ga opisuju kao lako borbeno vozilo. Sa 42 tone mase i nije lak. Prva serija tenkova T-72 imala je tonu manje. Kineski laki tenk ZTQ-15 sa svim dodatnim opcijama oklopa ima 36 tona. Izraelsko-filipinski Sabrah ima 33 tone. Tursko-indonezijski Kaplan MT/Harimau ima 35 tona. No, unatoč masi, Booker ima prednosti. Američka vojska ističe da transportni avioni C-17 mogu prevesti dva Bookera, a samo jedan Abrams. Kako je najveća korisna masa tereta Globemastera 77,5 tona, očito nije riječ o masi Bookera od 42 tone, već o onoj bez dodatnog oklopa, od 38 tona. Manja masa znači i manju razinu oklopne zaštite.

Veliko je pitanje vrijede li na bojištu dva Bookera jednako kao jedan Abrams. Prema mišljenju autora, ne. Iako će to jako ovisiti o uvjetima u kojima će Bookeri djelovati. Ako će se sukobiti sa slabo naoružanim i obučenim pobunjenicima ili terorističkim skupinama, onda su dva topa bolja od jednog. Ako će se naći u nezgodnoj situaciji da protiv sebe imaju dobro uvježbane i odgovarajućim protuoklopnim oružjima opremljene protivnike, onda će posadama Bookera biti vrlo nezgodno. Na kraju bi pješaštvo moralo štititi Bookere, a ne obratno.

Bitno za GDLS

M10 Booker s topom od 105 milimetara malo je preslabo naoružan da bi se u otvorenoj borbi sukobio s najsuvremenijim tenkovima. Iako se mora priznati da ima jedan od najsuvremenijih sustava za motrenje i usmjeravanje paljbe. Ni najviša razina oklopne zaštite (i mase) ne jamči posadi da neće biti uništena suvremenim protuoklopnim oružjem. Pa zašto je onda KoV SAD-a uopće razvio Booker? Kritičari spominju da razvoj i početak serijske proizvodnje M10 Bookera nije rezultat stvarnih potreba Američke kopnene vojske. Marinski korpus SAD-a istodobno ni ne razmišlja o narudžbi Bookera. Stoga se interes može pronaći u tome da General Dynamics Land Systems, kao najveći i izvorni američki proizvođač tenkova i oklopnih vozila, treba održavati sposobnost proizvodnje novih borbenih oklopnih vozila. Odabir nasljednika M2/M3 Bradleyja oduljio se i proći će još dugo do početka serijske proizvodnje. Unutar programa XM30 Mechanized Infantry Combat Vehicle (MICV) u lipnju 2023. odabrani su prijedlozi tvrtki General Dynamics Land Systems i American Rheinmetall Defense. Svaka od njih mora isporučiti po 11 prototipova. Prema sadašnjim planovima, predserijska proizvodnja M30 trebala bi početi 2027. godine. Možda ovaj put General Dynamics ne dobije ugovor. Nema na vidiku ni zamjene za Abramse. Samo nadogradnje i modernizacije. Možda rat u Ukrajini, a i sadašnji u Izraelu i Gazi, nešto promijeni i ubrza? Opasnost od prestanka rada GDLS-ova pogona i gubitka stručne radne snage prevelika je. Trenutačno ga od toga spašava samo izvoz. Međutim, isporuka zadnjeg poljskog tenka M1A2 SEPv3 planirana je za početak 2025., a novih narudžbi još nema. Zbog toga će proizvodnja M10 Bookera taman biti dovoljna da svi pogoni ostanu aktivni. Za početak je predviđena isporuka 96 vozila, s tim da bi vojska svaki čas, tj. ove jeseni, trebala preuzeti prva od njih. Pritom nije nimalo nebitno da će proizvodna cijena M10 Bookera za KoV SAD-a biti mrvicu manja od 13 milijuna dolara po vozilu. Za usporedbu, cijena novog Abramsa M1A2 SEPv3 je 24 milijuna dolara po vozilu, a SEPv4 bit će još nekoliko milijuna dolara skuplji.

---

Booker vs Terminator

Američka kopnena vojska nije se prva dosjetila da bi izradila vozilo specijalizirano za blisku paljbenu potporu pješaštvu. Rusi su se sjetili još prije, izradivši na osnovama tenka T-72 borbeno vozilo BMPT Terminator (BMPT pokrata je ruskog izraza koji u prijevodu glasi: borbeno vozilo za potporu tenkovima). Doduše, Terminator je potpuno drukčije koncipiran od Bookera. Umjesto kupole s topom od 125 mm, na tijelo tenka T-72 ugrađena je znatno manja kupola s dva topa od 30 mm. Na svaki bok kupole postavljen je po jedan dvostruki lanser protuoklopnih vođenih projektila. Na bokove tijela ugrađen je po jedan automatski bacač granata kalibra 30 mm. Time se željela postići masovna paljbena moć na malim udaljenostima – paljbom topova i automatskih bacača granata. Željelo se i zadržati mogućnost uništavanja tenkova i drugih oklopnih vozila na srednjim udaljenostima.

Kao osnova za M10 Booker uzeto je tijelo oklopnog transportera na koje je postavljena velika kupola s topom od 105 mm. Tako je dobiveno vozilo znatno manje mase (38 tona) u odnosu na Terminator (48 tona). Međutim, kako masa još uvijek znači i veću oklopnu zaštitu, Booker zasigurno ima nižu razinu zaštite od Terminatora. Pitanje je i koliko je top od 105 mm bolji izbor u odnosu na kombinaciju topničko/raketnog naoružanja Terminatora. U svakom slučaju, iako nominalno za jednake namjene, ruski Terminator i američki Booker ne mogu biti različitiji. Jedino im je zajedničko što su gusjeničari.

---

Naziv – u čast herojima

Američka vojska vozilom M10 nastavlja novi trend: nazivanje svojih oružnih platformi po običnim vojnicima, a ne po predsjednicima, generalima i admiralima. Ogledni je primjer budući nosač zrakoplova klase Ford, koji će biti nazvan po Dorisu Milleru, afroameričkom mornaru koji je tijekom japanskog napada na Pearl Harbor u prosincu 1941. radio u kuhinji bojnog broda USS West Virginia i učinio nekoliko herojskih djela. Odlikovan je Mornaričkim križem.

Poginuo je na moru 1943. godine. M10 nazvan je po dvojici heroja Američke kopnene vojske: vojnik Robert D. Booker poginuo je 9. travnja 1943. kao pripadnik pješaštva na sjevernoafričkoj bojišnici, a stožerni narednik Stevon Booker bio je tenkist i poginuo je 5. travnja 2003. blizu Bagdada. Prvi je posmrtno odlikovan Medaljom časti, a drugi Križem za izvanrednu službu.

---

TEKST: Mario Galić