Prema nekim procjenama više Hrvata živi u inozemstvu nego u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Budući da zemlje iseljenja i useljenja nisu vodile precizne statistike, dosadašnja istraživanja ne daju točan podatak o tome koliko se Hrvata iselilo ni o tome koliko ih živi u iseljeništvu

Danas se Hrvatska ubraja u europske zemlje s najizraženijim iseljavanjem. Prva velika skupna iseljavanja iz Hrvatske i BiH počela su u XV. stoljeću zbog turskog osvajanja jugoistoka Europe. Rezultat su tih iseljavanja hrvatske nacionalne manjine u Italiji, Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj. Prva masovna prekomorska iseljavanja počinju 1880-ih, a odredišta su Sjeverna i Južna Amerika, Australija, Novi Zeland i Južnoafrička Republika. Glavni uzroci iseljavanja bili su gospodarske naravi. Masovno iseljavanje iz Hrvatske do Prvog svjetskog rata podržavala je i austrougarska iseljenička politika. Budući da se to podudaralo s liberalnom useljeničkom politikom tadašnjih zemalja useljenja, uzajamni čimbenici doveli su Hrvatsku na rub demografske katastrofe. Politika je postala osnovni motiv znatnijeg iseljavanja tek na kraju Drugog svjetskog rata, kad je zbog straha od odmazde pobjednika emigriralo više desetaka tisuća Hrvata. Iseljavanje iz političkih razloga nastavilo se i u drugoj Jugoslaviji, posebno nakon gušenja nacionalnog i demokratskog pokreta 1971. godine. U prvom su valu većinom odlazili muškarci sa sela, mlađe dobi i bez stručnih kvalifikacija. U iznimno lošim uvjetima radili su uglavnom najteže fizičke poslove, koje je izbjegavalo domaće stanovništvo. Kasnije su im se pridružile supruge s djecom. Sljedeći val iseljavanja u drugoj polovini XX. stoljeća usmjeren je bio uglavnom prema europskim zemljama kao što su Njemačka, Austrija, Švedska, Švicarska, Francuska i dr. Bio je to odlazak na tzv. privremeni rad u inozemstvo, koji se uglavnom pretvarao u stalni boravak. Iseljavanje nije prestalo ni nakon uspostave Republike Hrvatske. Iz zemlje i dalje iseljavaju, uglavnom mladi i obrazovani, što poprima karakteristične oblike odljeva mozgova.

TEKST:  Ivo Aščić